Povežite se sa nama

SVIJET

AMAZON U PLAMENU:  Zločin koji se mirno posmatra

Objavljeno prije

na

Ekolozi su za situaciju u Amazonu, koja može negativno uticati na cijeli svijet, okrivili smanjenje mehanizama zaštite okoline,  koje je usledilo pod predsjednikom Bolsonarom, koji je u januaru stupio na dužnost sa populističkom podrškom koju je dobio tokom svoje kampanje za borbu protiv korupcije

 

Brazilske tropske šume u regionu Amazona su u plamenu i oči sveta su već nedeljama uprte u njih. Oglasio se i generalni sekretar UN Antonio Gutereš: „Zaštita prašume je od odlučujućeg značaja i za našu borbu protiv klimatskih promena“, poručio je prvi čovek svetske organizacije preko svoje portparolke.

„Naša kuća je u plamenu. Doslovno. U plamenu je prašuma Amazona, pluća naše planete, a ona stvara 20 odsto kiseonika. To je svetska kriza. Učesnici samita G7, odmah razgovarajmo o toj krizi ove subote“, poručio je francuski predsednik.

Ali reakcija predsednika Brazila, Žaira Bolsonara bila je neočekivana. On je najoštrijim recima napao francuskog predsednika i taj „kolonijalni mentalitet“ kojeg još uvek neguju i Francuska i najrazvijenije zemlje iz grupe G7. Bolsonaro optužuje Makrona kako se „meša u unutrašnje poslove Brazila“ i instrumentalizuje požar u njegovoj zemlji kako bi se „politički profilisao“.

Francuski lider je pak optužio Bolsonara da mu je lagao u vezi sa obavezama koje preuzima u borbi protiv klimatskih promena. On i ostali lideri iz G7 su dogovorili fond od 22 miliona dolara zemljama Amazonije.

Bolsonaro je, međutim, u prvi mah odbio finansijsku pomoć zahtevajući da Makron povuče “uvrede” na njegov račun prije nego što prihvati ponudu od G7. Šef osoblja brazilskog predsjednika rekao da Makron treba da vodi računa “o svojoj kući i svojim kolonijama”.  Kolonijalni posed Pariza, Francuska Gvajana je deo Amazonije.

Ipak je Bolsonaro posle prespavane noći sugerisao da je otvoren za primanje strane pomoći. “Suštinska tačka je da ovaj novac, po ulasku u Brazil, bude pod kontrolom brazilskog naroda”, rekao je jedan zvaničnik predsednikove administracije.

Ne pamti se da je takav požar besneo prašumama Amazona. U poređenju sa prošlom godinom, broj požara se od januara do avgusta povećao za 82 procenta. Samo u avgustu je registrovano gotovo 26.000 požara.

Brazilski nacionalni Institut za istraživanje svemira na osnovu satelitskih snimaka konstatuje da je ove godine bilo ukupno gotovo 73.000 požara. Na desetine hiljada plamti i u ovom trenutku. Zabeleženo je da je za 48 sati znalo da izbije gotovo 2.500 novih požara – pre svega u podrucju prašuma Amazona, često u teško dostupnim predelima i zašticenim područjima prirode.

Ministar odbrane Brazila je izjavio da su požari u Amazoniji pod kontrolom. Predsednik Brazila Žaim Bolsonbaro je odoborio u petak angažovanje armije zbog rastućeg pritiska medunarodne zajednice. Uključeno je 44 hiljada vojnika u gašenju požara te borbi protiv kršenja pravila u zaštiti životne sredine. Operacije armije su u toku u sedam brazilskih država na poziv lokalnih vlada za pomoc.

Svedoci su međutim ranije tvrdili da se protiv vatre bori veoma mali broj vatrogasaca i dobrovoljaca, i da jedva da su opremljeni za požar ovih razmera. Ugroženo je lokalno stanovništvo. Ne samo da im je život ugrožen od vatre, već požar uništava i životni prostor od kojeg su živeli.

Amazonska prašuma proizvodi ogromne količine vode, ne samo za Brazil, već za citavu Južnu Ameriku. Takozvane „leteće reke“ prenose vlažnost u velike delove Brazila. Ti ogromni kišni oblaci utiču na padavine u Boliviji, Paragvaju, Argentini, Urugvaju, čak na krajnjem jugu Čilea.

Očuvanje amazonske prašume neophodno je za poljoprivredu, proizvodnju prehrambenih proizvoda i proizvodnju struje u Brazilu. Pored toga, amazonska prašuma je zaslužna za jednu petinu slatke vode koja dospeva u svetska mora.

Amazonska prašuma i druge tropske šume upijaju izmedu 90 i 140 milijardi tona ugljenika i tako doprinose stabilizaciji svetske klime. Samo amazonska prašuma čini 10 odsto biomase naše planete.

Prokrčene šume su, naprotiv, najveći izvor gasova koji izazivaju efekat “staklene bašte”. Sečom šume zarad dobijanja zemljišta za poljoprivredno korišcenje dolazi do emitovanja tih gasova u atmosferu, a to destabilizuje klimu.

Pariskim sporazumom o klimatskim promenama iz 2015. zadat je cilj da se globalno otopljenje ograniči na ispod dva stepena Celzijusova ( C ), u poređenju sa predindustrijskim vremenom. Taj plan u sebi nužno sadrži i očuvanje šuma.

Podaci UN iz 2015. pokazuju da je Brazil jedna od 10 zemalja na svetu u kojima je emitovanje gasova koji izazivaju efekat “staklene bašte” na najvišem nivou. Zato se Brazil obavezao da će smanjiti emitovanje tih gasova do 2030. za 43 odsto u poredenju sa stanjem iz 2005. godine. Kako bi taj cilj bio postignut, Brazil se obavezao da će povećati udeo održive bio-energije te da ce, izmedu ostalog, ponovo pošumiti 12 miliona hektara zemlje.

Očuvanje bioraznolikosti važno je zbog toga što ona garantuje održivost za sve žive organizme. Zdravi i raznoliki eko-sistemi se, osim toga, bolje oporavljaju od katastrofa poput požara. Očuvanje biološke raznolikosti takode doprinosi stabilizaciji drugih eko-sistema u regionu.

Biljke iz amazonske prašume važne su i za proizvodnju lekova, prehrambenih i drugih proizvoda. Više od 10.000 biljnih vrsta tog regiona pruža materijal za medicinsku upotrebu, kozmetiku ili biološka sredstva za suzbijanje štetočina.

Do kraja sušnog perioda, šumski poari u Brazilu bi mogli da se prošire na još netaknute površine tropske šume i dovedu deo definitivnog izumiranja pojedinih vrsta drveća. Prave razmere štete još se ne mogu sagledati.

„Ne znamo koliko će vatrenih žarišta sa njiva preći na šume“, kaže Paulo Brando, stručnjak nezavisnog brazilskog instituta za istraživanje regiona Amazonije IPAM. „Trenutno sateliti samo mogu da ustanove postojanje požara.“

Najveći broj šuma gori u saveznoj državi Para. Tamo se vodi istraga protiv osumnjičenih podmetača požara. Ratari su osumnjičeni da su u okviru tzv. „Dana vatre“ 10. avgusta počeli da pale šume da bi osvojili obradivo zemljište – akcija navodno u znak podrške predsedniku Brazila Bolsonaru. Ubrzo zatim su satelitske slike pokazale da se požari šire.

Prema informacijama tužioca koji vodi istragu Paula de Tarsa, najveći deo požara besni baš na prirodnim područjima pod zaštitom države. Na ta područja stalno upadaju veleposednici, špekulanti ili vlasnici rudnika koji bi tu da razviju posao. Tužilaštvo istražuje i manjkavosti na planu državne kontrole i opreme i sredstava kojima raspolaže brazilska agencija za zaštitu životne sredine IBAMA.

Na područjima na kojima se flora posle požara unekoliko oporavila, pokazalo se da je potrebno najmanje sedam godina dok ne počne ponovna apsorpcija ugljenika i isparavanje vode u atmosferu. Istraživanja u regonu su pokazala i da je posle svakog šumskog požara ugrožen biodiverzitet. Čak i ukoliko se deo šume oporavi, broj vrsta drveća nikada ne dostiže raniji nivo.

Uništavanje Amazonije, međutim,  traje godinama, nekad sporije, nekad brže, ali – stalno. I ne radi se tu samo o krčenju prašume zarad poljoprivrednih površina za držanje goveda i sadnju soje.

Godinama se povećava broj ilegalnih rudnika zlata. Zatim, poslednjih godina usred prašume nastaju ogromne akumulacione brane. Do 2023. bi trebalo da ih bude više od 20 – a to su projekti koji su počeli još pod vladom levičarskog predsednika Lule da Silve. U pitanju su brane ciji je doprinos elektroprivredi upitan, ali su zato posledice po ekosistem izvesno razorne. Čitava područja se poplavljuju, a akumulaciona jezera u takvoj tropskoj klimi postaju pravi rasadnici metana. Metan je, pak, daleko štetniji po klimu od ugljen-dioksida.

Prema predseniku Bolsonaru, „postoje snažni pokazatelji“ da su za požar krive – nevladine organizacije (NVO) koje protestuju protiv uništavanja prašume, kako u Brazilu, tako i u svetu. On optužuje da su NVO eventualno izazvale požare kao reakciju na to što im je Bolsonarova vlada smanjila ili cak potpuno ukinula finansijsku pomoć. Bolsonaro je ipak priznao i da bi bilo moguće da su poneki požar podmetnuli farmeri koji na taj način žele da raskrče prašumu kako bi tamo proširili svoja polja.

Ta reakcija predsednika Brazila može da se objasni ukoliko se zna da on snažno podržava i farmere koji na prostoru prašume šire svoje plantaže i još više, rudarske kompanije koji žele da dopru do ogromnih rudnih bogatstava koje se nalaze na tom prostoru. I jednima i drugima „smeta“ jedino – prašuma i tamošnje indogeno stanovništvo, a Bolsonaro je već više puta sasvim jasno stavio do znanja na cijoj je strani.

Bivša minisarka prirodne sredine i predsednicka kandidatkinja Marina Silva rekla je kako su požari koji bukte Amazonom “zločin protiv čovječnosti”, te je okrivila aktuelnu politiku za podsticanje požara. “Čitav svet gleda situaciju koja je van kontrole u smislu seče šuma i požara u brazilskom Amazonu”, izjavila je.

Silva, ali i drugi ekolozi, su za situaciju u Amazonu okrivili smanjenje mehanizama zaštite okoline  koje su usledile pod Bolsonarom, koji je u januaru stupio na dužnost sa populističkom podrškom koju je dobio tokom svoje kampanje za borbu protiv korupcije.

Bolsonaro je poznat kao skeptik u pogledu klimatskih promena. Desničarski brazilski predsjednik je nagovestio da bi se Brazil mogao povući iz Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine, uz obrazloženje da njegovi uslovi ugrožavaju brazilski suverenitet nad regionom Amazona.

Bolsonaro se zalaže za otvaranje zaštićenih dijelova Amazona za komercijalne aktivnosti, što će prema upozorenjima ekologa dodatno ohrabriti drvosječe, rizične rudarske poduhvate i rancere koji žele profitirati od deforestacije. Šef države važi i za osobu blisku poljoprivrednom lobiju. On je tako predložio da se i zaštićena područja džungle ukljuce u razvoj poljoprivrede. Veliki deo ogoljene površine koristi se za uzgoj goveda kao i za plantaže soje. Najavio je i da se u Amazonu neće proglašavati nikakva nova zaštićena podrucja.

Uništenje Amazonije deluje nezaustavljivo. Sankcije nece ništa doneti, naprotiv. Bolsonaru i lobistima brazilske poljoprivrede ide u prilog ako se zamrznu međunarodna sredstva za zaštitu klime i prašume, kako to sada traže Nemačka i Norveška.

To bi samo ugrozilo mnoge angažovane ljude i njihove projekte na licu mesta. Oni od svoje vlasti ništa ne ocekuju. Budžetska sredstva za životnu sredinu su još prošle godine znatno umanjena.

Medunarodna zajednica mora da dela upravo suprotno – da dugorocno izdvoji mnogo više novca. Globalni fond, obeštecenja, planetarna obaveza da se ekonomski interesi u Amazoniji ostave u drugom planu.  Konferencija UN u septembru kada ce klima biti glavna tema pravi je okvir da se o ovome razgovara. Tu ce svet pokazati da li je u stanju da dela.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONALD TRAMP, OPET: Izazov Americi i svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

SAD su dobile novog starog predsjednika. Obećao je: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće. Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima

 

Milioni Amerikanaca glasali su na izborima, koje mnogi smatraju najvažnijim u modernoj istoriji SAD-a. Imali su priliku da se odluče između aktuelne potpredsjednice, predstavnice Demokrata Kamale Haris i bivšeg predsjednika, Republikanca Donalda Trampa. Osim za mjesto u Bijeloj kući na izborima se odlučivalo i o kontroli nad Predstavničkim domom i u Senatu SAD. Takođe, Amerikanci su glasali i za lokalne zvaničnike, sudije i različite političke inicijative.

Šesti novembar nam je donio vijesti sa američkih glasačkih mjesta. Tramp će biti naredni predsjednik SAD-a. On je najstariji predsjednik u istoriji ove zemlje. Biznismen političar suočen sa brojnim skandalima tokom karijere, sudskim procesima – krivičnim i građanskim, presudom, kaznom koja ga čeka za tri nedjelje, te izbjegnutim atentatom donio je Republikancima tako priželjkivani povratak. I to kakav.

„Pomoći ćemo našoj zemlji da zacijeli. Ovo će biti zlatno doba Amerike i to je veličanstvena pobjeda za američki narod. Opet ćemo učiniti Ameriku velikom”, ponavljao je mantre često korištene tokom kampanje u postizbornom obraćanju. Ovo danas nije isti onaj svijet u kome je do napada na Kapitol Hil Tramp bio ključni igrač. Izgleda da ni povratnik u ovalnu sobu nije onaj koga smo upoznali 2016. I jedan i drugi su ogorčeniji i opasniji. Zato kada pominje nove vrijednosti, čišćenje domaće politike i promjene kursa, nikom nije svejedno.

A možda može i gore. Svojim govorima opet je namrgodio mnoga čela. Osim potpredsjednika JD Vensa među saveznicima novi predsjednik je posebno istakao Elon Maska, milijardera i prilično kontroverznu ličnost. Tramp kaže da je upravo on „nova politička zvijezda i jako važan tip”. Mnogi, pa i iz republikanskog tabora ne bi željeli da vide ovakvo lice politike u budućnosti.

Da je izvojevao veliku pobjedu ne govore samo rezultati iz swing država, već i veliki broj afroameričkih i hispanoameričkih glasača koje je republikanac uspio privući. Što se tiče izbornog štaba Demokrata, Harisin tim je otkazao planirano pojavljivanje na izbornoj večeri na Univerzitetu Hauard u Vašingtonu, gdje je kandidatkinja studirala, nakon što je Tramp jurio ka pobjedi prilikom pristizanja prvih rezultata. U srijedu veče je priznala poraz: „Dok priznajem ove izbore, ne odustajem od borbe koja je podstakla ovu kampanju”, rekla je ona i dodala: „Borbe za slobodu, za priliku, za pravednost i dostojanstvo svih ljudi”.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENLJIVA RATNA SREĆA I (NE)ADEKVATNA POMOĆ UKRAJINI: Rat iscrpljivanja resursa i nerava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket je gotovo 61 milijardu dolara. Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem  i nadom. Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak.. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta

Prije dva dana je američki predsjednik Džozef Bajden potpisao paket pomoći za Ukrajinu koji je, nakon mjeseci zastoja usljed protivljenja Republikanaca, konačno izglasao Kongres 21. aprila. Usvojen je i zakon kojim se omogućava oduzimanje zamrznutih ruskih sredstava i njihovo preusmeravanje Kijevu. Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket od gotovo 61 milijardu dolara uključuje 13,8 milijardi za kupovinu sofisticiranog oružja, 13,4 milijardi za popunu američkih zaliha, 11 milijardi za podršku američkim saveznicima u regionu i još 13,8 milijardi za kupovinu američkih odbrambenih sistema za Ukrajinu. Dodatnih devet milijardi biće izdvojeno za ekonomsku pomoć kroz zajmove pod veoma povoljnim uslovima , koje će Bajden u potpunosti oprostiti u naredne dvije godine, uz odobrenje Kongresa. Posebno je izdvojeno 26 miliona dolara za praćenje raspodjele i trošenja američkih sredstava zbog neobuzdane korupcije u Ukrajini, posebno u Ministarstvu odbrane koje tresu korupcijski skandali.

Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem uz nade predsjednika Volodimira Zelenskog da će pomoć ubrzo osjetiti „borci na prvim linijama fronta, kao i gradovi i sela koja pate od ruskog terora“.

Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak. Utvrđeni grad Avdijevka u Donjetskoj oblasti koji je odolijevao silovitim napadima još od 2014. tokom prve ruske agresije je morao biti napušten 17. februara uprkos ogromnim gubicima koje su branitelji nanijeli ruskoj armiji plaćenicima i kriminalaima  puštenim iz zatvora. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta.

Rusija je pokrenula i razorne napade na civilnu i elektroenergetsku infrastrukturu Ukrajine u ranim satima 11. aprila sa baražom od 42 rakete i 40 dronova protiv elektrana u pet regija – Odesa, Harkov, Zaporožja, Lavov i Kijev. Termoelektrana na ugalj (TE)- Tripilska sa kapacitetom od 1,8 TW i najveća u zemlji koja opslužuje Kijev i Žitomir strujom je gotovo potpuno uništena. Video snimci koji kruže na ukrajinskim društvenim mrežama prikazuju pakao koji je zahvatio elektranu.  Ruske snage su već izbacile iz stroja TE Zmivskaja u Harkovskoj oblasti i TE Vuglehirskaja u Donjeckoj oblasti. Hidroelektrana Dnjepar je takođe van pogona. DTEK, najveća ukrajinska privatna energetska kompanija, kaže da je 80 odsto njenih objekata oštećeno ili uništeno.

Izvršni direktor DTEK-a Maksim Timčenko kaže da su najnoviji napadi predstavljali stratešku promjenu u pristupu ruskog agresora. Za razliku od prethodnih napada koji su bili usmjereni na distribucijske stanice i transformatore, ruske snage sada koncentrišu svoju vatrenu moć na velike elektrane, s ciljem njihovog potpunog uništenja. Rusija je vjerovatno uništila i jedno od najvećih skladišta prirodnog gasa u Evropi, na zapadu Ukrajine, južno od Lavova. Kyiv Independent je objavio da je raspored isključenja struje već usvojen u regijama Harkov, Dnjepropetrovsk i Donjeck. Stručnjaci upozoravaju da ako Rusija nastavi sa ovakvim sistematskim napadima, moguće je da ukrajinske nuklearne elektrane neće imati dovoljno balansne struje iz elektrana na ugalj i plin i da će stoga morati biti zatvorene. Ni Ukrajina ni Zapad nemaju mogućnost da u potpunosti poprave štetu na energetskoj infrastrukturi zemlje u relevantnom vremenskom okviru prije nego se zima vrati.

Posljedice potpunog nestanka struje u Ukrajini bi mogle biti katastrofalne. Gašenje frižidera i zamrzivača u supermarketima i kućama bi povećavalo nesigurnost u snabdijevanju hranom dok bi i željeznički transport, ključan za kretanje trupa i materijala, bio ugrožen. Proizvodnja i snabdijevanje vojske bi u takvoj situaciji doveli do velikih problema i možda kolapsa ekonomije.

Ranjivost energetske mreže rezultat je dostatka raketnih odbrambenih sistema Patriot, ključnih za odbranu od ruskog vazdušnog terora. Nedostatak odbrambenih sredstava nije samo uzrokovan dosadašnjim otezanjem Republikanaca u Kongresu da odobri pomoć. Sistem Patriot, kao jedan od glavnih oslonaca vazdušne odbrane je izuzetno skup i proizvodi se u malom broju. Rakete MIM-104 koje sistem Patriot ispaljuje, proizvode se po stopi od samo 550 komada godišnje. U situaciji u kojoj se Ukrajina nalazi, godine mirnodopske proizvodnje se potroše/ispale sa lansera za svega nekoliko sedmica. Nedostatak raketa čini i sistem Patriot ranjivim na napade pa se mora računati i na to da će s vremenom pojedine jedinice biti ili oštećene ili uništene.

Washington Post javlja da  Pentagon već priprema pošiljke za jednostavnija borbena sredstva koji se mogu brzo rasporediti kao što je artiljerijska municija od 155mm i da se isporuke očekuju već narednih dana. Kada je u pitanju oprema za protivvazdušnu odbranu, situacija izgleda puno mračnija, i moguće je da će Ukrajinci čekati i mjesec dana da stignu prijeko potrebne rakete. Najsofisticiranija oružja nisu još ni naručena od dobavljača koji ne povećavaju skromne proizvodne kapacitete. Logično je očekivati da će Rusija u narednim sedmicama maksimalno iskoristiti situaciju i intenzivirati  napade.

Institut za proučavanje rata (ISW), američka neprofitna i nezavisna istraživačka organizacija, smatra da će doći do poboljšanja ukrajinske operativne pozicije tek u junu. Ruska vojna komanda će u međuvremenu „vjerovatno razmotriti značajne promjene u ofanzivnoj operaciji velikih razmjera“ kako bi iskoristila postojeće ukrajinske vojne deficite dok ne stignu američke zalihe. Ruske snage su vjerovatno i dalje sposobne da operativno napreduju u narednim sedmicama, navodi ISW, pogotovo u sektorima fronta zapadno od Avdijevke u Donjeckoj oblasti, ili područjima fronta gdje su ruske snage nadomak operativno značajnog cilja, u blizini Časiv Jara.

I ukrajinska vojska očekuju da Rusija otpočne svoju ljetnu ofanzivu u narednih mjesec dana, što je potvrdio je i načelnik Glavnog obavještajnog direktorata Ukrajine (HUR) general-pukovnik Kirilo Budanov.

U reakcijama na vijesti iz Amerike, među prvima se javio bivši predsjednik Rusije i sadašnji potpredsjednik ruskog Savjeta za bezbjednost Dmitri Medvedev. On je rekao da će američka pomoć „učiniti Ukrajinu još siromašnijom, više Ukrajinaca će umrijeti”. Medvedev se do sada profilirao kao najekstremniji nacional socijalista u Kremlju i zagovornik uništenja Ukrajinaca rekavši da ih „mrzi jer su gadovi i degenerici“ i da će „sve učiniti da nestanu“.

Direktor CIA-e Vilijam Berns je nedavno rekao pred Obavještajnim komitetom Senata da bez američke vojne pomoći Ukrajinci mogu izgubiti rat do kraja godine ili biti dovedeni u poziciju da Vladimir Putin diktira uslove za mir. Sa nedavno odobrenom pomoći Berns smatra da Ukrajinci mogu držati sadašnje linije. Zapadni vojni komentatori ističu da količina pomoći koju Zapad isporučuje Ukrajini je daleko od toga da joj omogući pobjedu u ratu. U ovoj fazi pomoć nije dovoljna ni da pokrene kontranapad. Zapad za sada isporučuje samo toliko koliko je neophodno za puko preživljavanje, tj. da izbjegne sudbinu koju joj želi Medvedev. Ukrajinci sve više pokušavaju nadoknaditi neisporučivanje pomoći Zapada proizvodnjom vlastitog oružja, prevashodno bespilotnih letilica domaće proizvodnje kako bi zadržali napredovanje ruskih snaga sa udaljenosti. Ukrajinski dronovi su povećali i napade na teritoriju agresora, pogotovo protiv naftnih postrojenja udaljenih stotinama kilometara od linije fronta. Dosadašnji napadi su smanjili proizvodnju za nekih 16 odsto prema procjenama koje navodi BNE Intellinews ali teško je očekivati da će napadi postići osjetljiviji ekonomski efekat osim propagandne svrhe i blamaže za rusku vojsku koja nije u stanju spriječiti dalekometne napade na vlastitu teritoriju.

Predsjednik Zelenski ne krije nelagodu zbog direktnog učešća SAD, Velike Britanije i Francuske u odbrani Izraela tokom masovnog iranskog raketnog napada 13. aprila, kada su ove tri NATO zemlje obarale iste vrste raketa i dronova iranske proizvodnje koje koristi Rusija u Ukrajini. On je podsjetio da je NATO odbio da „zatvori nebo nad Ukrajinom“ nakon početka agresije dok je „u slučaju Izraela situacija potpuno pragmatična“ rekavši da je „dobro da je sve to oboreno i hvala Bogu da su ljudi još živi“. Ipak Zelenski je optužio NATO za „dvostruke standarde“ jer očigledno „postoji dovoljno tehnologije za obaranje stotina iranskih projektila i dronova”.

Osim problema sa oružjem i municijom, Ukrajina ima problem i sa nedovoljnim ljudstvom. Uprkos ogromnim gubicima agresora koji se mjeri stotinama hiljada mrtvih i ranjenih, režim u Moskvi i dalje uspješno regrutira između 30 i 40 hiljada plaćenika mjesečno, u zemlji i širom planete. Smatra se da su ruska armija i njene paravojske 15 odsto veće nego na početku rata. Gubici Ukrajine su državna tajna ali je jasno da oni nisu mali. Zelenski je prošle sedmice potpisao kontroverzni prijedlog zakona o mobilizaciji. Krajem 2023. je Ministarstvo odbrane zatražilo od predsjednika regrutaciju dodatnih 450 do 500 hiljada vojnika kako bi ojačao odbranu Ukrajine.

Slijedi trka sa vremenom i veoma vruće ljeto.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZARANJA GAZE: Sve veća cijena podrške Izraelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Galup nedavno objavljuje  da je 55 posto Amerikanaca protiv rata Izraela u Gazi, a samo 36 posto ga podržava. Slika je  još dramatičnija medju glasačima Demokrata, od kojih  samo 18 posto podržava izraelsku agresiju, a  75 posto je protiv! Organizacijama demokratskog političkog establišmenta je sve teže da prihvati  Bajdenove apele Izraelu da zaštiti civile i omogući dotok humanitarne pomoći, uz istovremene donacije oružja Izrelu

 

 

Ponedjeljak 1. aprila je bio dan kad su se stvari odvijale, onako kako bi trebalo da se odvijaju u nekom boljem svijetu, na način koji nijesmo vidjeli u prethodnih šest mjeseci neprestanih napada na Gazu, ni u reakcijama Izraela, ni u djelovanju njegovih moćnih patrona.

Radilo se o kratkotrajnoj “normalnoj”, reakciji ograničenoj na jedan “incident”, a koja je bila izazvana činjenicom da je Izrael u napadu 1. aprila prolio krv državljana moćnih, prijateljskih zemalja.

Sedam plemenitih humanitaraca iz organizacije Svjetska centralna kuhinja putovali su u konvoju od tri jasno obelježena vozila izmedju kojih je distanca bila najmanje pola kilometra. Pogodjeni su pojedinačno u odvojenim raketnim napadima od strane Izraela, u “sigurnoj” zoni kod grada Deir Al Balah u centralnoj Gazi.

Kao u slučaju desetina uništenih bolnica, škola, džamija i crkava, lokacije tri vozila su bile poznate Izraelcima. Dodatno u ovom slučaju, njihova ruta je bila unaprijed prijavljena i odobrena od Izraelske okupacione vojske.

Uprkos svim mjerama predostrožnosti,konvoj nije bio poštedjen i ubijeni su trojica Britanaca, Aurstalijanka, Poljak, humanitarc sa dvojnim američko-kanadskim državljanstom i  Palestinac koji  nije završio kao bezimena i nebitna žrtva kao preko 32.000 njegovih ubijenih sunarodnika.

Samo nekoliko sati poslije ovog masakra portparol izraelske vojske Daniel Hagari je održao poduži govor u kome je sa rukom na srcu rekao da se radilo o grešci i izrazio žalost zbog izgubljenih života nedužnih ljudi,

Oglasio se do sada nevidjenom brzinom  državni sekretar SAD,  Blinken koji je ubijene humanitarce nazvao herojima izražavajući očekivanje da će biti sprovedena brza i nezavisna istraga.

Britanski ministar  inostranih poslova Dejvid Kameron je pozvao na hitni sastanak  izraelsku ambasadorku u Londonu tražeći objašnjenje za ubistvo tri britanska državljanina.

Netanjahu je u toku dana dao dvije izjave u kojima figurarju riječi greška i tragedija, ali je kazao i da se “ovakve stvari  dešavaju u ratu”.  Ovo je i u Izraelu lojalnim vladajućim krugovima u Britaniji ocijenjeno kao neozbiljno, arogantno i bezosjećajno objašnjenje, što je dovelo do zahtjeva iz redova vladajućih kozervativaca da se obustavi prodaja oružja Izraelu.

Sa izuzetkom Generalnog sekrtetara, UN-a Guteresa, koji je istakao da se radi o ilustraciji načina na koji se vodi rat u Gazi, pozivajući na prekid vatre bez odlaganja, ni jedna od gornjih reakcija se ne bi desila da se radilo o uobičajhenim žrtvama – Palestincima.

Uz izražavanje šoka ovim najnovijim krvoprolićem, ali i brzim i detaljnim reakcijama i Izraela i njegovih Zapadnih saveznika, izvještači su podsjetili, da je u Gazi do sada ubijeno oko 200 UN humanitaraca Palestinaca. Komentatorima Al Jazeere nije promaklo da ni jednan od brojnih, prethodnih slučajeva očigledne asasinacije civila o kojima uglavnom saznajemo iz video trofeja izraelskih vojnika napravljenih mobilnim telefonima, nijesmo čuli niti priznanje niti preuzimanje odgovornosti.

Svakodnevica Gaze je tragedija za tragedijom, bez pauza izmedju. Dan masakra “stranih” humanitaraca, počeo je povlačenjem izraelske vojske iz najveće Al Šifa bolnice u centru razorenog Gaza sitija, posle dvonedjeljne invazije. Za sobom su ostavili nevidjenu devastaciju, uključujući i leševe desetina ubijenih i preminulih i destrukciju gotovo čitave medicinske opreme, namještaja i zidova bolnice.

Izraelska vojska je po povlačenju poručila svojoj javnosti da “Al Šifa više neće biti u finkciji”, proglašavajući ovaj očigledni ratni zločin uspješnom akcijom u kojoj su navodno ubili 200 vojnika Hamasa, uključujući  i visoke vojne činove, a da za to nijesu ponudili ni jednog dokaza.

Teško je zamisliti da pomor boraca i lidera Hamasa u Al  Šifi nije ovjekovječen brojnim video klipovima, koji bi poslužili kao pokriće za dosadašnje i buduće napade na zdravstvene, obrazovne i slične institucije, jer se u njima navodno kriju borci Hamasa,  koristeći civile Gaze kao štitove.

Oštriji narativ koji je konačno počeo da stiže iz Vašingtona pod pritiskom domaćeg javnog mnjenja kome je dosta bezrezervne političke i vojne podrške Izraelu, rezultirao je prvom rezolucijom Savjeta bezbjednosti koja nalaže momentalni prekid vatre, oslobadjanje taoca i ekspanziju humanitarne pomoći, koja je prošla jer se SAD uzdržao od glasanja.

Izraelski premijer Netanjahu, a upućeni kažu i  izrazito većinska populacija Izraela, su reagovali sa  nevjericom i bijesom.  Netanjahu je otkazao zvaničnu posjetu Bijeloj kući, uvjeravajući izraelsku javnost da ostaje na  zacrtanom kursu konačne pobjede uz invaziju Rafe i totalno uništenje Hamasa, po bilo koju cijenu.

Masakri pacijenata i civila u Al Šifa bolnici, ubijanje izgladnjelih civila dok čekaju na humanitarnu pomoć, a vjerovatno i asasinacija stranih humanitaraca su Netanjahuovi praktični dokazi da će raditi što mu je volja, sa ili bez Amerike, što je strategija koju masovno podržava izraelska javnost.

Američka UN ambasadorka Linda Tomas-Grinfild je,  čim je izglasana UN rezolucija o primirju,  izjavila da ona nije obavezujuća. Predsjednik Bajden je uprkos oštrim riječima i odluci da humanitarnu pomoć organizuje kontra željama Izraela, Izraelu poslao sljedeći contingent oružja, bez koga ovaj rat, koga je Medjunarodni sud pravde karakterise vjerovatno genocidnim, ne bi mogao da se nastavi.

Radi se o 2000 bombi od jedne tone i 500 od četvrtine tone, koje sa lakoćom mogu da sravne sa zemljom čitave kvartove i za koje Vašington post kaže da ih Zapadne zemlje gotovo nikad ne koriste na gusto naseljenim lokacijama, kao što je Gaza, zbog izvjesnih civilnih žrtava.

Američko javno mnjenje užasnuto je do te mjere da je čak i predsjednički kandidat Donald Tramp, čije je predsjednikovanje bilo obilježeno zadovoljavanjem svakog, ma kako šokantnog zahtjeva Izraela, izjavio da Izrael pravi grešku, da mu teško pada da svaku noć gleda kako ljudima padaju zgrade na glave i da Izrael treba što prije da okonča ovaj rat.

Birači su ljuti na Bajdena i mnogi odbijaju da mu oproste saučesništvo u genocidu u Gazi. Nije mali šok da  u Mičigenu, koji ima veliku arapsku i pro-palestinsku populaciju, Tramp ima 20 posto više potencijalnih glasova od Bajdena! “Bajden je mislio da se šalimo”, prokomentarisao je birač za medije.

Bajden i te kako ima razloga za brigu i ne samo u Mičigenu. Poznati istraživač javnog mnjenja organizacija Galup objavljuje nedavno da je 55 posto Amerikanaca protiv rata Izraela u Gazi, a samo 36 posto ga podržava. Slika je  još dramatičnija medju glasačima Demokrata, od kojih  samo 18 posto podržava izraelsku agresiju, a  75 posto je protiv!

Bajdenovi potezi kreiraju i rascjep sa bitnim organizacijama demokratskog političkog establišmenta, kome je sve teže da prihvati njegove apele Izraelu da zaštiti civile i omogući dotok humanitarne pomoći, uz istovremene donacije oružja i PR pokrića, koji ih čine mogućim. Tink tank Centar za američki progress je samo jedna od liberalnih organizacija koja je promijenila ploču i sada otvoreno zagovara obustavljanje pomoći Izraelu.

Izrael je zbog načina vojevanja u Gazi i zbog mnogih šokantnih izjava njegovih čelnika zaslužan za svoju sve veću političku izolaciju. Podržati poltiku Izraela,  ovih dana znači izložiti se opasnosti za optužbe za saučesništvo u genocdu, aparthejdu i ratnim zločinima.

U Britaniji je nedavno procurila vijest da su vladini pravnici zaključili da Izrael krši medjunarodni humanitarni zakon i da su savjetovali premijera Riši Sunaka da obustavi prodaju oružja Izraelu jer bi to inkriminisalo Britaniju.

Vlada za sada odbija da ovo potvrdi, ali ćutanje na ovu temu će biti sve teže posle nedavne jednoglasne odluke “Medjunarodnog suda pravde” u Hagu, da naredi Izraelu da preduzme “sve neophodne i efektivne mjere” da spriječi dalje pogoršanje katastrofalnih životnih uslova Palestinaca u Gazi. Sud je de fakto optužio Izrael za glad u Gazi uz zahtjev da  preduzme hitne mjere, uključujući otvaranje dodatnih sigurnih ruta za dostavu humanitarne pomoći u saradnji sa UN-om i obezbjedjivanje dovoljno hrane, vode, struje, goriva, smještaja i ostalih potrepština neophodnih za život.

Liderima širom svijeta, donedavnim apologetama Izraela, se izbori sužavaju pred izazovima masovne opozicije iz baze i zakonskim pritiscima. Izrael, pod trenutnim rukovodstvom, neće učiniti ništa da “prijateljima” olakša nastavljanje podrške.

Danas, (srijeda 3. mart ) glavni medjunarodni mediji su preplavljeni informacijama o ubijenim humanitarcima i analizama kako je došlo do izraelskog napada.

Detalji njihovih života i smrti su u fokusu pažnje široke javnosti koja ih s pravom  identifikuje kao nesebične  heroje koji su odlučili da pruže pomoć najugroženijoj populaciji na svijetu, stanovnicima Gaze.

Izvještaji o njihovoj humanitarnoj misiji i o njihovim zadnjim momentima, daju jasnu sliku i o katastrofalnom životu civila u Gazi i o načinu djelovanja izraelske ratne mašine.

Nije nerealno očekivati da će ubistvo šest medjunarodnih humanitaraca biti kap koja će preliti punu čašu i da će dovesti do kritičkog  političkog preokreta koji nijesu izazvale desetine hiljada palestinskih žrtava. Njihovo stradanje će mnoge ljude  širom svijeta ostaviti bez iluzija o tome da je ono što Izael naziva odbrambenim ratom za opstanak, u stvari genocid.

 

Crne statistike

 2. april, 179. dan napada na Gazu: 

32.916 ubijenih Palestinaca Gaze. Broj uključuje samo pronadjene i identifikovane, a ranjenih je najmanje 75.494.

– Ubijenih Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali i u okupiranom Istočnom Jerusalimu je najmanje 451.

– Oko 600 izraelskih vojnika je ubijeno od 7. oktobra, a najmanje 3.302 ih je ranjeno.

– Broj  ubijenih humanitaraca je 197. Prije mjesec dana UN je objavio da je ubijeno 122 novinara i medijskih radnika u Gazi uz puno veći broj dodatnih žrtava, ranjenih i uhapšenih na okupiranoj Zapadnoj obali, u Istočnom Jerusalimu i u djelovima Libana obuhvaćenim neprijateljstvima izmedju Izraela i Hizbolah boraca.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo