Tri put veće plate, nekretnine, krediti koji se vraćaju dok trepneš, privilegije i naravno bračni drugovi i rođaci na budžetu. To pokazuju današnji imovinski kartoni nove vlasti u odnosu na one iz avgusta 2020., kada su se obećavali meritokratija i racionalno trošenje

Imovinske kartone vlasti mediji objavlju onda kad izađu, otprilike jednom godišnje. Biraju se pojedinačni primjeri, nabraja imovina, no tako selektovani ne govore puno.  Kada se uporede imovinski kartoni i stanje  imovine prije avgusta 2020. i sada, pet godina nakon dolaska na vlast, razlika i obrazac su očigledni.  Tri put veće plate, nekretnine, krediti koji se vraćaju dok trepneš, privilegije i naravno – bračni drugovi i rodbina na budžetu. Ostalo je samo sjećanje na obećanja o meritokratiji i racionalnom trošenju.

Monitor je analizirao preko pedeset imovinskih kartona funkcionera aktuelne većine, ali i onih koji su vlast vršili nakon avgusta 2020.  Rijetki su oni koji se ne uklapaju u ovaj obrazac. Neki su posebno ilustrativni.

Jedan od takvih je imovinski karton potpredsjednika Vlade za obrazovanje, prosvjetu i odnose sa vjerskim zajednicama Budimira Aleksića. Aleksić je 2020.  godine  primao poslaničku platu od  1594 eura i 300 eura honorara kao profesor Bogoslovije. Njegova supruga  Zorica primala je 145 eura od Centra za socijalni rad. Da li kao nadoknadu ili kao zaposlena, iz kartona nije najjasnije.

Umjesto nekadašnjih mjesečnih primanja od oko 2000 eura, Aleksići primaju i do osam hiljada eura mjesečno. Osim što je potpredsjedniku Vlade porasla zarada (2055eura), otvorila su mu se i druga brojna državna vrata. Od juna prošle godine saradnik je na Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore (UCG), gdje zarađuje dodatnih 1437 eura, uz honorar iz Bogoslovije, koji je takođe skočio i kreće se do 700 eura.  Tu je nadoknada na osnovu članstva u Savjetu za prava djeteta od 493 eura,  ali i drugi dodatni honorari, mahom sa UCG.

Poseban skok u porodičnom prihodovanju napravila je njegova supruga Zorica Aleksić. Od 150 eura koliko je primala od Centra za socijalni rad, stigla je do referentkinje za koordinaciju i operativnu podršku u Direkciji za obnovljive izvore energije u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG)  gdje joj je plata, prema posljednjem imovinskom kartonu i do 2304 eura mjesečno.  Prije zaposlenja u EPCG, primala je platu od 450 eura u Institutu za srpsku kulturu, u kom je stopostotni osnivač i član UO njen suprug Budimir. U Odboru je i dobitnik Trinaestojulske nagrade Bećir Vuković, a izvršni direktor Instituta je protojerej Nikola Marojević, još jedan dobitnik Trinaestojulske nagrade. Institut je osnovan   2016. Prema privrednim registrima, računi su im gašeni početnih godina, dok je sada prosječna bruto plata u Institutu, prema podacima Company walla – 4329 eura.

Dopuna kućnog budžeta zapošljavanjem bračnih partnera u državnim kompanijama po dolasku na vlast, nije samo Aleksićev recept. Preduzeća iz energetskog sistema posebno su popularna za supruge funkiconera vlasti,i najbližu rodbinu.  U energetskom sistemu su zapošljene i supruge ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, Slađana Šaranović ,  šefa kabineta premijera Milojka Spajića Branka Krvavaca, Ana Krvavac i potrpedsjednika Vlade Ervina Ibrahimovića, Nisera Ibrahimović.   Slađana Šaranović prima osnovnu platu od 893 eura, zaposlena je u sektoru javnih nabavki, ali CEDIS ne škrtari kada su u pitanju dodaci zaposlenima. Naknade za Osmi mart izađu i do 300 eura,  zimnica 839 eura.  Sa Šaranovićevom platom ministra unutrašnjih poslova koja izađe i do 2100 eura, uz dodatak iz Savjeta za prava djeteta od 390 eura, skupi se. Svakako je bolje od prethodnih godina, 2021. i 2022., kada je Šaranović prijavljivao samo svijih 1400 eura plate, dok za suprugu nije prijavljivao prihode.

Supruga Branka Krvavca, Ana u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu prima 1326 eura. Fnkcioneri u imovinskim kartonima rijetko upisuju da im supruge rade u CEDIS-u, ili u drugoj konkretnoj državnoj firmi, već navode  da su zaposlene u privrednom društvu. Ana Krvavac, međutim, pojavljuje se kao kontakt na tenderima i konkursima za javne nabavke.  Supruga Ervina Ibrahimovića Nisera Ibrahimović nedavno je, kao su objavili mediji, zasnovala radni odnos u CEDIS- u  kao specijalista za životnu sredinu. Ranije je, u vrijeme DPS vlasti,  bila pomoćnica direktora u Upravi za inspekcijske poslove. U ovogodišnjem imovinskom kartonu supruge potpredsjednika Ibrahimovića navodi se da joj je ta funkcija prestala u martu ove godoine. Ne navodi se novo zaposlenje. Ibrahimovići imaju ukupna kreditna zaduženja od 140 hiljada eura.

Supruga Nikole Rovčanina, koji je pokrivao brojne pozicije u energetskom sektoru, Kristina Rovčanin sada je u saradnica za odnose sa javnošću u EKO fondu. Zarada joj je 1000 eura. Počela je sa 400 eura u Pljevaljskim novinama. Nikola je  ove godine prijavio  platu od oko 2800 eura. U prošlogodišnjem kartonu, kao izvršni direktor EPCG prijavio je platu preko 5000 eura.  Od 2000. godine porodica Rovčanin bogatija je i za stan od 64 kvadrata po osnovu kupovine.  Prijavili su stambeni kredit od 72 hiljade eura kod NLB banke, koji će Nikola Rovčanin, sudeći po podacima koje je dao u kartonu, otplatiti za svega 12 mjeseci. Kredit je uzet u februaru 2021.  U prošlogodišnjem kartonu prijavio je da je od tog kredita ostalo duga u uznosu od 52 hiljade eura. Sledeće godine bez dugovanja. Mašala. Rovčanin je u javnosti više puta pominjan zbog zapošljavanja bliskih lica i familije u energetskom sektoru

Televizija Vijesti objavila je dokumentarac Država rođaka, navodeći da  posjeduju  više od 100 ugovora o radu rodbine najviših državnih i lokalnih funkcionera svih parlamentarnih stranka, koji su dobili viskoplaćene poslove nakon promjene vlasti, te da  su oni upućeni tužilaštvu. Prema navodima te televizije, Demokrate i koalicija Za budućnost Crne Gore vode u rodbinskom zapošljavanju. CEDIS, Elektroprivreda Crne Gore i Solar gradnja samo su neka od preduzeća koja su u proteklom periodu stekla epitet “partijski plijen”.

Da je novac u energetskom sektoru, svjedoči i imovinski kartom poslanika NSD Milana Lekića. Lekić je kao savjetnik predsjednika Nove Andrije Mandića 2000.  godine mjesečno zarađivao 500 eura, i 165 eura kao odbornik.  U ovogodišnjem kartonu, iz marta, prijavio je zaradu od 3097 eura, kao potpredsjednik Rudnika uglja, dok je njegova supruga imenovana za  izvršnu direktoricu DOO Čistoće u tom gradu, gdje prima 1876 eura. U ovogodišnjem imovinskom kartonu, Lekić je prijavio da na tekućem računu ima 76.680 eura. Dok je bio u opozicionim klupama 2020. godine, Lekić je na tekućem računu imao 17.000 eura.

Suprugu u državnoj kompaniji odnedavno ima i ministar odbrane Dragan Krapović,  Demokrata.  Sandra Krapović zapošljena je u Regionalnom vodovodu u Budvi. To se navodi i u njegovom imovinskom kartonu. Plata joj se prema posljednjem imovinskom kartonu kreće do 1339 eura. A ministru 1854 eura. Krapovići prihoduju  i od rente, mjesečno, 2800 eura, a posjeduju gotovinu od 60 hiljada eura.  Prihode od rente Krapović je imao i prije ulaska u vlast, a  kućni budžet nakon 2020.  godine porastao je za zaradu supruge, koja je ranije, prema njegovom imovinskom kartonu bila zaposlena u DOO Atrium, sa platom od 330 eura.

Porodičnim pojačanjem platom iz budžeta, može da se pohvali i poslanik NSD Jovan Jole Vučurović. Njegova supruga Biljana Vučurović je nakon pozicije direktorice podgoričke Gimnazije, sa koje je smijenjena nakon skandala o zataškavanju slučaja seksualnog uznemiravanja učenice, prešla na savjetničko mjesto u kabinet predsjednika parlamenta Andrije Mandića. U njenom posljednjem imovinskom kartonu iz marta ove godine, to se ne može vidjeti, pošto je na to mjesto prešla kasnije. Kao direktorica Gimnazije primala je  platu oko 1100 eura, a u kartonu su prijavljeni i drugi prihodi ostvareni na toj funkciji poput naknada za odgovorno lice iz Centra za obrazovanje odraslih koja je u jednom mjesecu dostigla i 3825 eura. Inače se kretala oko nekoliko stotina eura.  Prijavila je i naknadu od 4475 eura u februaru mjesecu kao produkt parnerstva sa NVO CAUZ.  Njen suprug Jole Vučurović ubilježio je u posljednjih pet godina rast plate od 1391 do 2062 eura.  Kućni prihodi skromno je dopunila kćerka Lena Vučurović angažovanjem u Aerodromima Crne Gore, na poziciji referentkinje  u službi za nadzor i kontrolu poslovanja. Zarada joj je 548 eura, a desi se i po koja varijabila.

U Aerodromima Crne Gore odnedavno je kao vozač zapošljen i suprug poslanice PES-a Branke Marković, Danilo Marković. U kartonu iz 2003, poslanica navodi da njen suprug ima slobodnu profesiju, te da su mu mjesečna primanja 1200 eura. U Aerodromima ima zaradu od 800 eura mjesečno.

Pozamašan imovinski karton ima  ministar uređenja prostora Slaven Radunović.  Njegova plata, prema ovogodišnjem kartonu, iznosi 2406 eura. Kao nadoknadu za predsjednika Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje brdo, u prva tri mjeseca ove godine primio je dodatnih 690 eura.  Od izdavanja poslovnog prostora prihodovao je mjesečno 1332 eura. Poslovni prostor od 248 kvadrata, u čijem vlasništvu  prema imovinskom kartonu posjeduje 33 posto, prijavio je u kartonu iz 2024. godine. Kao osnov sticanja navodi se pravni propis.  U prvim kartonim navodio je da je njegova supruga Tanja Radunović zaposlena u privrednom društvu, a u poslednjim na Univerzitetu Crne Gore.

Ima i onih koji nerado prijavljuju imovinu, poput bračnog para Dragović, funkcionera PES-a.  Protiv poslanika Darka Dragovića i njegove supruge Jovane Dragović, koja je u martu prethodne godine izabrana za   v. d generalnu direktoricu Direktorata za pristupanje CG EU, Agencija za sprječavanje korupcije pokretala je postupke zbog neprijavljivanja imovine.  Na sajtu postoje njihovi kartoni tek za ovu godinu. Dragovići prijavljuju dugovanje kompanije DOO MB Stars co u iznosu od 70 hiljada eura. Prema pisanju Vijesti, poslanik PES-a  više u katastru nema nekretninu, stan površine od 57 kvadrata, koje svojevremeno pretresan u istrazi protiv pokojnog vođe škaljarskog klana Jovana Vukotića.  Ta nekretnina se sada vodi na firmu MB stars iz Danilovgrada, koja Dragoviću, sudeći po onome što je prijavio, poslaniku duguje 70 hiljada eura.

To su samo neki od primjera promjene u imovinskim kartonima , pošto je nemoguće iznijeti podatke o preko 50 kartona koje Monitor analizirao. Takođe, teško je procijeniti samo na osnovu imovinskih kartona koliko se zaista uvećala imovina funkcionera, te iz kojih sve tokova.  Svaki slučaj morao bi biti detaljno istražen i izanaliziran da bi se to utvrdilo. No,  princip se nazire. U kartonima se, pritom,  ne navode privilegije koje funkcioneri uživaju mimo zarada i honorara.

Krajem avgusta, mediji su objavili da je poslanicima prošle godine iz budžeta isplaćeno preko 2,8 miliona eura, što je znatan porast u odnosu na 2023. godinu. Samo troškovi za putovanja veći su za skoro pola miliona eura.  Troškovi za službena putovanja u prošloj godni iznosili su preko 888.000, dok su 2023. bili nešto više od 391.000 eura.

Planirana sredstva iz državnog budžeta za troškove reprezentacije porasla su za čak 128 odsto u odnosu na 2021. godinu, saopšteno je takođe krajem avgusta iz organizacije KOD. Prije četiri godine, prema planiranom budžetu, za reprezentaciju je bilo  opredijeljeno 452 hiljade eura, a ove više od million.

“Ako ovo pretvorimo u broj popeka, to znači da je ove godine planirano da iz budžeta bude pojedena vrijednost od čak 86.000 popeka. I to obilnih”, prokomentarisali su.

Neke stvari se ne mijenjaju.

Milena PEROVIĆ/Predrag NIKOLIĆ 

Odmah nakon posjete njemačkog vanjskog ministra Zagrebu iz Hrvatske su počeli stizati pozitivniji tonovi o “nizu neriješenih pitanja sa Crnom Gorom” – kako  ih je sumirao premijer Plenković sredinom maja na samitu Evropske političke zajednice u Tirani. U ponedjeljak su u Sloveniji razgovarali hrvatski i crnogorski premijer Milojko Spajić na marginama Bledskog strateškog foruma. Na objavljenim fotografijama dvojice premijera kao da isijava pritajeno zadovoljstvo razvojem događaja. Optimizam, da bi put ka EU na Debelom brijegu mogao biti otvoren,  podgrijale su i kasnije izjave

Njemački ministrar inostranih poslova Johan Vadeful je početkom prošle sedmice službeno posjetio Hrvatsku U intervjuu za javni servis (HRT) na pitanje voditeljke da li zemlje kandidati za članstvo u EU uopšte napreduju, Vadeful je odgovorio da “neke zemlje preduzimaju hvale vrijedne korake. Imaju priliku uskoro pristupiti EU”. Na pitanje da navede primjer njemački šef diplomatije je odgovorio: “Trenutno smatramo da je Crna Gora na jako dobrom putu”. Onda je pohvalio i trud Albanije i dodao da „ako Sjeverna Makedonija riješi odnos s Bugarskom, pri čemu želimo pomoći, možemo i tu postići napredak“. Vadeful je rekao da se svaka zemlja mora približiti zadatim normama, prije svega ostvarenju tzv. Kriterija iz Kopenhagena – vladavina prava, demokratija, ekonomska stabilnost kao i borba protiv korupcije. Naglasio je da bi htio da “Hrvatska bude mentorica tih zemalja, da na temelju vlastitog iskustva daje savjete i podupire ih”. Takođe je upozorio: “Hrvatska će, kao i sve susjedne zemlje, najviše profitirati od uspjeha proširenja ili trpjeti dugoročne posljedice ako ono izostane”.  Istog dana se njemački ministar sreo sa svojim kolegom Gordanom Grlić Radmanom i premijerom Andrejem Plenkovićem.

Odmah nakon posjete njemačkog vanjskog ministra Zagrebu iz Hrvatske su počeli stizati pozitivniji tonovi o “nizu neriješenih pitanja sa Crnom Gorom” – kako je ih sumirao premijer Plenković sredinom maja na samitu Evropske političke zajednice u Tirani. U ponedjeljak su u Sloveniji razgovarali hrvatski i crnogorski premijer Milojko Spajić na marginama Bledskog strateškog foruma. Na objavljenim fotografijama dvojice premijera kao da isijava pritajeno zadovoljstvo razvojem događaja.

Optimizam, da bi put ka EU na Debelom brijegu mogao biti otvoren  podgrijale su i kasnije izjave .  Iz Vlade Crne Gore je saopšteno da “najbolji mogući odnosi …strateški su interes ne samo Crne Gore i Hrvatske, već i čitavog regiona” te da “ne izostaje ni snažna podrška Hrvatske evropskoj integraciji Crne Gore”. Hrvatski premijer je tvitovao na X zadovoljstvo da je “riješen status Doma kulture u Donjoj Lastvi, što je važno za hrvatsku manjinu”. Očekuje dalje korake oko nestalih osoba, obeštećenja hrvatskih logoraša, graničnih pitanja i drugih otvorenih tema. Naglasio je da Hrvatska “podupire” dinamiku crnogorskog evropskog puta.

Iz evropske diplomatske zajednice su došle informacije odmah nakon Vadefulove posjete Zagrebu da su na putu da se srede sva pomenuta pitanja kao i hrvatsko protivljenje zatvaranju poglavlja 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika). Ovo i još nekoliko poglavlja će biti na stolu naredne međuvladine konferencije u Briselu do kraja ove godine. Dinamika rješavanja će ići različito. Nakon ustupanja Doma kulture, koji je ekspresno riješen na elektronskoj sjednici Vlade, brzo bi se trebalo riješiti i preimenovanje bazena u Kotoru. Bazen nosi ime Zorana Gopčevića, za koga se tvrdi da je  bio jedan od čuvara – batinaša u Logoru Morinj tokom agresije na Hrvatsku. Ploča koju su u Morinju bez svih potrebnih papira postavili socijaldemokratski ministri vanjski Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević u Vladi Dritana Abazovića će ostati tamo, uz moguću/vjerovatnu legalizaciju. To je nedavno predložio i Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori. O brodu Jadran i morskoj granici kod Prevlake će se za sada ćutati do eventualnog dogovora ili arbitraže. Po pitanju obeštećenja logoraša će se uraditi formalni ugovor. Za sada suma u opticaju se kreće od 14 do 20 miliona eura, koji će pasti na teret crnogorskog budžeta, iako je agresijom na Hrvatsku rukovodila Miloševićeva vlast u Beogradu. Tadašnja Crna Gora pod Momirom Bulatovićem i Milom Đukanovićem je učestvovala u napadu kao srbijanski vazal. No oni se nisu pokazali kao nevoljni saučesnici već su  ostrašćenom retorikom  podsticali na na rat.  U knjizi Srce tame poznatog crnogorskog publiciste Vladimira Jovanovića objavljena su tadašnja dokumenta Đukanovićeve vlade koja je davala logistiku i raspoređivala opljačkanu pokretnu imovinu na okupiranom području.

S obzirom da EU insistira na vladavini prava i borbi protiv kriminala i korupcije, ostaje da se vidi da li će se insistirati i na Đukanovićevoj odgovornosti kao što je insistirala na smjenjivosti vlasti u Crnoj Gori. Presedan za to je upravo primjer Hrvatske i njenog bivšeg premijera Iva Sanadera koji je početkom avgusta izašao na uslovnu slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne od 18 godina zatvora zbog više slučajeva korupcije i zloupotrebe položaja.

Đukanovićevo učešće u Miloševićevom krvavom projektu razbijanja Jugoslavije, koji je vulgarno i javno podržavao sve do 1997., je dobro dokumentirano uprkos nestanku mnogih njegovih govora i materijala iz arhive RTCG-a dok je još čvrsto držao vlast. Takođe kasnija transformacija Crne Gore u privatnu narko državu u kojem karteli i policija svojski rade “za Šefa” i kome kupuju glasove za njegovu partiju i izjavljuju lojalnost je dobro potkrijepljenja. Glavna zahvalnost ide francuskoj policiji i FBI-ju zbog razbijanja kripto aplikacija za tajne komunikacije.

Da li će crnogorska vlast i sudstvo, koje je i dalje najvećim dijelom pod kontrolom bivšeg režima, imati volje i snage da zagrebe nekadašnju Prvu familiju, ostaje da se vidi.

Dio nove vlasti koji se brzo navikao na privilegije i nekontrolisano trošenje državnih para može zazirati od procesuiranja Đukanovića jer bi jednog dana i oni mogli biti na tapetu kad ne budu vlast. Dio sadašnje vlasti ne želi procesuiranje Đukanovića i njegove porodice i iz razloga što oni sami služe jednako kriminalnu Prvu familiju Srbije i njene kartele koji svakako ne žele da njihovi prijatelji u Crnoj Gori odgovaraju. Najočigledniji je primjer Svetozara Marovića koji ima svu zaštitu srbijanskih vlasti. Ovaj dio aspekta vladavine prava je problematičan i za Zagreb.

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i njen lider Plenković su do sada imali mnoštvo prilika potegnuti pitanje odgovornosti Đukanovića kao glavnog generatora “niza neriješenih pitanja” koje Zagreb ima s Podgoricom. Međutim, HDZ-u vladavina prava i borba protiv korupcije takođe nije jača strana što se vidi po broju smijenjenih i uhapšenih (neki će radije reći – žrtvovanih) ministara i dužnosnika. Stoga je teško vjerovati da će Hrvatska na “temelju vlastitog iskustva davati savjete i podupirati ih” kako je rekao glavni njemački diplomata na HRT-u. Ohrabrujuće je da su u nedavnoj anketi Eurobarometra obični Hrvati treći u EU po podršci ulasku Crne Gore u EU – 68 odsto. Veću podršku daju samo Šveđani – 81 odsto, i Slovenci – 70 odsto.

Osim nekažnjivosti kriminala  jedan od najvećih izazova će biti da se u pristupnom procesu ka EU zaobiđu i nadvladaju opstrukcije braće Vučić. Opšte je uvjerenje da će oni sve učiniti da granica sa Crnom Gorom ne bude ujedno i granica njihove privatne države sa EU kojoj i oni deklarativno teže. Politikantska rezolucija o Jasenovcu koju su u crnogorskoj skupštini progurali njihovi vazali kroz ucjene o napuštanju vlade je samo jedan od primjera.

U razgovorima s evropskim diplomatama lideri vučićevskih Demokratske narodne partije (DNP) i Nove srpske demokratije (NSD) čvrsto uvjeravaju da žele učlanjenje Crne Gore u EU. Nakon izjave Vadefula u Zagrebu predsjednik Skupštine i lider NSD-a Andrija Mandić je na X-u,  izrazio “iskrenu zahvalnost…na riječima podrške koje je uputio Crnoj Gori” i dodao da to “daje snažan podstrek…jer naš cilj ostaje isti – punopravno članstvo u EU”. Istovremeno, je Mandić, zajedno s Milanom Kneževićem, dan prije Vadefulovog intervjua u vili Gorica primio predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića. Stevandić je na crnoj američkoj listi zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma dok ga Tužilaštvo BiH tereti za rušenje ustavnog poretka zemlje zbog niza protivustavnih zakona koje je donijela skupština RS-a. Istu noć su se Mandić i Stevandić  opet našli u selu Petnjica u Šavniku na “Dane (guslara) Radovana Bećirovića Trebješkog”. Petnjica je poznata kao rodno mjesto Radovana Karadžića čiji portreti  su krasili skup zajedno sa slikama Slobodana Miloševića. Ove godine manifestacija je nazvana „Epsko veče posvećeno herojima Paštrika i Košara i slavne Vojske Republike Srpske“ a među glavnim govornicima je bio Vučićev “mitropolit” Metodije Ostojić. Metodije se požalio da „prodori zapadnih ideja, tuđih i nepripadajućih našem narodnom duhu na kojem smo odnjegovani, velike su štete činile kako našem društvu, tako i našoj vojsci”. Nema dileme da će Metodije i njegovi tobožnji vjernici i bezbjedonosno interesantna lica, BIA, karteli kao i DPS-ovi KGB-ovski prijatelji u Hrvatskoj sve učiniti da sačuvaju zemlju od “prodora zapadnih ideja”.

Crna Gora nastavlja svoj put prema EU, sa tegovima.

Jovo MARTINOVIĆ

Pet godina kasnije, promijenjeni su  tek akteri na vlasti i ugao posmatranja, ali je metodologija ostala ista. Kao i zloupotreba naslijeđenih privilegija. Ostaje tek pouka iz 30. avgusta 2020: vlast je smjenjiva

Spektakularno. Najbolji rezultati u istoriji. Crna Gora kao nikad prije… Teško je pobrojati superlative kojima su svoje rezultate opisivali predsjednici tri crnogorske vlade formirane nakon izbora održanih 30. avgusta 2020. i odlaska DPS sa vlasti nakon više od tri decenije.

Najavljivana je reforma javne uprave, veting u pravosuđu (policiji, politici…), povratak povjerenja u bezbjednosni sistem, obračun sa kriminalom i korupcijom, rast standarda i oživljavanje procesa pristupanja EU, procvat državnih preduzeća (ko se još sjeća Spajićevog projekta Montenegro vorks/Crna Gora radi), milijarde stranih ulaganja, ogromne investicije u infrastrukturu, zaustavljanje depopulacije sjevera, kraj politike partijskog i rođačkog zapošljavanja.

Novi aerodromi (Berane, Ulcinj), autoputevi i brze ceste uzduž i poprijeko Crne Gore, bolnice (Podgorica, Pljevlja), turistička neselja (novi gradovi), skijališta sa opremom za vještačko osnježavanje, žičara koja povezuje Kolašin, Mojkovac i Bijelo Polje, dio su neispunjenih obećanja.

U stvarnosti, simbol crnogorskog turizma grad-hotel Sveti Stefan zatvoren je petu godinu. Magistralna saobraćajnica između Mojkovca i Đurđevića Tare (Pljevalja) u prekidu je od januara 2023. Aerodromi čekaju kraj šestogodišnjeg tendera za davanje u koncesiju i neophodnu modernizaciju. Nekadašnji ponos crnogorske poljoprivrede, AD Plantaže, pakuje uvezeno vino, između ostalih i pod etiketom Crnogorski chardonnay. Svoje nemaju zbog lošeg stanja u vinogradima. Menadžeri državnih pomorskih kompanija rasprodaju brodove. Požare gase avioni i helikopteri iz inostranstva. Podgorički kolektor (ne)će se graditi u Botunu ili negdje drugo, samo ne znamo kada. U bolnicama, kad se dođe na red, pacijenti dobiju i popis sanitetskog materijala koji treba ponijeti sa sobom…

Avgustovska većina iz 2020. okupljena oko liste koju je formirao pokojni mitropolit MCP Amfilohije Radović a, kao nosilac, predvodio Zdravko Krivokapić, mandat je počela novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti i izmjenama propisa o upošljavanju javnih funkcionera i službenika.

Sniženi su kriterijumi vezani za školsku spremu i radno iskustvo. Zvanično, da bi se proširila baza potencijalnih kandidata i ispravila nepravda iz vremena DPS vladavine. Milo Đukanović i njegovi sljedbenici nijesu zapošljavali političke neistomišljenike. Ispostavilo se da to ili nije tačno ili su se neki, danas visokopozicionirani državni i lokalni zvaničnici, baš dobro prikrivali. Nezvanično, dio partijskih aktivsta i funkcionera novih vlasti imali su ambicije koje nadilaze njihove stručne i radne kvalifikacije. Trebalo im je izaći u susret zbog zasluga u rušenju prethodnih vlasti. I bi što bi.

Krivokapićeva Vlada sa 14 članova (predsjednik, potpredsjednik i 12 ministara), dogovorena u manastiru Ostrog, bila je najmanja u istoriji crnogorskog višepartizma. Mandat je počela spektakularno, zaduženjem od 750 miliona eura. Nastavila je programom Evropa sad I, pa pala nakon što je potpredsjednik Dritan Abazović, uz malu pomoć sa strane, odlučio da prekine agoniju stalnih nesporazuma na relaciji izvršna – zakonodavna vlast. Dok je Krivokapić shvatio kako vjera nije dovoljna da se pomjeraju brda i planine. A kamoli da se pokrene duboko zamrznuti proces evropskih integracija.

Ta Vlada, odnosno njen premijer, ostaće upamćena i po tome što je Krivokapić odbio da potpiše u Beogradu pripremljeni tekst Temeljnog ugovora sa SPC, što je među dijelom partija iz vladajuće koalicije doživljeno kao čin veleizdaje. Baš kao i odluka o moratorijum na DUP Budva, uvedena u junu 2021. zbog sumnji da postojeći plan “služi interesnim grupama i nekontrolisanoj gradnji”. Ono što je sa jedne strane tumačeno kao pokušaj da se zaustavi urbanistička mafija, dio vlasti (tadašnji DF prije svih) tumačio je kao kočenje razvoja.

Dok je država obećavala brzo donošenje planskih dokumenata, počev od Prostornog plana Crne Gore na niže, investitori divlje gradnje preselili su se, odnosno proširili, na sjever države. Budvanizacija Kolašina i Žabljaka je u toku.

Preko Krivokapićeve vlade upoznali smo, kao ministre finansija i socijalnog staranja odnosno ekonomskog razvoja, današnjeg premijera Milojka Spajića i predsjednika  države Jakova Milatovića. Na svoj način, rad tog kabineta obilježila je i ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić. Klerikalizacija, istorijska revizija po mjeri četničkog pokreta i velikosprskog nacionalizma, te intenzivan obračun sa političkim neistomišljenicima obilježili su njen mandat.

Samo u junu 2021. smijenjeno je preko 140 direktora osnovnih i srednjih škola, bez sprovođenja zakonske procedure sa unaprijed pripremljenim šablonskim obrazloženjem. Među smijenjenima se našla i jedna pokojnica.

Nakon razrješenja Krivokapićeve vlade, iza Bratić je ostalo  preko 140 tužbi zbog nezakonitih smjena. Skoro sve su okončane u korist smijenjenih direktora/direktorki. Zbog isplate dosuđenih naknada i otšteta država će izgubiti više od million eura. NVO Centar za građansko obrazovanje je zbog nastale štete usljed nezakonitih razrješenja školskih direktora, još u novembru 2022. SDT-u predao krivičnu prijavu protiv bivše ministarke. Nema informacija u kojoj fazi je taj postupak.

Identično, serija hapšenja i optužbi na račun funkcionera iz vremena DPS vlasti (Vesna Medenica, Milivoje Katnić, Blažo Jovanić, Zoran i Petar Lazović, Verica Maraš, Veselin Vukotić, Veselin Veljović…) ali i visokopozicioniranih pripadnika 30-to avgustovske većine (Rade Milošević, Milo Božović, Marko Kovačević, Bratić…) još nije dobila sudski epilog ni u prvostepenom postupku. Zato je, i pored personalnih promjena na vrhu sudskih i tužilačkih vlasti i velikih očekivanja javnosti, sve izraženiji stav da je crnogorsko pravosuđe jedna od institucionalnih crnih tačaka. A da će pravda, bez suštinskih i sveobuhvatnih reformi u toj grani vlasti, ostati nedostižna i spora – do zastare postupaka. Reformi, ipak, nema. Dobrim dijelom i zbog želje aktuelnih političkih vlasti da taj sistem zadrži pod punom kontrolom.

Poseban dio priče je Ustavni sud koji će, za koji mjesec, ponovo postati formalno nefunkcionalan zbog neimenovanja novih sudija. Djeluje kako se u Skupštini Crne Gore zbog toga niko ne sjekira. Istina bi mogla biti malo drugačija: po praksi uspostavljenoj za vrijeme DPS vladavine, u parlamentu čekaju da se u Ustavnom sudu uprazni dovoljan broj mjesta, da bi se posao njihove popune završio po modelu međupartijske trgovine. Kvalitet izabranih ostaje manje važan od njihove lojalnosti.

Ono što nije mogla vlada Zdravka Krivokapića, uradila je ona manjinska,formirana u proljeće 2022., pod komandnom palicom Dritana Abazovića (21 član računajući mandatara). Makar kada je potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC u pitanju. Abazović je Ugovor sa patrijarhom SPC Porfirijem Perićem potpisao  bez saglasnosti koalicionih partnera, pa je vlada izgubila povjerenje u parlamentu poslije samo tri i po mjeseca. A njegovo insistiranje kako u tom dokumentu “nema ništa sporno” pokazalo se kao prilično problematično u nedavnom slučaju pojavljivanje Pavla Đurišića u Zaostru gornjem.

Pad Abazovićeve vlade je ponovo zaustavio obećano oživljavanje pristupnih pregovora. Kako je ta vlada u tehničkom mandatu provela još 13 mjeseci, sve do formiranja Spajićevog kabineta krajem oktobra 2023., izgubljeno je još dragocjenog vremena. U momentu kada su nam sva vrata bila širom otvorena, zbog ruske agresije na Ukrajinu i neskrivenog nauma zvanične Moskve i Beograda da Crnu Goru vrate pod svoje okrilje.

Abazovićeva vlada nastavila je, na tragu Evropa sad i Spajića i Milatovića,  nepromišljeno podizanje zarada u javnom sektoru. Verbalni obračun sa duvanskom mafijom ostao je u sjenci hapšenja Rada Miloševića, bivšeg direktora Uprave prihoda i carina i visokopozicioniranog funkcionera URA, imali smo ljetnju turističku sezonu na nivou rekordnih. Ipak, negov mandat obilježilo je masovno ubistvo u cetinjskom naselju Medovina i nespremnost nadležnih službi bezbjednosti i njihovih čelnika da adekvatno reaguju tokom i nakon zločina.

Tvrdoglavost premijera Abazovića umalo nije dovela do bojkota popisa organizovanog u novembru 2023., bez adekvatne pripreme, dogovora sa opozicionim partijama i institucijama koje zastupaju interese manje brojnih naroda u Crnoj Gori. Mir u kući sačuvao je novoizabrani premijer Milojko Spajić, u zadnji čas, demonstrirajući vještinu postizanja kompromisa. Iako je prethodno odbio da ispuni zakonsku obavezu i u parlementu pročita program svoje vlade (ekspoze).

Po onoj narodnoj: nije kome je obećano, Spajić je umjesto Abazovića formalizovao donošenje zakona koji su bili minimum minimuma za dobijanja privremenog pozitivnog mišljenja o nastavku pregovora sa EU (tzv. IBAR), obećao nekih 600 kilometara novih saobraćajnica kroz Crnu Goru do 2030., i realizovao najavljeni program Evropa sad II. Modifikovan na štetu onih koji nijesu imali minimalne plate i penzije, a ponajviše na brigu onih koji vode računa o javnim finansijama.

Iako su zarade i penzije znatno uvećane u odnosu na vrijeme DPS vladavine, inflacija je pojela znatan dio povišica datih na račun državnog odricanja od prihoda po osnovu uplata za zdravstveno i penziono osiguranje. Neke kategorije stanovništva, poput podstanara i potencijalnih kupaca vlastitog krova nad glavom, su na ozbiljnom gubitku pošto su rente i cijene novoizgrađenih stanova rasle puno  brže od Spajićevih povišica. Dok praznina u državnom budžetu počinje da zjapi, dijelom i zbog neispunjenih očekivanja o nastavku rasta potrošnje i nade da će ovogodišnja turistička sezona donijeti rekordni priliv u državnu kasu. Onako, sama od sebe. Ali to je priča od koje već na jesen, po svoj prilici, nećemo moći da pobjegnemo. Stići će ona nas.

Postoji nekoliko stvari u kojima su Krivokapićeva, Abazovićeva i Spajićeva vlada djelovale, možda ne jednako uspješno, ali dosljedno. Prema navedenom redosljedu. Prva, nastavak svih zloupotreba institucionalne moći koje im je na raspolaganju ostavio DPS. Sitne i krupne privilegije direktora i državnih funkcionera, partijsko zapošljavanje i nepotizam od Vlade do lokalnih komunalnih poreduzeća, odsustvo odgovornosti za loše odluke i neurađeno, rasipanje državnog novca i skrivanje iza partijskih/nacionalnih zastava kad vas zateknu sa rukom u tegli. I sve se to pokriva i brani na isti način: vi bi da se vrati DPS.

Druga dosljednost ogleda se u snažnom uticaju zvaničnika SPC, a preko njih ili paralelno sa njima, i namjesnika Aleksandra Vućića na odluke zakonodavnih i izvršnih vlasti. Počelo je preporukama da se za državni posao obezbijedi potvrda lokalnog paroha o učešću u litijama, a završilo tvrdnjama mitropolita Metodija da su crkvene vlasti jače od svjetovnih, opomenama mitropolita Joanikija kako aktuelna vlast ostaje gluva na zahtjeve crkve i vjernog naroda, i javnog Vučićevog poziva  Spajiću da dođe na paradu u Beograd i vidi šta je prava vojska.

Pod tim pritiskom, ovdašnja vlast je odnose sa Hrvatskom dovela na ivicu sukoba, dok je nezadovoljstvo sve očiglednije i u Sarajevu, zbog podrške koju ovdašnje vlasti, javno ili prećutno, daju Miloradu Dodiku i njegovom pokušaju odmetanja od BiH. Paralelno, na svakom mjestu i na razne načine, dio vlasti predvođene Andrijom Mandićem pokušava Crnu Goru vratiti na podešavanja iz 90-tih prošlog vijeka. Ona po kojima su Pavle Đurišić  ili Ratko Mladić nacionalni heroji, gdje pogrom civila druge vjere i nacije nijesu ratni zločini nego sušta potreba borbe za opstanak, a svi koji se protive politici žice i noža su izdajnici i strani plaćenici.

Pet godina kasnije, promijenili su se akteri na vlasti i ugao posmatranja, ali je metodologija ostala ista. Kao i zloupotreba naslijeđenih privilegija.  Ostaje tek pouka iz 30. avgusta 2020: vlast je smjenjiva

Zoran RADULOVIĆ