HORIZONTI
EVROPSKI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE STALJINIZMA I NACIZMA: Osam decenija od Pakta Ribentrop-Molotov

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Ove godine će biti 10 godina otkako je evropski Parlament podržan od Parlamentarne skupštine OEBS-a proglasio 23. avgust za Dan sjećanja na sve žrtve totalitarnih i autokratskih režima, prvenstveno staljinizma i nacizma. Za datum je uzet dan kada su dvije najgore forme totalitarizma sklopile pakt i krenule u nešto što će čovječanstvo koštati preko 50 miliona života
Kada je u podne 23. avgusta 1939. sletio u Moskvu njemački ministar vanjskih poslova Joahim fon Ribentrop malo je ko mogao naslutiti šta se sprema Evropi. Ubrzo će, nakon zadnjih tehničkih detalja koji su čekali Hitlerov telegrafski amin, pred ponoć kamere zabilježiti osmjehe Staljina, njegovog komesara za vanjske poslove Vjačeslava Molotova, von Ribetroppa i ostalih članova njemačke i sovjetske delegacije. Ubrzo su objavljeni komunikei da su nacional-socijalistička Njemačka i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) potpisali Pakt o nenapadanju.
Britanija i Francuska su takođe vodile pregovore sa Staljinom do dva dana prije dolaska Ribentropa u Moskvu. Ono što ih je prenerazilo je da Pakt nije bio samo o nenapadanju. Obje strane su izjavile da zemlje potpisnice neće pružiti nikakvu podršku trećim stanama u slučaju sukoba jedne od potpisnica sa njima. Samom Paktu je prethodio trgovinski ugovor između Njemačke i SSSR-a od 19. avgusta, čime je postavljena podloga za ekonomsku pomoć njemačkoj ratnoj mašini kada krene u pohod protiv Poljske i „trulog kapitalističkog“ Zapada.
Najgrozniji detalji Pakta će izaći na vidjelo tek nakon poraza i okupacije Njemačke 1945. kada su zaplijenjene njene državne arhive, a što je Sovjetski Savez uporno negirao sve do njegovog raspada i otvaranja tajnih arhiva 1990. Dvije strane su potpisale, uz zvanični sporazum, i tzv. Tajni protokol po kojem je istočna Evropa podijeljena u „sfere uticaja“. Tajnim protokolom je dogovoreno uništenje i podjela Poljske, nestanak tri baltičke države (Litvanija je po prvoj verziji trebala pripasti Trećem Rajhu a Latvija i Estonija SSSR-u), Finske, kao i čerupanje Rumunije. Tajni protokol će 8. oktobra doživjeti modifikaciju jer su potpisnice trampile teritoriju. Litvanija će biti predata sovjetskoj interesnoj sferi (sa izuzetkom Memela nastanjenog njemačkom manjinom) a zauzvrat Rusi su predali dio centralne Poljske.
Komunističke partije Evrope su bile zatečene, kao i svi evropski fašisti i demokrate. Moskva i Berlin su obustavili dotadašnju neprijateljsku retoriku. Na konferenciji za štampu sovjetski ministar Molotov je izjavio da je „fašizam pitanje ukusa“.
Hitlerov program je od početka 20-ih jasno bio usmjeren protiv judeo-boljševizma čija inkarnacija je, po njemu, bio Sovjetski Savez. Po Hitleru, Rusijom su vladali Jevreji a Sloveni su bili njihovi robovi. I jedne i druge je smatrao za „untermenschen“ (podljudima- nižim bićima), s tim što su Sloveni imali za nijansu bolji rejting od Jevreja. Inače, na prostor Sovjetskog Saveza je gledao kao na „lebensraum“ (životni prostor za širenje germanske rase na račun Slovena) koji je trebao postati „njemačka Indija“.
S druge strane Njemačka je za sovjetsko vođstvo bila oličenje svega reakcionarnog i imperijalističkog i glavni ugnjetač radničke klase. Oba režima su imala duboki prezir prema demokratiji i ljudskim pravima i na kraju je ispalo da razlike i nisu toliko velike kada je biznis u pitanju, kako je Ribentrop rekao Hitleru u maju iste godine. U isto vrijeme je Staljin smijenio svog ministra vanjskog Maksima Litvinova (inače Jevrejina koji je podržavao savez sa Zapadom protiv Njemačke). Oba režima su bila socijalistička, s razlikom da jedni preferiraju nacionalni, tj. rasni a drugi internacionalni socijalizam.
Potpisani Pakt je bio oročen na 10 godina i stupio je na snagu odmah ne čekajući ratifikaciju dviju strana. Hitler i nacisti su njime izbjegli rat na dva fronta. Takođe, Njemačka je dobila saveznika protiv koga se Zapad neće usuditi da krene vojnički. Njemci su pritom dobili neograničene sirovine iz SSSR-a koje će im omogućiti da se potpuno posvete pohodu na Zapad.
Staljin i njegovi boljševici, s druge strane su dobili nove teritorije u istočnoj Evropi koje će se „usrećiti“ sa komunizmom i šansu za dalje širenje kada, kako su oni mislili, Njemačka i Zapad potpuno iskrvare jedni protiv drugih. Tada će oni lako zaposjesti atlantsku obalu Evrope. Radničkim i komunističkim partijama u Evropi je objašnjeno da je Pakt usmjeren protiv „kapitalističkog imperijalizma“ i „američkog zveckanja oružjem“.
Staljin je, forme radi, ipak poslao Pakt na ratifikaciju pred Vrhovni Sovjet SSSR-a koji je to uradio 31.avgusta. Samo nekoliko sati nakon ratifikacije njemačka armija je prešla poljsku granicu. Britanija i Francuska su, kao što su i obećali Poljacima, 3. septembra objavile rat Njemačkoj. Ali rat je samo objavljen jer nisu računali da braneći Poljsku udare pored Njemačke i na njenog novog vojnog saveznika – Sovjetski Savez.
Njemačka je do 15.septembra već držala Varšavu u poluokruženju i Poljaci svu snagu posvećuju odbrani glavnog grada. Dva dana kasnije, 17. septembra sovjetska Rusija napada Poljsku s leđa grubo kršeći sovjetsko-poljski pakt o nenapadanju iz 1932. Britanija i Francuska su u šoku i reakcije na sovjetsku invaziju su više nego mlitave. Njemci i Sovjeti zajedno pokoravaju Poljsku do 6. oktobra a na terenu dolazi do srdačnih susreta između jedinica Wehrmacht-a i Crvene armije. Održavaju se zajedničke parade pobjede u Lavovu i Brest-Litovsku uz uzajamne zdravice. Istovremeno počinje germanizacija i rusifikacija pokorenog prostora.
Dok je komadanje Poljske još u toku Sovjeti uslovljavaju baltičke zemlje da potpišu „sporazum o uzajamnoj pomoći“ po kojem SSSR može uspostaviti vojne baze u ovim zemljama ali će „poštovati (njihovu) suverenost i integritet“. Nakon dodatnog pritiska od strane Rajha, Estonci potpisuju 28. septembra, Latvija 5. oktobra i Litvanija 10. oktobra nakon čega sovjetske trupe ulaze u njihove zemlje. Rusi su „poštovali“ sporazume do polovine juna 1940. kada su postavili nove ultimatume da prime neograničen broj vojnika Crvene armije i da „izaberu narodnu vlast“ koja je „zamolila“ Staljina da ih primi u SSSR, što je on velikodušno prihvatio.
Nakon Baltika Staljin se, uz njemački blagoslov, okreće Finskoj, sa kojom je takođe potpisao Pakt o nenapadanju 1932. i dodatno ga potvrdio 1934. Traži prostor da stacionira vojne baze i da se Finska odrekne svoje teritorije na Karelijskoj prevlaci „zbog sigurnosti Lenjingrada“. Glavni cilj je bio da Finsku pretvori u još jednu „narodnu republiku“ Sovjetskog Saveza. Kasnije je trebala uslijediti „sovjetizacija“ zemlje, raseljavanje Finaca po sovjetskoj imperiji i naseljavanje Rusa i drugih podobnih naroda što je bilo izvodljivo „jer Finaca ima manje nego stanovnika Lenjingrada“ kako je Staljin objasnio dvojici svojih generala.
Finska odbija razbojnički ultimatum i Crvena armija otpočinje agresiju bez objave rata neselektivnim bombardovanjem finskih gradova. Umjesto lagane šetnje ruskih tenkova do Helsinkija i parade uz već naručenu simfoniju kompozitora Šostakoviča, ruski agresor biva teško potučen od neuporedivo malobrojnijih i slabije naoružanih branitelja. Tzv. Zimski rat će potrajati tri mjeseca i biće izvor velike blamaže i globalne osude SSSR. Liga Naroda, preteča današnjeg UN-a, će 14. decembra 1939. Sovjetski Savez isključiti iz svog članstva zbog ničim isprovocirane agresije. Staljinov nasljednik Nikita Hruščov kasnije će priznati da su sovjetski gubici u Finskoj iznosili skoro milion vojnika, 2.300 tenkova i hiljadu aviona. Na kraju su herojski Finci morali predati Karelijsku prevlaku ali su sačuvali suverenitet zemlje. Međutim, ruska agresija će ih gurnuti u njemački „zagrljaj“.
Krajem juna 1940. Francuska je poražena i traži primirje. Britanci su u rasulu napustili Stari kontinent. Sa druge strane apetiti prema Rumuniji rastu. Sovjetska armija, mimo dogovorene Besarabije (današnje Moldavije), okupira i Sjevernu Bukovinu i region Hercu, čime izaziva nelagodu kod Njemaca, jer se opasno približavaju naftnim poljima Ploeštija u Rumuniji koji su bili od vitalnog značaja za njemačku armiju.
Nakon privremenog zahlađenja odnosa u ljeto 1940. sovjetsko rukovodstvo i nacisti prelaze u novu fazu odnosa. Na jesen iste godine vode se razgovori između Berlina i Moskve o pristupanju Rusije Osovinskom (Trojnom) paktu. Hitler je spreman da da Staljinu Bosfor sa Carigradom, Iran, Irak i podjeli Indiju nakon uništenja Britanske imperije.
Međutim, Staljinovi apetiti su bili još veći. Sovjetska vlast šalje 25. novembra 1940. kontraprijedlog o pristupanju Moskve silama Osovine. Pored njemačke ponude oni takođe traže blagoslov da SSSR potpiše još jedan „sporazum o uzajamnoj pomoći“, ovaj put sa Bugarskom i da se uspostave vojne baze na njenom tlu. Sovjeti dalje traže da Njemačka napusti Finsku, kao i da pojasni planove koje bi zajednički mogli imati za ostatak Rumunije, Švedsku, Jugoslaviju i Mađarsku. Hitler ne daje nikakav odgovor razočaran „Staljinovom gramzivošću“.
Početkom 1941. Molotov se još jednom pokušava nagoditi sa Njemačkom. Ti pregovori će nakon rata takođe biti tačka kontroverzi jer je sovjetska vlada svu priču o tome negirala i optuživala Zapad „za krivotvorenje istorije“. Najviše što su htjeli priznati je da je Staljin „opipavao Hitlera da vidi koliko će daleko ići“. Tek raspadom SSSR-a dokumentacija sa Zapada je potvrđena i u sovjetskim arhivama.
Molotov tada nije znao da je Hitler 18. decembra 1940. potpisao Direktivu br.21 – pripreme za Operaciju Barbarosa- da se Sovjetski Savez uništi jednim munjevitim udarom. Pakt potpisan manje od dvije godine ranije biće i zvanično mrtav u 3.15 ujutro 22. juna 1941. kada tri miliona njemačkih vojnika uz sovjetsku granicu dobija kodnu poruku „Dortmund“. Time je počeo krvavi obračun dojučerašnjih saveznika koji su zajedno dogovorili i počeli Drugi svjetski rat.
Hitler se tokom 1940. rado nosio idejom o velikom carstvu sila Osovine „od Španije do Jokohame“. Slične ideje neki danas prepoznaju u tezi „da se Evropa prostire od Lisabona do Vladivostoka“ što je nedavno izjavio francuski predsjednik Emanuel Makron prilikom susreta sa ruskim kolegom. I u koalicionom ugovoru između njemačkih vladajućih CDU i SDP na 150. strani stoji dogovor „da se čvrsto držimo vizije jednog zajedničkog privrednog prostora od Lisabona do Vladivostoka“. Navodno je i Nord Stream, gasovod između Rusije i Njemačke preko Baltika, korak u tom pravcu.
Od zemalja u regionu, 23. avgust se kao Dan sjećanja zvanično obilježava u Hrvatskoj, Sloveniji, Bugarskoj i Rumuniji. I pored inicijativa dijela NVO sektora da se obilježavanje ovog datuma usvoji zvanična Crna Gora, to se do sada nije desilo. Crna Gora i dalje na vlasti ima (preimenovani) Savez komunista – neprekidno od 1944. godine – a komunističke tekovine totalitarizma i autokratije su nešto na čemu im mnogi sličnih uvjerenja mogu i dan danas pozavidjeti.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ANDRIJEVICA DIJELI SUDBINU JEDINE FABRIKE TERMOIZOLACIONE OPREME NA SJEVERU: Mjera za bijedu
-
CRNOGORSKA CRKVA I DALJE STRANAC U SVOJOJ DRŽAVI: Policija zabranila i petu liturgiju
-
KOLIKO NAS KOŠTA KLJUČNO RUKOVODSTVO EPCG: Direktorske zarade na visokom naponu
-
Ne dišu se sva slova isto
-
Prirodnost i neprirodnost
-
NESREĆE NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Pare preče od života
HORIZONTI
VUČIĆ, OSUĐENI DODIK, SPC I DESNI HRVATI: Kriminal kao zaštitnik nacije i vjere

Objavljeno prije
6 danana
8 Augusta, 2025
Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine (BiH) potvrdilo je raniju prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku, kojom je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrana političkog djelovanja zbog donošenja protivustavnih zakona u tom entitetu. Dodik je 7. jula 2023. potpisao ukaz o proglašenju zakona kojima se u RS-u ukida nadležnost Ustavnog suda BiH i ne primjenjuju odluke Visokog predstavnika. Rukovodstvo Srbije i SPC je sada dočekalo na nož sudsku presudu kao napad na vaskoliko srpstvo
Prvi dan avgusta je najavio politički vreo mjesec u regionu. Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine (BiH) potvrdilo je raniju prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku, kojom je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrana političkog djelovanja zbog donošenja protivustavnih zakona u tom entitetu.
Skupština RS-a, orkestrirana od predsjednika, je 2023. godine donijela dva zakona. Prvim se odluke Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) više ne objavljuju u RS-u, pa ne mogu postati izvršne. Drugi je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a. Ovi zakoni su izglasani u Skupštini 27. juna 2023. godine. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, u ovom slučaju njemački diplomata Kristijan Šmit, je na osnovu svojih ovlašćenja (definisanih Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH), 1. jula 2023. obustavio zakonodavni postupak kao protivustavan. Sjedinjene Države (SAD) i Evropska Unija (EU) su podržali mjere OHR-a. Uprkos tome Dodik je 7. jula potpisao ukaz o proglašenju zakona kojima se u RS-u ukida nadležnost Ustavnog suda BiH i ne primjenjuju odluke Visokog predstavnika. Ukaz je stupio na snagu objavom u Službenom glasniku RS-a 9. jula 2023.
Rukovodstvo Srbije i Srpske crkve (SPC) je, po ustaljenoj praksi, dočekalo na nož sudsku presudu kao napad na vaskoliko srpstvo. Dan nakon presude srbijanski vladar Aleksandar Vučić (koji kao predsjednik po Ustavu ima ceremonijalne ovlasti) je sazvao Savet za nacionalnu bezbednost. Nakon sjednice je objavljeno da postoji tendencija “izazivanja međuetničkih sukoba direktno usmerenim protiv srpskog naroda”. Ovakvi akti (pravosnažna sudska presuda u susjednoj državi) po Savjetu “direktno narušavaju ustavni poredak BiH, uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom” iako je Dodik jednostrano donio odluku o nepriznavanju Ustavnog suda i još nekih institucija BiH. Vučić je nakon sjednice Savjeta teatralno izjavio da je presuda “usmerena i protiv RS-a i srpskog naroda u celini”. Naglasio je da “Dodik neće biti uhapšen u Srbiji, ako dođe”. Predstoji “teška borba za opstanak” srpskog naroda na Kosovu kome je “mnogo teško”. Međutim, Vučić kaže da mu “najveći strah izaziva situacija u BiH”.
Isto veče se gospodaru lično zahvalio Dodik na društvenoj mreži X nazvavši presudu političkom, koju je donio, po njemu, neustavni Sud. U srijedu je Centralna izborna komisija BiH (CIK) oduzela predsjednički mandat Dodiku jer zakon ne dozvoljava licu osuđenom preko pola godine da obavlja državnu funkciju. Odbrana je najavila žalbu kao i ustavnu žalbu na presudu, dok je Dodik na oduzimanje mandata odgovorio psovačkim vokabularom.
Da Dodik neće biti uhapšen i da će i formalno izbjeći zatvor je jasno i po zakonu BiH. Kazna zatvora do godinu dana se može pretvoriti u novčanu kaznu, u ovom slučaju 36.500 konvertibilnih maraka ili oko 17.800 eura. U četvrtak je objavljeno da je Dodikov advokat Goran Bubić podnio Sudu BiH zahtjev da se umjesto godine zatvora plati novčana kazna u navedenom iznosu. Time je Dodik indirektno priznao, po njemu neustavni, Sud BiH.
Dan nakon sjednice Vučićevog Saveta za bezbednost, predstava Srpskog sveta je nastavljena u Sremskim Karlovcima na Dan sećanja na prognane i stradale Srbe tokom hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“. Osim Vučića i Dodika došli su i srbijanski patrijarh Porfirije Perić, formalni premijer Đuro Macut sa ministrima policije i zdravlja i formalna predsjednica Skupštine Ana Brnabić. Prisutan je bio i tobožnji predsjednik Vučićeve Sprske napredne stranke Miloš Vučević. Iz Crne Gore su stigli Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) i Dragoslav Šćekić, ministar sporta u Vladi CG. Iz Nove srpske demokratije (NSD) su došli nacionalno ostrašćeni gradonačelnici Pljevalja i Nikšića – Dario Vraneš i Marko Kovačević.
Srbijanski vladar je poručio u Karlovcima da, misleći na moćnike Zapada, govori o “nepravdi i svemu što su Srbima uradili u prethodnih 30 i više godina”. Optužio je Zapad za zavjeru, uništenje tzv. Krajine u Hrvatskoj, otimanje Kosova i odvajanje Crne Gore. Zapad to radi, po Vućićevim riječima, jer “nećemo da budemo sluge i podanici”. Vučić je onda poručio Zapadu da “(mi Srbi) nećemo da vam služimo” uz buran pljesak njegovih slugu i podanika iz Srbije, RS-a i Crne Gore. Mnogi od političara koji su aplaudirali gospodaru su akteri teških korupcionaških afera i saradnici kriminalnih kartela kojima, na osnovu SKY prepiski i procurjelih državnih dokumenata, upravlja Prva familija Srbije i njeni kumovi. Vučić je “zamolio” Dodika i sve u RS-u da čuvaju mir dok je u ime Srbije i svoje ime garantovao: “Biće i živeće Republika Srpska i ništa joj nećete moći, svi zajedno”.
Na skupu u Karlovcima Dodik, akkter ogromnog broja korupcionaških afera, je ponizno poručio “da nije bilo predsednika Aleksandra Vučića ovog zločina se ne bi sećali”. Rekao da je ne želi zaboraviti Oluju iako ga navodna “vjera uči tome”. Onda je ponovio ranije izmišljotine da je Srbima u SFRJ bilo zabranjeno obilježavati stradanja. Po njemu, operacija Oluja je “bila isplanirana akcija tadašnje američke vlasti, Klintona i ljudi oko njega, koji su to predali hrvatskim vojnicima i hrvatskoj državi… jer su tadašnji Amerikanci željeli da se to tako završi” Pritom je zaboravio da je “željom tadašnjih Amerikanaca” on doveden na čelo RS-a i da RS svoje postojanje ima zahvaliti upravo Amerikancima koji su oštro diplomatski intervenisali i spasili RS od vojnog sloma 1995. Na kraju je poručio svim protivnicima Prve familije i kartela: “Nosite se i vi i vladavina prava, kakva vladavina prava”?! Navodno njegova politika “na prvo mesto stavlja srpski narod” dok su blokaderi predvođeni studentima u Srbiji neprijatelji države.
Pomen u Karlovcima je održao i učitelj srbijanske vjere Porfirije koji je deklarativno pozvao na ljubav i neširenje mržnje. Ranije je, na vijest o pravosnažnosti presude Dodiku odgovorio da je njome “doveden u pitanje opstanak srpskog naroda u BiH“. Za Milana Kneževića presuda predsjedniku RS-a je “presuda Dejtonskom sporazumu i Republici Srpskoj”. Knežević je za režimsku Politiku prije toga izjavio da je “trenutak (da) srpski narod i njegovi lideri … pokažu sabornost i mudrost”.
Povodom 30 godina Oluje Knežević je na X mreži poručio: “Sve što je nastalo na zločinu je osuđeno na propast a sve što je nastalo na žrtvi vaskrsnuće u punoj slavi povratka i pobjede”. Pritom Knežević sigurno ne misli na zločin agresije na Hrvatsku 1991. godine i na 240 hiljada protjeranih i nekoliko hiljada ubijenih civila Hrvata. Slava povratka i pobjede se desila 1995. godine kada su hrvatske vlasti, po prethodnom dogovoru sa Beogradom, povratile izgubljenu teritoriju. Onda je hrvatska vojska Srbima uradila isto ono što su i Hrvati doživjeli 1991. Za uzvrat je RS ranije dobila kompletnu bosansku Posavinu gdje su Srbi bili ubjedljiva manjina prije agresije na BiH. Sa protjerivanjem Srba iz Krajine i RS je, pod komandom Beograda, istovremeno kompletirala protjerivanje Hrvata iz Posavine uz miniranje katoličkih manastira i crkvi.
Dok je tzv. Srpski svet držao pomene postradalima u Oluji kao pokrivalicu za poharu i galopirajući kriminal u tzv. srpskim zemljama, u Zagrebu i drugim djelovima Hrvatske se slavilo. I vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) je dobro došla 30-ta godišnjica Oluje da se zamagle brojne korupcionaške afere ministara i ljudi oko vrha, pale optužnice protiv HDZ-ovih tajkuna i kumova i opšte nezadovoljstvo u zemlji. U julu je Vlada bila sponzor velikog “domoljubnog” koncerta ustašofilnog Marka Perkovića Tompsona. On je nastavio zabavljati pučanstvo u Sinju uz uobičajeni primitivizam i uz nacističke pozdrave iz doba NDH-a. HDZ se deklarativno ogradio od ustaških pozdrava iz Drugog svjetskog rata ali ih smatra prihvatljivim u kontekstu Domovinskog rata. Premijer Andrej Plenković do sada nije viđen da pjeva ustaške pjesme ili diže ruku “Za dom spreman”. Vučić je krajem jula snimljen kako pjeva četničku pjesmu na proslavi otvaranja nove dionice autoputa Pakovraće – Požega. Proslavu je organizovao njegov ekstremno žuti tabloid Informer.
U Zagrebu je za 30 godina Oluje održana velika vojna parada na koju je Crna Gora poslala otpravnicu poslova ambasade. Vojni predstavnik nije poslat a ministar odbrane Dragan Krapović je odbio poziv zbog kontroverzi Oluje u crnogorskoj javnosti. Ranijih godina DPS-ova vlast je slala proruskog obavještajca bliskog vrhu režima na proslave u Zagreb i Knin. Da se srpsko – hrvatska šovinistička i druga iživljavanja opet prelamaju na Crnu Goru vidjelo se ubrzo. Zagreb je uputio protestnu notu zbog izdanja značke sa školskim brodom Jadran na koga Hrvatska polaže pravo. Lansirana je i priča da Crna Gora duguje najmanje 2 milijarde dolara na ime pokretne vojne imovine koju navodno Zagreb potražuje.
Vučić i njegovi podanici u Crnoj Gori mogu biti zadovoljni.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
LJETNJA NACIONALISTIČKA IŽIVLJAVANJA U REGIONU: Tompsonov konjodrom, Dodikovci, Vučićevci i popovi

Objavljeno prije
1 mjesecna
11 Jula, 2025
Kako se bliži obilježavanje 30.-godišnjice genocida u Srebrenici tako i velikosrpska strana sve jače udara u nacionalističke bubnjeve u nadi da će nadglasati proteste protiv režima Aleksandra Vučića u Srbiji
Da vrućine, osim šumskih požara, raspale i nacionalističke strasti je odavno poznato na Balkanu. Kasno proljeće i početak ljeta su već obilježile ostrašćene, ponavljane izjave tzv. crnogorskih “mitropolita” kojima su veličali osuđene nacističke kvislinge i ratne zločince iz Drugog svjetskog rata. Za njih su oni “veliki i najveći vitezovi i heroji…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika” i “junaci nepobjedivog karaktera”. Patetičnoj tiradi se ubrzo pridružio i predsjednik Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić. On je s mitropolitima otišao u Kamnišku Bistricu u Sloveniju, da položi vijence stradalim četnicima i civilima koji su zajedno sa svojim saveznicima, ustašama i nacistima, pokušali pobjeći u Austriju u proljeće 1945. Titova vojska je u Sloveniji likvidirala na hiljade zarobljenih četnika i desetine hiljada ustaša i domobrana kao odmazdu za počinjene zločine i nemogućnost da organizuju istrage i suđenja za toliki broj zarobljenih. Mandić je u Sloveniji rekao da se “nismo okupili da oživljavamo bilo kakvu mržnju” već da tobože “u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama i …prolivenoj nevinoj krvi”.
Kako se bliži obilježavanje 30.-godišnjice genocida u Srebrenici tako i velikosrpska strana sve jače udara u nacionalističke bubnjeve u nadi da će nadglasati proteste protiv režima Aleksandra Vučića u Srbiji. U Nevesinju je, u organizaciji vlasti Republike Srpske (RS) organizovana proslava 150-te godišnjice Nevesinjske puške, ustanka u Hercegovini protiv Otomanske vlasti. Osim najviših funkcionera RS-a, proslavi su prisustvovali i formalni premijer Srbije Đuro Macut sa dvojicom ministara, formalni lider Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević, Andrija Mandić, srbijanski patrijarh Porfirije Perić i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović. Mandić je poručio da “moramo vaspitavati mlade na primjerima hercegovačkih, crnogorskih i drugih srpskih junaka, na moralnoj vertikali koju su nam ostavili”. Lider turbo vučićevske Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je tvitovao na društvenim mrežama “da nije bilo Nevesinjske puške 1875. godine bi bilo Crne Gore i Srbije”. Joanikije je nakon liturgije održao uobičajenu neliturgijsku besjedu da su te godine “ratovali zajedno Crnogorci i Hercegovci, jer je to jedan srpski narod, jedna vjera, jedna nada”. Isto jutro ranije Porfirije je poručio u Crkvi Vaznesenja: “Nevesinjska puška je bio istinski produžetak Lazarevog kosovskog zaveta, koji je u isto vreme i novi zavet Hristov”.
Dan ranije partrijarh je bio u Bratuncu gdje je održao arhijerejsku liturgiju, opet u prisustvu RS-ovih čelnih ljudi. Služen je pomen za navodnih 3.267 srpskih civilnih žrtava srednjeg Podrinja i Birča u tzv. Odbrambeno-otadžbinskom ratu, kako se agresija na BiH službeno zove u RS-u. Ovogodišnji program obilježavanja sjećanja na stradale u Podrinju i Birču je nazvan – 33 godine – zločin bez kazne. Vlast RS-a i militantni vrh Srpske crkve (SPC) pokušavaju ovakvim manifestacijama napraviti kontratežu komemoraciji gotovo osam hiljada pobijenih Bošnjaka u Srebrenice. Međunarodni sud u Hagu je ovaj pokolj zarobljenih muškaraca i dječaka u presudi okarakterisao kao genocid. Vlasti Srbije, RS-a i poslušnici u Crnoj Gori negiraju da se desio genocid. Revizionističke vlasti Milorada Dodika pomognute jastrebovima iz SPC-ovog episkopata su gotovo desetostruko naduvale brojke stradalih Srba u lažiranim narativima. Borce Vojske RS-a koji su ubijeni u borbi konstantno prikazuju kao goloruke civile koje su snage Armije BiH masakrirale uz dodavanje gotovo hiljadu imena ljudi koji su poginuli i umrli u drugim mjestima BiH kao Srbe stradale u Podrinju. O ovome je Monitor ranije detaljno pisao. Broj stvarno ubijenih srpskih civila tokom rata u toj oblasti iznosi oko 400, što je nesumnjivo zločin za koji se moraju utvrditi i kazniti krivci.
Ovogodišnjoj komemoraciji u Srebrenici 11. jula će prisustvovati predsjednik Jakov Milatović. Delegaciju Vlade od devet ministara i nekoliko sekretara ministarstava će predvoditi njen potpredsjednik i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka). Biće prisutan i potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković iz Ibrahimovićeve partije. Po sadašnjim najavama, niko iz Demokrata ne ide u Srebrenicu. Ni blok partija (NSD-DNP-SNP-UCG) lojalnih Prvoj familiji Srbije neće imati predstavnika u Vladinoj delegaciji, što je logično jer ne priznaju da se desio genocid 1995. godine.
Po pisanju Slobodne Bosne, ljetošnje manifestacije nacionalizma, turbo folka i ostalog kiča bi mogle biti i poslednje koje Dodik vodi kao predsjednik RS-a i lider Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Naime, 10. jula u Sarajevo i Beograd stižu dvojica visokopozicioniranih američkih diplomata, Brandon Hanrahan, v.d. pomoćnik za Evropu američkog državnog sekretara, i njegov asistent Mark Fleming, do nedavno otpravnik poslova u američkom poslanstvu u Zagrebu. Kada je krajem maja bila u Vašingtonu, Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva BiH i bliska Dodikova saradnica, imala je nekoliko formalnih sastanaka sa američkim zvaničnicima i jedan o kome nije obavijestila javnost, navodi portal Istraga. Prema informacijama ovog portala, čije navode je Monitoru potvrdio i dio neformalne diplomatske zajednice u regionu, Amerikanci žele Cvijanović na čelu SNSD-a kao pripremu za odlazak Dodika u političku penziju i deeskalaciju tenzija u BiH. Portal Istraga tvrdi da se tome suprostavlja Igor Dodik, sin predsjednika RS-a koji navodno ima znatnu podršku SNSD-ovih funkcionera na državnom i entitetskom nivou. Igor je poznat i kao “uspješni” biznismen koji dobija stotine miliona vrijedne tendere državnih institucija i preduzeća čija veza sa ocem je puka slučajnost. Dodik je već neko vrijeme u pregovorima sa dijelom međunarodne zajednice u vezi “povlačenja”. Za uzvrat se traži da svi procesi i istrage koje se vode protiv njega okončaju u njegovu korist. Moguće je i da se traže garancije za “mladog biznismena” da tužilaštvo jednog dana ne počne pregledati razne tendere koje je dobijao od tatine države. Nakon pozitivnog ishoda i datih garancija o kriminalnoj nekažnjivosti za svoju porodicu bi se navodno povukao s čela partije. Kasnije bi se povukao i sa mjesta predsjednika.
Da se nešto dešava na tom planu vidi se po zahtjevu postupajuće tužiteljice Vedrane Mijović Sudu BiH da se ukine rješenje o pritvoru Dodiku zbog rušenja ustavnog poretka. To je uslijedilo nakon što se Dodik prošlog petka pojavio u Tužilaštvu BiH radi davanja izjave u svojstvu osumnjičenog. Rješenje o pritvoru je bilo na snazi protekla tri mjeseca ali državni organi nijesu postupali po njemu, zbog nevoljnosti ili manjka mogućnosti. Sud je sada, umjesto pritvora odredio određene mjere zabrane uz obećanje Dodika da će se javljati na poziv suda. Takođe, bivšem ministru sigurnosti BiH, i bliskom saradniku Dodika, Nenadu Nešiću je ukinut pritvor zbog korupcije. S druge strane, vlasti RS-a su odustale od daljih antiustavnih akata i onemogućavanja rada BiH institucija na svojoj teritoriji. Vrijedno je napomenuti: Dodik je došao na vlast u svom entitetu na valu jake američke podrške.
Da velikosrbi i vrh SPC-a ne bi imali apsolutni monopol na nacionalistička iživljavanja i istorijski revizionizam pobrinuli su se njihova ideološka braća sa hrvatske strane. Ustašofilni rok “patriotski” pjevač Marko Perković Tompson je 5. jula održao veliki “domoljubni” koncert na zagrebačkom hipodromu pred velikom masom koja je organizovano dovođena iz cijele zemlje uz bezplatne podjele karata u državnim službama i prateći EPP. Organizator tvrdi da se okupiło 504 hiljade ljudi, dok je po nezavisnim procjenama na hipodromu bilo do 350 hiljada ljudi. Na kraju su, da puka budę što više, širom otvorene kapije hipodroma za svakog voljnog da uđe. Dok su se rijeke “domoljuba” slivale u Zagreb, istovremeno se veliki broj Zagrepčana povlačio iz grada za vikend kako ne bi svjedočili nacionalističkom primitivizmu i muzičkom šundu. Koncert je otpočeo molitvom umirovljenog biskupa Ante Ivasa dok je na ekranu prikazivana svijeća koja gori za žrtve Blajburga (gdje su stradale zajedno ustaše i četnici nakon predaje). Mnoge katoličke župe su objavile na društvenim mrežama da oni koji ne mogu biti u Zagrebu na svirci dođu u 21: 30 na svetu misu kako bi se “molili da ovaj povijesni događaj bude Bogu na slavu te za jedinstvo i slogu hrvatskog naroda”. Koncert je obilovao ogromnim brojem svjetlucavih efekata sa (profanisanim) pojavljivanjem Gospe, andjela, svetog križa i drugih simbola uz “patriotske” pjesme o ljubavi prema bližnjem – tj. samo Hrvatu, katoliku i domoljubu. Sve to su pratili ustaški pozdravi Za dom spremni i crne uniforme i zastave NDH. Atmosfera je po “duhovnosti” bila dostojna bilo kojeg svetosavskog ili svesrpskog skupa.
Na kraju Tompson je mogao uzeti i Jelenu Karleušu ili Baju Malog Knindžu za predgrupu pod hrvatskim barjakom dok su molitvu mogli očitati Andrija Mandić ili Joanikije. Niko ne bi primijetio razliku.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
VIDOVDANSKI BOJ ZA TRON SRBIJE: Vučić ne da zemaljsko carstvo

Objavljeno prije
1 mjesecna
5 Jula, 2025
Dva dana nakon završetka skupa na Slaviji i početka fizičkog obračuna sa studentima u blokadi i građanima, nekoliko bivših i sadašnjih oficira i podoficira policije uputili su javni apel kolegama da odbijaju nezakonita naređenja pretpostavljenih. Do sada se MUP kojim rukovodi Ivica Dačić nije oglasio povodom ovog apela, ali je rekao da se prati situacija i da su studenti ti koji napadaju policajce. Sredinom marta ove godine Aleksandar Vučić je uputio javno upozorenje policajcima i tužiocima koji “ne brane državu” i da će zbog toga snositi posledice
Na Vidovdan su se studenti i građani okupili u Beogradu na velikom protestu na Slaviji uprskos blokadama i opstrukcijama vlasti da se onemogući dolazak iz unutrašnjosti. Arhiv javnih skupova (AJS) je dao procjenu da se okupilo oko 140 hiljada ljudi na Slaviji i okolnim ulicama na osnovu softverskog racunanja broja prisutnih na snimcima dronova. Policija je dala standardno umanjenu brojku od 36 hiljada okupljenih, uz napomenu da ih je bilo tri puta manje nego tokom protesta 15. marta. Tada je policija upotrijebila zvučni top u trenutku odavanja pošte za 16 poginulih građana u padu nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra prošle godine. Pad nadstrešnice na željezničkoj stanici je bio okidač za sada najveće i najduže proteste protiv državne oligarhije.
Vlasti su danima sistematski najavljivale nasilje tokom protesta i pojačavale vokabular pogrdnih imena za studente. Osim stranih plaćenika, izdajnika i srpskih ustaša, dodat im je i epitet nacista i crnokošuljaša. Na kraju će se u crnom pojaviti pripradnici policije, žandarmerije i, prema navodima opozicije i nezavisnih medija, kriminalci obučeni u uniforme radi obračuna s neprijateljima režima. Većina policije nosi maske preko lica kao i oznake bez prezimena i broja policijske identifikacije što je suprotno zakonu. Mnogim osobama u policijskim i žandarmerijskim uniformama se ispod rukava naziru brojne tetovaže kakve nose pripadnici narko klanova što dodatno hrani uvjerenje da je vlast regrutirala i podzemlje u borbi sa neistomišljenicima. Osvanuli su i snimci gdje studente privode lica u civilu koje ne pokazuju nikakve službene legitimacije i koja uhapšene odvode u auta sa civilnim oznakama.
Neki kriminalci se uopšte nijesu krili u društvu glavnih ljudi režima. Formalni lider vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i donedavni premijer Miloš Vučević je skupu istoga dana objavio fotografiju s ratnim veteranima na kojoj iza njega stoji Zoran Popović, bivši pripadnik zloglasnih Crvenih beretki, elitne jedinice Miloševićevog Resora državne bezbednosti (RDB). Popović i njegov pokojni brat Goran su davno uhapšeni zbog otmice podgoričkog biznismena Dušana Krstovića. Onda su 2004. pobjegli iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Kasnije su ih hrvatski i srpski mediji pominjali u kontekstu šverca oružja i narko biznisa. Goran je 2014. ubijen u Kolumbiji. List Politika ga je povezivala sa klanom Šarić. Zoran i njegova porodica su negirali da ubistvo ima veze s drogom.
Inače predsjednik SNS-a Vučević se rado slika sa osuđivanim kriminalcima čije usluge je koristio još kao gradonačelnik Novog Sada u službi vladajuće porodice i za šta ga je opozicija žestoko napadala. Radio Slobodna Evropa (RSE) je, koristeći softver za prepoznavanje lica, među režimskim vidovdanskim slavljenicima identificirala i Vladimira Vučetića iz Kosovske Mitrovica čije ime se nalazi na optužnici kosovskog specijalnog tužilaštva za teroristički napad na Banjsku krajem septembra 2023. Napad je predvodio još jedan narko bos (i srpski “patriota”) u službi režima. Oružje za teroristički napad je, prema serijskim brojevima objavljenim od kosovske policije i nezavisnih medija, trebovano iz magacina Ministarstva odbrane čiji je Vučetić tada bio ministar. Vladimir Vučetić je snimljen kako patrolira sa još dvojicom u tamno maslinastim košuljama tik uz policiju ispred zgrade predsjedništva s unutrašnje strane zaštitne ograde. Za njim je preko UNMIK-a raspisana Interpolova potjernica. Kosovski mediji i opozicioni političar Đorđe Miketić navode da su u društvu režimskih “patriota” tog dana bile još najmanje tri osobe koje su učestvovale u terorističkom upadu u Banjskoj.
Dva dana nakon završetka na Slaviji i početka fizičkog obračuna sa studentima u blokadi i građanima koji ih podržavaju oglasilo se nekoliko bivših i sadašnjih oficira i podoficira policije koji su uputili javni apel svojim kolegama da odbijaju nezakonita naređenja pretpostavljenih. Među 24 potpisnika su nedavno penzionisani policijski general Bogoljub Živković, major Katarina Petrović i nekadašnji inspektor SBPOK-a (Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala) major Predrag Simonović. Potpisnici su javno izrazili zabrinutost dosadašnjim dešavanjima i naveli da studentski i građanski protesti “predstavljaju kulminaciju višegodišnje zloupotrebe policije u svrhe politike, organizovanog kriminala i korupcije”. Do sada se MUP kojim rukovodi Ivica Dačić nije oglasio povodom ovog apela ali je rekao da se prati situacija i da su zapravo studenti ti koji napadaju policajce.
Sredinom marta ove godine predsjednik države Aleksandar Vučić je uputio javno upozorenje policajcima i tužiocima koji “ne brane državu” i da će zbog toga “snositi posledice”. Po ustavu Srbije, presjednik ima strogo ceremonijalnu funkciju i nema ovlaštenja da upravlja policijom i vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Iz objavljenih SKY transkripata se vidi da njegov brat Andrej i poslovni prijatelji iz organizovanog kriminala slobodno kadriraju u policiji, ostalim državnim službama i čak u podzemlju. Akteri prepiski navode da je naklonost Prvog brata Srbije najsigurniji put ka uspjehu i brzom bogaćenju. Braća Vučić su sve to negirala dok je Andrej nedavno svjedočio protiv Vijesti u tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici jer su prenijeli SKY prepisku u kojima se on pominje kao slavljenik prve “zarađene” milijarde 2021. godine. SKY transkripte je Francuska putem međunarodne pravne pomoći uputila Crnoj Gori.
Istog dana dok su mase građana na Slaviji protestvovale protiv organizovane državne korupcije i kriminala, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u Palati Srbija podijelio vidovdansko ordenje “zaslužnim pojedincima i institucijama”. Ceremonija je počela intoniranjem srbijanske monarhističke himne paradoksalnog naziva – Bože pravde. Prvi je orden primio premijer BiH entiteta Republika Srbska Radovan Višković “za učvršćivanje miroljubive saradnje prijateljskih odnosa između Srbije i RS-a”. Za Viškovićem je Sud BiH raspisao nacionalnu potjernicu zbog rušenja ustavnog poretka kroz zabranu rada dijelu BiH institucija u tom entitetu. Akter je brojnih afera u RS-u i sljedbenik braće Vučić. Nakon Viškovića je pred Vučića stao Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije (NSD). Za razliku od ostalih koji su se okitili ordenjem, Mandić je samo dobio zahvalnicu “za izuzetan doprinos jačanju prijateljstva CG i Srbije i posvećenost očuvanju srpskog identiteta kulture i tradicije u CG”. Njegova lojalnost porodici Vučić je za sada neupitna. Orden Karađorđeve Zvezde prvog stepena dobio je sudija Ustavnog suda Vladan Petrov poznat kao partijski aktivista SNS-a. Odlikovane su i dvije novinarke ekstremno žutog vučićevskog tabloida Informer . Iz Crne Gore posthumno je odlikovan potporučnik Vojske Jugoslavije Predrag Leovac Zlatnom medaljom za hrabrost Miloš Obilić. U obrazloženju se kaže da se Leovac “tri dana bez hrane i vode borio sa albanskim teroristima u rejonu karaule Košare”.
Vidovdan je proslavljen i u Crnoj Gori. Tobože pravoslavno paracrkveno desničarsko bratstvo Miholjski zbor je na “najveći srpski zavjetni praznik” u manastiru Podlastva u Grblju dodijelio Zlatnu medalju Svetog Arhangela Mihaila Aleksandru Đurđevu, predsjedniku Srpske lige. To visoko priznanje je uručeno od moralno kontroverznog sveštenika i velikosrpskog militanta Miajla Backovića za “svjedočenje i očuvanje svetosavske duhovnosti, nacionalnog dostojanstva i srpske istine i slobode”. Đurđev je ekstremni desničar, akter nekoliko afera u Vojvodini i lojalista Prve familije. On je 2021. godine sa svojim Institutom za političko umrežavanje pokrenuo “Peticiju za odlučnu odbranu ugleda i institucije predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića od medijskog rata koji protiv njega vode političke i interesne grupe u zemlji i okruženju i medijima pod njihovom kontrolom“. Povod su bili iskazi klana Veljka Belivuka da su radili prljave poslove za vlast i samog Vučića. Rad Belivuka za Vučićev režim je dobro dokumentiran preko SKY prepiski i kroz suđenje Belivuku i Marku Miljkoviću za ubistvo karatiste Vlastimira Miloševića u sred bijela dana u Beogradu. Belivuk i Miljković su na kraju, preko raznih akrobacija sa svjedocima i nestancima dokaza, pravosnažno oslobođeni 2017. godine. Suđenje je mnoge podsjetilo na slično suđenje Branislavu Mićunoviću za ubistvo u Podgorici u kome ga je sudstvo Mila Đukanovića pravosnažno oslobodilo uz asistencija sada pritvorenog Milivoja Katnića.
Srpska državna bezbjednost privela je crnogorskog reditelja Danila Marunovića u Beogradu gdje je došao na izvedbu svoje predstave Gospoda Glembajevi u Narodnom pozorištu. Na svom Facebook profilu Marunović je napisao da je nakon gotovo 12 sati ispitivanja protjeran iz Srbije uz rješenje o hitnom protjerivanju. Navodno, povod je bila njegova kolumna uoči Vidovdana
Vidovdan i Kosovo ostaju u fokusu i narednih dana. Vidovdanski boj za tron Srbije je još jednom pokazao: Vučić je u borbi za zemaljsko carstvo spreman da upotrijebi sva sredstva.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
ALTERVIZIJA / prije 6 dana
Tehno-manija
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 6 dana
Uskrsla metamorfoza Hirošime
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Testiranje
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Multipolarizam na ivici apokalipse
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Miloševićevo
Milena Perović

Novi broj


CIJENA POMRAČENIH ODNOSA CRNE GORE I HRVATSKE: Kamata na rezoluciju

UNESCO TRAŽI TRENUTNI MORATORIJUM NA GRADNJU U KOTORU: Obustava gradnje i za Tivat, Hereg Novi i dio Cetinja

ĐUKANOVIĆ NAKON ZASTARE AFERE TELEKOM: Ruganje pravosuđu
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
JULSKI ŠPIC SEZONE 2025.: Turisti dolaze – nevolje ostaju
-
DRUŠTVO3 sedmice
ZAKLJUČANI SVETI STEFAN ČEKA PRESUDU: U petak završne riječi arbitraže u Londonu
-
INTERVJU4 sedmice
ŠEMSUDIN SKEJIĆ, NOVINAR: Opraštamo se od Al Jazeree balkans kao da je ljudsko biće
-
FOKUS4 sedmice
DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad
-
DRUŠTVO4 sedmice
SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz
-
Izdvojeno4 sedmice
ZAKON O LEGALIZACIJI: Novi pokušaj zaustavljanja divlje gradnje
-
Izdvojeno3 sedmice
MISTERIJA POSJETE NIKA ĐELJOŠAJA SAD: Traži li zaštitu FBI
-
DRUŠTVO3 sedmice
PRVA PRESUDA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA ZA RATNO SEKSUALNO NASILJE: Jedna presuda ne znači suočavanje