Povežite se sa nama

SVIJET

AMAZON U PLAMENU:  Zločin koji se mirno posmatra

Objavljeno prije

na

Ekolozi su za situaciju u Amazonu, koja može negativno uticati na cijeli svijet, okrivili smanjenje mehanizama zaštite okoline,  koje je usledilo pod predsjednikom Bolsonarom, koji je u januaru stupio na dužnost sa populističkom podrškom koju je dobio tokom svoje kampanje za borbu protiv korupcije

 

Brazilske tropske šume u regionu Amazona su u plamenu i oči sveta su već nedeljama uprte u njih. Oglasio se i generalni sekretar UN Antonio Gutereš: „Zaštita prašume je od odlučujućeg značaja i za našu borbu protiv klimatskih promena“, poručio je prvi čovek svetske organizacije preko svoje portparolke.

„Naša kuća je u plamenu. Doslovno. U plamenu je prašuma Amazona, pluća naše planete, a ona stvara 20 odsto kiseonika. To je svetska kriza. Učesnici samita G7, odmah razgovarajmo o toj krizi ove subote“, poručio je francuski predsednik.

Ali reakcija predsednika Brazila, Žaira Bolsonara bila je neočekivana. On je najoštrijim recima napao francuskog predsednika i taj „kolonijalni mentalitet“ kojeg još uvek neguju i Francuska i najrazvijenije zemlje iz grupe G7. Bolsonaro optužuje Makrona kako se „meša u unutrašnje poslove Brazila“ i instrumentalizuje požar u njegovoj zemlji kako bi se „politički profilisao“.

Francuski lider je pak optužio Bolsonara da mu je lagao u vezi sa obavezama koje preuzima u borbi protiv klimatskih promena. On i ostali lideri iz G7 su dogovorili fond od 22 miliona dolara zemljama Amazonije.

Bolsonaro je, međutim, u prvi mah odbio finansijsku pomoć zahtevajući da Makron povuče “uvrede” na njegov račun prije nego što prihvati ponudu od G7. Šef osoblja brazilskog predsjednika rekao da Makron treba da vodi računa “o svojoj kući i svojim kolonijama”.  Kolonijalni posed Pariza, Francuska Gvajana je deo Amazonije.

Ipak je Bolsonaro posle prespavane noći sugerisao da je otvoren za primanje strane pomoći. “Suštinska tačka je da ovaj novac, po ulasku u Brazil, bude pod kontrolom brazilskog naroda”, rekao je jedan zvaničnik predsednikove administracije.

Ne pamti se da je takav požar besneo prašumama Amazona. U poređenju sa prošlom godinom, broj požara se od januara do avgusta povećao za 82 procenta. Samo u avgustu je registrovano gotovo 26.000 požara.

Brazilski nacionalni Institut za istraživanje svemira na osnovu satelitskih snimaka konstatuje da je ove godine bilo ukupno gotovo 73.000 požara. Na desetine hiljada plamti i u ovom trenutku. Zabeleženo je da je za 48 sati znalo da izbije gotovo 2.500 novih požara – pre svega u podrucju prašuma Amazona, često u teško dostupnim predelima i zašticenim područjima prirode.

Ministar odbrane Brazila je izjavio da su požari u Amazoniji pod kontrolom. Predsednik Brazila Žaim Bolsonbaro je odoborio u petak angažovanje armije zbog rastućeg pritiska medunarodne zajednice. Uključeno je 44 hiljada vojnika u gašenju požara te borbi protiv kršenja pravila u zaštiti životne sredine. Operacije armije su u toku u sedam brazilskih država na poziv lokalnih vlada za pomoc.

Svedoci su međutim ranije tvrdili da se protiv vatre bori veoma mali broj vatrogasaca i dobrovoljaca, i da jedva da su opremljeni za požar ovih razmera. Ugroženo je lokalno stanovništvo. Ne samo da im je život ugrožen od vatre, već požar uništava i životni prostor od kojeg su živeli.

Amazonska prašuma proizvodi ogromne količine vode, ne samo za Brazil, već za citavu Južnu Ameriku. Takozvane „leteće reke“ prenose vlažnost u velike delove Brazila. Ti ogromni kišni oblaci utiču na padavine u Boliviji, Paragvaju, Argentini, Urugvaju, čak na krajnjem jugu Čilea.

Očuvanje amazonske prašume neophodno je za poljoprivredu, proizvodnju prehrambenih proizvoda i proizvodnju struje u Brazilu. Pored toga, amazonska prašuma je zaslužna za jednu petinu slatke vode koja dospeva u svetska mora.

Amazonska prašuma i druge tropske šume upijaju izmedu 90 i 140 milijardi tona ugljenika i tako doprinose stabilizaciji svetske klime. Samo amazonska prašuma čini 10 odsto biomase naše planete.

Prokrčene šume su, naprotiv, najveći izvor gasova koji izazivaju efekat “staklene bašte”. Sečom šume zarad dobijanja zemljišta za poljoprivredno korišcenje dolazi do emitovanja tih gasova u atmosferu, a to destabilizuje klimu.

Pariskim sporazumom o klimatskim promenama iz 2015. zadat je cilj da se globalno otopljenje ograniči na ispod dva stepena Celzijusova ( C ), u poređenju sa predindustrijskim vremenom. Taj plan u sebi nužno sadrži i očuvanje šuma.

Podaci UN iz 2015. pokazuju da je Brazil jedna od 10 zemalja na svetu u kojima je emitovanje gasova koji izazivaju efekat “staklene bašte” na najvišem nivou. Zato se Brazil obavezao da će smanjiti emitovanje tih gasova do 2030. za 43 odsto u poredenju sa stanjem iz 2005. godine. Kako bi taj cilj bio postignut, Brazil se obavezao da će povećati udeo održive bio-energije te da ce, izmedu ostalog, ponovo pošumiti 12 miliona hektara zemlje.

Očuvanje bioraznolikosti važno je zbog toga što ona garantuje održivost za sve žive organizme. Zdravi i raznoliki eko-sistemi se, osim toga, bolje oporavljaju od katastrofa poput požara. Očuvanje biološke raznolikosti takode doprinosi stabilizaciji drugih eko-sistema u regionu.

Biljke iz amazonske prašume važne su i za proizvodnju lekova, prehrambenih i drugih proizvoda. Više od 10.000 biljnih vrsta tog regiona pruža materijal za medicinsku upotrebu, kozmetiku ili biološka sredstva za suzbijanje štetočina.

Do kraja sušnog perioda, šumski poari u Brazilu bi mogli da se prošire na još netaknute površine tropske šume i dovedu deo definitivnog izumiranja pojedinih vrsta drveća. Prave razmere štete još se ne mogu sagledati.

„Ne znamo koliko će vatrenih žarišta sa njiva preći na šume“, kaže Paulo Brando, stručnjak nezavisnog brazilskog instituta za istraživanje regiona Amazonije IPAM. „Trenutno sateliti samo mogu da ustanove postojanje požara.“

Najveći broj šuma gori u saveznoj državi Para. Tamo se vodi istraga protiv osumnjičenih podmetača požara. Ratari su osumnjičeni da su u okviru tzv. „Dana vatre“ 10. avgusta počeli da pale šume da bi osvojili obradivo zemljište – akcija navodno u znak podrške predsedniku Brazila Bolsonaru. Ubrzo zatim su satelitske slike pokazale da se požari šire.

Prema informacijama tužioca koji vodi istragu Paula de Tarsa, najveći deo požara besni baš na prirodnim područjima pod zaštitom države. Na ta područja stalno upadaju veleposednici, špekulanti ili vlasnici rudnika koji bi tu da razviju posao. Tužilaštvo istražuje i manjkavosti na planu državne kontrole i opreme i sredstava kojima raspolaže brazilska agencija za zaštitu životne sredine IBAMA.

Na područjima na kojima se flora posle požara unekoliko oporavila, pokazalo se da je potrebno najmanje sedam godina dok ne počne ponovna apsorpcija ugljenika i isparavanje vode u atmosferu. Istraživanja u regonu su pokazala i da je posle svakog šumskog požara ugrožen biodiverzitet. Čak i ukoliko se deo šume oporavi, broj vrsta drveća nikada ne dostiže raniji nivo.

Uništavanje Amazonije, međutim,  traje godinama, nekad sporije, nekad brže, ali – stalno. I ne radi se tu samo o krčenju prašume zarad poljoprivrednih površina za držanje goveda i sadnju soje.

Godinama se povećava broj ilegalnih rudnika zlata. Zatim, poslednjih godina usred prašume nastaju ogromne akumulacione brane. Do 2023. bi trebalo da ih bude više od 20 – a to su projekti koji su počeli još pod vladom levičarskog predsednika Lule da Silve. U pitanju su brane ciji je doprinos elektroprivredi upitan, ali su zato posledice po ekosistem izvesno razorne. Čitava područja se poplavljuju, a akumulaciona jezera u takvoj tropskoj klimi postaju pravi rasadnici metana. Metan je, pak, daleko štetniji po klimu od ugljen-dioksida.

Prema predseniku Bolsonaru, „postoje snažni pokazatelji“ da su za požar krive – nevladine organizacije (NVO) koje protestuju protiv uništavanja prašume, kako u Brazilu, tako i u svetu. On optužuje da su NVO eventualno izazvale požare kao reakciju na to što im je Bolsonarova vlada smanjila ili cak potpuno ukinula finansijsku pomoć. Bolsonaro je ipak priznao i da bi bilo moguće da su poneki požar podmetnuli farmeri koji na taj način žele da raskrče prašumu kako bi tamo proširili svoja polja.

Ta reakcija predsednika Brazila može da se objasni ukoliko se zna da on snažno podržava i farmere koji na prostoru prašume šire svoje plantaže i još više, rudarske kompanije koji žele da dopru do ogromnih rudnih bogatstava koje se nalaze na tom prostoru. I jednima i drugima „smeta“ jedino – prašuma i tamošnje indogeno stanovništvo, a Bolsonaro je već više puta sasvim jasno stavio do znanja na cijoj je strani.

Bivša minisarka prirodne sredine i predsednicka kandidatkinja Marina Silva rekla je kako su požari koji bukte Amazonom “zločin protiv čovječnosti”, te je okrivila aktuelnu politiku za podsticanje požara. “Čitav svet gleda situaciju koja je van kontrole u smislu seče šuma i požara u brazilskom Amazonu”, izjavila je.

Silva, ali i drugi ekolozi, su za situaciju u Amazonu okrivili smanjenje mehanizama zaštite okoline  koje su usledile pod Bolsonarom, koji je u januaru stupio na dužnost sa populističkom podrškom koju je dobio tokom svoje kampanje za borbu protiv korupcije.

Bolsonaro je poznat kao skeptik u pogledu klimatskih promena. Desničarski brazilski predsjednik je nagovestio da bi se Brazil mogao povući iz Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine, uz obrazloženje da njegovi uslovi ugrožavaju brazilski suverenitet nad regionom Amazona.

Bolsonaro se zalaže za otvaranje zaštićenih dijelova Amazona za komercijalne aktivnosti, što će prema upozorenjima ekologa dodatno ohrabriti drvosječe, rizične rudarske poduhvate i rancere koji žele profitirati od deforestacije. Šef države važi i za osobu blisku poljoprivrednom lobiju. On je tako predložio da se i zaštićena područja džungle ukljuce u razvoj poljoprivrede. Veliki deo ogoljene površine koristi se za uzgoj goveda kao i za plantaže soje. Najavio je i da se u Amazonu neće proglašavati nikakva nova zaštićena podrucja.

Uništenje Amazonije deluje nezaustavljivo. Sankcije nece ništa doneti, naprotiv. Bolsonaru i lobistima brazilske poljoprivrede ide u prilog ako se zamrznu međunarodna sredstva za zaštitu klime i prašume, kako to sada traže Nemačka i Norveška.

To bi samo ugrozilo mnoge angažovane ljude i njihove projekte na licu mesta. Oni od svoje vlasti ništa ne ocekuju. Budžetska sredstva za životnu sredinu su još prošle godine znatno umanjena.

Medunarodna zajednica mora da dela upravo suprotno – da dugorocno izdvoji mnogo više novca. Globalni fond, obeštecenja, planetarna obaveza da se ekonomski interesi u Amazoniji ostave u drugom planu.  Konferencija UN u septembru kada ce klima biti glavna tema pravi je okvir da se o ovome razgovara. Tu ce svet pokazati da li je u stanju da dela.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA NAKON NOVOG KRUGA IZBORA: Svjesno, ne desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, narod jedne od najmlađih članica EU odlučio je da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici

 

Iako su nedavno desne struje učvrstile svoje fortifikacije u Srbiji i Mađarskoj, u nekim drugim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desene radikale i populiste, koji su ponekad i duže vrijeme uzurpirali vlast. U šest mjeseci zaključno sa silaskom sa trona Janeza Janše, poraze su pretrpjeli Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj.

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, građani jedne od najmlađih članica EU odlučili su da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici.

Politički novajlija, liberal Robert Golob pobijedio je trostrukog premijera Slovenije konzervativca Janeza Janšu. Uz gotovo sve prebrojane glasove u zemlji od oko dva miliona ljudi, Pokret Sloboda (PS) je imao 34,5 odsto glasova dok su Janša i njegova SDS imali 23,6 odsto.

Pokret Sloboda, koji je osnovan 26. januara 2022, osvojio je 41 od 90 mjesta u slovenačkom parlamentu u kom će biti zastupljene još četiri stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše s 27 mjesta, Demohrišćani (NSi) sa osam, Socijaldemokrate sa sedam i Ljevica sa pet. Iako su i SDS i Nsi – koji su bili dio prethodne koalicione vlade – poboljšali svoje rezultate sa prethodnih izbora, jasno je da biračko tijelo nije podržalo njihov način vladanja.

PS je izgradio pobjedu ne samo svježinom programa i osvajanjem povjerenja birača, već u velikom dijelu i na bijesu prema  Janšinom režimu. Opozicija je optuživala Janšu da je pokušao potkopati demokratske institucije i medijske slobode otkako se vratio na vlast 2020. Očigledno je, nakon izbora, da mu Slovenci nijesu oprostili ni približavanje i slične svjetonazore sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom. Poene mu nije donijela ni ukrajinska kriza i ponašanje Vladimira Putina.

„Naš cilj je postignut: pobjeda koja će nam omogućiti da u zemlju vratimo slobodu“, rekao je Golob, pedesetpetogodišnji bivši menadžer elektroenergetske kompanije, obećao je de će vratiti „normalnost“, nazivajući izbore „referendumom za demokratiju“.

Izgleda da su i građani tako doživjeli izbore. Sa visokom izlaznošću od oko 70 odsto prokrčili su put za Golobovu pobjedu. Izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. godine je bila 52 odsto.

Politički analitičar Miha Kovač rekao je da je ove godine mobilizovano civilno društvo, a posebno mlađi birači. Analitičari su očekivali povećan odziv i da će se birači okrenuti protiv Janšine politike. Ipak, ovakav rezultat je većinu iznenadio.

Golob se školovao za inženjera solarne energije i u tom sektoru je napravio zavidnu karijeru. Bio je slovenački državni sekretar za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, a potom osnovao energetsku kompaniju. Trenutak za njegov ulazak u politiku došao je prošle godine kada je država restruktuirala kompaniju u kojoj je radio, izbacivši ga sa posla. Golob je potom preuzeo malu ekološku stranku i preimenovao je. Zajedno sa nekoliko profesionalaca koji su izgubili ili napustili karijeru pod Janšinom vladom napravio je preokret na slovenačkoj političkoj sceni. Njihov program je usredsređen na ekologiju, otvoreno društvo, normalizaciju i modernizaciju socijalne države…

Iako je dobrim dijelom PS do pobjede došao sinhronizujući svoj program sa željama glasača sa jedne, te otklonom od opasnih desnih politika, ima onih koji na ovu pobjedu gledaju iz drugog ugla. Prema slovenačkom političkom analitičaru Aljaz Pengovu Bitencu pobjeda Golobove stranke je projekcija kompleksa slovenačkih glasača koji neprestano traže mesiju koji će riješiti sve probleme odjednom. On je za londonski Gardijan napomenuo da smo sličnu situaciju vidjeli i 2014. godine sa Mirom Cerarom.

Kovač je ukazao da je ovo bilo i glasanje protiv. „Protiv Slovenije na mađarskom putu, protiv neliberalne vladavine  u Sloveniji, protiv vladinog preuzimanja javne televizije, protiv kontrole pravosuđa”. Upozorio je da PS nema iskustva u vladi. „To je kao kompanija koja naglo raste”, kazao je. „Nema infrastrukturu, nema znanja, nema ljudi koji znaju raditi u parlamentarnim tijelima“.

Janša, poštovalac lika i djela Donalda Trampa, vodio je kampanju na obećanjima stabilnosti. Poznat scenario. Poslije poraza je izkazao skepsu kada je budućnost pobjednika i države u pitanju. „Lako je platiti bilborde, imati podršku svih medija i tzv. civilnog društva. Nakon toga dolaze naporan rad i izazovi, a ništa od toga vam ne može pomoći”.

Golob, koji je pobjedu proslavio u COVID izolaciji, bio je miran: „Danas ljudi plešu, ali sjutra počinje novi dan. Sjutra ćemo početi vrijedno da radimo”. Obećao je i da će spasiti odnose svoje zemlje sa EU, za koje smatra da su narušeni Janšinim koketiranjima sa mađarskim desničarskim populistima. „Ova zemlja je uvijek bila orijentisana ka Zapadnoj Evropi i uvjeren sam da ćemo se vratiti svojoj porodici“, rekao je za AFP tokom kampanje.

A na Zapadu?

Pobjeda centriste Emanuela Makrona ne odaje ni približno toliko optimizma vezanog za političku budućnost Francuske. Desničarska dinastija Le Pen i njihova politika u toj zemlji prisutni su skoro pedeset godina. I drugi krug izbora je pokazao – veoma su jaki. Iako je to nedovoljno da preuzmu kormilo jedne od najvažnijih država Evropske zajednice, prijetnja je tu. Uskoro stižu i parlamentarni izbori.

Marin Le Pen je ocijenila da rezultat od 43 odsto glasova predstavlja „veliku pobjedu“ i istakla da u ovom porazu ne može a da ne osjeća nadu.

Uglavnom, drugi krug je Makrona vratio u Jelisejsku palatu sa rezultatom od 58,5 odsto prema Le Peninih 41,5 odsto. Francuska je duboko podijeljena zemlja. Makron uglavnom uživa podršku u Parizu, na zapadu, jugozapadu i u središtu zemlje, dok je Le Pen pobijedila velikom većinom u dijelovima sjeverno i sjeveroistočno, te na mediteranskom jugu. Tradicionalno se Le Penova bolje snalazi u ruralnim oblastima i predgrađima, a Makron osvaja velike gradove.

Analize nakon izbora ukazuju na rascjepe po svim šavovima francuskog društva. „Najveće su podjele prije svega generacijske i društvene“, rekao je Matje Galjar, direktor istraživanja Ipsosa France. Prema Ipsosovim podacima „starija” Francuska je masovno podržala Makrona, dok je mlađa Francuska djelimično okrenula leđa glasanju. Podaci ukazuju da su bogatiji, obrazovaniji i zadovoljniji Francuzi glasali za aktuelnog predsjednika, a siromašniji, manje obrazovani i nezadovoljni za Le Pen. Prema anketarima Elabe, 59 odsto birača koji su rekli da se „bore spojiti kraj s krajem” glasalo je za kandidata krajnje desnice; 41 odsto se odlučilo za Makrona. Politički analitičari, vođe izbornih štabova i ostali zaduženi za istraživanje javnog mnjenja imaće pune ruke posla u narednom, jako kratkom periodu priprema za novo glasanje. Francuze 12. i 19. juna čekaju parlamentarni izbori. Do tada treba naći poveznicu koja će premostiti rascjepe u francuskom društvu.

Visok odziv birača od 72 odsto nije značio laganu pobjedu Makrona. Novog starog predsjednika je izabralo jedva 38,5 odsto biračkog tijela. Mnogi od onih koji su glasali za njega to su uglavnom uradili kako bi zaustavili pobjedu krajnje desnice. Sve to čini drugi mandat još izazovnijim od prvog. I predsjednik je svjestan toga, makar ako sudimo po pobjedničkom govoru. „Poslije pet godina transformacije, srećnih i teških trenutaka, izuzetnih kriza takođe, danas je većina vas odlučila da mi ponovo ukaže povjerenje u narednih pet godina. Znam šta vam dugujem“, izjavio je Makron u govoru na Marsovim poljima kod Ajfelove kule u Parizu. „Znam da su mnogi danas glasali za mene, ne da bi podržali moje ideje već da bi blokirali ideje ekstremne desnice. Želim da im zahvalim. Ovo glasanje me obavezuje za godine koje dolaze“, rekao je Makron. Obećao je da će njegov novi petogodišnji mandat biti drugačiji. „Niko neće biti ostavljen po strani“. Makron je naglasio da se mora pronaći odgovor na bijes i nesuglasice koje su mnoge Francuze navele da glasaju za ekstremnu desnicu. „To će biti moja odgovornost i odgovornost onih oko mene“, rekao je on. Vidjećemo.

Na posljednju turu evropskih izbora se gleda sa simpatijama iz evropskih centara. Možda više na priču koja dolazi iz male zemlje podno Alpa. Njemački list Tagescajtung je pobjedu Pokreta Sloboda označio kao lijevo zelenu nadu Evrope. Uredništvo se odlučilo da na naslovnicu umjesto reizabranog Makrona stavi fotografiju Roberta Goloba uz naslov: „Sjajna izborna pobjeda protiv desničara“.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREDSJEDNIČKI IZBORI U FRANCUSKOJ: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i na izborima se ujediniti protiv kandidatkinje radikalne desnice. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa ekstremnom desničarkom na čelu države, u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent, moglo bi uveliko pogoršati stvari i dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope

 

Iza vijesti koje svakog minuta stižu sa ukrajnskih ratišta i korona brojki, provukao se i naslov o izborima u Francuskoj. Da rezultat prvog kruga tamošnjih predjsedničkih izbora nije bio tijesan, vijest bi možda prošla ispod radara. Sada je vrijeme i da se kandidati koji su ušli u drugi krug, sadašnji predsjednik Emanuel Makron i prvakinja desnice Marin Le Pen, razmašu sa izbornom kampanjom. Ko će se useliti u Jelisejsku palatu i u njoj boraviti narednih pet godina, Francuzi će odlučivati 24. aprila.

Makron je prvi krug završio sa 27,8 odsto glasova, dok je Le Penova iz Nacionalnog saveza skupila 23,1 odsto. Oboje su postigli više nego u prethodnom prvom krugu 2017. godine.

Oba kandidata treba da traže pomoć od 49 odsto birača koji u nedjelju nijesu podržali nijedno od njih, ali i od 25,1 odsto koji uopšte nisu glasali.

Izbori se mogu tumačiti i na drugi način: 70 odsto onih koji su glasali u prvom krugu izbora glasali su protiv aktuelnog predsjednika. Eto razloga za brigu. Makron će se truditi da pridobije i dio apstinenata i pokrene ih da se upute ka biralištima. Odziv birača je bio izuzetno nizak. Za ostanak kod kuće u prvom krugu izbora odlučilo je četiri procenta više ljudi u odnosu na 2017.  To je i blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto, piše France24.

Iako prve ankete u drugom krugu pokazuju da je aktuelni predsjednik neznatno ispred, konačni rezultat je daleko od sigurnog. Le Penova će sigurno dobiti glasove ekstremno desnog Érika Zemoura i njegovih pristalica. Više od 3,2 miliona glasača koji su izabrali druge kandidate krajnje desnice, uključujući Érica Zemura, vjerovatno će svoju podršku prenijeti na Le Pen, smatraju svjetski mediji.

Makron očekuje podršku mainstream desnice i ljevice, kao i Zelenih. Stručnjaci kažu da će mu trebati podrška onih koji su glasali za radikalno lijevog Žan Luk Mélenšona. Čelnik La France Insoumise (Nepokorena Francuska) pozivao je svoje pristalice da ne glasaju za Le Pen, i odlučio da ih ne pozove direktno da daju glas njenom suparniku. Mélenšon je došao do značajnog trećeg mjesta i bio je prilično iznenađenje izbora. Dok su se prebrojavali glasovi iz velikih gradova, izgledalo je kao da bi mogao otići umjesto Le Penove u drugi krug. „Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše“, poručuje danas ovaj iskusni političar.

Što se tiče ostalih kandidata, najveća razočarenja su rezultati koje su zabilježile mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast. Valeri Pekres, kandidatkinja Republikanaca, osvojila je 4,8 odsto, a An Idalgo, predstavnica Socijalista, svega 1,7 odsto.

Makron je dobio najveću podršku od najstarijih glasača – onih od 70 i više godina, dok je Le Penova najviše glasova dobila među biračima u kategoriji od 50 do 59 godina. Melenšon je daleko najpopularniji među biračima od 18 do 34 godine. Grupacija koja je Melenšona prepoznala kao svoj glas, ima dosta slabu izlaznost.

Anketari Ipsosa su iznijeli neke zanimljive podatke. Prema njihovom istraživanju, 43 odsto glasača koji su rekli da su „vrlo zadovoljni“ svojim životom je glasalo za Makrona, u poređenju sa 21 odsto za Le Penovu. S druge strane, 46 odsto onih koji su rekli da „nijesu zadovoljni“ glasalo je za Le Pen, a samo 4 odsto za Makrona.

Sada je vrijeme za pun gas. Do izbora je desetak dana, pa se očekuje ne samo ubrzani tempo nego i pojačana retorika dvoje preostalih takmaca.

Da se francuski predsjednik okrenuo i desnim uporištima u potrazi za sigurnijom pobjedom, bilo je jasno kada je krenuo na sjever, ka Denainu, bivšem rudarskom gradu koji je nekad bio pod kontrolom socijalista. To je sada tvrdo uporište krajnje desnice. U prvom krugu izbora gotovo 42 odsto birača u ovom mjestu glasalo je za Le Penovu, a nešto manje od 15 odsto za Makrona.

Osim u direktnim susretima sa glasačima, Makron i Le Pen će svoje stavove i argumente prezentovati, ali i ukrstiti u televizijskoj raspravi četiri dana prije glasanja. Tada će imati više prilike da govore o svojim programima. Za Francusku ovo su bitne stavke predizbornog marketinga. Na prošlim izborima iz 2017. godine gotovo 16,5 miliona gledalaca ispratilo je kako varniči između ovo dvoje kandidata. Kraćih rukava te godine je ostala kandidatkinja desnice. Tako su na kraju odlučili i birači.

Makron se obratio i gubitnicima iz prvog kruga i rekao da je spreman pružiti ruku političkim suparnicima i razmotriti „novu metodu“, ali je odbio dati konkretnije objašnjenje ovih riječi. Takođe je rekao da će svoj program „razraditi” nakon što sasluša „bijes i očaj” onih koji nijesu glasali za njega, a posebno mladih zabrinutih za okolinu.

Ovakva retorika francuskog predsjednika mnoge nije iznenadila. Dok se u prvom krugu izbora fokusirao na spoljnopolitičke teme i Francusku na globalnoj sceni, prvenstveno kao posrednika u Ukrajini, sada je odlučio da okrene kartu. Razlog je jednostavan, kažu brojni analitičari. Biračima u Francuskoj su prioriteti kupovna moć, plate, cijena energije… Spoljnopolitičke teme su za njih daleke brige, pa se, vrlo moguće, dio njih osjetio zapostavljenim.

Davne 2017. godine sve je za njega bilo drugačije. Francuski portal France24 prenosi da je tada atmosfera bila takva da bi skoro svi priznali da je glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu. Različite političke snage su imale tendencije da se udruže ispred glasačke kutije kako bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača. Makron je tada osvojio 66,1 odsto i postao najmlađi predsjednik Francuske. Le Penova je imala duplo manji razultat.

Iako prednost daju aktuelnom predsjedniku, mnogi mediji upozoravaju na uspjeh Le Penove. Ova političarka je uspjela u posljednjih nekoliko sedmica da animira svoje birače i učini da oni zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Osim toga, njen kontakt sa glasačkim tijelom je bio direktniji i konkretniji. Pričala je o cijenama rada, povećanju plata i sličnim temama koje su očigledno u prvom planu. Uz to, u proteklim godinama osjetna je umjerenija retorika ove političarke. I to je očigledno igralo ulogu u izbornim rezultatima.

Reklo bi se da je cilj oba predsjednička kandidata da glasačima prodaju nekog novog sebe. To će biti teže aktuelnom predsjedniku, koji je prije pet godina donio dozu svježine na političkoj sceni Francuske.

Nakon pet godina njegovog vladanja Francuskom, 53 odsto registrovanih birača, koji su glasali protekle nedjelje, glasalo je za antiestablišment kandidata, bilo sa desne ili lijeve strane. Makronov posao u drugom krugu biće težak. Uvjeriti dovoljan broj ovakvih birača da se priklone njemu umjesto kandidatkinji radikalne desnice.

Treba se podsjetiti da se sa Makronovim dolaskom na vlast 2017. godine umjesto klasične podjele lijevo-desno pojavio novi politički pejzaž sastavljen od mejnstrim bloka u centru koji je liberalan, proevropski i globalistički sa dvije krajnosti na desnoj i lijevoj strani. U konačnici, od tih polova će zavisiti izbori 24. aprila.

I u Evropi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i ujediniti se protiv Marin Le Pen. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa radikalnom desničarkom na čelu države u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent je nešto što bi moglo uveliko pogoršati stvari. I dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo