Povežite se sa nama

SVIJET

NEMA KRAJA PROTESTIMA U HONG KONGU: Grad nade i straha

Objavljeno prije

na

Kako su sukobi između demonstranata i policije postali sve silovitiji, osuda Pekinga postala je zlokobnija, uz upozorenja da će oni koji se igraju vatrom “umrijeti od nje”

 

Uprkos sve nasilnijem obračunu s policijom, masovne demonstracije u Hong Kongu koje pozivaju na demokratiju ušle su u desetu uzastopnu sedmicu. Nakon informacija o upotrebi prekomjerne policijske sile tokom prošlog vikenda, nekoliko hiljada demonstranta je u naredna četiri dana blokiralo aerodrom koji je jedan od najprometnijih u svijetu.

Sve nasilnije demonstracije ovog ljeta uronile su teritoriju pod kineskim vlastima u najozbiljniju krizu poslednjih decenija. To, po posmatračima, predstavlja jedan od najvećih izazova kineskom vođi Si Đipingu otkako je došao na vlast 2012. godine.

Njegov odgovor se očekuje.

Na društvenim mrežama sve češći su snimci dugih kolona oklopnih vozila koje su se uputile na jug NR Kine i već zakrčile ulice pograničnog grada Šenžena. Na osnovu njih neki zapadni analitičari zaključuju da Kina na granici sa Hong Kongom gomila trupe Narodne policije, paravojne formacije koja je opremljena teškim naoružanjem.

SAD su u utorak saopštile su da su “duboko zabrinute” zbog izvještaja o raspoređivanju kineskih paravojnih snaga duž granice sa Hong Kongom.”Ohrabrujemo Kinu i sve strane u Hong Kongu da traže rješenje kojim se poštuje sloboda stanovnika Hong Konga i njegov visok stepen autonomije, predviđen Kinesko-britanskom zajedničkom deklaracijom. Važno je da vlada Hong Konga poštuje slobodu govora i mirnog okupljanja, a da Kina poštuje visok stepen autonomije Hong Konga”, saopšteno je iz Stejt departmenta.

Uprkos prijetnjama, građani sedmomilionskog Hong Konga, specijalnog autonomnog regiona (SAR) NR Kine i jednog od najvažnijih svjetskih finansijskih centara, i dalje su na ulicama. Nemiri ne pokazuju znake posustajanja, u njima je sve više nasilja, a sukobi radikalnih, mlađih demonstranata i poliicije su sve žešči.

Protesti su počeli prvih dana juna zbog planova koji bi omogućili izručenje iz Hongkonga osumnjičenih prekršilaca zakona u druge djelove NR Kine, s kojima lokalne vlasti nijesu imale do sada takvu saradnju. Od tada svijet obilaze slike masovnih protesta između nebodera u Hongkongu. Dok maskirani demonstranti provaljuju u zgradu parlamenta a pro-demokratske parole odjekuju finansijskom metropolom, poruka ja jasna: „Hongkong nije Kina“. To je, uostalom, velikim crvenim slovima napisano na jednom od transparenata.

Pod pritiskom demonstranata gradske vlasti su brzo povukle sporni zakon i kako je kazala gradonačelnica Hong Konga Keri Lam, on je “mrtav”. Protesti, ipak, nijesu završeni suspenzijom spornog zakona.

Prema zapadnim medijima, demonstracije odražavaju šire zahtjeve za demokratskim reformama. Sve češće radikalni demonstranti pribjegavaju upadima u zgrade gradske administracije, opkoljavaju policijske stanice, predstavništvo NR Kine, čak, nagrđuju simbole matice države, grb i zastavu, što u Pekingu doživljavaju kao tešku uvredu.

U sukobima su do sada povrijeđene stotine pripadnika policije i demonstranata. Uhapšene su desetine osoba. Organizatori demonstracija i organizacije za ljudska prava optužile su policiju za primjenu prekomjerne sile.

Ništa od toga se ne dešava slučajno u poslovično užurbanom Hong Kongu. Postoji mnogo važnih razloga – neki se protežu decenijama unazad – koji bi pomogli da se objasni šta se trenutno dešava.

Hong Kong je bio britanska kolonija više od 150 godina. Jedan dio ostrva pripojen je Velikoj Britaniji poslije tz. Opijumskog rata iz 1842. godine koji je izbio zbog britanskih trgovaca koji su krijumčarili opijum u Kinu. Kasnije, Kina je iznajmila ostatak Hong Konga – Nove teritorije – Britancima na 99 godina.

Hong Kong je ostao van NR Kine i nakon 1949. godine, pobjede komunističke revolucije i formiranja socijalističke države. U međuvremenu je postao prometna trgovačka luka, a njegova privreda procvjetala je 1950-tih, kada je postao fabričko čvorište. Teritorija je bila popularna i među migrantima i disidentima koji su bježali od nestabilnosti, siromaštva ili progona u kopnenoj Kini. Mnogi među najkrupnijim kineskim kapitalistima, bježeći sa svojim bogatstvom i poslovnim iskustvom, dokopali su se Hong Konga i tu nastavili da mnogostruko oplođuju kapital.

Ranih 1980-tih, kako je polako isticao rok za 99-ogodišnji najam, Velika Britanija i NR Kina su počeli pregovore o budućnosti ostrva. Sporazum je postignut 1984. godine, uz dogovor da će Hong Kong biti vračen NR Kini 1997. godine, pod načelom „jedna zemlja, dva sistema“.To je značilo da će, iako će vratiti u sastav jedinstvene matice, Hong Kong u narednih 50 godina uživati „visoki stepen autonomije, sem u spoljnim poslovima i odbrani“. Hong Kong je zadržao sudsku nezavisnost, sopstveno zakonodavstvo i ekonomski sistem. Prava, uključujući slobodu okupljanja i slobodu govora, ostala su zaštićena.

No, stvari se mijenjaju. Hong Kong i dalje uživa slobode shodno zapadnoj demokratiji koje se ne viđaju u NR Kini, ali kritičari kažu da su one u opadanju.Grupe za zaštitu prava optužile su Kinu za miješanje u poslove Hong Konga, navodeći primjere kao što su sudske odluke koje su diskvalifikovale pro-demokratske poslanike.

Upućeni osnovni problem vide u dva različita sistema vrijednosti koji nijesu međusobno kompatibilni. Stanovnici Hong Konga, kažu, imaju „mnogo jaču potrebu i interes za demokratskim strukturama nego što to ostatak kineskog stanovništva može da razumije“. Vrijednost demokratije i strahovi stanovnika Hong Konga od autokratskih struktura Pekinga, nijesu jasni mnogim stanovnicima kontinentalne Kine jer se nalaze u informacionom i propagandnom okruženju, tumače ti analitičari.

Ono što posebno brine vladu u Pekingu jeste da neki mladi aktivisti pozivaju na nezavisnost Hong Konga. Demonstranti smatraju da će prijedlog zakona o ekstradiciji, ukoliko bude usvojen, staviti teritoriju pod tješnju kontrolu Kine. “Hong Kong će postati samo još jedan kineski grad ukoliko ovaj zakon bude izglasan“, kazao je jedan 18-godišnji demonstrant.

Na drugoj strani, vlasti u Pekingu  su demonstracije nazvali nezakonitim i opasnim, naglašavajući njihov uticaj na ekonomiju koja već nazaduje. Takođe, u Pekingu se ocjenjuje da kriminalci i agitatori podstiču nasilje ohrabreni „miješanjem“ stranih sila.

Zvanična Kina je uz pomoć provladinih medija optužila SAD da podržavaju demonstracije i podstiču nemire. Propekinški mediji objavili su fotografiju Džuli Eda, šefice političkog odjelenja generalnog konzulata SAD u Hongkongu, kako se u predvorju jednog hotela sastala s istaknutim članovima opozicije. Prema njima, to je dokaz da je američka “crna ruka” stala iza protesta.

Vlasti NR Kine nastoje da protesti budu okončani do 1. oktobra, kako bi proslava 70. godina osnivanja NR Kine protekla bez nemira u Hong Kongu. Kako su sukobi između demonstranata i policije postali sve silovitiji, osuda Pekinga postala je zlokobnija, uz upozorenja da će oni koji se igraju vatrom “umrijeti od nje”. Zato neki zapadni mediji upozoravaju na mogućnost direktne intervencije ukoliko vlasti Hong Konga ne uspiju da same ugase proteste.

Vojni garnizon Narodnooslobodilačke vojske stacioniran u Hong Kongu objavio je video snimak na kojem se vidi vježba protiv pobune u kojoj vojnici s jurišnim puškama, oklopnim transporterima i vodenim topovima rastjeruju gomilu demonstranata. Kineska policija je, pak, objavila video kako izvodi sličnu vježbu u Šenzenu, na granici s Hong Kongom. U oba videa, snage bezbjednosti, u punoj opremi, koristile su suzavac i štitove kako bi rastjerale “demonstrante” obučene u građevinske kape i maske – što podsjeća na demonstrante u Hong Kongu.

Nasuprot strahovima koji se šire da će uslijediti krvavo suzbijanje protesta, analitičari kažu da će potencijalno katastrofalne ekonomske i političke posljedice odvratiti Peking od bilo kakve otvorene vojne intervencije u Hong Kongu. Naime, stručnjaci smatraju da Peking želi da iskoristi prijetnju direktnom intervencijom kako bi pokušao da uplaši demonstrante, mada slanje vojske   predstavlja prevelik reputacijski i ekonomski rizik za NR Kinu: Hongkong je najvažnija finansijska kapija za svjetski kapital potreban kineskim kompanijama; Slike krvi na ulicama bi nanijele veliku štetu imidžu ambiciozne svjetske sile; Moguće sankcije zatekle bi kinesku ekonomiju u nezgodnoj fazi a u aktuelnom trgovinskom sporu sa SAD  kineska pozicija bi značajno oslabila.

Protesti traju.

 

Borba za prestiž

Hong Kong je još uvijek bogatiji od Kine, ali se razlike ipak smanjuju. Ekonomska moć po glavi stanovnika danas  je još uvijek gotovo četiri puta veća nego u ostatku zemlje, ali 1997. stanovnici Hong Konga su bili, otprilike, 11 puta bogatiji.

Rapidni privredni rast Kine doveo je do toga da je povećana kupovna moć brojnih kineskih potrošača dovela do povećanja cijena u Hong Kongu. Primjer za to su izuzetno povećane cijene nekretnina koje su od 2012. godine više nego udvostručene i sada su među najvišima u svijetu.

Opet, Hong Kong bi, po upućenima, mogao strožije da reguliše tržište nekretnina. „Grad je dovoljno bogat da svako tamo može pristojno da živi”, tvrde verzirani uz napomenu da je riječ o gradu sa najvećim razlikama u prihodima na svijetu.

 

Tradicija protesta

Hong Kong ima bogatu istoriju pobune, koja seže u daleku prošlost.

U vrijeme britanske kolonijalne vlasti, naročito su sindikati zaposlenih, uveliko pod uticajem Kineske Komunističke partije (KKP), organizovali štrajkove i žestoke demonstracije.

Demonstracije su, tako, izbile 1966. godine nakon što je trajektna kompanija Star Feri donijela odluku da podigne cijenu vožnji. Protesti su prerasli u nemire, proglašen je policijski čas, a na ulice je izašlo više stotine kolonijalnih vojnika. U ljevičarskoj mini-pobuni1967. život je izgubilo više od 50 lica, uz 800 ranjenjih.

Protesti su se redovno nastavili i posle 1997. godine. Iako građani Hongkonga uživaju određeni stepen autonomije, imaju malo slobode na izborima, što znači da su protesti jedni od retkih preostalih načina na koje mogu da iskažu svoje mišljenje.Godišnji marševi za univerzalno pravo glasa – kao i obeležavanja masakra na Tjenanmenu – postali su fiksni datumi na kalendaru ove teritorije.

No, sada traju najveći među njima i dovode demonstrante u direktan sukob sa pozicijom kopnene Kine.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAD:  GLASANJE U DEMOKRATSKOJ PARTIJI ZA PREDSJEDNIČKOG KANDIDATA: Go, Berni, go

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nekim anketama, Berni Sanders je preuzeo vođstvo na nacionalnom nivou. Njegov uspješan početak, uznemirio je Centrističke funklcinere demokrata i uzbunio milijardere

 

Dobar početak senatora Bernija Sandersa na glasanjima za predsjednika nominaciju Demokratske partije uzbunio je centrističke funkcionere te stranke i  uznemirio milijardere i investitore demokrate.  Poslije tri godine predsjednikovanja krupnog biznismena Donalda Trampa,  Sanders smatra da je vrijeme da se na političku scenu  Sjedinjenih Američkih Država vrate ideje onoga što on naziva demokratski socijalizam.

Sanders je poslije pobjede u saveznoj državi Nju Hempširu rekao da je njegova kampanja uspješno doprla do radnih ljudi, mladih, manjinskih zajednica i onih koji vjeruju u saosećanje i pravdu, što je prema njemu, koalicija koja dobija izbore. ,,Ova pobeda je početak kraja Donalda Trampa!”, kazao je Sanders.

Neki analitičari ističu da mnoge demokrate brinu da će Sanders izgubiti od Trampa na izborima u novembru. Demokrate sa centra žele da zaustave Sandersa, ali nisu sigurne koji kandidat bi to mogao. Ukoliko se ubrzo ne istakne neki od umjerenih kandidata, stranački lideri bi mogli da se okrenu kao potencijalnom spasiocu bivšem gradonačelniku Njujorka, milijarderu Majklu Blumbergu.

Prema nekim anketama, Sanders je preuzeo vođstvo na nacionalnom nivou. Glavni i preferirani kandidat rukovodstva stranke, Džozef Bajden, potpredsjednik SAD-a iz vremena Baraka Obame, koji je mjesecima  ubedljivo vodio, izgubio je izbore u Ajavi i Nju Hempširu.

Sanders ima ozbiljnu političku mrežu iza sebe, ogroman broj pristalica, volontera i malih donatora koji podržavaju njegovu kampanju.  Majkl Blumberg  je  po mnogima ,,virtuelni kandidat‘ sa televizora. On na račun reklama, novca krupnih sponzora i partije produžava svoju kampanju.

Analitičari smatraju da će sve biti jasnije poslije izbora u Kaliforniji i „superutorka“ kada će biti izbori u najvećem broju saveznih država. Ukoliko ni jedan drugi demokrata ne bude konsolidovao podršku, Sanders bi mogao da nastavi da pobjeđuje na stranačkim glasanjima po saveznim državama, na osnovu snažne podrške svoje baze na ljevici, procjenjuju upućeni. Sudeći po sve većoj ideološkoj podjeli u Demokratskoj partiji, nadmetanje za nominaciju bi na kraju moglo da se svede na bitku izmedu Blumberga i Sandersa – plutokrata protiv socijaliste.

Uplašene demokrate su zabrinute da bi Sandersova socijalistička etiketa i nepopustljiva podrška predlozima o opštoj zdravstvenoj zaštiti i ekološkim mjerama mogli odbiti glasače u bogatijim i umjerenim oblastima koji su omogućili da demokrate 2018. dobiju većinu u Predstavničkom, donjem domu,  domu Kongresa čiji se članovi biraju paralelno sa šefom države.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

POSLIJE ODLASKA VELIKE BRITANIJE IZ EU: Novi početak, ali čega 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pristalice Bregzita vjeruju da će jaz  u britanskom društvu, moći da bude prevladan jer samo tako društvo može da se usredsredi na budućnost. No,  rivali smatraju da će zemlja dugo ostati podijeljena. Neki cinično primjećujuju kako će Bregzit od Velike Britanije stvoriti „Neujedinjeno Kraljevstvo“

 

Kada je u u petak 31. januara u Londonu otkucalo 23 časa, u kontinentalnom djelu Evrope bila je ponoć. Nastupio je istorijski trenutak za Evropu, možda i svijet. Velika Britanija je postala prva država koja je napustila Evropsku uniju (EU).

Britanski premijer Boris Džonson je događaj proslavio na poseban način: na zatamnjene zidove njegove rezidencije u Dauning stritu 10. je projektovan sat koji je odbrojavao sekunde preostale do izlaska. Junion Džek, zastava Ujedinjenog Kraljevstva se zavijorila na stubovima oko zgrade parlamenta Velike Britanije, a ispred na trgu su hiljade Britanaca, pristalice Bregzita slavile.

Desilo se ono u šta mnogi do samog kraja nisu vjerovali. Velika Britanija je poslije 47 godina članstva napustila EU, najveći svjetski trgovinski blok i drugu ekonomsku sila svijeta.  Osjećaj je pobijedio razum, smatraju mnogi. I  EU koja je bila protiv izlaska Velike Britanije, gubi 15 posto svoje ekonomije, najvećeg vojnog potrošača i jedan od vodećih svjetskih finansijskih centara, London.

Izlazak je došao tri i po godine pošto je na referendumu Bregzit izglasan tijesnom većinom sa 52 prema 48 posto. Engleska i Vels podržali su Bregzit, Sjeverna Irska i Škotska ostanak.

„Ovo nije kraj, nego početak”, poručio je kontroverzni premijer Džonson.  On, koji se u posljednji čas prelomio u korist Bregzita, smatra da će napuštanje Unije dovesti do nacionalne obnove posle čega će Velika Britanija ponovo postati velika evropska sila i globalni igrač.

Bivši lider Stranke britanske nezavisnosti (UKIP), jedan od glavnih vođa kampanje za izlazak Velike Britanije iz EU i osnivač stranke Bregzit Najdžel Faraž je okupljenima na trgu ispred Parlamenta poručio: „Više nećemo morati da slušamo Junkera (doskorašnji predsednik Evropske komisije), više našim premijerima neće nalagati birokrati iz Brisela.”

Ispred Parlamenta su pristalica Bregzita iznosile slavljeničke argumente.  „Suverenitet ima prioritet”, „Mogućnost da zemlja sama donosi pravila igre, da ponovo bude uvedena kontrola nad migracijama”. Dalje: „Za EU više neće biti  izdvajan novac”.

Za protivnike Bregzita 31. januar je bio tužan dan. „Naši političari su nas oko Bregzita prevarili i lagali”, ponavljali su. Po njima, mnogi od onih koji su bili zaslijepljeni sebičnošću političkih lidera, od arhitekte Bregzita Dejvida Kamerona, do Borisa Džonsona, zagovornici su Velike Britanije zaglavljene u prošlosti.  Ubjeđenje prema kojem bi nacija koja je nekada bila imperija trebalo da se oslobodi okova EU je suludo, jer ni jedna druga članica Unije nije uživala tolika izuzeća i popuste.

Pristalice Bregzita vjeruju da će jaz u britanskom društvu, biti prevladan, jer samo tako društvo može da se usredsrijedi na budućnost. Rivali smatraju da će zemlja dugo ostati podijeljena.

Ispred parlamenta Škotske u Edinburgu stotine ljudi su se bdijenjem uz svijeće oprostile od Unije. Zbog Bregzita se protestovalo i na granici Republike Irske i Sjeverne Irske. Neki cinično primjećujuju kako će Bregzit od Velike Britanije stvoriti „Neujedinjeno Kraljevstvo“.

Škotska premijerka Nikola Sturdžen insistira na održavanju novog referenduma o škotskoj nezavisnosti. Premijer Džonson odbija da to odobri, a glasanje ne može biti održano bez pristanka britanske vlade. Škoti su se 2014. godine sa 55 posto glasova odlučili za ostanak u Velikoj Britaniji. Dvije godine kasnije, na svebritanskom referendumu o članstvu u EU, sa 62 posto su glasali za ostanak u EU.

Zastupnici u škotskom Parlamentu su  29. januara glasali i za novi referendum, tvrdeći kako je izlazak Velike Britanije iz EU promijenio okolnosti. Na prošlogodišnjim izborima je pobijedila Škotska nacionalna stranka (SNP) Sturdženove, koja smatra da je Škotska izvučena iz EU protiv želje ogromne većine njenih građana.

Istraživanje objavljeno dan uoči Bregzita je pokazalo kako 51 posto ispitanih građana Škotske podržava nezavisnost, objavila je britanska agencija YouGov. Ovo je prvi put da je u ispitivanju javnog mnjenja od 2015. pobijedio odgovor „da”.

I u Sjevernoj Irskoj je moguće da sljedeće godine, ili malo kasnije, bude održan referendum o granici sa Republikom Irskom čiji bi rezultat mogao da bude Ujedinjena Irska. U pregovorima Brisela i Londona o Bregzitu najveći kamen spoticanja bio je kako izbjeći tvrdu granicu između Sjeverne Irske i Republike Irske, članice Unije. Izlazak Velike Britanije iz Unije je tri puta odlagan, pošto je postignuti sporazum bivše premijerke Velike Britanije Tereze Mej sa Briselom o „mekoj granici” između Velike Britanije i Irske odbijan u parlamentu u Londonu.

Sada će prema sporazumu o Bregzitu, Sjeverna Irska slijediti pravila EU o poljoprivrednim i industrijskim proizvodima, a ostatak Velike Britanije neće. Ujedinjeno Kraljevstvo će napustiti carinsku uniju EU, dok ce Sjeverna Irska nastaviti da primjenjuje evropske carinske propise u svojim lukama. To znači uvođenje novih kontrolnih punktova i postupaka za trgovinu robom između Sjeverne Irske i ostatka Velike Britanije.

Upućeni smatraju da postoji jak razlog za održavanje referenduma u Sjevernoj Irskoj poslije 20 godina relativnog mira zaključenog na Veliki petak 1998. Pošto su dvije zajednice u Sjevernoj Irskoj približno jednake veličine odluka o pridruživanju Irskoj biće i odluka o pridruživanju EU.

Velika Britanija će ubuduće za EU biti jedna od tzv. „trećih zemalja“ za koje ne važe pravila kao za one koji su „unutra“. Ipak, promjene neće nastupiti odmah, jer slijedi prelazni period do kraja decembra 2020. kako bi se stanovnici i kompanije prilagodili promjeni. Tokom tranzicije, Britanija će nastaviti da primjenjuje zakone EU, ali neće biti zastupljena u institucijama u Briselu, Strazburu i Luksemburgu. Britanija i EU u tom periodu treba da usaglase novi odnos u trgovini i bezbjednosnim pitanjima.

Prava državljana EU u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i britanskih građana u Uniji, ostaće ista tokom prelaznog perioda. Procjenjuje se da će London platiti evropskim partnerima na ime izlaska oko 35 milijardi eura,

Zbog izlaska Velike Britanije iz EU, finansijske kompanije koje su ranije poslovale u Londonu moraju uspostaviti centrale u kontinentalnoj Evropi kako bi mogle da  pružaju usluge na jedinstvenom tržištu EU.

Kritičari Bregzita navode kako vodeći proizvođači automobila zatvaraju pogone u Velikoj Britaniji i prelaze na kontinent. Ključni finansijski igrači se sele u Pariz ili Amsterdam. Još je veći odliv mozgova i talenata koji su radili za britanski obrazovni i naučni sektor.

Frankfurtski Bankenplac, finansijski centar Nemačke, jedan je od dobitnika izlaska Velike Britanije iz Unije. Prema istraživanju njemačke Landesbank Hessen-Thuringen (Helaba), više od 30 stranih banaka donijelo je odluku u korist njemačkog finansijskog centra. Mada paralelno sa selidbom finansijskih firmi iz Londona britanska prestonica bilježi otvaranje nekih novih kompanijskih predstavništava, grad na Temzi će vjerovatno izgubiti više poslova nego što ce dobiti novih, smatraju analitičari.

Zajedničko evropsko tržište će ostati bez direktnog nadzora nad nekoliko dominantnih proizvodno-trgovinskih konglomerata kao što su Britiš Petroleum (BP), jedan najvećih svjetskih proizvodača i distributera naftnih derivata i gasa; TESCO – multinacionalna trgovina prehrambenih proizvoda sa oko 3.500 prodavnica širom Evrope; Unilever – multinacionalna britansko-holandska kompanija za široku potrošnju; Vodafon, treći globalni mobilni operater po broju stalnih korisnika; ili Rols-Rojs, proizvođač luksuznih automobila i avio-motora.

Predsjednica EK Ursula von der Lejen poručila je na dan izlaska Velike Britanije kako će „EU početi novo poglavlje poslije izlaska Britanije, kao jedinstvena snaga u globalnim pitanjima, od klimatskih promjena do tehnološkog preobražaja, te neće imati manje mogućnosti zbog Bregzita“.

Predsjednik Evropskog veća Čarls Mišel je rekao da, što se više Britanija udalji od pravila i propisa EU posle Bregzita, to će imati manji pristup jedinstvenom tržištu.

Bregzit predstavlja „duboki rez” za Njemačku i za cijelu Evropu, ocijenila je njemačka kancelarka Angela Merkel. Istovremeno je naglasila da će Evropa braniti svoje interese, posebno integritet evropskog jedinstvenog tržišta u teškim pregovorima koji će uslijediti ove godine u definisanju budućeg trgovinskog odnosa između bloka preostalih 27 zemalja i Londona.

Francuski predsjednik Emanuel Makron je britansko napuštanje Unije nazvao „šokom”. „To je istorijski znak upozorenja koji ostatak Evrope mora čuti”, naveo je Makron i nazvao Bregzit žrtvenim jarcem neuspješne refome EU. Po njemu, potrebno je „više Evrope” da bi se odgovorilo na izazove moći, poput kineske i američke.

Uopšte, mišljenja su da će Bregzit na spoljnopolitičkom planu ostaviti veliku prazninu u Uniji. Pored Francuske i Njemačke, Britanija je bila presudna u kreiranju spoljne politike EU kojoj je davala posebnu težinu. „Britanci su iskusne diplomate. Oni imaju stalno mjesto u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Velika Britanija se, kada su vojni kapaciteti u pitanju, od svih zemalja EU do sada stavljala najviše na raspolaganje“, naveo je upućeni diplomta u Briselu. London bi i u budućnosti trebalo da učestvuje u zajedničkim vojnim projektima i misijama.

Iz Vašingtona je poručeno da ce „posebni odnosi” sa Ujedinjenim Kraljevstvom biti još jači, zahvaljujuci Bregzitu. Ambasador SAD u Velikoj Britaniji Vudi Džonson je izjavio je da predsednik Donald Tramp dijeli britanski „optimizam i uzbuđenje” zbog novog poglavlja u uzajamnoj istoriji. Naveo je kako će britanski izlazak iz EU omogućiti da transatlantski trgovinski sporazum proizvede veći napredak i više radnih mjesta.

SAD su snažno podsticale proces Bregzita. Dva dana prije zvaničnog razlaza s EU, u posjetu britanskom premijeru je došao i državni sekretar Majk Pompeo kako bi Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije, Škotske i Sjeverne Irske ponudio „posebne odnose” poslije Bregzita.

   Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

KORONA VIRUS: Kako zaustaviti širenje infekcije  i straha 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je reagovala brzo i bez mnogo rasprava: Vuhan, metropola od 11 miliona stanovnika, fizički je izolovan. Nema letova, vozova, trajekata, zatvoren je i autoput. Okolni gradovi su zapečaćeni na sličan način. Više od 56 miliona osoba u skoro 20 kineskih gradova, uključujući Vuhan, ne mogu putovati

 

U Kini početak Lunarne nove godine, godine pacova  obilježava nesigurnost i strah zbog širenja misterioznog oboljenja pluća.

Od posljedica novog korona virusa u Kini su, prema izvješajima od srijede, preminule najmanje 132 osobe, a oboljelo je približno 6.000 ljudi. To je više nego u vrijeme epidemije virusa SARS 2001. i 2002. godine. Stručnjaci procjenjuju da bi širenje virusa vrhunac moglo imati za desetak dana, a da će epidemija trajati nekoliko mjeseci.

Najviše žrtava i pacijenata je iz Vuhana, glavnog grada provincije Hubei, u kojoj je prvi slučaj oboljenja do sada nepoznatim virusom zabilježen 8. decembra prošle godine.  Virus se u meduvremenu pojavio u gotovo svim djelovima ove ogromne zemlje. I u Pekingu je zabilježen jedan smrtni slučaj a oboljelo je više od 120 ljudi. Lako je zamisliti kakvo plodno tlo bi korona virus imao u metropoli koja broji 21 milion stanovnika.

Država je reagovala brzo i bez mnogo rasprava. Vuhan, metropola od 11 miliona stanovnika, fizički je izolovan. Nema letova, vozova, trajekata, zatvoren je i autoput. Okolni gradovi su zapečaćeni na sličan način. Više od 56 miliona osoba u skoro 20 kineskih gradova, ukljucujuci Vuhan, ne mogu putovati. Mnoge novogodišnje svečanosti su ukinute, a neradni dani produženi. Odložen je početak novog polugodišta i semestra za škole i fakultete bez najavljenog datuma nastavka. Željeznice  su  privremeno ukinule stotine linija u zemlji. Sve ulice se čiste sredstvima za dezinfekciju, policija je na stanicama i u bolnicama. Diznilend u Šangaju ne radi do daljeg, turističke agencije ne smiju da nude grupna putovanja.

Hiljade ljekara i medicinskih radnika poslato je u Vuhan. U gradu niču dvije bolnice sa preko 2.600 kreveta koje bi trebalo da budu sagrađene do 3. odnosno 5. februara kako bi u njih bili smješteni pacijenti oboljeli od korona virusa. Novinarima se ne dozvoljava da ulaze u bolnice.

Peking je obećao hitnu pomoć od oko 140 miliona eura kako bi se ograničilo širenje virusa. Za potrebe medicinskog sektora do sada je odvojeno preko 1,6 milijardi dolara.

U najmanje 15 zemalja u svijetu je do sada potvrđeno više od 70 slučajeva oboljelih od korona virusa. Do sada, nije zabilježen nijedan slučaj sa smrtnim ishodom van Kine.

SAD i Japan su počeli sa evakuacijom stotina osoba iz Vuhana. SAD i Južna Koreja su upozorile svoje gradane da ne putuju u Kinu, dok je Velika Britanija protiv svih takvih  putovanja osim nužnih.

To su poručile i pojedine multinacionalne kompanije svojim zaposlenicima. Neke aviokompanije otkazuju letove za Kinu jer je potražnja naglo opala. Druge, među njima je i Lufthansa, su to učinile iz predostrožnosti.

Predsjednik Kine, generalni sekretar Komunističke partije Kine (KPK) i predsjedavajući Centralne vojne komisije Si Ðinping je u srijedu naložio Naodnooslobodilačkoj armiji „da doprinese pobjedi u ovoj bitki.” Istakao je: „Život i zdravlje ljudi su prvi prioriteti, a najvažniji zadaci su prevencija i kontrola virusa. Lično sam naredio ulaganje napora, vjerujem da ćemo prevazići bolest jačajući naše samopuzdanje, pomažući jedni drugima, kontrolišući i vodeći računa o prevenciji i pridržavajući se pravila“.

Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adanom Gebrejesus kazao je u Pekingu poslije susreta sa predsjednikom Sijem da Kina  objavljuje informacije, blagovremeno identifikuje patogene i proaktivno dijeli relevantne sekvence gena virusa sa SZO. „Vjerujem da će mjere koje Kina preduzima držati bolest pod kontrolom, a vremenom se i riješiti bolesti“, kazao je.

Kineske vlasti pokazuju da ne žele da ponove greške iz prošlosti. Tokom epidemije virusa SARS u Hongkongu  prikrivane su razmjere opasnosti. Zato vlasti ovog puta  čine sve kako bi izbjegle optužbe. Ministarstvo spoljnih poslova tvrdi da je najbrže moguće informisalo javnost i SZO. U udarnim večernjim vijestima se izvještava o krizi, a nove informacije objavljuju se svakodnevno.

Komisija za politiku i pravo dominantne KPK, preko najrasprostranjenije nacionalne društvene mreže Veibo, je zahtijevala od svojih preko 90 miliona članova što je moguće više transparentnosti. Onaj ko bude prikrivao infekciju ili bude stavljao ugled političara iznad narodnih interesa, „u istoriju će ući kao grešnik“. Samo konsekventnim objavljivanjem informacija može da se smanji opasnost od širenja zaraze, konstatuje se u saopštenju iz KPK. Prema zapadnim medijima, ovo  saopštenje je izbrisano sa društvene mreže samo nekoliko sati kasnije.

Ljudi uvijek traže orijentire. Neizvjesnost rađa strah. Zato zvanični mediji šire umirujuće vijesti sa porukom da vlast drži sve pod kontrolom. Mnogi korisnici usijanih društvenih mreža  su zabrinuti. Vlada nesigurnost. Da li su zapravo dovoljno informisani o epidemiji virusa? „Nadam se da su vladine informacije aktuelne i istinite“, napisao je jedan korisnik mreže Veibo. Kuljaju glasine, ređaju se tvrdnje i demantiji. No, internet-zajednica je jedinstvena u pitanju: kako smo došli dovde?

Prvi poznati slučaj bolesti prijavljen je još 8. decembra u Vuhanu. No, gradski Zavod za zdravlje informisao je javnost o tada nepoznatoj zarazi tek 30. decembra. To su 22 izgubljena dana tokom kojih je virus možda mogao biti uništen na izvoru. Gradonačelnik Vuhana je rekao da je oko pet miliona ljudi napustilo grad prije praznika i uvođenja karantina.

Zdravstvene vlasti u Vuhanu znale su da prvi slučajevi dolaze sa pijace na kojoj se prodaju riba, plodovi mora i divljač, da virus vjerovatno potiče iz mesa. Ogromna pijaca površine sedam fudbalskih terena, sa hiljadu trgovaca, zatvorena je tek 1. januara.

Pijaca se nalazi na oko 200 metara od glavne željezničke stanice koja je prošle godine oko praznika za samo šest sedmica zabilježila 5,5 miliona putnika. Bilo je jasno da će virus otići na razne strane.

Postoji sumnja da su lokalni funkcioneri pokušali da zataškaju broj inficiranih kako ne bi uznemirili pretpostavljene i naštetili svojim političkim karijerama. To narušava povjerenje u vlast koja tvrdi da uvođenjem sistema takozvanog „socijalnog kredita” uspostavlja principe iskrenosti i morala u socijalizmu.

Jedno od objašnjenja zašto se takvi virusi najviše šire iz Kine jeste da veliki broj ljudi žive relativno blizu životinja. Korona virus je vjerovatno životinjskog porijekla, a sumnja se da bi to mogle da budu zmije. SARS –  virus koji je potekao iz Kine – došao je od slijepih miševa i cibetke, sisara koji fizički liči na mačke.

Džung Nanšan, poznati kineski stručnjak za respiratorne bolesti naveo je da do sada nije razvijen nijedan lijek koji bi specifično ciljao virus. „Ali naučnici i medicinski radnici istražuju više načina. Pošto je veliko poboljšanje postignuto i u sistemu životne podrške, očekujemo da će stopa smrtnosti nastaviti da pada“, rekao je dr Džung.

Doktor Džung je poručio: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dijve ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode.”

 

Nije opasnije od gripa

Korona virus izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju i ne postoji poseban lijek ili vakcina. No, naučnici u svijetu smatraju da nema razloga za paniku.

„Zdravstveni radnici treba da budu u pripravnosti. Vlade treba da im osiguraju sredstva. Pravovremeno i tačno informisanje javnosti je ključ. A svi ostali – slobodno dišite”, poručio je epidemolog Brandon Braun sa Univerziteta Kalifornije u SAD, koji je proučavao mnoge smrtonosne epidemije.

Od pojave epidemije naučnici su o virusu saznali važne pojedinosti. Radi se o korona virusu, rođaku patogena koji izaziva SARS i bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS), bolesti koje su izazvale stotine smrti u svijetu. Ostali korona virusi ne uzrokuju ništa teže od prehlade.

Osim ljudi, korona virusima mogu biti zaražene krave, svinje, mačke, kokoške, kamile, šišmiši i druge životinje. Većina prvih žrtava nove epidemije, posjetioci velike „žive pijace” u Vuhanu, sugerišu da je virus sa neke druge vrste „skočio” na čovjeka.

Kada su stručnjaci ispitali organizmov genetski kod, pronašli su sekvencu do tada nauci potpuno nepoznatu. To znači da ljudi nisu mogli razviti  imunitet prema korona virusu koji je nazvan n-CoV2019.

Zdravstveni radnici očekuju da će se širenje sa čovjeka na čovjeka u kratkoročnom razdoblju nastaviti. To znači da će se pojavljivati novi slučajevi širom Azije, u SAD, moguće i u Evropi.

Većinu smrtnih slučajeva čine ljudi stariji od 50 godina, prethodno bolesni, sa već postojećim repsiratornim problemima ili oslabljenog imunološkog sistema. Čini se da mladim i zdravim ljudima uzrokuje samo blage simptome. „Za sada nemamo dokaza da je ovo opasnije od gripa” kazao je Majkl Mina, epidemolog sa Harvarda.

 

Ekonomske posljedice

Korona virus ima i svoje ekonomske posljedice. Širenje opasnog virusa iz jugoistočne Kine uplašilo je globalna tržišta i ugrozilo izglede za ekonomski rast. Kineske berze bilježe najveći pad u posljednjih pola godine. Gubitke su imale i druge berze u svijetu.

Radživ Bizvas, ekonomski strucnjak sa Instituta za istraživanje tržišta IHS Markit, smatra da je potencijalni rizik korona virusa mnogo veći nego 2002. zato što je kinesko stanovništvo postalo mobilnije. To se primjećuje i u porastu turističkih posjeta inostranstvu. Ekspert ukazuje i na ovogodišnje Ljetnje olimpijske igre u Tokiju, za koje bi izbijanje virusa moglo da se razvije u ozbiljnu prijetnju.

O ekonomskim posljedicama određeni uvid mogu dati prethodne pandemije. Od španske groznice 1918. Bilo je zaraženo 500 miliona ljudi u svijetu, a 50 miliona je umrlo. Svjetska banka je 2006. godine procijenila da bi u slučaju ozbiljne pandemije od koje bi umrlo 71 miliona ljudi, svjetski ukupan domaći proizvod (BDP) bio smanjen za oko pet odsto.

U epidemiji SARS širom svijeta je, prema nekim procjenama, zaraženo 8.100 ljudi, dok su 774 osobe umrle, što je stopa smrtnosti od 9,4 odsto. Procjenjuje se da je SARS smanjio BDP Kine za 1,1 odsto, a Hong Konga za 2,6 odsto, dok su ekonomske posljedice u svijetu bile male.

Ekonomske posljedice korona virusa iz Vuhana bi, ocjenjuju stručnjaci, trebalo da budu manje s obzirom na dosadašnju stopu smrtnosti od oko tri odsto, ali i na agresivne mjere Kine na suzbijanju širenja virusa. Van Kine, zemlje s malim brojem zaraženih bi trebalo da osjete male posljedice po ekonomiju.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo