Povežite se sa nama

SVIJET

HOĆE LI AMERIKA POSTATI VLASNIK GRENLANDA: Trampova šala ili ozbiljna namjera

Objavljeno prije

na

Za SAD bi kupovina Grenlanda prije svega imala stratešku vrijednost, jer bi posjedovanje ledenog ostrva omogućilo dodatni uticaj na obližnjem Arktiku, gdje su suočene s pojačanom konkurencijom  Rusije i Kine

 

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp odlučio je da odgodi posjetu Danskoj planiranu za 2. i 3. septembar.

„Danska je veoma posebna zemlja sa nevjerovatnim ljudima, ali, na osnovu komentara premijerke Mete Frederiksen da nije zainteresovana za razgovor o kupovini Grenlanda, ja ću odgoditi naš sastanak koji je planiran za dvije nedjelje, za drugo vrijeme“, napisao je Tramp na Tviteru.

Prošle sedmice Tramp je zatražio je od saradnika da istraže mogu li SAD da kupe Grenland, najveće ostrvo na svijetu, koje je u sastavu Danske monarhije.

“Ta ideja se pojavila… I strateški je interesantna…“, kazao je Tramp.

Premijerka Danske Mete Frederiksen nazvala je Trampovu izjavu šalom. „Grenland nije Danska. Grenland je Grenland. Stvarno se nadam da je sve to šala“. Ministarka spoljnih poslova Grenlanda izjavila je: „Otvoreni smo za poslovanje, ali nismo na prodaju“.

Drugi danski političari su sa podsmjehom reagovali na izvještaje o Trampovoj zainteresovanosti da kupi Grenland. Bivši premijer Lars Loke Rasmusen je izjavio da to mora da je prvoaprilska šala, ali van sezone. “Ukoliko je Tramp zaista pomišljao na tako nešto, onda je to konačan dokaz da je poludio. Sama pomisao da će Danska prodati svojih 50.000 stanovnika SAD je potpuno smiješna”, rekao je čelnik Danske narodne partije Soren Espersen.

Da se ne radi o šali potvrdio je šef Nacionalnog ekonomskog savjeta Bijele kuće Lorens Kudlou: “Mi to razmatramo. Grenland pripada Danskoj. Danska je naš saveznik, a Grenland strateško mjesto. Tamo ima mnogo značajnih mineralnih resursa“.

Stanovnici Grenlanda poručili su Trampu da njihov dom nije za prodaju.  Njegovu ideju su uporedili sa politikom “iz doba ropstva i kolonijalne moci”.

A Tramp je zapravo otkrio “vjekovni način razmišljanja” SAD o Grenlandu, objavio je londonski Gardijan.

Grenlandska vlada reagovala je diplomatski. “Grenland ima dobre radne odnose sa SAD i zanimanje Bijele kuće za ostrvo smatramo izrazom većeg interesa za ulaganje u zemlju i njene mogućnosti“. Ali, “Grenland očito nije na prodaju”, reagovano je iz vlade u Nuku, glavnog grada Grenlanda.

Svjetski mediji javljaju da Grenland neće biti prodat SAD. Danska nema razloga da ga prodaje. To je bogata zemlja koja ima budžetski višak i lako može priuštiti godišnju subvenciju od oko 500 miliona američkih dolara koju isplaćuje Grenlandu.

Još 1867. američki državni sekretar Vilijem Stjuart  u tandemu sa bivšim senatorom Robertom Dž. Volkerom ispitivao je mogućnost kupovine Grenlanda i, možda, Islanda. Protivljenje u Kongresu u Vašingtonu je potopilo projekat pošto je za kupovinu odabrana ruska Aljaska, kao važnija investicija. Drugi put, poslije Drugog svjetskog rata, kada se Grenland nalazilo baš pod upravom SAD, predsjednik Hari Truman je 1946. ponudio da kupi ostrvo koje fizički čini dio sjevernoameričke kontinentalne mase. No, Danska je odbila ponudu od 100 miliona dolara.

Trampova zainteresovanost za Grenland, dansku pokrajinu visoke autonomije, pokrenula je mnoštvo pitanja. Koji su motivi predsjednika SAD, šta je pojam suverene teritorije danas, kao i mogu li tržišta takvih teritorija da ožive u budućnosti? Mogu li SAD da iskoriste Grenland za jačanje vojnog prisustva na Arktiku? Konačno, da li bi ideja o kupovini Grenlanda, kao nekada akvizicija Aljaske, doprinijela Trampovom nasljeđu? Pošto bi kupovina Grenlanda za Trampa i njegovo nasljeđe bila glavna tačka u predsjedničkom rezimeu.

Sasvim je jasno da iza ponude predsjednika Trampa, po vokaciji investitora,  stoje bogatstva koja se nalaze u tlu Grenlanda, iza koga se prostire Arktik, a koja će uskoro, zahvaljujući klimatskim promjenama i topljenju ledenih masa, da budu još dostupnija. To su neki od rijetkih neiskorišćenih regiona na svijetu s velikim ekonomskim potencijalom.

Smatra se da Grenland, ostrvo koje je 80 odsto prekriveno ledenom pločom, izuzetno bogat prirodnim resursima – uključujući gvozdenu rudu, olovo, cink, dijamante, zlato, rijetke elemente zemlje, uranijum… Ni ribni potencijal i milijarde barela nafte nisu zanemarljivi. Dobar dio toga je trenutno neiskorišten, no zbog globalnog zagrijevanja ledena ploča se brzo topi i iskorištavanje prirodnih resursa Grenlanda bi moglo biti lakše.

Analitičari, ipak, smatraju da je predsjedniku SAD, prije svega, stalo do geopolitičkog uticaja na Arktiku. Za SAD bi kupovina Grenlanda prije svega imala stratešku vrijednost, jer bi posjedovanje ledenog ostrva omogućilo dodatni uticaj na obližnjem Arktiku, gdje su suočene s pojačanom konkurencijom Rusije i Kine.

Pored SAD, Norveške i Danske, sa Arktikom se graniče Trampovi suparnici – Rusija i Kina. Iako rukovodstvo Pekinga ne kontroliše arktičku teritoriju, težnju za tim regionom na Sjevernom polu Kina jasno ističe, nazivajući sama sebe „državom bliskom Arktiku“.

Jasno je da je riječ o nečem većem od kupovine nekretnine. U trci za mineralnim sirovinama i rutama za brodove ogleda se geopolitičko nadmetanje starih i budućih hegemona za jedan novi svjetski poredak. Kod Donalda Trampa se ne radi ni o čemu drugom do o američkoj dominaciji na Arktiku i to u trci sa rivalima – Rusijom i Kinom.

SAD nastoje da osujete kineske napore za postizanje ekonomskog uporišta na Grenlandu. Sekretarijat za odbranu je 2018. uspješno radio na blokadi Kine za finansiranje tri aerodroma na ostrvu. Ovog juna je kineska državna kompanija povukla svoju ponudu za izgradnju dva medunarodna aerodroma pošto je Grenland izabrao danskog izvođača za dovršetak projekta koji će region učiniti dostupnijim ostatku svijeta. No, Kina nastavlja sa svojim planovima za razvoj novih brodskih linija koje će biti otvarane pošto se arktički led otapa usred klimatskih promjena.

Američki državni sekretar Majk Pompeo trebalo je da posjeti Grenland u maju radi razgovora o dugoročnom miru i održivom ekonomskom razvoju. Desetogodišnji ugovor o odbrani između Danske i SAD daje američkoj vojsci gotovo neograničena prava na Grenlandu u najsjevernijoj američkoj bazi, vazduoplovnoj bazi Tule. Smještena na 750 milja sjeverno od Arktičkog kruga, uključuje radarsku stanicu koja je dio američkog sistema ranog upozoravanja s balističkim raketama.

SAD smatraju uspon Kine rastućom prijetnjom njenom međunarodnom uticaju. Posljednjih nekoliko decenija Peking ulaže u infrastrukturu, poslovanje i prirodne resurse u Africi, ostatku Azije i Centralnoj i Južnoj Americi. Čini se da se sada Kina okreće ka Arktiku. Prošle godine je predstavila svoj plan “Polarnog Puta svile“.

 

Vrijednost ostrva  deset biliona dolara

Vrijednost ostrva Grenland mogla bi da bude oko 10 biliona dolara (1 bilion – 1.000 milijardi), izračunao je profesor Konstantin Ordov sa Katedre za finansijski menadžment Ruskog ekonomskog univerziteta G. V. Plehanov u Moskvi. Profesor Ordov je među onima u Rusiji koji su poklonili značajnu pažnju Trampovoj ideji.

„Vrijednost znatno manjih, a sličnih ostrva, iznosi oko pet miliona dolara po kvadratnom kilometru. Grenland više ne zaostaje po vrijednosti za Klondajkom (područje teritorije Jukona u severozapadnoj Kanadi, istočno od granice Aljaske) i njegova cijena bi mogla da dostigne 10 biliona dolara, a to je više od polovine američkog ukupnog domaćeg proizvoda, uz veoma sumnjivu ekonomsku isplativost“, rekao je Ordov.

 

Najveći nacionalni park na svijetu

Grenland je samoupravna autonomna teritorija pod suverenitetom Danskog kraljevstva. Prostire se na 2.166.086 kvadratnih kilometara, od čega voda čini 81,1 odsto. Još 2000. godine je 1.755.637 km² površine Grenlanda bilo prekriveno ledom, a 410.449 km² nije.  Samo je južni dio ostrva zelen, bar preko ljeta, zbog strujanja  Golfske struje uz obalu tog dijela ostrva.

Prema podacima iz 2013, na ostrvu je bilo 56.483 žitelja, uz gustinu od 0,025 stanovnika po km2.

Iako je geografski i etnički arktička nacija dio Sjeverne Amerike, politički i istorijski Grenland je više vezan za Evropu. Atlantski okean je grenlandska granica na jugu, Grenlandsko more na istoku, Sjeverni ledeni okean na sjeveru i Bafinov zaliv na zapadu. Najbliže države Grenlandu su Island na istoku i Kanada na zapadu. Grenland je najveća zavisna teritorija, a na ostrvu se nalazi i najveći nacionalni park u svijetu.

Grenland je u bio nastanjen tokom proteklih 4.500 godina, pripadnicima autohonih naroda Artika, čiji su preci dolazili iz današnje Kanade. Skandinavci su naselili južni dio Grenlanda početkom 10. vijeka. Sa Grenlanda i Islanda su se otiskivali na mora. Jedan od njih, Leif Erikson je postao pvi znani Evropljanin koji je dosegao Sjevernu Ameriku, gotovo 500 godina prije nego što je Kristofer Kolumbo doplovio do Karibskih ostrva.

 

Duga tradicija kupovine zemljišta

Amerika ima dugu istoriju kupovine zemljišta kako bi proširila svoju teritoriju i osigurala svoje interese u inostranstvu.Odmah poslije proglašenja nezavisnosti 1776. godine, čelnici SAD počeli su sa kupovinom teritorija. Prvi put 1803. godine — od Francuske je kupljena Luizijana za 15 miliona dolara. To nije ista savezna država kao danas, već je bila ogromna teritorija koja je obuhvatala, djelimično ili potpuno, 15 država: od Montane do Teksasa, zemljište koje čini gotovo četvrtinu sadašnje teritorije SAD.

Već 1819. godine, poslije rata sa Španijom, SAD su za pet miliona dolara kupile Floridu. Trideset godina kasnije i Teksas, sve do Pacifika, pripao je Americi uz milionsku kompenzaciju Meksiku. SAD su kupile Aljasku od carske Rusije1867. godine, za 7,2 miliona dolara, a Filipinska ostrva od Španije 1898. za 20 miliona dolara. Posljednji prodavac svoje teritorije je bila upravo Danska koja je Vašingtonu 1917. ustupila Djevičanska ostrva za 25 miliona dolara.

Smatralo se da, nakon usvajanja povelje UN poslije Drugog svjetskog rata, nikakav transfer teritorija nije moguć. Ovo pitanje se ipak pokreće.

Američki poslovni dnevnik Blumberg piše kako je Trampova ideja o kupovini Grenlada možda vanserijska i nemoguća, ali to ne znači da ne treba razmišljati o oživljavanju tržišta suverenih teritorija – što je nekada SAD učinilo velikim.

Iako ovo nije prvi put u istoriji da američki predsjednik razmatra kupovinu ledenog ostrva, danas to ipak nije moguće, smatra Vašington post. Ne samo zato što su ekonomski troškovi nesagledljivi, ocjenjuje list, naglasivši kako su norme nacionalnog identiteta od 19. vijeka transformisale teritoriju iz pokretne robe u nedjeljive i nepregovarajuće djelove suverenih naroda.

                 Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

SVIJET

SUDBINA STARIH U VRIJEME PANDEMIJE: Opasnost od infekcije i diskriminacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stručnjaci su često govorili da je virus posebno opasan za starije osobe. To se prenosi u javnosti kao ohrabrujuća poruka – sve dok ste mlađi od 70 godina.  Ovakav način prikazivanja vodi ka razmišljanju kako stari ljudi nameću nepotreban teret društvu, zdravstvenom sistemu, i da bi zadovoljenje njihovih potreba moglo ugroziti mlađe ljude

 

Ne idem ja na tvoje, već ti na moje”. Izreku svoje bake je pominjala moja majka u poznom dobu koje je teško nosila. Često mi dolazi u sećanje sa bremenom godina. Možda i zato što su od početka epidemije COVID-19 učestale rasprave  o položaju starijih osoba.

„Ne razumijem kako bih se to doveo u opasnost da pola sata sjedim u parku“, nedavno je pisao književnik, prevodilac, nekadašnji ambasador 91-godišnji Ivan Ivanji iz svoje beogradske „samice“. Šanse da bude ubijen 27. maja 1944. iznosile su najmanje 50 odsto. Tog dana je SS-ljekar u Aušvicu odlučio da je 15-godišnji Jevrejin iz Kikinde radno sposoban te da neće biti podvrgnut posebnom tretmanu (u prevodu: gasnoj komori).

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš , je poručio da stariji ljudi kao i svi drugi imaju prava na život i zdravlje usljed pandemije. „Pored neposrednih uticaja na zdravlje, pandemija izlaže starije rizicima siromaštva, diskriminacije i izolacije”, strahuje 71-godišnji Gutereš.

Generalni sekretar  je upozorio da je stopa smrtnosti kod starijih od 80 godina pet puta veća od globalnog prosjeka. U Italiji je prosječna starost umrlih 80 godina, pokazalo je istraživanje Nacionalnog instituta za zdravlje. U Kini, ljudi stari 70 i više godina činili su samo 12 procenata  inficiranih, ali više od polovine svih smrtnih slučajeva, prema tamošnjem Centru za kontrolu i prevenciju bolesti.

U SAD-u , stariji od 65 godina do sada su činili 31 posto slučajeva, 53 posto hospitalizacija na intenzivnoj njezi i 80 posto smrtnih slučajeva, prema podacima administracije predsjednika Donalda Trampa. Preminuli od KOVID-19 u staračkim domovima i ustanovama za dugotrajno zbrinjavanje starih  u SAD-u čine trećinu ukupnog broja smrtnih slučajeva, podaci su koje je  prikupio Njujork tajms.

Korona virus otkriva način na koji su stariji  ljudi viđeni.  Stručnjaci su često  najavili da je virus posebno opasan za starije.  To se prenosi u javnosti kao  ohrabrujuća poruka – sve dok ste mlađi od 70 godina. Ovakav način prikazivanja vodi ka razmišljanju kako stari ljudi nameću nepotreban teret društvu, tačnije zdravstvenom sistemu, i da bi zadovoljenje njihovih potreba moglo ugroziti mlađe ljude.

U vremenima vanrednih stanja,  objelodanjuju se društvene istine. Kriza koju je izazvao korona virus otkriva da život starijih izgleda manje važan. Neki su otišli toliko daleko da su pohvalili virus, nazivajući ga „uklanjačem bumera“, generacije ljudi rođenih 1950-ih, kada su, naročito SAD napredovale.

Zastupnik u hrvatskom Saboru Ivan Pernar  (1985), viši medicinski tehničar, je u skupštinskoj raspravi upitao građane „smatraju li normalnim da cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje“. Holandski novinar Jort Kelader je pisao da je  „spasavanje pregojenih osamdesetogodišnjaka, koji još i puše – bacanje para jer treba voditi računa o ekonomiji“.

Strategija kolektivnog imuniteta ili ,,imuniteta stada” britanske vlade i politika „zaštite ranjivih“ i „izolacije domaćinstava“, koja kaže da će ljudima starijim od 70 godina biti rečeno da ostanu četiri meseca u strogoj izolaciji kod kuće ili u staračkim domovima odvojeni od šireg stanovništva, izazvali su brojne  kritike. Protumačene su kao poruke da ,,slabiji” članovi društva, moraju biti žrtvovani, da bi pomogli izgradnji imuniteta.

Sumnjalo se da i Švedska tiho radi na ,,imunitetu krda”. U jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta je 90 odsto umrlih do pred kraj aprila bilo starije od 70 godina, a oko polovine smrti se desilo među žiteljima staračkih domova. ,,Nijesmo uspjeli da zaštitimo svoje starije. To je neuspjeh celokupnog društva. Moramo da nešto naučimo iz ovoga”, priznala je na nacionalnoj televiziji Lena Hallengren,  ministarka zdravlja i socijalnih poslova.

Doktor Majkl Hed, viši naučni saradnik za pitanja globalnog zdravstva na Univerzitetu Sauthempon u Engleskoj, istakao je nedostatak usredsređenosti na starije osobe u domovima za njegu. ,,Naše starije stanovništvo zaslužuje bolje nego da ih ignorišemo i zaboravimo.”

Otprilike polovina  smrtnih slučajeva od COVID-19 u nekim evropskim zemljama događa se u staračkim domovima, shodno podacima koje su sakupili akademici iz Velike Britanije.

Sve više zemalja je pokrenulo planove za oporavak. No, izazovi u pogledu mjera za starije još uvijek ostaju. Francuska se suočava sa sve žešćom raspravom šta sa starijim građanima poslije vraćanja u normalniji život. Neki kritičari su kazali da vlada donosi različita pravila za starije i sprovodi druge oblike diskriminacije. Predsjednik Emanuel Makron je rekao da će od starijih osoba, za koje se smatra da su ranjivije na smrtonosni virus, biti zatraženo da ostanu kod kuće duže.

Usred izbijanja COVID-19 zjape problemi u staračkim ustanovama, komunalnim uslugama, socijalnoj zaštiti starijih ljudi. Posebno zbog sve većeg broja starih ljudi u odnosu na opštu populaciju.

U mnogim zemljama se  javno zdravstvo raspada. Italija je 2000. bila druga na svijetu, posle Francuske, po dostupnosti zdravstva građanima, a po najnovijim podacima je 40. U zlatno doba 1980, u zemlji je bilo 540.000 bolničkih ležajeva, a danas 190.000. Dakle, 350.000 manje! Poslije dramatičnih kresanja sredstava namijenjenih zdravstvu tokom globalne finansijske krize 2008, javni sektor je ostao bez 72.000 kreveta, a 42.800 ljekara i bolničkog osoblja prešlo je u privatne klinike ili otišlo u inostranstvo. Za sljedećih 10 godina zdravstvu su uskraćena  sredstva u visini od 37 milijardi evra.

Milanski dnevnik Korijere dela Sera tvrdi da 47,8 odsto sredstava iz budžeta namijenjenih zdravstvu odlazi u privatne ustanove. Od 55 miliona profitabilnih medicinskih analiza, više od polovine obavlja se u privatnim institucijama, jer javne nemaju sredstava da investiraju u proširenje kapaciteta. Upućeni se pitaju nije li to ona neoliberalna tendencija da se urušavanjem javnog sektora olakša put ka totalnoj privatizaciji?

Pandemijska kriza je skrenula pažnju na dramatičan globalni porast broja starih ljudi u odnosu na opštu populaciju, na ekonomske resurse neophodne za osiguranje njihovog blagostanja ali i na činjenicu da mnogi zauzimaju moćne položaje u političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom poretku.

Kako je tržišna logika dovela do smanjenja državnih ulaganja u socijalnu infrastrukturu i njegu, svjedoci smo odgovora koji nastoji da ohrabri stare  da preuzmu odgovornost za svoje zdravlje i sreću. No, ovo  mogu sebi da priušte imućniji ljudi, ali ne i ogromna većina starijih.

Upozorenja upućena starijim osobama od izbijanja korona virusa otkrivaju ambivalenciju prema starenju i njegovom poricanju. Naglašava  se odbijanje vlada  da priznaju krivicu zbog toga što su  godinama smanjivani programi namijenjeni zaštiti starijih. Jačanje neoliberalizma i politike štednje značilo je da se države poput SAD ili Velike Britanije mnogo manje mogu nositi sa pandemijom, dok prisiljavaju one na prvim medicinskim frontovima da donose nemoguće odluke koga će prvo liječiti.

Dok KOVID-19 jasno pokazuje koliko uzajamno ljudi trebaju i zavise jedni od drugih, društveni imperativ prema starenju stanovništva ostaje isti: odbiti starenje što je duže moguće i izbjegavati da se postane socijalno suvišan. ,,Podrška i zaštita starijih ljudi koji žive sami u zajednici, posao je svakoga”, imajući to u vidu poručio je dr Hans Henri P. Kluge, regionalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu. „Sve starije ljude treba tretirati s poštovanjem i dostojanstvom tokom ovih vremena. Zapamtite, nikoga ne ostavljamo iza sebe.”

 

Trendovi

Čini se da je za COVID-19 starost snažan predskazivač ko živi, a ko umire. Procjenjuje se da umire 0,66 odsto ljudi kojima je dijagnostifikovan KOVID-19. No, stopa se drastično razlikuje za različite starosne grupe, krećući se od 0,0016 procenata za djecu mlađu od deset, do 7,8 odsto kod osoba starijih od 79 godina.

Slični trendovi se primjećuju i kod procenta pacijenata sa KOVID-19 kojima je potrebna hospitalizacija. Kreće se od nula odsto kod mlađih od 10 godina do 18,4 procenta među starijim od 79 godina.

Starije osobe spadaju u rizičnu grupu zato što se kod njih znatno povećava vjerovatnoća hroničnih tegoba. No, to samo djelimično objašnjava njihovu visoku stopu smrtnosti. Sa starenjem, čovjekov imuni sistem slabi. To povećava ranjivost na infekcije svih vrsta.

Kada se imuni sistem aktivira kod starijih ljudi, postoji i veća vjerovatnoća za pojavu citokinske oluje. Tada imuni sistem pretjerano reaguje i proizvodi previše hemikalija da se bori protiv infekcije. Slijedi jaka upalna reakcija koja ima potencijal da prouzrokuje značajna oštećenja u tijelu, uključujući i prestanak djelovanja organa.

Najveći faktor rizika za umiranje od korona virusa je kardiovaskularna (srčana) bolest, sa stopom smrtnosti od 10,5 procenata. No, još  nije poznato zašto.

Povećan je rizik od teške bolesti za dijabetičare. Dijabetes smanjuje imunološku funkciju i otežava borbu protiv virusnih infekcija.

Možda je najjasniji povećani rizik od teške bolesti od KOVID-19 kod ljudi sa hroničnom respiratornom bolešću, kao što su astma i zapaljenje pluća.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIL GEJTS U ŽIŽI GLOBALNIH KONTROVERZI: Humanist ili prorok dominacije nad ljudskim rodom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mnoge Gejts je humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom. Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega. Posljednjih sedmica su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana

 

Bil Gejts, drugi najbogatiji čovjek na svijetu, osnivač američke multinacionalne tehnološke kompanije Majkrosoft, usred globalne bitke protiv KOVID-19 u središtu je zanimanja svjetske javnosti. Za mnoge je 64-ogodišnji Gejts humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom.

Gejtsov angažman u borbi protiv pandemije izlazi iz uobičajenog obrasca – on predlaže mjere, najavljuje izgradnju sedam bolnica za proizvodnju vakcine, polemiše sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom oko mjera za borbu protiv korona virusa i finansiranja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Dobrotvorni fond Bila i Melinde Gejts finansira potragu za vakcinom, liječenje i dijagnostikovanje virusa korona, a Gejts poziva da se ponovo uspostavi saradnja SAD sa Kinom, iz koje je pošast korona virusa krenula.

Poslije detaljnog proučavanja procesa nastanka epidemija, budući da je njegova fondacija godinama radila na suzbijanju bolesti i na stvaranju zdravstvenog sistema u siromašnim zemljama, Gejts je predvidio izbijanje pandemije. Na društvenim mrežama izaziva ogromnu pažnju njegovo predavanje „TED“ iz 2015. Tada je istakao kako nova „svjetska katastrofa“ neće biti povezana s nuklearnom bombom, već sa virusima.

Gjets je smatrao da medunarodna zajednica može da „izade na kraj s tim zadatkom“, ukazujući na informaciona sredstva i otkrića u biologiji, koja mogu da omoguće razvoj ljekova i vakcine. „Da bi se to desilo neophodan je globalni pristup u oblasti zdravstvene zaštite“, istakao je.

Bil Gejts, evo pet godina kasnije, ponovo insistira na ideji „globalnog odgovora“.  Podsjeća međunarodnu zajednicu (posebno zemlje G20, grupu najrazvijenijih i najvećih svjetskih privreda u usponu) na nužnost ujedinjenog fronta koji će biti „presudan“ za pobjedu nad krona virusom.

Gejts je odluku predsjednika Trampa da privremeno obustavi finansiranje SZO nazvao „veoma opasnom“. Izvršni direktor njegovog Fonda Mark Suzman je SZO nazvao „veoma pouzdanim partnerom“ . Istovremeno je istakao potrebu za saradnjom sa zvaničnim Pekingom, gdje Fond ima veliki biro.

Ima mišljenja da je prelomni momenat u Gejtsovom fokusiranju pandemije kao gobalne opasnosti, bila epidemja svinjskog gripa  2009. Tada je, kao najbogatiji čovjek na svijetu, napisao članak „Ka boljem odgovoru za buduću pandemiju”. Neki analitičari smatraju da je tadašnje  Gejtsovo angažovanje pomoglo SZO u donošenju mjera za održivi razvoj u Ujedinjenim nacijama. Tada je Gejts definisao korake koji moraju da budu preduzeti kako bi se spriječila eventualna sljedeća pandemija. Na ovome su on i njegovi saradnici radili sa fondacijom Vorena Bafeta, američkog kapitaliste, tada drugog najbogatijeg čovjeka svijeta. Argumente da mogu da budu u pravu dobili su 2012. i 2014, kada je izbila zaraza Bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS), koji je prijetio da postane globalna pandemija.

MERS je poznat i kao kamilski grip. Prvi slučaj je identifikovan 2012. u Saudijskoj Arabiji, a većina potonjih na Arabijskom poluostrvu. Do januara 2020. je zabilježeno oko 2.500 slučajeva, a oko 35 posto onih kojima je dijagnostikovana bolest umre od nje. Veće epidemije su se pojavile u Južnoj Koreji 2015. i u Saudijskoj Arabiji 2018.

SZO od pojave virusa SARS 2002. daje redovna uputstva i upozorenja o mogućnosti izbijanja pandemijskih kriza.

U nekoliko scenarija koje je do 2010. izradila CIA, a koji su predviđali globalne trendove u narednih 15 ili 30 godina, pandemija je pomenuta kao jedna od opasnosti s kojom globalni svijet može da se suoči.

Gejts, pvobitno, nije privukao pažnju javnosti svojim filantropskim radom. Osnovavši sa prijateljem Polom Alenom softversku kompaniju Majkrosoft 1975, on će 20-ak godina kasnije postati guru informatičke ere u nastajanju. Gejts i Majkrosoft imali su ključnu ulogu u tranziciji svijeta iz analognog u digitalno doba.

Početkom 21. vijeka, Gejts je odlučio da svoje bogatstvo uloži u humanitarni rad, pa je, zajedno sa suprugom Melindom, osnovao Gejts fondaciju i etapno počeo da se povlači iz direktnog upravljanja Majkrosoftom. Sredinom marta potpuno se povukao iz kompanije.

Fond Bila i Melinde Gejts nastao je 2000. godine tako što je bračni par u jednu spojio nekoliko već postojećih porodičnih fondacija (prva je osnovana 1994).

Njegova fondacija tijesno sarađuje sa SZO na nekoliko velikih projekata suzbijanja zaraza, kao što je dječija paraliza. U saradnji sa jednim od osnivaca Gugla Larijem Pejdžom, finansirao je istraživanja za pronalazak jedinstvene vakcine protiv gripa. Finansira i istraživanja za borbu protiv Alchajmerove bolesti.

Do 2018. Gejtsova fondacija je sakupila 46,8 milijardi dolara, i jedna je od najvećih svjetskih privatnih humanitarnih organizacija. Fondacija je radila na distribuciji vakcina u zemljama u razvoju, zalagala se za porodično planiranje preko veće upotrebe kontracepcije i finansirala razvoj genetski modifikovanih usjeva. Ti napori su izazvali neosnovane optužbe da Gejts ugrožava siromašne u svijetu nepotrebnim ljekovima i štetnim usjevima dok pokušava da smanji globalnu populaciju.

Gejtsove pristalice smatraju kako je njegov doprinos ravnoteži snaga koje se bore protiv epidemija zadivljujući. On odražava američku tradiciju filantropije, koja podstiče uspješne ljude da daju dug zajednici. Pored toga, potvrđuje pojavu „nedržavnih“ kolosalnih snaga na svjetskoj sceni: medu glavnim finansijskim donatorima SZO je Fond Bila i Melinde Gejts, odmah iza SAD (cinici primjećuju  mnogo neizmirenih obaveza), dok su Kina i Evropa daleko iza.

Gejtsov pristup se ne dopada svima: u Vašingtonu njegov pristup smatraju naivnim. Ideja Fonda o osnivanje Globalnog tehničkog odbora za određivanje raspodjele – ko će prvo primiti vakcinu, trebalo bi da postane predmet burnih diskusija. Trampova administracija se boji bilo kakve nadnacionalne vlasti u tom pitanju i ne žuri da se vrati saradnji sa Kinom koja se pozicionirala kao novi lider u stvaranju „globalnog poretka u zdravstvu“.

Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega na internetu. Posljednjih nedjelja su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana, od antivakserskih grupa do pristalica raskrinkane teorije zavjere, koji povezuju novi korona virus sa 5G tehnologijom.

Njegov elektronski post je dobio stotine hiljada komentara koji ga optužuju za zločine protiv čovječnosti i povezuju s različitim teorijama zavjera s vakcinama, SZO i implantiranjem mikročipova u ljude. U postovima na Jutjubu, Fejsbuku i Tviteru lažno je prikazan kao tvorac KOVID-19, profiter od vakcine za virus i dio podlog plana da se bolest iskoristi za nadziranje globalne populacije.

Pomenuti Gejtsov govor iz 2015. je ponovo isplivao na Jutjubu s 25 miliona novih pregleda, ali ne kako je Gejts želio. Antivakseri, pripadnici grupe teorija zavere Kenon i desničarski komentatori su taj video uzeli kao dokaz da je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu planirao da iskoristi pandemiju za preuzimanje kontrole nad globalnim zdravstvenim sistemom. Teorije zavjere izokreću Gejtsove riječi. Pošto je na Reditu spomenuo mogućnost „digitalnih sertifikata” kao potvrdu ko je imao virus, trolovi na internetu su počeli da tvrde da želi da nadzire populaciju implantiranjem mikročipova u ljude.

Napadi na Gejtsa su pojačani pošto je kritikovao odluku SAD da prekinu finansiranje SZO, što je Trampova administracija obrazložila načinom na koji je ta međunarodna organizacija iz sistema UN postupala tokom  pandemije. Milioni Amerikanaca su izgubili posao tokom pandemije, pa je način na koji se Trampova administracija odnosi prema krizi veoma lično pitanje koje pogađa mnoge.

Gejts se pojavio kao protivteža Trampu zalaganjem za mjere ostanka kod kuće, proširenje obima testiranja i razvoj vakcine. Gejts je sada, zajedno s vodećim stručnjakom za infektivne bolesti u SAD Entonijem Faucijem, meta desničarskih komentatora koji nipodaštavaju sve one koji se ne slažu sa Trampom oko virusa.

Peticiju koja je osvanula na sajtu Bijele kuće potpisalo je oko 450.000 ljudi. Njome se traži sveobuhvatna i javna istraga protiv Fondacije Bila i Melinde Gejts zbog, kako se navodi, „zločina protiv čovječnosti i zloupotrebe medicine“. Pojedini analitičari smatraju da će peticija usred predsjedničke kampanje u novembru ove godine, jačati Trampovu poziciju. Od ishoda društvenog i političkog obračuna Trampa i Gejtsa mogla bi da zavisi i neposredna budućnost SAD.

 

Za globalnu dostupnost vakcine

SZO je pokrenula globalnu inicijativu za ubrzani razvoj i ravnomjernu raspodjelu vakcina, dijagnostike i tretmana protiv bolesti KOVID-19. Među suorganizatorima predstavljanja inicijative našli su se i Evropska komisija, predsjednik Francuske Emanuel Makron i fondacija Bila i Melinde Gejts.

Gejts je ocijenio da se život može jedino u potpunosti vratiti u normalu pošto vakcina protiv korona virusa bude globalno dostupna. On je kazao da se mora brzo raditi na razvoju nove vakcine u „milijardama doza”. Razvijene zemlje poput SAD, prije ili kasnije će moći da se bore protiv virusa, ali on mora biti poražen u cijelom svijetu, kazao je Gejts.

Gejts je prošle sedmice pozvao administraciju predsjednika Trampa da u borbi protiv korona virusa krene s izgradnjom fabrika za razvoj najperspektivnijih vakcina. Pošto neke vakcine najvjerovatnije nikada neće biti potrebne, privatne kompanije ne mogu preuzeti rizik gubitka miliona dolara, „ali savezna vlada može”, rekao je Gets. „To je jedini način da bude osigurana masovna proizvodnja vakcina.”

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

KOVID-19 PRIJETI PODSHARSKOJ AFRICI I JUŽNOJ AZIJI: Između infekcije i smrtonosne gladi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mnoge zemlje kriza je tek počela. Dva su prijeteća globalna žarišta –  Podsaharska Afrika i Jug Azije. To su regioni sa ukupno blizu tri milijarde ljudi, odnosno 40 odsto stanovnika planete. Ukoliko međunarodna zajednica ne bude sada tamo djelovala, rezultati mogu biti katastrofalni

 

Poslije sedmica neumoljive sumornosti tračak nade čovječanstvu su pružili smanjivanje stope zaraze korona virusom u nekim djelovima razvijenog svijeta i planovi da počne ublažavanje mjera izolacije. No, za mnoge zemlje u razvoju kriza jedva da je počela, a ljudski danak velike epidemije KOVID-19 bi u njima bio neuporedivo veći nego u bilo kojoj razvijenoj državi.

Dva su prijeteća globalna krizna žarišta – Podsaharska Afrika i Jug Azije. To su regioni u kojima, ukupno, živi blizu tri milijarde ljudi ili 40 odsto stanovnika naše planete. Ukoliko međunarodna zajednica ne bude sada tamo djelovala, rezultati mogu biti katastrofalni, smatraju medicinski, socijalni i ekonomski stručnjaci.

Afrika je drugi kontinent po prostranstvu (30,3 miliona kvadratnih kilometara) i broju stanovnika (blizu 1,3 milijarde). Tamo epidemija tek dobija zamah. Iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) su poručili: „Afrika se mora pripremiti za najgore”. Ekonomska komisija UN za Afriku (UNECA) je objavila mračne projekcije prema kojima bi broj mrtvih mogao da se kreće od 300.000 do tri miliona ljudi.

Prema stanju od 20. aprila u Podsaharskoj Africi ima više od 20.000 potvrđenih slučajeva korona virusa i preko 1.000 umrlih. U dijelu kontinenta koji obuhvata 46 od ukupno 54 države u Africi, sa preko milijardu stanovnika, prema podacima SZO, broj žrtava je prošle sedmice skočio za 60 odsto, a oboljelih porastao za 51 odsto. Radi se o zemljama u kojima gotovo da ne postoje testiranja, pa su prave veličine vjerovatno veće od prijavljenih.

U Podsaharskoj Africi, kao i u Indiji, Bangladešu, djelovima Pakistana, teško je obezbijediti socijalno rastojanje i osnovne higijenske uslove. U Africi oko 56 odsto stanovništva živi u grdovima koji se najvećim dijelom sastoje od siromašnih, prigradskih naselja u kojima je fizička distanca gotovo nemoguća.

Sirotinjski kvartovi i neformalna naselja su bili prepuni i prije pandemije. U Aleksandri, predgrađu najvećeg južnoafričkog grada Johanesburga, procjenjuje se da više od 700.000 ljudi živi na manje od pet km2. U Makoku u 16-omilionskom Lagosu u Nigeriji, 300.000 u domovima napravljenim na stubovima u laguni.

U indijskom najvećem siromašnom naselju Daravi, u Mumbaiju, koje se proslavilo Oskarom nagrađenim filmom „Milioner sa ulice“, živi oko milion ljudi, ili 270.000 ljudi po km2. Stručnjaci upozoravaju da bi se KOVID-19 mogao širiti poput požara u slamovima gdje su distanciranje i samoizolacija skoro nemogući.

Ko je u uobičajenoj saobraćajnoj gužvi vidio „matatu” (kombi) u Najrobiju ili taksi u Johanesburgu – u kojem je često 12 do 14 osoba – shvatiće da je priča o držanju odstojanja tokom odlaska na posao, samo mit. I putovanje i redovi za javni prevoz oduzimaju mnogo vremena, što takođe može potencijalno izložiti ljude zarazi.

I u Africi i na Jugu Azije sve više ljudi radi od kuće umjesto po kancelarijama. No, ukoliko zarađujete za život prodajom paradajza ili polovne odjeće na buvljacima velikog grada, kako to izvesti „posredstvom interneta”? Izbor je, često, ili ostati kući i ne donijeti večeru mnogočlanoj porodici ili otići ka gradu i pokušati da se izborite za najbliže.

Onima koje brine izloženost korana virusu, SZO preporučuje da ne dijele kupatila, čak ni spavaće sobe ukoliko je to moguće. Šta činiti u kući gdje je spavaća soba ujedno i kuhinja i dnevni boravak – za  mnogočlanu porodicu? Takve preporuke još su apsurdnije ukoliko je izvor vode zajednička česma ili bunar ili toalet koji se dijeli s nizom drugih familija.

U Africi samo 34 posto domaćinstava ima pristup protočnoj vodi. Čak i u boljim djelovima mnogih gradova na kontinentu to je izazov. Česme u Harareu, glavnom gradu Zimbabvea, gotovo su suve 10 godina. Kako u takvim uslovima obezbijediti redovno pranje ruku i održavati osnovnu higijenu?

Afrika odavno pati od velikog nedostatka zdravstvenih radnika, sa samo 2,2 radnika na 1.000 ljudi (u poređenju sa 14 na 1.000 u Evropi). Malo afričkih država posjeduje respiratore,  ključno sredstvo za liječenje zaraženih sa teškim simptomima. Izvještava se da ih u afričkom „džinu“ Nigeriji, sa procijenjenih  blizu 205 miliona stanovnika, ima manje od 500, Južni Sudan sa pet potpredsjednika, ima tek četiri, a Centralnoafrička republika najviše tri među pet miliona stanovnika. Burkina Faso ima 12 kreveta u intenzivnoj njezi za 20 miliona građana.

Manje od 2.000 radnih respiratora mora opsluživati stotine miliona ljudi u javnim bolnicama u 41 afričkoj zemlji, u poređenju sa više od 170.000 u Sjedinjenim Američkim Državama, naveo je Njujork tajms. „Kiseonik i respiratori će biti vododjelnica između sjevera i juga, baš kao pristup ljekovima na početku pandemije SIDE 1990-ih,” poručili su iz međunarodne nevladine organizacje Ljekari bez granica.

Indija, sa preko 1,3 milijarde stanovnika posjeduje krhak sistem javnog zdravstva. Ima samo 0,7 bolničkih kreveta na 1.000 ljudi, u poređenju sa 3,4 u Italiji i 2,9 u SAD. Zdravstveni sistem je rastrzan između pretrpanih javnih bolnica i privatnih koje većini Indusa nisu dostupne. Oko 50 posto Indusa spada u kategoriju siromašnih, a 5,5 odsto stanovništa živi u uslovima ekstremne bijede.

Profesor na Prinston Univerzitetu dr Ramanan Lakšminarajan, indijski stručnjak i savjetnik vlade u Nju Delhiju, procjejuje da su u toj zemlji moguća dva scenarija. Po crnom, zasnovanom na gorkom iskustvu Irana i Italije, oko 60 odsto Indusa, 800 miliona ljudi, moglo bi da bude zaraženo. Smatra se, ipak, da bi najveći broj oboljelih imao blag oblik bolesti, dok bi za najmanje oko šest miliona oboljelih bila neophodna intenzivna njega. Indija  ima samo izmedu 75.000 i 100.000 kreveta u intenzivnoj njezi.

Drugi, blaži scenario, zasnovan je na primjeru Južne Koreje i pretpostavlja samo 20 odsto oboljelih. To bi značilo u prosjeku nešto više od jednog preminulog dnevno u svakom od 736 okruga koliko ih Indija ima.

Mohamed A. El-Erian, glavni ekonomski savjetnik u Alianz, multinacionalnoj kompaniji za finansijske usluge sa sjedištem u Minhenu, je konstatovao da vlade država u Podsaharskoj Africi imaju malo fiskalnog i monetarnog prostora (ili operativnog kapaciteta) da slijede razvijene zemlje u nošenju sa masivnim posljedicama koje po zaposlenost i sredstva za život imaju državne mjere za obuzdavanje KOVID-19. Povrh toga, uticaji iz Azije, Evrope i SAD – uključujući smanjene prihode od roba iz Afrike (uglavnom sirovine, usljed pada potražnje i cijena), rastući troškovi uvoza, kolaps turizma (uz naftnu industriju, glavna privredna grana na kontinentu), nestašica osnovnih dobara, nedostatak direktnih stranih investicija i nagli zaokret u finansijskim tokovima – već su zaoštrili ta državna ograničenja. Za one koji su imali pristup međunarodnim tržištima kapitala uslovi su postali znatno teži, naveo je El-Erian koji je bio predsjednik Savjeta za globalni razvoj u vrijeme mandata Baraka Obame.

UNECA je u pomenutom izvještaju naglasila da ekonomski uticaj novog korona virusa, „ima potencijal da gurne 27 miliona ljudi u ekstremno siromaštvo“ zbog činjenice da su tržišta nafte i turizma žestoko pogođena. UNECA procjenjuje da će biti potrebno najmanje 100 milijardi američkih dolara da bi bio „osiguran neto odgovor na zdravlje i socijalnu sigurnost”, a dodatnih 100 milijardi dolara bi bilo potrebno za rješavanje ekonomskih vanrednih situacija na kontinentu.

Postoje strahovanja da bi šok izazvan KOVID-om-19 u Africi i na Jugu Azije mogao završiti u trci između smrtonosne infekcije i njom izazvane smrtonosne gladi. Neke države, koje su tokom decenija postale krhke slabim političkim vođstvim ili korumpiranim autoritarizmom, mogu čak i da se uruše. To bi moglo podstaći nemire i stvoriti plodno tlo za ekstremističke grupe.

Podsaharska Afrika bi mogla da se suoči sa toliko dubokom ljudskom tragedijom koja bi u nekim zemljama  ostavila buduće generacije sa posljedicama koje bi se širile i izvan granica regiona.

Drastičnim smanjenjem ekonomskih perspektiva Afrikanaca, kriza KOVID-19 mogla bi izazvati još veću migraciju. Pokretanjem niza bankrota zbog dugova kompanija ili država, nekontrolisana epidemija KOVID-19 mogla bi pogoršati nestabilnost finansijskog tržišta čija bi se kontaminiranost prelila u realnu privredu.

El-Erian smatra da ti rizici mogu biti izbjegnuti ili ublaženi većim djelovanjem međunarodne zajednice, naročito razvijenih zemalja. Africi i Jugu Azije bi trebalo proširiti zvaničnu finansijsku pomoć, olakšati dugovanja i hitno uspostaviti međunarodni fond solidarnosti kojem bi se druge zemlje i privatni sektor mogli pridružiti.

Razvijene zemlje trebalo bi da podijele najbolje prakse suzbijanja i ublažavanja pandemije. Tu je i nada da će razvijene zemlje uskoro preuzeti vođstvo u radu na vakcini protiv KOVID-19.

Pandemija KOVID-19 prijeti razaranjem velikih djelova svijeta u razvoju. Samo usaglašenim, kooperativnim i holističkim pristupom, međunarodna zajednica može izbjeći veliku humanitarnu tragediju. I zaštititi ostatak čovječanstva od destabilizujućeg povratnog udarca.

 

I najezda pustinjskih skakavaca

Pored očekivanog porasta broja novih slučajeva smrti uzrokovane korona virusom, UN su upozorile da je bezbjednost hrane za oko 25 miliona Afrikanaca ugrožena trenutnom krizom zbog najezde pustinjskih skakavaca. Naročito su pogođene zemlje u Istočnoj Africi.

Broj ljudi suočenih sa akutnim nedostatkom hrane ove godine mogao bi biti udvostručen na 256 miliona, zbog ekonomskih posledica KOVID-19, saopštio je Svjetski program UN za hranu (WFP). U toj kategoriji je već 135 miliona ljudi, a strahuje se da će dalji gubici u sektoru turizma, smanjenje zarada i ostale restrikcije povezane sa pandemijom dovesti do povećanja za još 130 miliona ljudi koji nemaju dovoljno hrane.

 

Koliko je jaka najslabija karika

Profesor dr Lorens Gostin, direktor Centra za javno zdravlje i ljudska prava SZO, upozorio je da, ukoliko pandemiji bude dopušteno da maršira preko Podsaharske Afrike i indijskog potkontinenta, ostatak svijeta rizikuje ponovljene napade KOVID-19. „Mi smo sigurni samo onoliko koliko i najslabija karika u globalnom lancu borbe protiv korona virusa”, kazao je dr Gostin.

Ukoliko KOVID-19 bude bjesnio u drugim djelovima svijeta, u međusobno povezanom društvu u kojem živimo vratiće se u Evropu i SAD. Zaraza se može vratiti u „drugom, trećem ili čak četvrtom talasu“ ukoliko problem ne bude riješen globalno, dodao je dr Gostin.

Gostin je oštro kritikovao odluku predsjednika Donalda Trampa da privremeno povuče američka sredstava za SZO, rekavši da bi to moglo imati „razarajuće posledice”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo