Za SAD bi kupovina Grenlanda prije svega imala stratešku vrijednost, jer bi posjedovanje ledenog ostrva omogućilo dodatni uticaj na obližnjem Arktiku, gdje su suočene s pojačanom konkurencijom Rusije i Kine
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp odlučio je da odgodi posjetu Danskoj planiranu za 2. i 3. septembar.
„Danska je veoma posebna zemlja sa nevjerovatnim ljudima, ali, na osnovu komentara premijerke Mete Frederiksen da nije zainteresovana za razgovor o kupovini Grenlanda, ja ću odgoditi naš sastanak koji je planiran za dvije nedjelje, za drugo vrijeme“, napisao je Tramp na Tviteru.
Prošle sedmice Tramp je zatražio je od saradnika da istraže mogu li SAD da kupe Grenland, najveće ostrvo na svijetu, koje je u sastavu Danske monarhije.
“Ta ideja se pojavila… I strateški je interesantna…“, kazao je Tramp.
Premijerka Danske Mete Frederiksen nazvala je Trampovu izjavu šalom. „Grenland nije Danska. Grenland je Grenland. Stvarno se nadam da je sve to šala“. Ministarka spoljnih poslova Grenlanda izjavila je: „Otvoreni smo za poslovanje, ali nismo na prodaju“.
Drugi danski političari su sa podsmjehom reagovali na izvještaje o Trampovoj zainteresovanosti da kupi Grenland. Bivši premijer Lars Loke Rasmusen je izjavio da to mora da je prvoaprilska šala, ali van sezone. “Ukoliko je Tramp zaista pomišljao na tako nešto, onda je to konačan dokaz da je poludio. Sama pomisao da će Danska prodati svojih 50.000 stanovnika SAD je potpuno smiješna”, rekao je čelnik Danske narodne partije Soren Espersen.
Da se ne radi o šali potvrdio je šef Nacionalnog ekonomskog savjeta Bijele kuće Lorens Kudlou: “Mi to razmatramo. Grenland pripada Danskoj. Danska je naš saveznik, a Grenland strateško mjesto. Tamo ima mnogo značajnih mineralnih resursa“.
Stanovnici Grenlanda poručili su Trampu da njihov dom nije za prodaju. Njegovu ideju su uporedili sa politikom “iz doba ropstva i kolonijalne moci”.
A Tramp je zapravo otkrio “vjekovni način razmišljanja” SAD o Grenlandu, objavio je londonski Gardijan.
Grenlandska vlada reagovala je diplomatski. “Grenland ima dobre radne odnose sa SAD i zanimanje Bijele kuće za ostrvo smatramo izrazom većeg interesa za ulaganje u zemlju i njene mogućnosti“. Ali, “Grenland očito nije na prodaju”, reagovano je iz vlade u Nuku, glavnog grada Grenlanda.
Svjetski mediji javljaju da Grenland neće biti prodat SAD. Danska nema razloga da ga prodaje. To je bogata zemlja koja ima budžetski višak i lako može priuštiti godišnju subvenciju od oko 500 miliona američkih dolara koju isplaćuje Grenlandu.
Još 1867. američki državni sekretar Vilijem Stjuart u tandemu sa bivšim senatorom Robertom Dž. Volkerom ispitivao je mogućnost kupovine Grenlanda i, možda, Islanda. Protivljenje u Kongresu u Vašingtonu je potopilo projekat pošto je za kupovinu odabrana ruska Aljaska, kao važnija investicija. Drugi put, poslije Drugog svjetskog rata, kada se Grenland nalazilo baš pod upravom SAD, predsjednik Hari Truman je 1946. ponudio da kupi ostrvo koje fizički čini dio sjevernoameričke kontinentalne mase. No, Danska je odbila ponudu od 100 miliona dolara.
Trampova zainteresovanost za Grenland, dansku pokrajinu visoke autonomije, pokrenula je mnoštvo pitanja. Koji su motivi predsjednika SAD, šta je pojam suverene teritorije danas, kao i mogu li tržišta takvih teritorija da ožive u budućnosti? Mogu li SAD da iskoriste Grenland za jačanje vojnog prisustva na Arktiku? Konačno, da li bi ideja o kupovini Grenlanda, kao nekada akvizicija Aljaske, doprinijela Trampovom nasljeđu? Pošto bi kupovina Grenlanda za Trampa i njegovo nasljeđe bila glavna tačka u predsjedničkom rezimeu.
Sasvim je jasno da iza ponude predsjednika Trampa, po vokaciji investitora, stoje bogatstva koja se nalaze u tlu Grenlanda, iza koga se prostire Arktik, a koja će uskoro, zahvaljujući klimatskim promjenama i topljenju ledenih masa, da budu još dostupnija. To su neki od rijetkih neiskorišćenih regiona na svijetu s velikim ekonomskim potencijalom.
Smatra se da Grenland, ostrvo koje je 80 odsto prekriveno ledenom pločom, izuzetno bogat prirodnim resursima – uključujući gvozdenu rudu, olovo, cink, dijamante, zlato, rijetke elemente zemlje, uranijum… Ni ribni potencijal i milijarde barela nafte nisu zanemarljivi. Dobar dio toga je trenutno neiskorišten, no zbog globalnog zagrijevanja ledena ploča se brzo topi i iskorištavanje prirodnih resursa Grenlanda bi moglo biti lakše.
Analitičari, ipak, smatraju da je predsjedniku SAD, prije svega, stalo do geopolitičkog uticaja na Arktiku. Za SAD bi kupovina Grenlanda prije svega imala stratešku vrijednost, jer bi posjedovanje ledenog ostrva omogućilo dodatni uticaj na obližnjem Arktiku, gdje su suočene s pojačanom konkurencijom Rusije i Kine.
Pored SAD, Norveške i Danske, sa Arktikom se graniče Trampovi suparnici – Rusija i Kina. Iako rukovodstvo Pekinga ne kontroliše arktičku teritoriju, težnju za tim regionom na Sjevernom polu Kina jasno ističe, nazivajući sama sebe „državom bliskom Arktiku“.
Jasno je da je riječ o nečem većem od kupovine nekretnine. U trci za mineralnim sirovinama i rutama za brodove ogleda se geopolitičko nadmetanje starih i budućih hegemona za jedan novi svjetski poredak. Kod Donalda Trampa se ne radi ni o čemu drugom do o američkoj dominaciji na Arktiku i to u trci sa rivalima – Rusijom i Kinom.
SAD nastoje da osujete kineske napore za postizanje ekonomskog uporišta na Grenlandu. Sekretarijat za odbranu je 2018. uspješno radio na blokadi Kine za finansiranje tri aerodroma na ostrvu. Ovog juna je kineska državna kompanija povukla svoju ponudu za izgradnju dva medunarodna aerodroma pošto je Grenland izabrao danskog izvođača za dovršetak projekta koji će region učiniti dostupnijim ostatku svijeta. No, Kina nastavlja sa svojim planovima za razvoj novih brodskih linija koje će biti otvarane pošto se arktički led otapa usred klimatskih promjena.
Američki državni sekretar Majk Pompeo trebalo je da posjeti Grenland u maju radi razgovora o dugoročnom miru i održivom ekonomskom razvoju. Desetogodišnji ugovor o odbrani između Danske i SAD daje američkoj vojsci gotovo neograničena prava na Grenlandu u najsjevernijoj američkoj bazi, vazduoplovnoj bazi Tule. Smještena na 750 milja sjeverno od Arktičkog kruga, uključuje radarsku stanicu koja je dio američkog sistema ranog upozoravanja s balističkim raketama.
SAD smatraju uspon Kine rastućom prijetnjom njenom međunarodnom uticaju. Posljednjih nekoliko decenija Peking ulaže u infrastrukturu, poslovanje i prirodne resurse u Africi, ostatku Azije i Centralnoj i Južnoj Americi. Čini se da se sada Kina okreće ka Arktiku. Prošle godine je predstavila svoj plan “Polarnog Puta svile“.
Vrijednost ostrva deset biliona dolara
Vrijednost ostrva Grenland mogla bi da bude oko 10 biliona dolara (1 bilion – 1.000 milijardi), izračunao je profesor Konstantin Ordov sa Katedre za finansijski menadžment Ruskog ekonomskog univerziteta G. V. Plehanov u Moskvi. Profesor Ordov je među onima u Rusiji koji su poklonili značajnu pažnju Trampovoj ideji.
„Vrijednost znatno manjih, a sličnih ostrva, iznosi oko pet miliona dolara po kvadratnom kilometru. Grenland više ne zaostaje po vrijednosti za Klondajkom (područje teritorije Jukona u severozapadnoj Kanadi, istočno od granice Aljaske) i njegova cijena bi mogla da dostigne 10 biliona dolara, a to je više od polovine američkog ukupnog domaćeg proizvoda, uz veoma sumnjivu ekonomsku isplativost“, rekao je Ordov.
Najveći nacionalni park na svijetu
Grenland je samoupravna autonomna teritorija pod suverenitetom Danskog kraljevstva. Prostire se na 2.166.086 kvadratnih kilometara, od čega voda čini 81,1 odsto. Još 2000. godine je 1.755.637 km² površine Grenlanda bilo prekriveno ledom, a 410.449 km² nije. Samo je južni dio ostrva zelen, bar preko ljeta, zbog strujanja Golfske struje uz obalu tog dijela ostrva.
Prema podacima iz 2013, na ostrvu je bilo 56.483 žitelja, uz gustinu od 0,025 stanovnika po km2.
Iako je geografski i etnički arktička nacija dio Sjeverne Amerike, politički i istorijski Grenland je više vezan za Evropu. Atlantski okean je grenlandska granica na jugu, Grenlandsko more na istoku, Sjeverni ledeni okean na sjeveru i Bafinov zaliv na zapadu. Najbliže države Grenlandu su Island na istoku i Kanada na zapadu. Grenland je najveća zavisna teritorija, a na ostrvu se nalazi i najveći nacionalni park u svijetu.
Grenland je u bio nastanjen tokom proteklih 4.500 godina, pripadnicima autohonih naroda Artika, čiji su preci dolazili iz današnje Kanade. Skandinavci su naselili južni dio Grenlanda početkom 10. vijeka. Sa Grenlanda i Islanda su se otiskivali na mora. Jedan od njih, Leif Erikson je postao pvi znani Evropljanin koji je dosegao Sjevernu Ameriku, gotovo 500 godina prije nego što je Kristofer Kolumbo doplovio do Karibskih ostrva.
Duga tradicija kupovine zemljišta
Amerika ima dugu istoriju kupovine zemljišta kako bi proširila svoju teritoriju i osigurala svoje interese u inostranstvu.Odmah poslije proglašenja nezavisnosti 1776. godine, čelnici SAD počeli su sa kupovinom teritorija. Prvi put 1803. godine — od Francuske je kupljena Luizijana za 15 miliona dolara. To nije ista savezna država kao danas, već je bila ogromna teritorija koja je obuhvatala, djelimično ili potpuno, 15 država: od Montane do Teksasa, zemljište koje čini gotovo četvrtinu sadašnje teritorije SAD.
Već 1819. godine, poslije rata sa Španijom, SAD su za pet miliona dolara kupile Floridu. Trideset godina kasnije i Teksas, sve do Pacifika, pripao je Americi uz milionsku kompenzaciju Meksiku. SAD su kupile Aljasku od carske Rusije1867. godine, za 7,2 miliona dolara, a Filipinska ostrva od Španije 1898. za 20 miliona dolara. Posljednji prodavac svoje teritorije je bila upravo Danska koja je Vašingtonu 1917. ustupila Djevičanska ostrva za 25 miliona dolara.
Smatralo se da, nakon usvajanja povelje UN poslije Drugog svjetskog rata, nikakav transfer teritorija nije moguć. Ovo pitanje se ipak pokreće.
Američki poslovni dnevnik Blumberg piše kako je Trampova ideja o kupovini Grenlada možda vanserijska i nemoguća, ali to ne znači da ne treba razmišljati o oživljavanju tržišta suverenih teritorija – što je nekada SAD učinilo velikim.
Iako ovo nije prvi put u istoriji da američki predsjednik razmatra kupovinu ledenog ostrva, danas to ipak nije moguće, smatra Vašington post. Ne samo zato što su ekonomski troškovi nesagledljivi, ocjenjuje list, naglasivši kako su norme nacionalnog identiteta od 19. vijeka transformisale teritoriju iz pokretne robe u nedjeljive i nepregovarajuće djelove suverenih naroda.
Milan BOŠKOVIĆ
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice