Povežite se sa nama

SVIJET

MASOVNA UBISTVA U SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA: Neslavni rekord

Objavljeno prije

na

SAD su prva zemlja po broju masovnih ubistava u svijetu. Tokom ove godine se, zaključno sa 5. avgustom, dogodilo 250 masovnih ubistava, u prosjeku 1,2 po danu. Upucano je 979 ljudi, a među njima 246 smrtno

 

Bila je to krvava sedmica u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 29. jula do 4. avgusta dogodila su se četiri masovna ubistva u raznim krajevima SAD. Prvo, koje je odnijelo tri života , dogodilo se kada je naoružani mladić sa puškom u rukama upao na festival hrane u sjevernoj Kaliforniji. Žrtava bi sigurno bilo više da policija nije reagovala na vrijeme.

Potom je uslijedila pucnjava u trgovačkom centru u Misisipiju. Tamo je nezadovoljni radnik u najvećem američkm trgovinskom lancu Volmart ubio dve osobe  i još toliko ranio.

Na kraju sedmice su se dogodile dvije masovne pucnjave u manje od 24 sata. U subotu je 22 ljudi, među njima šest meksičkih državljana, prema najnovijem bilansu, ubijeno u supermarketu u grau El Pasu, savezna država Teksas, na granici sa Meksikom. Mladić naoružan automatskom puškom, je, takođe, ranio 24 osobe. Nepunih 13 sati kasnije je u pucnjavi u Dejtonu u saveznoj državi Ohajo, smrtno stradalo devet ljudi, uključujući i počinioca zločina i  njegovu mlađu sestru koja se slučajno našla na mjestu zločina.

El Paso, smešten na američko-meksičkoj granici, ponosio se kao jedan od najsigurnijih gradova u SAD. Na dan kada je napadač otvorio vatru, u srcu ovog popularnog trgovačkog područja, hiljade porodica su kupovale namirnice ili školske potrepštine uoči početka nastave ove sedmice.

SAD su prva zemlja po broju masovnih ubistava u svijetu. Tokom ove godine se, zaključno sa 5. Avgustom, dogodilo 250 masovnih ubistava, u prosjeku 1,2 po danu. Upucano je 979 ljudi, a među njima 246 smrtno.

Ne postoji univerzalna definicije ovakve vrste masakra. Otuda mediji operišu sa različitim brojem počinjenih masovnih ubistava.

Tako dnevnik „Vašington post“ broji 166 masovnih ubistava od 1961. Prvog avgusta te godine bivši marinac Čarls Vitman, pošto je ubio majku i ženu, popeo se na Mejn bilding tauer, toranj koji dominira studentskim naseljem niverziteta Teksas u Ostinu i u narednih 96 minuta ubio još 14 ljudi (uključujući nerođenu bebu) i povrijedio 31 drugih, od kojih je jedna osoba umrla od posljedica 2001. Vitman je pokrenuo novo poglavlje americče istorije u kome masovna ubistva poprimaju novu i za tu zemlju potpuno unikatnu dimenziju.

Jedan od razloga masovnih ubistava u SAD jeste što se u toj zemlji nošenje oružja smatra jednom od neprikosnovenih sloboda. Predsjednik SAD Donald Tramp je u predizbornoj kampanji 2017. poručivao kako “nikada, ali baš nikada”, neće predložiti zabranu nošenje oružja. I poslije masakra u El Pasu je ocijenio da su „mentalno zdravlje i mržnja povukli obarač, a ne oružje”.

Probleme koji tište američko društvo, takođe, dovode do eksplozivnog spleta okolnosti. Društvena klima u SAD se promijenila, antagonizmi su postali oštriji nego što je to bilo ranije. Problemi sa imigracijom, dizanjem glasa ekstremnih organizacija i sve veći jaz između bogatih i siromašnih učinili da SAD postane zemlja sve dubljih društvenih sukoba.

SAD više nije zemlja od prije 30-40 godina — ljudi sve manje dijele zajedničke vrijednosti. Život je sve neizvjesniji, sve je više onih beznadežno siromašnih. Pošto žive usamljeničkim životima, ljudi su sve više podložni uticaju medija. Lako ih je radikalizovati. Otuđenost, mogućnost da se izgubite u masi i onda možete lako da dođete do oružja, nepovjerenje u vlasti, sve veća neizvjesnost svakodnevnog života dovode do opasne, eksplozivne smješe.

U SAD se bilježi stalno rastući trend u zločinima mržnje. Prema godišnjem izvještaju američkog Federalnog biroa za isljeđivanja (FBI) za 2018. godinu, prijave zločina mržnje su povećane 17 odsto u 2017. u odnosu na 2016, što je bio porast treću godinu za redom.

Od preko 7.100 zločina mržnje prijavljenih 2018, gotovo tri među pet su bili motivisani rasom ili etničkom pripadnošću, prema ovom izvještaju. Religija i seksualna orijentacija su bili još dva primarna motiva.

Prošle godine bilo je 2.009 zločina iz mržnje u svih 30 gradova, u poređenju sa 1.836 u 2017. Rastući opseg problema bio je istaknut činjenicom da je 2018. godine zabilježeno povećanje od 42 odsto u odnosu na ukupno 1.417 slučajeva u 2010.

Uopšte, ukupan broj zločina iz mržnje sada povećava već petu godinu zaredom. Njujork je imao najviše incidenata od svih 30 gradova –  ukupno 361.

Najčešce žrtve zločina iz mržnje prijavljene policiji u 2018. godini bili su crnci, Jevreji i pripadnici LGBT zajednice. Izvještaj je, takođe, naveo da su porasla ubistva potaknuta bjelačkom supremacijom. Zabrinjavajuće je da preliminarni podaci o 2019. godini, takođe, pokazuju porast u većini anketiranih gradova.

Politička polarizacija i porast krajnje desničarskog nacionalizma doprinose zločinima počinjenim iz mržnje širom svijeta, rekao je Brajan Levin , direktor Centra za istraživanje mržnje i ekstremizma iz Kalifornije.

Nasilje sa smrtonosnim posljedicama u SAD povećava zabrinutost zbog porasta tzv. domaćeg terorizma koji je nerijetko povezan s nacionalističkim i rasističkim stavovima.

Direktor FBI Kristofer Vrej  je prošlog mjeseca, pred Odborom za pravosuđe Senata, izjavio da je većina slučajeva domaćeg terorizma, koje je Biro istraživao, motivisana bjelačkom supremacijom. Šef antiterorističke jedinice FBI Majkl Mekgariti je u maju pred Kongresom rekao da Biro istražuje oko 850 slučajeva domaćeg terorizma.

Desničarski ekstremisti bili su povezani sa najmanje 50 ubistava 2018, što je čini jednom od najgorih godina kad je u pitanju ovakva vrsta nasilja još od 1995, prema istraživačima Antidefamacione lige (ADL), organizacije koja prati zločine iz mržnje. Otprilike tri četvrtine ubistava ekstremista počinile su osobe povezane sa bjelačkim rasističkim grupama, prema istraživačima ADL.

U ponedeljak je Tramp zauzeo mnogo oštriji stav poslije napada u El Pasu. Masovnu pucnjavu je nazvao “činom kukavičluka” i rekao da “nema razloga ili izgovora koji će ikada opravdati ubijanje ljudi”.

Predsjednikovi kritičari čekaju da vide hoće li on sada nastaviti da se drži tog tvrđeg stava ili će njegov rječnik popustiti čim prođe neposredna politička kriza, a on će, eventualno, vrati u svoju neprekinutu predizbornu kampanju. Predstavnici Demokratske stranke smatraju da se više napora mora uložiti u postizanje reformi zakona o oružju i kalifornijska senatorka I potencijalna predsednička kandidatkinja, tamnoputa Kamala Haris je obećala da će u prvih 100 dana od preuzimanja funkcije sprovesti akciju za regulisanje kontrole oružja.

 

Kultura nošenja oružja

 

Činjenica je da su SAD jedinstvene po kulturi nošenja oružja. Oružje je u toj zemlji dio tradicije, reklo bi se neiskorenjive, nalazi se u slobodnoj prodaji, a ograničenja za kupovinu oružja prilično su labava, čak i za poluautomatsko oružje.

Kako kontrolisati prodaju i nošenje oružja, pitanje je koje SAD mori već decenijama. Jedno je sigurno — američki građani po broju su najveći posjednici oružja. Prema statističkim podacima, jedan komad oružja dolazi na skoro svakog stanovnika SAD. Japan, nasuprot  tome, ima manje od jednog komada oružja na 100 stanovnika.

Sada se govori o tome da se oružje učini bezbjednijim, poput automobila — kao što je tehnologija u bezbjednosti saobraćaja napredovala, tako bi trebalo usavršiti i bezbjednost oružja. Kako će to uticati na onoga ko odluči da se, kao Vitmen 1961, popne na toranj i odatle masakrira ljude? To, zasad, ostaje nerješiv problem.

Čak i nakon masakra u Njutaunu, u kome je 20-togodišnjak ubio 26 ljudi, među njima 20 djece između šest i sedam godina, zakonodavstvo o oružju u mnogim djelovima SAD mijenjano je u pravcu ka većim slobodama – poput prava na nošenje skrivenog oružja. Neki upućeni to pripisuju Nacionalnom udruženju naoružanja (NRA) koja okuplja milione vlasnika i proizvođača oružja i blizu je vrha moći i uticaja u politici SAD. Kroz decenije kampanje, NRA je izjednačila ustavno pravo na oružje Amerikanaca u crveno-bijelo-plavi simbol boga i nacije.

Rana podrška koju je NRA pružila Trampu u kampanji 2016, nagrađena je njegovom iznenadnom pobjedom. Međutim, u posljednje vrijeme ova asocijacija slabi. Prihodi su smanjeni za 56 miliona dolara u 2017, zbog sve manje uplata članarina i dobrotvornih priloga. Strmoglavi pad pokrenula je unutrašnja borba za vlast u udruženju koja je stigla i do sudova, kao i krivične istrage slučajeva korupcije u Njujorku i Vašingtonu.

 

Upozorenja iz Urugvaja i Venecule

 

Meksički državni tužitelj razmatra podizanje tužbe protiv masovnog ubice iz El Pasa za terorizam koja bi mogla rezultirati njegovim izručenjem toj državi, južnom susjedu SAD. „Za nas je ta osoba terorist“, izjavio je meksički ministar vanjskih poslova Marcelo Ebrard.

Ministar Ebrard je najavio i da će njegovo Ministarstvo od SAD-a zatražiti informacije kako je ubica došao u posjed oružja koje je koristio u napadu. „Činjenica da su živote izgubili meksički državljani nagoni nas nas da preduzmemo legalne korake po pitanju nabavke oružja. Po nama to je ključno“, dodao je šef meksičke diplomatije.

U međuvremenu su ministastva spoljnih poslova latinoameričkih država Urugvaja i Venecuele izdala hitno upozorenje svojim državljanima u kome ih upozorava na opasnosti koje im prijete ukoliko putuju u SAD. Dvije države su upozorile svoje državljane na “neograničeno posjedovnje oružja” među žiteljima SAD  i odbijanje federalne vlade u Vašingtonu da se bavi tim problemom.

Putnici iz Urugvaja su posebno upozoreni da “da preduzmu mjere predostrožnosti usred rastućeg nobuzdanog nasilja, naročito zločina mržnje, uključujući rasizam I diskriminaciju”. Ministarstvo je nabrojalo i javna mjesta koja mogu biti prijetnja putnicima: tematski parkovi, tržni centri, festivali, religiozni skupovi, gastronomske manifestacijei bilo koja vrsta kulturnih i sportskih događanja.”

 

                       Milan BOŠKOVIĆ

 

Komentari

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA NAKON NOVOG KRUGA IZBORA: Svjesno, ne desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, narod jedne od najmlađih članica EU odlučio je da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici

 

Iako su nedavno desne struje učvrstile svoje fortifikacije u Srbiji i Mađarskoj, u nekim drugim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desene radikale i populiste, koji su ponekad i duže vrijeme uzurpirali vlast. U šest mjeseci zaključno sa silaskom sa trona Janeza Janše, poraze su pretrpjeli Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj.

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, građani jedne od najmlađih članica EU odlučili su da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici.

Politički novajlija, liberal Robert Golob pobijedio je trostrukog premijera Slovenije konzervativca Janeza Janšu. Uz gotovo sve prebrojane glasove u zemlji od oko dva miliona ljudi, Pokret Sloboda (PS) je imao 34,5 odsto glasova dok su Janša i njegova SDS imali 23,6 odsto.

Pokret Sloboda, koji je osnovan 26. januara 2022, osvojio je 41 od 90 mjesta u slovenačkom parlamentu u kom će biti zastupljene još četiri stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše s 27 mjesta, Demohrišćani (NSi) sa osam, Socijaldemokrate sa sedam i Ljevica sa pet. Iako su i SDS i Nsi – koji su bili dio prethodne koalicione vlade – poboljšali svoje rezultate sa prethodnih izbora, jasno je da biračko tijelo nije podržalo njihov način vladanja.

PS je izgradio pobjedu ne samo svježinom programa i osvajanjem povjerenja birača, već u velikom dijelu i na bijesu prema  Janšinom režimu. Opozicija je optuživala Janšu da je pokušao potkopati demokratske institucije i medijske slobode otkako se vratio na vlast 2020. Očigledno je, nakon izbora, da mu Slovenci nijesu oprostili ni približavanje i slične svjetonazore sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom. Poene mu nije donijela ni ukrajinska kriza i ponašanje Vladimira Putina.

„Naš cilj je postignut: pobjeda koja će nam omogućiti da u zemlju vratimo slobodu“, rekao je Golob, pedesetpetogodišnji bivši menadžer elektroenergetske kompanije, obećao je de će vratiti „normalnost“, nazivajući izbore „referendumom za demokratiju“.

Izgleda da su i građani tako doživjeli izbore. Sa visokom izlaznošću od oko 70 odsto prokrčili su put za Golobovu pobjedu. Izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. godine je bila 52 odsto.

Politički analitičar Miha Kovač rekao je da je ove godine mobilizovano civilno društvo, a posebno mlađi birači. Analitičari su očekivali povećan odziv i da će se birači okrenuti protiv Janšine politike. Ipak, ovakav rezultat je većinu iznenadio.

Golob se školovao za inženjera solarne energije i u tom sektoru je napravio zavidnu karijeru. Bio je slovenački državni sekretar za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, a potom osnovao energetsku kompaniju. Trenutak za njegov ulazak u politiku došao je prošle godine kada je država restruktuirala kompaniju u kojoj je radio, izbacivši ga sa posla. Golob je potom preuzeo malu ekološku stranku i preimenovao je. Zajedno sa nekoliko profesionalaca koji su izgubili ili napustili karijeru pod Janšinom vladom napravio je preokret na slovenačkoj političkoj sceni. Njihov program je usredsređen na ekologiju, otvoreno društvo, normalizaciju i modernizaciju socijalne države…

Iako je dobrim dijelom PS do pobjede došao sinhronizujući svoj program sa željama glasača sa jedne, te otklonom od opasnih desnih politika, ima onih koji na ovu pobjedu gledaju iz drugog ugla. Prema slovenačkom političkom analitičaru Aljaz Pengovu Bitencu pobjeda Golobove stranke je projekcija kompleksa slovenačkih glasača koji neprestano traže mesiju koji će riješiti sve probleme odjednom. On je za londonski Gardijan napomenuo da smo sličnu situaciju vidjeli i 2014. godine sa Mirom Cerarom.

Kovač je ukazao da je ovo bilo i glasanje protiv. „Protiv Slovenije na mađarskom putu, protiv neliberalne vladavine  u Sloveniji, protiv vladinog preuzimanja javne televizije, protiv kontrole pravosuđa”. Upozorio je da PS nema iskustva u vladi. „To je kao kompanija koja naglo raste”, kazao je. „Nema infrastrukturu, nema znanja, nema ljudi koji znaju raditi u parlamentarnim tijelima“.

Janša, poštovalac lika i djela Donalda Trampa, vodio je kampanju na obećanjima stabilnosti. Poznat scenario. Poslije poraza je izkazao skepsu kada je budućnost pobjednika i države u pitanju. „Lako je platiti bilborde, imati podršku svih medija i tzv. civilnog društva. Nakon toga dolaze naporan rad i izazovi, a ništa od toga vam ne može pomoći”.

Golob, koji je pobjedu proslavio u COVID izolaciji, bio je miran: „Danas ljudi plešu, ali sjutra počinje novi dan. Sjutra ćemo početi vrijedno da radimo”. Obećao je i da će spasiti odnose svoje zemlje sa EU, za koje smatra da su narušeni Janšinim koketiranjima sa mađarskim desničarskim populistima. „Ova zemlja je uvijek bila orijentisana ka Zapadnoj Evropi i uvjeren sam da ćemo se vratiti svojoj porodici“, rekao je za AFP tokom kampanje.

A na Zapadu?

Pobjeda centriste Emanuela Makrona ne odaje ni približno toliko optimizma vezanog za političku budućnost Francuske. Desničarska dinastija Le Pen i njihova politika u toj zemlji prisutni su skoro pedeset godina. I drugi krug izbora je pokazao – veoma su jaki. Iako je to nedovoljno da preuzmu kormilo jedne od najvažnijih država Evropske zajednice, prijetnja je tu. Uskoro stižu i parlamentarni izbori.

Marin Le Pen je ocijenila da rezultat od 43 odsto glasova predstavlja „veliku pobjedu“ i istakla da u ovom porazu ne može a da ne osjeća nadu.

Uglavnom, drugi krug je Makrona vratio u Jelisejsku palatu sa rezultatom od 58,5 odsto prema Le Peninih 41,5 odsto. Francuska je duboko podijeljena zemlja. Makron uglavnom uživa podršku u Parizu, na zapadu, jugozapadu i u središtu zemlje, dok je Le Pen pobijedila velikom većinom u dijelovima sjeverno i sjeveroistočno, te na mediteranskom jugu. Tradicionalno se Le Penova bolje snalazi u ruralnim oblastima i predgrađima, a Makron osvaja velike gradove.

Analize nakon izbora ukazuju na rascjepe po svim šavovima francuskog društva. „Najveće su podjele prije svega generacijske i društvene“, rekao je Matje Galjar, direktor istraživanja Ipsosa France. Prema Ipsosovim podacima „starija” Francuska je masovno podržala Makrona, dok je mlađa Francuska djelimično okrenula leđa glasanju. Podaci ukazuju da su bogatiji, obrazovaniji i zadovoljniji Francuzi glasali za aktuelnog predsjednika, a siromašniji, manje obrazovani i nezadovoljni za Le Pen. Prema anketarima Elabe, 59 odsto birača koji su rekli da se „bore spojiti kraj s krajem” glasalo je za kandidata krajnje desnice; 41 odsto se odlučilo za Makrona. Politički analitičari, vođe izbornih štabova i ostali zaduženi za istraživanje javnog mnjenja imaće pune ruke posla u narednom, jako kratkom periodu priprema za novo glasanje. Francuze 12. i 19. juna čekaju parlamentarni izbori. Do tada treba naći poveznicu koja će premostiti rascjepe u francuskom društvu.

Visok odziv birača od 72 odsto nije značio laganu pobjedu Makrona. Novog starog predsjednika je izabralo jedva 38,5 odsto biračkog tijela. Mnogi od onih koji su glasali za njega to su uglavnom uradili kako bi zaustavili pobjedu krajnje desnice. Sve to čini drugi mandat još izazovnijim od prvog. I predsjednik je svjestan toga, makar ako sudimo po pobjedničkom govoru. „Poslije pet godina transformacije, srećnih i teških trenutaka, izuzetnih kriza takođe, danas je većina vas odlučila da mi ponovo ukaže povjerenje u narednih pet godina. Znam šta vam dugujem“, izjavio je Makron u govoru na Marsovim poljima kod Ajfelove kule u Parizu. „Znam da su mnogi danas glasali za mene, ne da bi podržali moje ideje već da bi blokirali ideje ekstremne desnice. Želim da im zahvalim. Ovo glasanje me obavezuje za godine koje dolaze“, rekao je Makron. Obećao je da će njegov novi petogodišnji mandat biti drugačiji. „Niko neće biti ostavljen po strani“. Makron je naglasio da se mora pronaći odgovor na bijes i nesuglasice koje su mnoge Francuze navele da glasaju za ekstremnu desnicu. „To će biti moja odgovornost i odgovornost onih oko mene“, rekao je on. Vidjećemo.

Na posljednju turu evropskih izbora se gleda sa simpatijama iz evropskih centara. Možda više na priču koja dolazi iz male zemlje podno Alpa. Njemački list Tagescajtung je pobjedu Pokreta Sloboda označio kao lijevo zelenu nadu Evrope. Uredništvo se odlučilo da na naslovnicu umjesto reizabranog Makrona stavi fotografiju Roberta Goloba uz naslov: „Sjajna izborna pobjeda protiv desničara“.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREDSJEDNIČKI IZBORI U FRANCUSKOJ: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i na izborima se ujediniti protiv kandidatkinje radikalne desnice. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa ekstremnom desničarkom na čelu države, u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent, moglo bi uveliko pogoršati stvari i dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope

 

Iza vijesti koje svakog minuta stižu sa ukrajnskih ratišta i korona brojki, provukao se i naslov o izborima u Francuskoj. Da rezultat prvog kruga tamošnjih predjsedničkih izbora nije bio tijesan, vijest bi možda prošla ispod radara. Sada je vrijeme i da se kandidati koji su ušli u drugi krug, sadašnji predsjednik Emanuel Makron i prvakinja desnice Marin Le Pen, razmašu sa izbornom kampanjom. Ko će se useliti u Jelisejsku palatu i u njoj boraviti narednih pet godina, Francuzi će odlučivati 24. aprila.

Makron je prvi krug završio sa 27,8 odsto glasova, dok je Le Penova iz Nacionalnog saveza skupila 23,1 odsto. Oboje su postigli više nego u prethodnom prvom krugu 2017. godine.

Oba kandidata treba da traže pomoć od 49 odsto birača koji u nedjelju nijesu podržali nijedno od njih, ali i od 25,1 odsto koji uopšte nisu glasali.

Izbori se mogu tumačiti i na drugi način: 70 odsto onih koji su glasali u prvom krugu izbora glasali su protiv aktuelnog predsjednika. Eto razloga za brigu. Makron će se truditi da pridobije i dio apstinenata i pokrene ih da se upute ka biralištima. Odziv birača je bio izuzetno nizak. Za ostanak kod kuće u prvom krugu izbora odlučilo je četiri procenta više ljudi u odnosu na 2017.  To je i blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto, piše France24.

Iako prve ankete u drugom krugu pokazuju da je aktuelni predsjednik neznatno ispred, konačni rezultat je daleko od sigurnog. Le Penova će sigurno dobiti glasove ekstremno desnog Érika Zemoura i njegovih pristalica. Više od 3,2 miliona glasača koji su izabrali druge kandidate krajnje desnice, uključujući Érica Zemura, vjerovatno će svoju podršku prenijeti na Le Pen, smatraju svjetski mediji.

Makron očekuje podršku mainstream desnice i ljevice, kao i Zelenih. Stručnjaci kažu da će mu trebati podrška onih koji su glasali za radikalno lijevog Žan Luk Mélenšona. Čelnik La France Insoumise (Nepokorena Francuska) pozivao je svoje pristalice da ne glasaju za Le Pen, i odlučio da ih ne pozove direktno da daju glas njenom suparniku. Mélenšon je došao do značajnog trećeg mjesta i bio je prilično iznenađenje izbora. Dok su se prebrojavali glasovi iz velikih gradova, izgledalo je kao da bi mogao otići umjesto Le Penove u drugi krug. „Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše“, poručuje danas ovaj iskusni političar.

Što se tiče ostalih kandidata, najveća razočarenja su rezultati koje su zabilježile mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast. Valeri Pekres, kandidatkinja Republikanaca, osvojila je 4,8 odsto, a An Idalgo, predstavnica Socijalista, svega 1,7 odsto.

Makron je dobio najveću podršku od najstarijih glasača – onih od 70 i više godina, dok je Le Penova najviše glasova dobila među biračima u kategoriji od 50 do 59 godina. Melenšon je daleko najpopularniji među biračima od 18 do 34 godine. Grupacija koja je Melenšona prepoznala kao svoj glas, ima dosta slabu izlaznost.

Anketari Ipsosa su iznijeli neke zanimljive podatke. Prema njihovom istraživanju, 43 odsto glasača koji su rekli da su „vrlo zadovoljni“ svojim životom je glasalo za Makrona, u poređenju sa 21 odsto za Le Penovu. S druge strane, 46 odsto onih koji su rekli da „nijesu zadovoljni“ glasalo je za Le Pen, a samo 4 odsto za Makrona.

Sada je vrijeme za pun gas. Do izbora je desetak dana, pa se očekuje ne samo ubrzani tempo nego i pojačana retorika dvoje preostalih takmaca.

Da se francuski predsjednik okrenuo i desnim uporištima u potrazi za sigurnijom pobjedom, bilo je jasno kada je krenuo na sjever, ka Denainu, bivšem rudarskom gradu koji je nekad bio pod kontrolom socijalista. To je sada tvrdo uporište krajnje desnice. U prvom krugu izbora gotovo 42 odsto birača u ovom mjestu glasalo je za Le Penovu, a nešto manje od 15 odsto za Makrona.

Osim u direktnim susretima sa glasačima, Makron i Le Pen će svoje stavove i argumente prezentovati, ali i ukrstiti u televizijskoj raspravi četiri dana prije glasanja. Tada će imati više prilike da govore o svojim programima. Za Francusku ovo su bitne stavke predizbornog marketinga. Na prošlim izborima iz 2017. godine gotovo 16,5 miliona gledalaca ispratilo je kako varniči između ovo dvoje kandidata. Kraćih rukava te godine je ostala kandidatkinja desnice. Tako su na kraju odlučili i birači.

Makron se obratio i gubitnicima iz prvog kruga i rekao da je spreman pružiti ruku političkim suparnicima i razmotriti „novu metodu“, ali je odbio dati konkretnije objašnjenje ovih riječi. Takođe je rekao da će svoj program „razraditi” nakon što sasluša „bijes i očaj” onih koji nijesu glasali za njega, a posebno mladih zabrinutih za okolinu.

Ovakva retorika francuskog predsjednika mnoge nije iznenadila. Dok se u prvom krugu izbora fokusirao na spoljnopolitičke teme i Francusku na globalnoj sceni, prvenstveno kao posrednika u Ukrajini, sada je odlučio da okrene kartu. Razlog je jednostavan, kažu brojni analitičari. Biračima u Francuskoj su prioriteti kupovna moć, plate, cijena energije… Spoljnopolitičke teme su za njih daleke brige, pa se, vrlo moguće, dio njih osjetio zapostavljenim.

Davne 2017. godine sve je za njega bilo drugačije. Francuski portal France24 prenosi da je tada atmosfera bila takva da bi skoro svi priznali da je glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu. Različite političke snage su imale tendencije da se udruže ispred glasačke kutije kako bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača. Makron je tada osvojio 66,1 odsto i postao najmlađi predsjednik Francuske. Le Penova je imala duplo manji razultat.

Iako prednost daju aktuelnom predsjedniku, mnogi mediji upozoravaju na uspjeh Le Penove. Ova političarka je uspjela u posljednjih nekoliko sedmica da animira svoje birače i učini da oni zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Osim toga, njen kontakt sa glasačkim tijelom je bio direktniji i konkretniji. Pričala je o cijenama rada, povećanju plata i sličnim temama koje su očigledno u prvom planu. Uz to, u proteklim godinama osjetna je umjerenija retorika ove političarke. I to je očigledno igralo ulogu u izbornim rezultatima.

Reklo bi se da je cilj oba predsjednička kandidata da glasačima prodaju nekog novog sebe. To će biti teže aktuelnom predsjedniku, koji je prije pet godina donio dozu svježine na političkoj sceni Francuske.

Nakon pet godina njegovog vladanja Francuskom, 53 odsto registrovanih birača, koji su glasali protekle nedjelje, glasalo je za antiestablišment kandidata, bilo sa desne ili lijeve strane. Makronov posao u drugom krugu biće težak. Uvjeriti dovoljan broj ovakvih birača da se priklone njemu umjesto kandidatkinji radikalne desnice.

Treba se podsjetiti da se sa Makronovim dolaskom na vlast 2017. godine umjesto klasične podjele lijevo-desno pojavio novi politički pejzaž sastavljen od mejnstrim bloka u centru koji je liberalan, proevropski i globalistički sa dvije krajnosti na desnoj i lijevoj strani. U konačnici, od tih polova će zavisiti izbori 24. aprila.

I u Evropi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i ujediniti se protiv Marin Le Pen. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa radikalnom desničarkom na čelu države u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent je nešto što bi moglo uveliko pogoršati stvari. I dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo