Abedin Stola nije jedini roditelj čije je dijete, kao žrtva vršnjačkog nasilja, moralo da napusti osnovnu školu. Škole nasilje među učenicima najčešće i rješavaju prebacivanjem žrtve u drugi razred ili drugu školu. A baš to pokazuje da je sistem, kad je u pitanju nasilje – zakazao
„Maltretirali su ga dugo, moje dijete nije htjelo da ide u školu, plašio se. Nasilje je dostiglo još veće razmjere u sedmom razredu pa sam se obratio poznanici koja je zajedno sa mnom otišla u školu da razgovaramo sa upravom“, prisjeća se Abedin Stola, roditelj iz izbjegličkog naselja na Koniku čije je dijete žrtva vršnjačkog nasilja . “Međutim, nije bilo rješenja”, priča ovaj otac.
„Uprava škole mi je ponudila da ispišem dijete iz škole, jer, navodno, nije bilo druge opcije. Predložili su da ga upišem u vanrednu osnovnu školu u gradu kako bismo izbjegli veće incidente. Nijesam znao kome da se obratim pa sam pristao na taj prijedlog, jer mi je bilo bitno da mi dijete bude sigurno i da što prije završi osnovnu školu“ priča Stola.
Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici je propisano da će se novčanom kaznom od dvostrukog do desetostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori kazniti za prekršaj odgovorno lice u državnom organu, drugom organu, zdravstvenoj, obrazovnoj i drugoj ustanovi, zdravstveni i socijalni radnik, nastavnik, vaspitač i drugo lice ako ne prijavi policiji učinjeno nasilje za koje sazna u vršenju svojih poslova.
Iz institucije Ombudsmana smatraju da praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja.
Ombudsman u svom Izvještaju o radu za 2017. godinu navodi da se stiče utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učenicima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje.
AidaPerović Ivanović, psihološkinja i direktorica NVO Prima ističe da je prebacivanjem učenika iz jedne u drugu školu najlošije rješenje.
„Zapravo, moramo imati na umu da ovo nije rješenje, ovo je jasan indikator da je sistem onih koji su bili dužni da pomognu, zakazao, da je nedovoljan ili nepostojeći ili „bušan“. To je više nego jasna poruka i djetetu i roditeljima da nema ko da ih zaštiti i da nasilje pobjeđuje. To je prebacivanje problema u tuđe dvorište. Jer, i tamo, u drugoj školi, naći će se neki novi nasilnik ili nasilnica koji će svoje nasilne aspiracije lako nakalemiti na već oslabljeno samopouzdanje djeteta iz iskustva nasilja“. Ovom kvazi rješenju i treba pribjeći isključivo, smatra ona, ako dijete koje prolazi kroz nasilje, bez ikakvog pritiska, izrazi želju da se baš tako uradi.
S druge strane Ivanović Perović, kaže, da kada se nasilje desi van školskog dvorišta tada prestaje svaka ingerencija škole, što nije dobro. „Mišljenja sam da bi najbolje bilo da se za slučajeve nasilja nad djecom školskog i predškolskog uzrasta obraćamo za pomoć školama, ma gdje se nasilje fizički dešavalo”
Ona ukazuje na nedostatak stručnog kadra u školama. „U školama nemamo dovoljan broj zaposlenih u stručnim službama – tzv. PEPSI službama, a zatim možemo govoriti i o nedostatku adekvatnih kapaciteta postojećeg kadra, u dijelu ciljane edukacije za rad na slučajevima nasilja. Pomenuta edukacija nija dio kurikuluma na fakultetima za psihologiju i pedagogiju, tako da ju je neophodno naknadno organizovati za one koji su zaposleni u školama i vrtićima.
Vlada Crne Gore je u septembru 2018. godine usvojila prvi Izvještaj o sprovođenju Strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja sa Akcionim planom 2017-2021, za 2017. godinu. U izvještaju se navodi da je razvijen program prevencije, sprovedena kampanja u školama, razvijen set materijala i distrbuiran u školama, institucijama, zdravstvenim ustanovama, CSR i široj javnosti.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja je od 2013. godine formiralo Savjet za prava djeteta. Komitet za prava djeteta UN-a je u svom najnovijem izvještaju za 2018. godinu izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog ograničenog ovlašćenja pomenutog Savjeta u koordinisanju različitih ministarstava u primjeni Konvencije za prava djeteta.
U osnovnoj školi „Oktoih“ je u školskoj 2018/19. godine bilo je 11 prijavljenih slučajeva vršnjačkog nasilja, od toga je, kako kažu, najčešće fizičko nasilje.
Marijana Bošković, pedagoškinja u toj školi objašnjava da se škola uključuje u svim slučajevima vršnjačkog nasilja, a koraci koje preduzima su individualni razgovori sa djecom i roditeljima, uključivanje pedagoško psihološke (PP) službe, osmišljavanje i realizacija tematskih radionica i slično.
„Organizujemo i redovne sastanke Tima za prevenciju nasilja, razgovore i radionice sa djecom koje realizuju razredne starješine na časovima odjeljenske zajednice, individualni i grupni razgovori PP službe sa učenicima, tematski roditeljski sastanci i obuka nastavnika“.
Prema riječima Boškovićeve Centru za socijalni rad uglavnom prijavljuju nasilje kada iscrpe sve aktivnosti koje je škola u mogućnosti da realizuje i kada nemaju adekvatnu saradnju sa roditeljima/starateljima. Dodaje da bi zbog velikog broja učenika škole imale bolji učinak kada bi imali više stručnih saradnika (pedagog, psiholog).
Sava Kovačević, profesor razredne nastave u OŠ „Oktoih“ i omladinski radnik objašnjava da velike škole, sa preko 1000 učenika, imaju psihologa i pedagoga dok manje škole nemaju.
On smatra da bi nastavni kadar i stručne službe trebalo da pohađaju više obuka iz ove oblasti.
„Obuka je veoma malo i svaka se odnosi na procedure i zakonski okvir. Nijedna se ne bavi suštinom odnosno kako intervenisati u slučajevima vršnjačkog nasilja kada treba konkretno da se vodi razgovor sa nasilnikom i žrtvom, kako raditi preventivne programe u vidu radionica usmjerene potrebama i zalaziti u uzroke ponašanja“, objašnjava Kovačević koji je inače dobitnik više nagrada i priznanja za pedagoški rad.
Kovačević kaže da je najveći izazov u procesu suzbijanja vršnjačkog nasilja suočavanje i osvješćivanje osobe koja vrši nasilje sa ponašanjem koje ponavlja. „U ovom procesu je najveći izazov naučiti osobu samodisciplini, to jest da osoba postaje svjesna posljedica svog ponašanja. Za ovaj proces je potrebno vrijeme i planirani niz aktivnosti koje dovode do učenja samodiscipline. Potreba je da se formira nacionalni tim za borbu protiv vršnjačkog nasilja, treba raditi kampanje, filmove, radionice i slično“.
Prevencijom vršnjačkog nasilja bi trebali da se bave sve sfere društva i na nasilje, generalno, bi trebali svi da reaguju, poručuje Kovačević. „Ovo nije samo i isključivo zadatak škole već svih institucija sistema. Svaki građanin bi trebao da reaguje na nasilje i tako daje primjer onima koji od njega uče“.
Sa ovakvom misijom razvijanja građanske svijesti o reakcijama na nasilje saglasna je i Jasmina Beriša (12), učenica osmog razreda u OŠ „Božidar Vuković Podgoričanin“ na Koniku.
„Škola ne može sama da se bori sa vršnjačkim nasiljem. Mislim da bi se trebala posebna pažnja obratiti na saradnju škole sa roditeljima. Takođe i na rad sa učenicima kroz organizovanje radionica na temu inkluzije, tolerancije, poštovanja različitosti, koje bi po mom mišljenju trebalo voditi grupa učenika iz različitih zajednica uz mentorstvo psihologa“, priča Jasmina i dodaje da je đački parlament čiji je ona član, takođe razmatrao problem nasilja u školi.
„Naša grupa je na jednom sastanku pričala o tome kako se u našoj školi sve više širi ne samo vršnjačko već svaki drugi oblik nasilja. Tako da smo odlučili da svako dijete jedanput sedmično vodi radionice učenicima od 5 do 8 razreda. Posebno smo obratili pažnju na vršnjačko i elektronsko nasilje. Kroz igre i zabavu smo ih podučavali o tome kome da se obrate kako, kad i zašto. Učenici su takođe imali priliku da kroz neke klipove shvate grešku druge đece, da je oni ne bi ponovili“.
Jasmina objašnjava zbog čega najčešće dolazi do vršnjačkog nasilja. „Poznato je da đeca koja imaju bolje uslove za život najčešće omalovažavaju đecu slabiju od sebe. Uglavnom ih vrijeđaju, iskorišćavaju, rugaju im se, ismijavaju, ponekada i odbacuju iz igre. Ja mislim da na sve ovo utiče naša različitost, siromaštvo, boja kože, uspjeh u školi, uglavnom slaba strana nekog đeteta“.
Jasmina predlaže da se u svim školama postavi obezbjeđenje na ulaznim vratima uz uslov da ne budu u nekoj upadljivoj uniformi.
„Bilo bi dobro i da se postavi kutija u kojoj učenici mogu anonimno podijeliti svoj problem sa školom. Takođe, da se uvede uniforma po što povoljnijoj cijeni da bi je svaki učenik mogao kupiti. Ona nam je potrebna da bi svi bili isto oblačeni i da time izbjegnemo da neko bude u novoj odjeći, a neko u staroj i pocjepanoj“, zaključuje dvanaestogodišnjakinja.
REGION: Znanjem i iskustvom protiv vršnjačkog nasilja
U Srbiji će Ministarstvo prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja angažovati 74 savjetnika za zaštitu od nasilja u školama. Oni će proći dodatnu obuku o propisima i procedurama u oblasti zaštite od nasilja, prava, odgovornosti i obaveze zaposlenih i djece, odnosno učenika i roditelja.
Iz tog Ministarstva objašnjavaju da je uloga savjetnika da pružaju podršku školskim upravama, prosvjetnim savjetnicima u dva segmenta – podrška školama u preventivnom radu, ali i kao podrška školama gdje postoje konkretne situacije nasilja u školama.
Savjetnici, spoljni saradnici za zaštitu od nasilja, su ljudi koji već rade u obrazovanju. To su nastavnici, stručni saradnici, pedagozi i psiholozi koji su do sada u toku svog radnog iskustva pokazali zapažene rezultate iz oblasti zaštita od nasilja, kako u svojoj školi, tako i učešćem u različitim programima aktivnostima i projektima”, objasnili su iz Ministarstva. Savjetnici će biti prisutni u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama.
Enis EMINOVIĆ Elvis BERIŠA
Projekat je podržan u okviru šireg projekta “Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama” koji realizuje NVO Roditelji u saradnji sa projektnim partnerima NVO Juventas, Unijom srednjoškolaca Crne Gore i Centrom za podršku lokalnom i regionalnom razvoju uz institucionalnu podršku Ministarstva prosvjete. Projekat finansira Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori i kofinansira Ministarstvo javne uprave Crne Gore. Stavovi i mišljenja iznijeti u tekstu ne odražavaju stav EUD
Dok se čeka ishod trećeg nepravosnažnog postupka, bivšoj predsjednici Vrhovnog suda je ove sedmice vijeće sudije Branislava Lekovića saopštilo da je kriva što je sutkinju Milicu Vlahović Milosavljević podstrekivala na nezakonito donošenje sudske odluke i osudilo je na godinu i devet mjeseci zatvora. U obrazloženju presude sudija Leković je kazao da je sud nesumnjivo utvrdio da su Medenica i Vlahović Milosavljević izvršile krivično djelo
Nekadašnjoj predsjednica Vrhovnog suda Vesni Medenici u nešto malo više od mjesec dana dosuđene su dvije osuđujuće presude. Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić najavila je nedavno i da će do kraja ove godine biće donijeta i prvostepena presuda u predmetu u kojem se Vesna Medenica tereti da je bila članica kriminalne grupe koju je organizovao njen sin Miloš Medenica.
Dok se čeka ishod trećeg nepravosnažnog postupka, Medenici je u utorak vijeće sudije Branislava Lekovića saopštilo da je kriva što je podstrekivala na nezakonito donošenje sudske odluke i osudilo je na godinu i devet mjeseci zatvora.
Prema ocjeni suda i tvrdnjama Specijalnog državnog tužilaštva, Medenica je podstrekala na nezakonito donošenje odluke sutkinju Privrednog suda Milicu Vlahović Milosavljević, koja je u istom postupku osuđena dobila pola godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.
U obrazloženju presude sudija Leković je kazao da je sud nesumnjivo utvrdio da su Medenica i Vlahović Milosavljević izvršile krivično djelo. Olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazni je to što nisu ranije osuđivane, a otežavajuće je to što su postupale kao predsjednica Vrhovnog suda i sutkinja Privrednog suda.
Prema optužnici, sutkinja Vlahović-Milosavljević je kao sutkinja Privrednog suda Crne Gore, krajem 2018. i početkom 2019. godine pod pritiskom bivše predsjednice Vrhovnog suda zloupotrebila službeni položaj. Vlahović-Milosavljević je, kako se navodi, suprotno Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, donijela privremenu mjeru u korist kuma okrivljene Medenice, Rada Arsića i njegove kompanije, čime su “povrijeđena prava druge parnične stranke”.
“Okrivljena Vesna Medenica je više puta pozivala telefonom okrivljenu Vlahović Milosavljević, za koju je znala da je u predmetu P.br 564, i zahtijevala da se spriječi korporacija “Ten” iz Moskve da naplati 400.000 eura od firme “Vin”, vlasnika Rada Arsića, njenog kuma. Okrivljena Vlahović Milosavljević je donijela rješenje privremenu mjeru, čime je onemogućila da hipotekarni povjerilac “Ten” naplati svoje potraživanje prodajom nepokretnosti“, kazao je sudija Leković je tokom obrazloženja presude.
On je podsjetio i da je sutkinja Vlahović Milosavljević u tužilačkoj istrazi rekla da je popustila pod pritiskom jer je Medenica jako nezgodna kada joj se neko zamjeri.
„Sud je nesumnjivo utvrdio da je Medenica stvorila odluku kod Vlahović Milosavljević da izvrši krivično djelo, koja je donijela privremeno mjeru rješenje, koje je nezakonito. Postojao je umišljaj kod optuženih . Prilikom odmjeravanja kazne sud je kao olakšavajuću okolnost imao u vidu činjenicu da ranije nijesu osuđivane, dok je otežavajuća da su bile javni funkcioneri”, kazao je sudija Leković.
I dok je specijalni tužilac Vukas Radonjić novinarima najavio da će se žaliti na visinu izrečene kazne smatrajući da je mala jer je SDT tražio da Medenica bude osuđena na tri godine zatvora, njen advokat Zdravko Begović ocijenio je da dinamika suđenja njegovoj branjenici ukazuje na pritisak na pravosuđe i potencijalno opasnu žurbu u donošenju odluka.
Novinarima je saopštio da se postupci protiv Medenice odvijaju neuobičajenom brzinom i da je takva ažurnost selektivna, jer se ne primjenjuje na sve predmete pred sudovima u Crnoj Gori.
„Poznata je činjenica da je Evropska komisija tražila glave onih protiv kojih se vode postupci na nivou visoke korupcije“, kazao je Begović, dodajući da ne vidi drugo objašnjenje za tempo kojim se predmeti njegove branjenice privode kraju. „Zar nije čudno što se tri postupka protiv moje branjenice Vesne Medenice završavaju u mjesec dana“, kazao je Begović.
On je istakao da svi koji prate postupke pred Višim sudom protiv Medenice mogu jasno da uoče da se pretresi održavaju „dan za danom“, u terminima koji, kako kaže, nijesu uobičajeni za rad tog suda te da takva dinamika postavlja ozbiljna pitanja.
Begović je istakao i da žurba da se presude donesu prije Nove godine može dovesti do ozbiljnih propusta te da bi bilo mudrije i celishodnije da se pretresi održavaju u racionalnom vremenu, a nikako po svaku cijenu. „ Sudovi su ti koji odlučuju o svemu tome, a isti ti sudovi su sudili prije dvije, tri ili četiri godine kada su pretresi odlagani po nekoliko mjeseci“, kazao je on.
Begović tvrdi da postoje dvostruki standardi u sudskoj praksi. Ocijenio je da se „zvučni predmeti“ tretiraju hitno, dok se suđenja građanima koji nijesu javno eksponirani zakazuju u razmacima i po nekoliko mjeseci.
Podsjetimo, u predmetu koji je okončan posljednjeg dana oktobra, Medenica je proglašena krivom za zloupotrebu službenog položaja i osuđena na šest mjeseci zatvora. Prema toj presudi, ona je 2019. godine kao predsjednica Vrhovnog suda i član Sudskog savjeta omogućila tadašnjem sudiji Milosavu Zekiću da ne bude privremeno udaljen sa posla iako se protiv njega vodio postupak pred kotorskim sudom.
Medenica je, podsjetimo, u završnoj riječi 23. oktobra navela da je „pravno licemjestvo naknadna pamet Specijalnog državnog tužilaštva“ i da je ona ponosna na svoj radi i šta je ostavila iza sebe. Kazala je da se sada vidi kakva je situacija i da se za vrijeme njenog mandata nije desilo da neko izađe iz pritvora, a da ne bude donesena presuda u roku od tri godine.
“Nije Vesna rušila pravosudni sistem. Rušili su oni koji su mene htjeli da vide na optuženičkoj klupi”, saopštila je i dodala da se apsolutno ne osjeća krivom.
Završne riječi u predmetu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda i njenog sina Miloša zakazane su za 11. i 12. decembar, nakon što je sud ove sedmice odbio zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da dodatne Sky poruke budu izvedene kao dokaz. Advokati su predložili da sud sprovede sav sirovi Sky materijal i čita poruku po poruku, sa čime su bili saglasni tužioci Vukas Radonjić i Jovan Vukotić, ali je sud to odbio
Egalizacioni fond je Predlogom izmjena i dopuna Zakona o sportu predviđen kao jedan od izvora finansiranja Fonda za razvoj spota. To znači – oko 2,5 miliona eura godišnje manje u budžetima najslabijih crnogorskih opština. Zajednica opština Crne Gore (ZOCG) dala je negativno mišljenje na tu odredbu Predloga
Novoformirani Odbor za društvene djelatnosti Zajednice opština Crne Gore (ZOCG) prošlog mjeseca dao je negativno mišljenje na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu. Kritikovana je odredba kojom je predviđeno da se Fond za razvoj sporta dijelom finansira iz sredstava Egalizacionog fonda u visini od pet odsto.
Iz ZOCG su saopštili da je ta odredba u direktnoj suprotnosti sa fundamentalnim principima i članovima važećeg Zakona o finansiranju lokalne samouprave. Ključni problem, ukazuju, leži u pokušaju da se odstupi od jasno definisane namjene Egalizacionog fonda. Zakon propisuje da su sredstva tog Fonda namijenjena isključivo za finansiranje opština, a njegova svrha je smanjenje regionalnih dispariteta i obezbjeđivanje standardnog nivoa javnih usluga za sve građane. Egalizacioni fond, prema dosadašnjoj praksi, predstavljao je uglavnom vitalni mehanizam podrške opštinama sa slabijom fiskalnom snagom i manjim izvornim prihodima, omogućavajući im da obavljaju svoje zakonske obaveze i realizuju razvojne projekte.
Potencijalno umanjenje sredstava tog Fonda, koje se procjenjuje na oko 2,5 miliona eura na godišnjem nivou, imalo bi, tvrde u ZOCG, vrlo loše posljedice za opštine koje su njegovi primarni korisnici. Uglavnom, sjeverne opštine, koje se u velikoj mjeri oslanjaju na ta sredstva za funkcionisanje i razvoj, bile bi direktno i teško oštećene. Konkretno, takav potez ne samo da bi ugrozio finansijsku stabilnost ovih lokalnih samouprava, već bi direktno uticao na kvalitet života njihovih građana.
ZOCG je bila aktivno uključena u proces izrade nacrta izmjena i dopuna Zakona o sportu. Preko tog predstavnika kontaktirani su i lokalni sekretarijati. No, navodno, formiranje Fonda i načini njegovog finansiranja nijesu bili u nacrtu koji je bio na javnoj raspravi. Zbog toga lokalne uprave nijesu mogle tokom javne rasprave da reaguju na vrijeme na tu spornu odredbu.
ZOCG je pozvala nadležni resor na preispitivanje načina finansiranja Fonda. Insistiraju na očuvanju integriteta Egalizacionog fonda i njegovoj namjeni, kako bi se osigurala finansijska održivost i razvoj svih opština, a posebno onih kojima je podrška najpotrebnija. Kazali su da će izjašnjenje Odbora dostaviti Ministarstvu sporta i mladih, uz očekivanje da će predloženi argumenti biti uvaženi. Istaknuto je da će ZOCG “i dalje dosljedno zastupati interese svojih članica u daljoj zakonskoj proceduri.” Egalizacioni fond je, inače, i u Predlogu izmjena i dopuna Zakona o sportu, predviđen kao jedan od izvora finansiranja, a ostalo su različiti međunarodni i nacionalni programi.
Iz pet opština koje su korisnice Egalizacionog fonda na sjeveru, Monitoru su potvrdili da nijesu bili upoznati sa mogućnošću da bi u budućnosti ukupan iznos te vrste državne podrške mogao biti umanjen za pet odsto. Uglavnom, u sjevernim lokalnim upravama se hvale izdvajanjima za podršku lokalnom sportu i objašnjavaju da se svake godine taj iznos uvećava. Međutim, u istraživanjima koje su neke od opština obavile za izradu svojih planova o razvoju sporta, pokazalo se da su stanovnici sjevera uglavnom nezadovoljni iznosima i da se žale na nedostajuću sportsku infrastrukturu. Gotovo sve opštine imaju i lokalne strategije razvoja sporta, kojima se mahom predviđa vrlo ambciozno unapređenje te oblasti.
Aktuelna Nacionalna strategija o sportu predviđa formiranje Fonda za razvoj sporta, ali, prema tom dokumentu, sredstva se prikupljaju od sponzora, donatora i igara na sreću. Istovremeno, predlaže se set izmjena zakonskih i podzakonskih akata kojima se uređuje poreski sistem Crne Gore, s namjerom obezbjeđivanja poreskih olakšica koje bi podstakle crnogorsku privredu na značajnije ulaganje u sport.
„Fond za razvoj sporta bi svojim aktivnostima obezbjeđivao dodatna finansijska sredstva koja bi bila reinvestirana u sistem sporta Crne Gore i to na osnovu jasno definisanih kriterijuma. Na taj način bi se relaksirao pritisak na budžet Vlade Crne Gore i stvorio bi se partnerski odnos između privrede i sistema sporta koji je zasnovan na jasno definisanim procedurama i kriterijumima za njegovo korišćenje. Dodatna finansijska sredstva će biti usmjerena ne samo na vrhunski sport već i za programe razvoja školskog i univerzitetskog sporta, rekreativnog sporta, amaterskog sporta, povećanje kapaciteta sistema sporta Crne Gore kako u smislu razvoja i unapređenja sportske infrastrukture”, piše u nacionalnoj Strategiji razvoja sporta.
Formiranje Fonda početkom ove godine predložili su i iz Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK). To vide kao jedan od načina da se “nađe održiv model finansiranja, kako bi se osigurala dugoročna podrška razvoju sportova u Crnoj Gori”.
Ukupno 55 miliona eura naredne godine biće dodijeljeno opštinama iz Egalizacionog fonda, koji služi za finansijsko ujednačavanje manje razvijenih opština. Ta sredstva, koja se raspoređuju prema Planu akontativne raspodjele Ministarstva finansija, dobiće 18 od 24 crnogorske opštine. Ponovo, kao i ove godine, Nikšić i Bijelo Polje dobiće najveće iznose. Nikšiću će pripasti 7,42 miliona eura, što čini 13,49 odsto ukupnog planiranog iznosa, dok će Opština Bijelo Polje dobiti 7,2 miliona eura, odnosno 13,21 odsto. Među primorskim opštinama, jedino će Ulcinj dobiti sredstva, i to 3,77 miliona eura. Za razliku od prethodnih godina, Opština Bar neće dobiti novac iz fonda, iako je u budžetu za tekuću godinu imala predviđen prihod od 3,8 miliona eura po tom osnovu. Najmanji iznos, 1,11 miliona eura dobiće Opština Gusinje.
Pravo na sredstva imaju opštine čiji je stepen razvijenosti ispod 100 odsto prosječne vrijednosti indeksa razvijenosti, utvrđenog Zakonom o regionalnom razvoju. Raspodjela se vrši prema specifičnim kriterijumima: 15 odsto sredstava se raspoređuje fiksno i jednako svim opštinama koje imaju pravo na korišćenje fonda, 35 odsto na osnovu površine i broja stanovnika. Preostalih 50 odsto prema prosječno obračunatim prihodima od poreza na dohodak po stanovniku za prethodnu godinu. Primjenjuju se i dodatni koeficijenti za opštine sa manje od 3.000, odnosno između 3.000 i 6.000 stanovnika. Nedavnim izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju lokalne samouprave uvodi se dodatni kriterijum, pa procjenat učešća tekućih prihoda opštine u ukupnim tekućim prihodima svih opština (bez sredstava iz fonda) mora biti ispod 10 odsto.
Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, samo je posljednji predsjednik vladine Komisije za rješavanje stambenih pitanja Predrag Bošković, od 2016. do 2020. podijelio 3,7 miliona za 119 funkcionera i državnih službenika. Istovremeno, niko ne kontroliše da li se poklon krediti i vraćaju
Predsjednik podgoričkog Višeg suda Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 koji je još 2007. godine, u vrijeme dok je bio osnovni državni tužilac u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Ova informacija koju su nedavno objavile Vijesti ponovo je aktuelizovala dodjelu povoljnih kredita izabranim funkcionerima i državnim službenicima za vrijeme vladavine DPS-a.
O kakvim se poklon kreditima radi govori i Radovićev slučaj. On je za 75.000 dobijenih eura trebao da za 20 godina vrati, sa kamatom od dva odsto godišnje, mjesečno 75.76 eura, ukupno 18.180 eura.
Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, samo posljednji predsjednik vladine Komisije za rješavanje stambenih pitanja Predrag Bošković, od 2016. do 2020. podijelio je 3,7 miliona za 119 funkcionera i državnih službenika.
Bošković, 2016. potpisuje odluke za dodjelu kredita u visini od 125 hiljada i to tadašnjem VDT Ivici Stankoviću 40.000, svom stranačkom kolegi- poslaniku DPS-a Obradu Mišu Stanišiću 35.000, tužiteljici u VDT Vesni Jovićević 30.000 i direktoru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Safetu Kurtagiću 20.000. Već sledeće godine dodjeluje se znatno veća suma od 1,4 miliona eura . Tokom 2018. Bošković potpisuje, između ostalih, i kredit od 40.000 eura sadašnjem ministru vanjskih poslova, tadašnjem poslaniku Ervinu Ibrahimoviću. Te godine raspodijeljeno je 1,2 miliona eura. Mjesečne rate za ove ,,kredite” bile su od 30,3 do 97,22 eura.
Sljedeće godine, 2019. funkcionerima se raspodjeljuje 805 hiljada eura, a Bošković kao predsjednik komisije posljednje godine njenog rada 2020. uspjeva da podijeli samo tri kredita ukupnog iznosa 100 hiljada eura.
Nakon smjene vlasti u avgustu 2020., novoformirani Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou, obrazovao je stručni tim koji je pokušao da uđe u trag kome je sve i koliko novca otišlo za rješavanje stambenog pitanja.
Tadašnja šefica stručnog tima Vanja Ćalović-Marković u aprilu 2021. upozorila je na to da je Vladina arhiva o dodjeli stanova i stambenih kredita po povlašćenim uslovima ,,u velikoj mjeri uništena”.
Ukazala je da je samo od 2011. do 2021. najmanje 580 osoba, koje su radile u državnim organima, dobilo tu vrstu pomoći iz državne kase, a da je bar 175 njih bilo na javnim funkcijama.Iako stručni tim tada nije mogao naći svu dokumentaciju, proračunali su da je samo tokom te decenije podijeljeno najmanje 25 miliona eura za rješavaje stambenih pitanja, ali i dodijeljeno oko 20.000 metara kvadratnih stambenog prostora.
Medu funkcionerima je bilo i sudija i tužilaca, uključujući i neke kojima se sada po raznim osnovama sudi Vesne Medenice, Blaža Jovanića, Saše Čađenovića, Milivoja Katnića…
Afera Stanovi je završila na sudu, a u maju ove godine sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević je prvostepenom presudom oslobodila optužbi sve okrivljene predsjednike i članove komisija za dodjelu stanova – Predraga Boškovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića, navodeći da su sudu neprihvatljivi dokazi koji su dostavljeni kao fotokopije. Neovjerene. Na tu presudu se prethodno žalio i specijalni državni tužilac Vukas Radonjić.
Branilac Boškovića, advokat Mihailo Volkov je tvrdio da je predmet Stanovi politički proces, što je Radonjić demantovao. Volkov je 2017., kao funkcioner tadašnjeg Ministarstva odbrane,dobio stan od 75 metara kvadratnih po povoljnim uslovima.
Nakon prvostepene presude, Iz Uprave za državnu imovinu, kojom rukovodi Koča Đurišić, utvrdili su da više od 200 osoba ne vraća uredno rate za kredite ili nije isplatilo ugovoreni iznos za kupovinu stana po povoljnim uslovima. Saopštili su da su dokumentaciju o neurednim platišama proslijedili kancelariji Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore na dalje postupanje.
Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović ranije je Vjestima odgovorila da se radi o ,,ukupno 204 pravna posla”. Iz ove institucije objasnili su da se radi o kreditima dobijenim od 2004. do 2020.
Zamjenici Zaštitnice, Ivan Vukićević i Vanja Stanković krajem oktobra su podnijeli žalbu Apelacionom sudu na oslopađajuću presudu Višeg suda.
Vukićević i Stanković naglašavaju da je ,,prvostepeni sud uspio da iz ‘Komisija odlučuje’ pročita da ‘odlučuje Vlada’”. Podsjetili su da je Odlukom o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera propisano da o zahtjevima odlučuje Komisija: ,,Paradoks sudskog rezonovanja u predmetnom slučaju sveo bi se na rečenicu: ‘Vlada je samo dala saglasnost, ali je time zapravo odlučila, a Komisija je odlučivala, ali nije odlučila’”, stoji u žalbi.
Specijalni državni tužilac Radonjić je ukazao na istu činjenicu kao i zamjenici Zaštitnice: ,,Presudu smatramo u potpunosti nezakonitom i nepravilnom. Ne možemo da prihvatimo argumente koje je dalo sudeće vijeće, a to je da je Vlada, a ne komisija, odlučivala o donošenju zaključaka u dodjeli kredita za poboljšanje uslova stanovanja, jer je Vlada samo dala saglasnost na odluke komisije. Propisom je određeno da komisija odlučuje”.
Iz kancelarije Zaštitnika su u potkrepljivanju svoje tvrdnje prezentovali i par indikativnih slučajeva. ,,Iz dokaza u spisima predmeta proizlazi da se Ibrahim Smailović obratio Komisiji bez preciziranog iznosa i modaliteta rješavanja stambene potrebe, sa molbom da se nađe adekvatno rješenje. Komisija je Vladi poslala informaciju i predložila saglasnost za kredit od 20.000 eura, a Vlada je zaključkom dala saglasnost na taj iznos. Komisija potom donosi odluku na 40.000 eura (dvostruko više od iznosa na koji je data saglasnost). Da je Vladin zaključak konstitutivan, kako sud tvrdi, i da je njime “odlučeno”, Komisija ne bi mogla odobriti 40.000 eura, kada je zaključkom “odlučeno” 20.000. Činjenica da je Komisija samostalno formirala sadržaj prava (vrstu i iznos) pokazuje da je nosilac konstitutivne moći upravo Komisija”, navodi se u žalbi Zaštitnika. Podsjeća se i na primjer sutkinje Vesne Begović, tužioca Miloša Šoškića, nekadašnjeg direktora Poreske uprave Miomira M. Mugošu,ali i jednu Vladinu namještenicu.
,,Iz dokaza u spisima predmeta utvrđuje se da Vlada zaključkom daje saglasnost da se Vesni Begović dodijeli stan. Komisija donosi odluku o stanu. Međutim, Vesna Begović se obraća Komisiji i traži kredit umjesto stana. Komisija mijenja svoju odluku i odlučuje o kreditu, iako je prvobitna saglasnost Vlade bila za stan… U slučaju Miloša Šoškića, a što takode prenebregava prvostepeni sud i donosi zaključke nespojive sa stanjem u spisima predmeta, Komisija donosi odluku o kreditu, uz prethodnu saglasnost Vlade. Međutim, Šoškić traži da mu se umjesto kredita dodijeli stan. Komisija stavlja van snage svoju odluku o kreditu, te uz novu saglasnost Vlade donosi novu odluku: stan pod povoljnim uslovima…” navodi se u žalbi.
Precizira se i da je Mugoša, što proizlazi iz dokumentacije, tražio novac za ,,legalizaciju kuće, što uopšte nije jedan od slučajeva za dodjelu kredita”.,,Međutim, Komisija mu je ipak dodijelila 40.000 , iako ni zahtjev nije imao precizan iznos,a Vladi nije ni bilo dostavljeno da vidi činjenično stanje”.
U žalbi se navodi da je Komisija dosljedno kršila propise pa je tako i pored zvanične Odluke koja predviđa da se kredit može dodijeliti samo onome ko obavlja poslove od posebnog interesa za državu i ostvaruje izuzetne rezultate, kredit od 30.000 eura dodijeljen konobarici. Zaštitnici su poručili da ovi primjeri ukazuju na to da ,,predsjednik i članovi Komisije koji je čine snose odgovornost za protivpravno postupanje u okviru rada u Komisiji”.
Prije nego što je oslobodio članove nekadašnje Vladine Komisije u slučaju stanovi, podgorički Viši sud nije učinio ništa da provjeri da li su odluke tog tijela i ugovori potpisani na osnovu njih zaista postojali i proizveli pravno dejstvo, već je isključio dokaze samo zato što su kopije.
To proizlazi iz žalbe države na presudu sutkinje Vesne Kovačević, koja je nedavno dostavljena Apelacionom sudu.
,,Sud u presudi sam konstatuje dvije činjenice da su svi nadležni organi (Vlada,Uprava za imovinu, Državni arhiv) potvrdili da originali ne postoje i da autentičnost kopija niko nije osporavao ni optuženi, ni njihovi branioci, a zatim zaključuje da ‘kopije ne mogu biti dokaz’. Sud se, suprotno svojoj zakonskoj obavezi, faktički odriče mogućnosti da utvrdi istinu, iako su dokazi jasni i provjerljivi.To je suprotno načelu istine”, tvrde u žalbi zastupnici države zamjenici Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i ocjenjuju da je presuda Višeg suda kontradiktorna.
Viši sud je u obrazloženju presude naglasio da je nedopustivo da SDT ključan dokaz priloži u formi kopije a čiji izvornik nije nađen ili ne postoji. Dalje je istaknuto da u spisima predmeta kao dokaz nema ni fotokopija koje su ovjerene. Sud navodi razlog zašto kopije ne mogu biti dokaz – kopija može biti izmijenjena i sud to ne može provjeriti bez originala; optuženi mora imati mogućnost da osporava dokaze, a kod kopija to pravo postaje iluzorno…
U krivičnom postupku i više sudova kako našeg tako i u regionu, zauzelo je stav da kopija isprave i dokumenta sama po sebi, bez originala ili bez posebne potvrde o autentičnosti ne može biti dokaz upravo zato što se u krivičnim stvarima cijeni visok standard dokazivanja (van razumne sumnje), navodi se u prvostepenoj presudu uz citiranje mišljenja sudova u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.
,,Misteriozni” nestanak dokumentacije bi trebao da bude novi posao za SDT, o kojem za sada nema informacija.
DRUŠTVO4 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
FOKUS3 sedmice