FOKUS
DESET NAJBOGATIJIH CRNOGORSKIH PORODICA: Milioneri preko državne grbače

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Pošto nema zvaničnih podataka o najbogatijima u Crnoj Gori, listu 10 najimućnijih crnogorskih porodica teško je precizno sastaviti. Jedno je sigurno, na njenom vrhu morala bi biti porodica Đukanović
Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je nedavno da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica.
“Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju. To je postalo više štrikiranje nego stvarni napredak”, rekao je francuski ambasador.
Ko su tih deset porodica o kojima govori ambasador? Na to pitanje nije lako dati precizan odgovor, pošto zvanične liste o najbogatijima u Crnoj Gori, zasnovane na podacima poreske uprave i drugih relevantnih ustanova – nema. Tu je i činjenica da su oni koji su danas najbogatiji u Crnoj Gori, dio kapitala stekli kao tranzicioni pobjednici, te da se njihov kapital nalazi dobrim dijelom i van Crne Gore, ili se vodi na druge osobe. Zvanično, zna se samo da je ove godine u Crnoj Gori – 71 milioner. Sudeći po bankovnim računima. Po nedavno javno saopštenim podacima CBCG, koje joj banke mjesečno dostavljaju, toliko ljudi je na kraju avgusta u bankama imalo depozit veći od milion eura. Najveću depozit je 32 miliona eura.
Jedno je, međutim, sigurno, na vrhu liste najbogatijih porodica, mora biti porodica Đukanović. Bogatstvo porodice Đukanović prepoznali su i u svijetu. Aktuelni predsjednik Crne Gore i njen dvodecenijski premijer Milo Đukanović našao se i na Forbosovoj listi najbogatijih vladara svijeta, sa bogatstvom procijenjenim na 167 miliona. No, taj broj je u stvari procjena bogatstva Đukanovića još iz 2009. godine. Tokom deset godina koje su uslijedile, u porodici Đukanović stasao je još jedan milioner. Predsjednikov sin Blažo postao je biznismen u jednom od najunosnijih poslova – izgradnji hidorelektrana. Samo ta činjenica dovoljna je za procjenu da je bogatstvo ove porodice mnogo veće.
Kako se Đukanović s platom koja ne prelazi hiljadu eura, našao na listi najbogatijih svijeta? Kako je mlađahni premijer siromašne zemlje koji je nosio džemper, postao premijer i predsjednik još siromašnije zemlje koji samo na ruci ima satove vrijedne milion eura.
Više svjedoka tvrdilo je da je Đukanović prve velike novce u stvari zaradio od šverca cigareta. Zbog kog se našao i na međunarodnoj optužnici za šverc cigareta.
,Odgovorno tvrdim da sam ja svjedok koji je vidio kako je Đukanović uzimao dio novca što ga je Stanko Subotić zaradio krijumčarenjem cigareta. Lično sam vidio torbu punu novca koju je pokojni Bokan ostavio Đukanoviću u njegovom kabinetu u zgradi Vlade Crne Gore dok je Đukanović bio premijer. Ja sam tada doveo Bokana u kabinet Đukanovića”, tvrdio je svojevremeno, između ostalih, Srećko Kestner, poslovni partner beogradskog biznismena Stanka Subotića. Kestner je u Njemačkoj nedavno osuđen za šverc cigareta.
I Đukanovićev kum Ratko Knežević, šef trgovačke misije Crne Gore u Vašingtonu tvrdio je da su Đukanović i Subotić bili organizatori „duvanske mafije”, koja je od tog posla zaradila milijarde dolara. Prema Kneževićevim tvrdnjama, samo u 1999. i 2000. godini, preko računa dvije firme iz Lihtenštajna i Kipra, duvanski kartel oprao je 2,3 milijarde nemačkih maraka. U intervjuu Vijestima, Knežević je tvrdio da su su istražitelji iz Barija sumnjali da su te dvije firme kontrolisali upravo Đukanović i Subotić.
Kako god bilo, optužbe protiv Đukanovića nijesu nikada potvrđene u sudskom postupku. Optužnica protiv njega arhivirana je. Đukanović je zvanično prvi milion zaradio tako što je uz pomoć prijatelja Duška Kneževića u londonskoj Pireus banci uzeo kredit id 1,5 miliona eura. Knežević je kao keš kolateral za taj kredit položio milion i po depozita. Đukanović je ovaj kredit iskoristio da kroz dokapitalizaciju kupi dio akcija Prve banke, čiji je najveći akcionar već bio njegov brat Aleksandar. Kada je Đukanović “ušao“ u banku mlađeg brata, akcije su počele vrtoglavo da rastu. Samo za 20 dana vrijednost jedne akcije porasla je gotovo duplo. Ostalo je istorija.
I ostali članovi porodice premijera Đukanovića postali su za vrijeme njegove vlasti bogati, da ih se ne postidi Forbsova lista najbogatijih. Brat Aleksandar je preko noći od nezaposlenog postao vlasnik Prve banke. A ta banka, je, opet, preko noći, kada su je preuzeli Đukanovići počela da raste brzinom svjetlosti. Uglavnom zahvaljujući državi. Danas posjeduje i ogromne nekretnine.
Aleksandar Đukanović je samo od Limenke, zgrade MUP-a koja nije uklonjena kako je predviđeno sa zemljišta koje je kupio od države, zaradio deset miliona eura. I to isključivo propustima Đukanovićeve vlade. Godinama je dobijao unosne, milionske poslove, od države preko Republičkog zavoda za urbanizam koji je privatizovao. Samo po osnovu rentiranja nekadašnje Pošte u centru Podgorice, koju je kupio po privilegovanoj cijeni, obezbijedio je prihod od blizu million eura. I tako redom.
Mladi Đukanović krenuo je stričevim stopama. Priliku da zaradi ozbiljne novce dobio je od crnogorske vlade. Milionski poslovi sa državom su se samo ređali.
Imetku porodice, ne beznačajno, doprinosi i sestra predsjednika, Ana Đukanović. Bivša sutkinja postala je advokatica, nakon što je sudskom odlukom omogućila da budvanski hotel Avala, privatizuje kompanija Bepler i Džejkobson, sa svega nekoliko funti na računu. Ispostaviće se da iza ove kompanije stoji Đukanovićev prijatelj, biznismen Zoran Bećirović, za koga se smatralo da je bio front dijela Đukanovićeve imovine. Sestra premijera nastavila je karijeru kao zastupnica upravo kompanije Bepler i Džejkobson. Njena advokatska karijera vidi se kao „uspješna“, ali je činjenica da je njen uspjeh vrlo često povezan sa bratovim poslovima i poslovnim partnerima.
Nego, nijesu se samo Đukanovići obogatili u protekle dvije decenije. Tu su i njihovi kumovi, prijatelji, prijatelji sa zajedničkih međunarodnih potjernica…Teško je reći ko bi od njih bio na drugom mjestu liste od deset najbogatijih porodica. Posebno, zbog toga što su u međuvremenu neki od njih, izgubili naklonost Đukanovića.
Porodica Marović bi se tako donedavno sa sigurnošću našla na vrhu liste. Osim milionske imovine u Crnoj Gori, koju je Svetozar Marović uknjižio preko noći, probudivši se kao milioner, poznato je da je samo na računu supruge Svetozara Marovića u Švajcarskoj u periodu od 2006. .o 2007. bilo 3,8 miliona dolara. Do tog podatka došlo se zahvaljujući Međunarodnom konzorcijumu istraživačkih novinara (ICIJ). Prema svjedočenju bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, i Svetozar Marović je prvi milion zaradio od šverca cigareta.
U međuvremenu, Marović je optužen da je bio šef budvanske kriminalne grupe, koja je oštetila Budvu za desetine miliona, kao i njegov sin Miloš. Dio imovine oduzet im je, ali je vrijednost te imovine manja prilično i od iznosa za koji se zna da je bio na računu Marovićeve supruge. Koliko je još takvih računa, možda jednom i saznamo.
Među najbogatije svakako spada i biznismen Duško Knežević, donedavno vrlo blizak porodici Đukanović. Čovjek koji je položio milion i po eura za Đukanovićev kredit, neko ko je finansirao kovertama izborne pobjede Đukanovićeve Demokratske partije socijalista, čovjek koji je doveden u vezu i sa of-šor kompanijama preko kojih je 2,3 miliona eura mita za privatizaciju Telekoma, stiglo do ovdašnjeg vrha. Vlasnik je ovdašnje Atlas grupe, koja se širila u različitim poslovima, od bankarskih do medijskih. Iako je i on danas pod optužnicom, sa blokiranim računima, teško da je ostao bez imetka stečenog u tranzicionim vremenima.
Tu su još neki prijatelji Đukanovića iz duvanskih devedesetih. Međunarodnom optužnicom obuhvaćena su još dva crnogorska „biznismena“ – Veselin Barović i Branislav Mićunović. Barović je preko Eurofonda, nakon devedesetih postao vlasnik brojnih kompanija, koje je mahom odveo u stečaj. No, upravo je zahvaljujući tome došao u posjed brojnih nekretnina kojima su te kompanije gazdovale. Samo imovina Solane procjenjuje se na milijardu. I danas se još nije preciziralo da li Eurofond, odnosno Barović imaju pravo da kao vlasnici raspolažu ovom vrijednom imovinom, odnosno prirodnim parkom.
Mićunovićevo bogatstvo teško je procijeniti. Njegova porodica i poslovni prijatelji zvanično gazduju Lutrijom Crne Gore. No, njegovo ime vezuje se za poslove podzemlja. A konekcije dopiru sve do samog vrha vlasti. Na svadbi njegovog sina, među zvanicama, našao se i politički vrh. Smatra se da je jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji, ako ne i najmoćniji.
Za podzemlje vezuje se i porodica Pljevljaka Darka Šarića, kojem se trenutno sudi za šverc narkotika u Beogradu. Njegov brat Duško, u Crnoj Gori je oslobošen optužbi za pranje novca, jer pravosuđe nije ni pokušalo da utvrdi porijeklo desetina miliona eura, za koje su tvrdili da su oprani preko crnogorskih banaka. Kako god, milioni su tu. Plus milonske naknade iz budžeta koje su izdvojene zbog loših optužnica.
Tu je još jedan biznismen, kum Mila Đukanovića – Dragan Brković. Iako su mahom u stečaju brojne kompanije kojima gazduje, on je kroz decenije uz Đukanovića uzeo stotine miliona eura, stotine hiljada kvadrata zemlje, od planina do mora, desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, podigao stotine miliona kredita.
I dok se za jedan dio imućnih crnogorskih porodica, vezuju tajni računi i sive zone poslovanja, pa se ne može utvrditi kolikim bogatstvom u stvari raspolažu, za jedan broj jasno je da su među najbogatijima, samo po milionskim poslovima koje dobijaju od države.
Među takvima je svakako kompanija Bemax, koja je samo od auto puta uzela preko 300 miliona eura. Svake godine, takođe, nalazi se na listi firmi koje imaju najvrednije poslove sa državom. Zvanično, prema podacima Privrednog registra, direktor i osnivač ove možda najunosije kompanije u Crnoj Gori je Veselin Kovačević. No, u registru se navodi da je Kovačević osnivač čiji je udio nula posto. Ko onda stvarno stoji iza ove možda najunosnije građevinske kompanije u Crnoj Gori? Bemax se dovodio u vezu sa bivšim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, što je on demantovao. Takođe, povezivao se sa Rankom Ubovićem, vlasnikom bivšeg podgoričkog lokala Grand, koji je zatvoren nakon eksplozije.
Osim Bemaxa, tu je još nekoliko kompanija koje se bave građevinarstvom, čiji vlasnici, makar u nekretninama moraju biti na listi najbogatijih. Među takvima je, i kompanija Čelebić, čiji je vlasnik Tomislav Čelebić. Čelebić je takođe blizak vlastima, a osim posla sa nekretninama, sada je i u poslu sa malim hidroelekranama, koji je rezervisan za uski krug ljudi bliskih porodici Đukanović. I njenim članovima.
Osim građevinarstva, posao sa ljekovima, sudeći i prema podacima Uprave za javne nabavke, prilično je unosan. Dvije kompanije – Glosarij i Farmegra, godinama su u vrhu liste kompanija koje dobijaju najunosnije i najveće poslove od države kad je taj biznis u pitanju. Godišnje oni samo od države uzmu desetine miliona eura.
Vlasnici Farmegre su biznismeni Sreten Đikanović i Janko Radunović, koji su prema pisanju medija navodno u milosti Miomira Mugoše, bivšeg podgoričkog gradonačelnika i visokog funkcionera DPS. Osnivač firme Glosarij je biznismen Branislav Martinović, bivši direktor Bajfarma. Martinovića je na toj poziciji kasnije zamijenio Oleg Obradović, nekadašnji predsjednik borda Prve banke i jedan od aktera afere Telekom.
I Obradović je danas neko ko se bavi poslom izgradnje mini hidroelektrana, i svakako bi se našao na listi bogatih Crnogoraca. U tom poslu je, između ostalih i kum Mila Đukanovića Vuk Rajković.
Na listi kompanija koje unosno posluju sa državom je i firma Novi Volvox. Jedan od vlasnika te kompanije je Vladan Ivanović, brat Miodraga Ivanovića, još jednog aktera afere Telekom, te bivšeg predsjednika borda državne Pobjede. Ivanović je u prijateljskim odnosima sa porodicom premijera Đukanovića. Vladan Ivanović je i vlasnik kompanije Master Inženjering koja je izgradila zgradu u centru grada, u Ulici Vuka Karadžića, u kojoj je smještena Prva banka.
Novi Volvox se bavi građevinskim poslovima.
Tu su svakako i stranci sa crnogorskim državljanstvom. Vlasnici Maestral hotels and casinos Vei SengPol Pua i Petros Statis prijavili su da je ova njihova kompanija lani imala neto profit od 10,7 milionaeura, što je polovinu ukupnog iznosa profita svih firmi registrovanih za igre na sreću. Među najbogatijim ljudima sa crnogorskim državljanstvom i svjetske liste odavno prepoznaju bivšeg tajlandskog premijera Taksina Šinavatru
Da li je francuski ambasador imao još neku od porodica na umu, ne zna se. Sigurno je samo jedno – da se u Crnoj Gori milioner postaje sa državne grbače. I zahvaljujući političkim konekcijama.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ANKETA: ŠTA JE OBILJEŽILO 2019.
-
KULTURNI DOGAĐAJ I PROMAŠAJ 2019. GODINE: Pojedinačni uzleti i uzgajanje prosječnosti
-
Nijesmo zatečeni
-
VLADA ŠKRTA PREMA JEDINOJ OPOZICIONOJ OPŠTINI NA SJEVERU: Berane ne ljubi lance
-
Šezdesetogodišnji teatarski sjaj
-
URUŠAVANJE VLADAVINE PRAVA U NOVIM ČLANICAMA EU: Pravosuđe u PoljskojJ – od bure ka uraganu 5. kategorije
FOKUS
CIJENA POMRAČENIH ODNOSA CRNE GORE I HRVATSKE: Kamata na rezoluciju

Objavljeno prije
3 danana
8 Augusta, 2025
Iako je jasno da Hrvatskoj ne treba bezrazložno gurati prst u oko, makar zbog činjenice da put u EU vodi preko Konavala , dio ovdašnjih vlasti potpomognuti lokalnim čelnicima SPC to radi kad god im se ukaže prilika. S neskrivenom nasladom
Opet se natmurilo nad Debelim brijegom,. Sporenja između vlasti u Podgorici i Zagrebu prijete da, iz faze sporadičnih incidenata, pređu u hronično nerazumijevanje i trvenja.
Najnoviju epizodu započele su – značke. Ministarstvo odbrane Crne Gore koje je, kažu za potrebe posade školskog broda Jadran, izradilo dvije serije značaka na kojima je prikazan jedrenjak oko čijeg vlasništva se Hrvatska i Crna Gora spore, bezmalo, od raspada SFRJ.. Ovdašnja javnost, a čini se ni nadležni van Ministarstva, nije ni znala za taj poduhvat, izveden “bez skrivenih namjera, s ciljem promocije duge pomorske tradicije i značaja koji brod Jadran ima za Crnu Goru”.
U Zagrebu su bili pažljiviji i ažurniji. Hrvatska je Crnoj Gori tim povodom uputila protestnu notu koju su ovdašnji državni zvaničnici, uglavnom, prećutali. Dok se ministar odbrane Dragan Krapović oglasio ocjenom: “U konkretnom slučaju jednostavno nije bilo nikakve potrebe za protestom i reakcijom… Kao što smatram da nema potrebe ni prostora da produbljujemo ili pojačavamo postojeće razlike u stavovima.”
Ali, produbilo se. “Takvi potezi i poruke nisu u duhu dobrosusjedskih odnosa te kriterijuma i vrijednosti Evropske unije koje je Hrvatska dužna poštovati”, navodi se u objašnjenju hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova upućenom ovdašnjim medijima povodom slučaja značka. Uz specijalni dodatak: školski brod Jadran je dio vojne imovine koji je tokom raspada SFRJ nezakonito otuđen Hrvatskoj zbog čega joj Crna Gora duguje “više od dvije milijarde dolara”.
Dvije milijarde dolara nije mali dug. Pokazalo se da bivši i sadašnji zvaničnici u Crnoj Gori o tom potraživanju uglavnom nemaju pojma. Kako zvanično, tako i nezvanično. Po neko je, kažu, čuo ponešto o toj priči ali je nijesu uzimali za ozbiljno.
Sagovornici Monitora, nezvanično, smatraju da je taj problem “uglavnom” riješen još 2001. godine, kada je u Beču potpisan Sporazuma o sukcesiji SFRJ kojim su države nasljednice (Slovenija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i tadašnja SRJ) pravno regulisale pitanje nasljeđivanja pokretne i nepokretne imovine nekadašnje zajedničke države.
Član 3 tog sporazuma predviđa da će “pokretna imovina SFRJ preći na Državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila svoju nezavisnost”. Uz napomenu (paragraf 2 istog člana) da se taj princip neće primjenjivati “na pokretnu materijalnu državnu imovinu od velike važnosti za kulturnu baštinu jedne od Država sukcesora i koja je izvorno sa teritorije te države, kao što su: umetnička dela, rukopisi, knjige i drugi predmeti od umetničkog, istorijskog ili arheološkog interesa za tu državu; i naučne zbirke i značajne zbirke knjiga ili arhiva koji će pripisati toj državi”.
Naredni član Sporazuma bavi se pokretnom vojnom imovinom SFR Jugoslavije. Ona će, navedeno je, biti “predmet posebnih aranžmana koji treba da se dogovore između zainteresovanih Država sukcesora”. Međutim, isti dio dokumenta u sledećem paragrafu predviđa da će se u slučaju imovine bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja je korišćena u civilne svrhe, “priznavati važnost” teritorijalnog principa raspodjele (đe se šta zateklo).
Po tom principu, oni koji cijene da je jedrenjak Jadran u JNA korišćen u civilne svrhe (za obuku, putovanja i prijeme državnih zvaničnika…) računaju da on pripada onome kod koga se zatekao u vrijeme raspada SFRJ. Dakle, Crnoj Gori. U Hrvatskoj se, međutim, on tretira kao dio otuđene baštine koju treba (po)vratiti.
Nema javno dostupnih dokumenata koji svjedoče da su među zemljama nasljednicama SFRJ koje su međusobno ratovale tokom raspada zajedničke države, po okončanju sukoba vođeni razgovori/pregovori o preraspodjeli ili naknadi za prigrabljenu pokretnu imovinu JNA. Što ne znači, kao što vidimo iz hrvatsko-crnogorskog spora u najavi, da je to pitanje trajno zaključeno.
Dodatnu neizvjesnost u višedecenijski problem unosi i činjenica da je nakon osamostaljenja Crne Gore 2006, Republika Srbija nastavila međunarodni pravni subjektivitet nekadašnje SRJ/SCG. Preuzimajući sve međunarodne obaveze, uključujući i one iz Sporazuma o sukcesiji SFRJ, što je potvrđeno i prihvaćeno od UN i drugih međunarodnih organizacija. Crna Gora je 23. oktobra 2006, poslala notifikaciju UN 23 da prihvata sve međunarodne ugovore i obaveze koje je prethodno potpisala SCG.
Otuda je relevantno pitanje adrese na koju bi Hrvatska, ako i kada za to dođe vrijeme, uputila zahtjev za naknadu imovine nekadašnje JNA, prije svega pokretne imovine nekadašnje Ratne mornarice i vazduhoplova dislociranih iz baza na njenoj teritoriji. U tom kontekstu se, uz jedrenjak Jadran, najčešće pominju četiri aviona za gašenje požara tipa kanader koji su prebačeni na teritoriju SRJ odakle su prodati Grčkoj. Posao je, uprkos međunarodnim sankcijama, organizovala vlada tzv. SRJ pod kontrolom Slobodana Miloševića.
Poznavaoci tome dodaju i način na koji bi se utvrđivala republička pripadnost plovila Ratne mornarice SFRJ, pošto ratni brodovi, za razliku od trgovačke flote, nemaju matičnu luku. Uz manje-više nespornu činjenicu da problematizovana pokretna imovina JNA nije ni prije trideset godina vrijedila pomenute dvije milijarde dolara, dok je u međuvremenu obezvrijeđena ili uništena.
“Nije ta imovina vrijedila toliko ni za vrijeme Jugoslavije. Sve ono što je bilo u Crnoj Gori, uključujući i ono što je pridodato sa Ćilipa”, izjavio je penzionisani general Blagoje Grahovac za RTCG. “Što se tiče broda Jadran, on je po Badinterovoj komisiji stvarno i formalno vlasništvo Crne Gore”. Zato Grahovac zaključuje kako se “nešto drugo smjera na osnovu ovih izjava”.
Nije zgorega podsjetiti kako aktuelni spor oko Jadrana nije ni prvi ni najveći između susjeda, Crne Gore i Hrvatske.
Tadašnje crnogorske vlasti su od 1989, bile lojalan saveznik Slobodana Miloševića u njegovom nastojanju da SFR Jugoslaviju, šta god da od nje ostane, transformiše u nacionalnu državu (veliku Srbiju) svih Srba i onih koji su to trebali da postanu – Bošnjaka, Makedonaca, Crnogoraca…Politička poslušnost potvrđena je na terenu kada je, u jesen 1991, Crna Gora krenula na Konavle i Dubrovnik, u Rat za mir.
Pljačkaški pohod i opsada Dubrovnika trajali su od oktobra 1991. do maja 1992. Poginulo je 116 civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, uz 14 nestalih sa jedne i 13 sa druge strane. Iz svojih domova protjerano je 33.000 civila i uništeno više od 2.000 stambenih objekata. Pljačkano je sve: od tranzistora i televizora, preko stoke, do umjetnina, vozila, plovila, hotelskog inventara i opreme sa aerodrome Ćilipi. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu osudio je, zbog počinjenih ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika, generala Pavla Strugara (osam godina zatvora) i viceadmirala Miodraga Jokića (sedam godina). Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi.
U Crnoj Gori niko nije procesuiran zbog zločina i pljačke na Dubrovačkom ratištu. Osim što su, 2014. godine , za zlostavljanje logoraša, zarobljenih vojnika i civila u logoru Morinj osuđene četiri osobe – starješina (rezervni oficir), vojni policajac, stražar i kuvar iz logora. Ukupno 12 godina zatvora. DPS i njihovi nasljednici na vlasti, uključujući i današnje, nijesu pokazali interes da istraže zločine i procesuiraju odgovorne. Baš kao i u slučaju deportacije izbjeglih iz BiH, etničkog čišćenja u Bukovici, ubistava albanskih izbjeglica kod Kaluđerskog laza, radije su posezali za budžetskim novcem kao načinom za otkup grijeha.
Logor Morinj i sudbina ljudi koji su kroz njega prošli i danas je jedna od crnih tačaka crnogorsko-hrvatskih odnosa. Baš kao i logor Lora u Splitu, u kome su mučeni i ubijani crnogorski vojnici zarobljeni na Dubrovačkom ratištu. Samo što ovdašnje vlasti pokazuju neuporedivo manje interesovanja za ta dešavanja od njihovih kolega iz Zagreba. U Podgorici je , prije dvije godine, hrvatski premijer Andrej Plenković poručio da su pitanje odštete logorašima i potreba procesuiranja ratnih zločina na Dubrovačkom ratištu za Hrvatsku “i dalje otvoreno pitanje” u odnosima sa Crnom Gorom.
Upravo su dešavanja u nekadašnjem logoru Morinj, prije tri godine, najavila eru pogoršanja crnogorsko-hrvatskih odnosa. Još preciznije, jačanje struktura koje preferiraju povratak u političke ’90-te prošlog vijeka i promovišu tadašnji sistem vrijednosti.
Od oktobra 2022. do danas dio vladajućih struktura pokušava ukloniti, dok dio brani/čuva, spomen ploču posvećenu hrvatskim zarobljenicima u Morinju, koju su otkrila dva ministara iz Vlade Dritana Abazovića (ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević) u prisustvu hrvatskih kolega, ministra Gordana Grlića Radmana i Toma Medveda. Jednima je bilo sporno što otkrivanju ploče nije prethodila vladina odluka, drugima je problematičan njen sadržaj a treći bi, i onako i ovako, radije veličali Pavla Bulatovića i Pavla Đurišića.
Spomen-ploča, uglavnom, opstaje u nepromijenjenom obliku. Ali, mijenjaju je neke druge stvari.
Hrvatska je u oktobru 2023. uputila protestnu notu Crnoj Gori, zbog svojatanja “poznatih ličnosti iz hrvatske istorije” na pretpopisnim bilbordima koji su promovisali srpski identitet stanovnika Crne Gore i njenog okruženja (“Ponosni na svoje srpsko”). Iz Hrvatske je navedeno da naučnicima Ruđeru Boškoviću i Baltazaru Bogišiću nije mjesto u toj kampanji, protestujući zbog načina kojim se “pokušava pripisivanja srpskoj kulturi istorijske i kulturne baštine Hrvatske i hrvatskog naroda”.
Nepunu godinu kasnije crnogorska vlast usvojila je tzv. Rezolucije o genocide u Jasenovcu. Osuđujući nešto što niko ne spori (Republika Hrvatska se svojim ustavom jasno distancirala od NDH), Andrija Mandić, Milan Knežević i njihovi sljedbenici iz PES-a i Demokrata napravili su veliki korak ka urušavanju dobrosusjadskih odnosa u čiju je normalizaciju uloženo poprilično volje i truda. Sa obije strane.
Nakon iskazanog nauma o donošenju Rezolucije, zvanični Zagreb je, ponovo, uložio protestnu notu, a nakon njenog usvajanja u Skupštinu Crne Gore saopštena je odluka da se personama non grata u Hrvatskoj proglase predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, poslanik Milana Knežević i vicepremijer Aleksa Bečić. Odluka koja je još na snazi obrazložena je stavom da su trojica crnogorskih zvaničnika “proglašeni nepoželjnim zbog narušavanja dobrosusjedskih odnosa i kontinuirane zloupotrebe te države za unutrašnje političke svrhe”.
Iako je svakome jasno da Hrvatskoj ne treba bezrazložno gurati prst u oko, makar zbog činjenice da put u EU vodi preko Konavla, (bez hrvatske saglasnosti nema formalnog napretka ni zaključenja pristupnih pregovora), dio ovdašnjih vlasti potpomognuti lokalnim čelnicima SPC to radi kad god im se ukaže prilika. S neskrivenom nasladom.
„Subjekti u Vladi i parlamentarnoj većini okupljeni oko Andrije Mandića i u Demokratama realizuju aktivnosti unutar svoje agende da nas posvađaju sa svim susjedima, osim, naravno, sa Vučićevom Srbijom, i vuku nas u orbitu rusko-srpskog uticaja“, tvrdi funkcioner Evropskog Saveza Vatroslav Belan. “Možda i pojedine zapadne adrese još toga nisu svijesne, ali biće kasno kada se karte do kraja otkriju u presudnim momentima za konačno pozicioniranje Crne Gore i shvati da su DF i Demokrate samo vješto glumili emancipovane proevropske političare, a da su sve strateški radili u skladu sa onim što im srce ište – da Crnu Goru poklone ‘srpskom svetu’ i od nje učine Bjelorusiju na Jadranu koja se klanja Vladimiru Putinu.“
Milojko Spajić i PES problem ne vide na sličan način, ne znaju kako da ga riješe ili su, možda, saglasni sa politikom koalicionih partnera. To ne može još dugo biti tajna. Rezolucija o Jasenovcu i slični poduhvati koštaju sve više i više.
Zaboravljena Prevlaka
U Podgorici se, makar javno, previđa neriješeno pitanje granice između Crne Gore i Hrvatske.
Po okončanju Rata za mir granicu na Prevlaci preuzeli su posmatrači UN i to je stanje trajalo do 2002. Tada je potpisanim Protokolom o privremenom graničnom režimu utvrđena privremena granica po kojoj Hrvatska ima kontrolu nad kopnenim dijelom Prevlake, dok je akvatorijum uz lijevu obalu poluostrva proglašen “ničijim morem”. Tim rješenjem, zvanično, nijesu zadovoljna ni jedna ni druga strana. Hrvatska problematizuje morsku, a Crna Gora i morsku i kopnenu granicu.
Pregovori o trajnom rješenju započeti 2008. nijesu daleko odmakli. Prema dostupnim podacima, od 2015. nije održan ni jedan sastanak međudržavne Komisije koja bi trebala da riješi problem. Ili ga uputi na arbitražu. Evropska komisija je u prošlogodišnjem izvještaju o Crnoj Gori konstatovala da nema napretka u procesu razgraničenja sa Hrvatskom.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

Dan prije sjednice Odbora za bezbjednost, glasnogovornik EK Gijom Mersije je Vijestima rekao da Brisel očekuje pojašnjenja vezana za predložene izmjene zakona o ANB i “omogućavanje EK da izvrši temeljnu analizu, prije nego što se nastavi s procedurom usvajanja tog zakona”. Nevladin sektor i opozicija su tražili da se kompletan nacrt povuče iz procedure. Posljednja vijest: predlog zakona je povučen iz skupštinske procedure
Odbor za bezbjednost crnogorske Skupštine je u srijedu usvojio izvještaj o razmatranju predloženog Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) zajedno sa osam amandmana koje je Vlada poslala dan ranije u 19 sati nakon elektronske sjednice. Šest članova Odbora je podržalo novi tekst. Poslanik opozicionih Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević je glasao protiv dok je Vladislav Bojović iz vladajuće koalicije bio uzdržan. Ovim je otvoren put da se novi (izmijenjeni) ANB zakon nađe na dnevnom redu Skupštine i uskoro bude usvojen – osim ako ga ne spriječe intervencija Evropske komisije (EK) i EU diplomate.
Dan prije sjednice Odbora za bezbjednost, glasnogovornik EK Gijom Mersije je Vijestima rekao da Brisel prati dešavanja u sigurnosnom sektoru uključujući i nacrte novog Zakona o ANB-u. Takođe, EU očekuje pojašnjenja vezana za predložene izmjene i “omogućavanje EK da izvrši temeljnu analizu, prije nego što se nastavi s procedurom usvajanja tog zakona”. Mersije je naglasio da se promjene u oblasti bezbjednosti moraju “sprovoditi kroz transparentan i inkluzivan proces javnih konsultacija”.
Vlada je, što nije prvi put; krajem prošle sedmice na elektronskoj sjednici, usvojila prvi Prijedlog Zakona o ANB-u i u skraćenoj proceduri ga poslala parlamentu bez javne rasprave. To je izazvalo burnu reakciju nevladinog sektora i opozicionih partija uz opaske da su predložene izmjene neustavne i suprotne međunarodnim standardima. Udruženje pravnika i nezavisni mediji su upozorili da nema nijedan razlog da se zakon usvaja po hitnom postupku uz apele Evropskoj Uniji da zaustavi usvajanje novog zakona.
Prvi prijedlog Zakona o ANB-u Vlada je na svom portalu objavila 23. jula ove godine. Tvrdi da, iako nije bilo javne rasprave, proces je prošao svu proceduru i nact je javno dostupan. Ukazuje se da član 52 Zakona o državnoj upravi propisuje da javna rasprava nije obavezna za oblasti odbrane i bezbjednosti. Navodno je ANB zakon usklađen s Ustavom CG, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i preporukama Savjeta Evrope. Vlada tvrdi da se ovim nacrtom uspostavlja višeslojni sistem nadzora, s tim da se nadzor elektronskih komunikacija i druge tajne mjere primjenjuju samo uz odluku predsjednika ili vijeća sudija Vrhovnog suda. Uvodi se i funkcija specijalnog kontrolora za nacionalnu bezbjednost. Parlament, Vlada, Vijeće za nacionalnu bezbjednost i Biro za operativnu koordinaciju će imati sopstvene mehanizme kontrole. Tajni nadzor biće ograničen samo na ozbiljne prijetnje – terorizam, špijunažu i organizovani kriminal uz prethodno sudsko odobrenje i visok stepen sumnje.
Nacrt objavljen 23. jula daje široka ovlašćenja tajnoj službi da bez sudskih naloga ili nadzora pristupa svim bazama podataka državnih i opštinskih organa, pravnih lica i “drugih subjekata”. U praksi to znači da bi ANB dobio zakonski odriješene ruke za neograničeni ulaz u telefonske listinge, lokacije baznih stanica, zdravstvene kartone, bankovne račune, poreske evidencije, sudske registre i sve što je potrebno za profiliranje nadziranih ili osumnjičenih osoba. Tu spadaju i članovi porodica uključujući i djecu.
Vlada je izmjenama obratila pažnju i na kadrovske resurse naglasivši da je “potrebno podmlađivanje kadrovskih kapaciteta Agencije”. Navodno se time “uvažava i iskustvo partnerskih službi” jer se predlaže da službeniku Agencije prestane radni odnos uz ostvarivanje prava na starosnu penziju” sa najmanje 30 godina staža, od kojih najmanje 15 godina provedenih u ANB-u.
Prema informacijama u medijima, 157 službenika Agencije (prema članu 70 predloženog zakona) ispunjava uslov od 30 godina staža. Po neformalnim saznanjima Monitora, ANB bi se u prvom naletu oslobodio do 60 službenika koji su karijeru (a neki i paralelne privatne biznise) izgradili u vrijeme Đukanovićevog režima. Uštedio bi se i znatna novac, zbog plaćanja “neraspoređenih” kadrova koji su kompromitovani ili nepodobni zbog političkog svrstavanja uz garniture prethodnih vlada, uključujući i one nakon 30. avgusta 2020.
U srijedu je objavljeno da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet na osnovu anonimne krivične prijave od kraja maja protiv sadašnjeg direktora Ivice Janovića. On je navodno na određene pozicije postavio osobe bez potrebnih kvalifikacija. U prijavi se navodi i da su nekim službenicima ostale iste plate iako su raspoređeni na niža radna mjesta.
Dio nacrta koji se tiče čistki neprofesionalnog kadra je manje sporan i za opoziciju. Blok DPS-SD smatra da su najproblematičniji “oni kadrovi koji su primani od 2020. godine” po riječima Nikole Zirojevića. Bivši premijer Dritan Abazović vjeruje da je “ta (kadrovska) odredba manje sporna od ove u kojoj žele da preuzmu ingerencije suda” i da bi to bilo “skandalozno ukoliko prođe”. Poslanik ZBCG Jovan Vučurović je naglasio su oni “najosjetljivi” na zloupotrebe ANB-a u prošlosti. “Nećemo dozvoliti da se ponovo…ANB politički instruira u bilo kom pravcu”, kazao je.
Neke nevladine organizacije su ukazale da predloženi član 83 daje mogućnost da se “za realizaciju nabavki u Agenciji ne primjenjuju propisi o javnim nabavkama”. Kupovina i servisiranje specijalnih uređaja za prisluškivanje i nadzor, oružja i druge specifične opreme je osjetljiva stvar za bilo koju Službu. Prema sadašnjem zakonu u takvim nabavkama postupa se po procedurama koje propisuje direktor Agencije.
Ministar pravde Bojan Božović je još nakon prvih primjedbi najavio da će njegovo ministarstvo predložiti izmjene nacrta kako bi se uvažila opravdana argumentacija. U srijedu je na Odboru rekao da ga je Vlada obavijestila da stalno komunicira sa EK i drugim EU institucijama oko predmetnog zakona. Božović uvjerava da Vlada neće riskirati zatvaranje poglavlja 23 (pravosuđe i temeljna prava) u pristupnim pregovorima sa EU zbog bilo kog zakona.
Nevladin sektor i opozicija su tražili da se kompletan nacrt zakona povuče iz procedure. Vlada je predloženim amandmanima donekle izašla u susret kritikama. Pristup elektronskim bazama podataka je sada moguć uz obavezni pisani sporazum između ANB-a i starješine organa / pravnog lica i uz mišljenje organa za zaštitu tajnih podataka i nezavisnog nadzora za zaštitu ličnih podataka. Drugim amandmanom Vlada je precizirala šta elektronski nadzor obuhvata (sadržaj komunikacije, saobraćajni podaci, lokacija, međunarodne veze, poštanske pošiljke). Drugim amandmanima je pojašnjena uloga predsjednika Vrhovnog suda o tome šta može a šta ne može biti odobreno za prikupljanje i način istog kao i produženje nadzora. Proširenje mjera nadzora ostaje u nadležnosti direktora ANB-a koji će takođe pisanim aktom i bez suda narediti nadziranje podataka o lokaciji i produžavati samostalno nadzor lokacije. U prvom nacrtu za nadzor lokacije je bila predviđena sudska odluka. Zadnji amandman ima dodatu riječ “može” pa se sada propisuje da se “radni odnos može zasnovati bez javnog oglašavanja”, a sistematizacijskim aktom se navode mjesta koja se tako popunjavaju.
Bilo da prođe sadašnji nacrt zakona ili da ga Vlada, pod pritiskom EU povuče ili opet izmijeni, uvijek će se naći prostora za zloupotrebe. Predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu i poslanik PES -a Miodrag Laković je rekao da se nijednim zakonom ne mogu spriječiti sve zloupotrebe. U praksi se to pokazalo tačnim i na primjeru zemalja Zapada. Početkom juna BBC je objavio opširni izvještaj o tome kako je britanska obavještajna služba MI5 tri puta na sudu prezentirala krivotvorene dokaze kako bi zaštitila svog agenta u redovima neonacističkih ektremista koji je optuživan za nasilje u porodici. Izgleda da su status agenta obavještajne službe i informacije koje je dostavljao bile pretežnije od krivičnog djela u produženom trajanju.
Njemački magazin Correctiv je prije deset godina objavio istraživačku priču o ranim godinama Vladimira Putina dok je bio agent KGB-a u Drezdenu. On je zaštitio Georga S. – svog njemačkog doušnika pedofila koji je silovao 10-godišnju djevojčicu i njenu prijateljicu i cijeli slučaj je zataškan. Sličnih primjera ima u službama širom svijeta.
U miloističkoj Crnoj Gori zloupotrebe ANB-a, tj. ranije UDB-e su široko poznate. Trenutno se sudi bivšem direktoru ANB-a Dejanu Peruničiću zbog zloupotrebe položaja, neovlašćenog praćenja i prisluškivanja novinara, opozicionara i drugih neistomišljenika tog režima. Suđenje je zatvoreno za javnost, kako nam je nezvanično rečeno, dijelom i zbog zahtjeva Srpske crkve (SPC). Naime, prisluškivani popovi i monasi su u snimljenim razgovorima iznosili teške međusobne optužbe. Dio prljavog veša iz SKY komunikacije je kasnije objavio i portal Libertas.
U neformalnim razgovorima za Monitor bivši i sadašni sigurnosni zvaničnici tvrde da se sve ne može podvesti pod zakonski okvir i da će uvijek postojati tendencija da se zaobiđu procedure kako bi se zaštitila država ili vlast, ili neko spriječio da postane vlast.
Afera Do Kvon je znakovit primjer zloupotrebe post-đukanovićevske vlasti u saradnji sa srpskom obavještajnom službom kako bi se politički rival oštetio na izborima. Tada je sadašnji premijer Milojko Spajić prvi i zadnji put u američkom Vol strit žurnalu (WSJ) optužio srpsku obavještajnu službu za namještanje afere. Navodno je i sadašnja reorganizacija ANB-a i dovođenje novog direktora urađena dijelom da bi se što više neutralizirala srbijanska agentura u Crnoj Gori ali i kriminalni proruski kraci đukanovićevskih struktura.
Posljednja vijest: predlog zakona je povučen iz skupštineske procedure.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

Dok se na ulicama nekažnjeno obračunavaju pripadnici dva zaraćena mafijaška klana, nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge, nova na bivšu vlast, politika sve više liči na klanovsku borbu u kojoj je našima sve dozvoljeno. Pa i nasilje. Između redova deklarativnih osuda dijela vlasti nedavnog napada na gradonačelnika Budve Nikole Jovanovića provijava poruka – tako ti i treba kad nijesi naš. Zvuči poznato
Vijesti o različitim vrstama nasilja sustizale su jedna drugu. U samo nekoliko dana dogodila su se dva hladnokrvna ubistva, koje bezbjednosni sektor karakteriše kao nastavak obračuna kriminalnih klanova, kavačkog i škaljarskog, kao i fizički napad na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića, uz uobičajeno punjenje stubaca crne hronike jezivim pričama o porodičnom i maloljetničkom nasilju.
Nakon što je u srijedu prethodne sedmice ispred svoje kuće u Podgorici ubijen Igor Nedović, u subotu nešto prije ponoći u bašti lokala Taormina u centru Podgorice je ubijen Ivan Milačić, koji je važio za bezbjednosno interesantno lice (BIL). Istom prilikom ranjen je Strahinja Radonjić koji je sa Milačićem sjedio za stolom, a metak je okrznuo i slučajnu prolaznicu, djevojku koja je šetala trotoaom u blizini mjesta gdje se ubistvo dogodilo.
Uz sve, lokal Taormina, u čiju je baštu utrčao i dalje neidentifikovani naoružani ubica i sasuo metake u goste, nalazi se na svega 500 metara od sjedišta Uprave policije.
Oba ubistva, označena kao nastavak klanovskog rata škaljaraca i kavčana, započetog još 2014 godine, imaju potpis profesionalnih ubica. Nedoviću je ubica prišao na motoru ispred kuće i hladnokrvno zapucao u njega, o čemu svjedoči i video snimak. Nakon što je kratko napustio mjesto zločina, vratio se kada je vidio da Nedović daje znake života, i opet zapucao u žrtvu. Vrh policije je saopštio da je ista osoba pokušala da ubije Nedovića i 16. maja ove godine, te da je tokom skrivanja imao , “ozbiljnu tehničku, logističku i finansijsku podršku”. I pored tih poliicjskih informacija drugi put je ubistvo uspjelo.
Ni u jednom nedavnom ubistavu u Podgorici, ubice nisu pokazivale zabrinutost da bi mogle biti uhvaćene.
V.D direktor policije Lazar Šćepanović saopštio je da policija ne može da preuzme apsolutnu odgovornost za bezbjednosnu situaciju, te da je sreća što nemamo slučajnih žrtava. Odgovornost je prebacio na lošu kaznenu politiku. Pohvalio se da je smanjen broj organizovanih kriminalnih grupa, što dostupni podaci ne potvrđuju (vidi box).
Zbog bezbjednosne situacije ove sedmice sastalo se i Vijeće za nacionalnu bezbjednost, nakon što je premijer Milojko Spajić sazvao sjednicu tog tijela, prethodno saopštivši da nema vremena da prisustvuje sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, na kojoj su takođe tema trebalo da budu mafijaška ubistva, a koju je inicirao predsjednik države Jakov Milatović. Sjednica Savjeta po ko zna koji put nije održana u nadgornjavanju predsjednika i premijera oko termina.
U saopštenju izdatom nakon sjednice Vijeća, na kojoj su osim predstavnika Vlade prisustvovali predstavnici pravosuđa i policije, saopšteno je da su posebno analizirana ubistva sa obilježljima mafijaških likvidacija.
“Ocijenjeno je da postoji korelacija između porasta broja krivičnih djela protiv života i tijela, trenda povećanja broja ukinutih pritvora, kao i nedonošenja presuda u roku od tri godine”, piše u saopštenju. Tako je na neki način i Vijeće odgovornost prebacilo na pravosuđe.
Opozicija prstom upire na vrh bezbjednosnog sektora, kojim rukovode Demokrate. Aleksa Bečić, lider Demokrata uzvratio je objavom dokumenta koji potvđuju da su visokopozicionirani članovi zemunskog klana imali crnogorska dokumenta tokom devedesetih, o čemu je Monitor pisao još prije dvije decenije. On je kazao da „korjeni aktuelnih problema sežu duboko u strukture bivšeg režima“. Prebacujući tako odgovornost na prethodni režim. Koji je nesumnjivo zaslužan za to što je Crna Gora dobila epitet mafijaške države. Ipak, već pet godina nove vlasti nijesu sprovele neophodne sistemske reforme. Uglavnom, na sceni je od vrha do dna prebacivanje odgovornosti.
Dan uoči vikenda kada se desilo drugo mafijaško ubistvo u Podgorici, predsjednik opštine Budva Nikola Jovanović fizički je napadnut 18. jula u Budvi. Zbog napada na njega uhapšen je Jovo Mitrović iz Budve , dok su njegova braća Vidak i Milorad Mitrović lišeni slobode zbog nasilničkog ponašanja. Sudija za istragu Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević odredio je pritvor do 30 dana Jovu Mitroviću zbog napada na Jovanovića. Vidaku i Miloradu Mitroviću izrečena je mjera zabrane prilaska Jovanviću.
Vidak Mitrović je funkcioner Nove srpske demokratije Andrije Mandića. On je nakon napada podnio ostavku na članstvo u Upravnom odboru Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.
“Događaji koji su ovih dana predmet interesovanja javnosti ni na koji način nisu povezani sa mojom političkom pripadnošću, niti sa radom ovog preduzeća, koje izuzetno cijenim. Ostavku podnosim iz uvjerenja da je očuvanje ličnog dostojanstva važnije od bilo koje funkcije”, saopštio je, aludirajući na prethodne javno iznijete optužbe Jovanovića.
Jovanović je optužio Mandića i NSD da su nalogodavci napada na njega, tvrdeći da je taj napad politički motivisan. Prema navodima Jovanovića, njegovi se napadači vode kao bezbjednosno interesantna lica (BIL).
Konačno se oglasio i predsjednik Skupštine, demantujući da ima ikakve veze sa dešavanjima u Budvi. “Nemam nikakve veze sa dešavanjima u Budvi i snažno osuđujem upotrebu sile, ali takođe tražim da video zapisi svađe Nikole Jovanovića i braće Mitrović budu javni”, napisao je Mandić na društvenoj mreži Iks.
Predsjednik Skupštine koji snažno osuđuje upotrebu sile, ipak je u nasilje u Budvi minimizirao svodeći ga na lične razmirice, dodatno javno iskazujući sumnju zatraživši video zapis svađe. „Građani Crne Gore nijesu naivni, znaju oni da to nema veze sa Andrijom Mandićem. Svi u Budvi znaju da se tu radi o ličnim razmiricama“,saopštio je. Mandić nije poimenice osudio nasilje svojih funkcionera.
Jovanović je saopštio da ta Mandićeva izjava predstavlja, kako je rekao, krajnje providan pokušaj da se brutalni napad pripadnika organizovane kriminalne grupe i funkcionera NSD relativizuje, zamagli istina i zaštite počinioci.
“Da budem potpuno jasan – nisam imao nikakvu svađu sa braćom Mitrović. Doživio sam brutalni kriminalni napad od strane lica koja se vode kao bezbjednosno interesantna i koja su direktno povezana sa Novom srpskom demokratijom, čiji je funkcioner jedan od napadača. Riječ je o organizovanom, unaprijed isplaniranom aktu nasilja, a ne o ‘svađi’, kako to pokušava da predstavi Mandić. Njegov pokušaj da podvalama i manipulacijom javnosti zamijeni uloge, da od napadača napravi žrtve, a od mene krivca – nije samo politički nepošten, već duboko opasan. To je direktan pokušaj zataškavanja zločina i zaštite partijskih vojnika koji sprovode nasilje kao metodu političke borbe”, kazao je Jovanović.
Trajući sukob Jovanovića i NSD kulminirao je nakon što je Jovanović u Budvi formirao vlast uz podršku DPS-a. Jovanović predvodi jednu od dvije struje budvanskog DF koji se podijelio nakon što je bivši predsjednik Milo Božović uhapšen u proljeće 2023, zbog sumnji da je učestvovao u međunardnom švercu droge. Jovanović je ostao lojalan Božoviću.
Govoreći o napadu na predsjednika Opštine Budva , v.d direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao je da je osumnjičeni imao personalne i političke motive za to djelo. “Motivi su više nego poznati”, kazao je. Jovanović je od Uprave policije zatražio da mu urade procjenu bezbjednosti, a na pitanje da li će do toga doći, Šćepanović je kazao da će procjena bezbjednosti biti urađena po zakonu.
Poput Mandića, i Demokrate, koje rukovode bezbjednosnim sektrom, su nasilje nad Jovanovićem osudile, osudivši istovremeno i Jovanovića za družbu sa batinašima.
“Oštro osuđujemo napad na predsjednika Opštine Budva, Nikolu Jovanovića. Vjerujemo da će nadležni organi utvrditi sve činjenice i rasvijetliti okolnosti ovog događaja. To što je Nikola Jovanović formirao vlast sa najvećom batinaškom partijom, koja je i donijela i afirmisala nasilje u Budvi, ne daje nikome za pravo da fizički nasrće na njega”, saopštile su Demokrate Budva. Ni Mandić ni Demokrate nijesu pomenule da je napadnut neko ko se nalazi na čelu grada, ima javnu funkciju.
Jovanoviću su po povratku na posao, stigle prijeteće poruke sa anonimnih mejlova, u kojima se posprdno govori o napadu na njega, i komentariše da mu sledeći put treba slomiti obje ruke i noge. Policija je procesuirala J.M. (48) iz Nikšića, koji je osumnjičen je da je putem mejla prijetio predsjedniku Opštine Budva.
“Nasilje nije samo izolovana pojava, već ozbiljan problem duboko ukorijenjen u društvu”, upozorili su iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, navodeći da cijena obavljanja javnih funkcija postaje mjerilo rizika. Oni su osudili napad Jovanovića i sve vidove verbalnih prijetnji i napada u politici i u vezi sa njom.
Dok se na ulicama nekažnjeno obračunavaju pripadnici dva mafijaška klana,nadležni odgovornost prebacuju jedni na druge, ili na bivše vlasti, politika neodoljivo liči na klanovsku borbu u kojoj je našima sve dozvoljeno. Pa i nasilje. Između redova deklarativnih osuda dijela vlasti napada na gradonačelnika Budve Nikolu Jovanovića provijava poruka – tako ti i treba kad više nijesi naš.
Zvuči poznato.
Milena PEROVIĆ
Broj kriminalnih grupa se ne smanjuje, a njihova moć jača
Nakon nedavnih mafijaških obačuna u kojima su ubijeni Igor Nedović i Ivan Milačić, koji su operativno važili za bezbjednosno interesantne osobe bliske kriminalnim klanovima, vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović medijima je saopštio da u Crnoj Gori djeluje 11 kriminalnih grupa, a da je sedam razbijeno za dvije godine.
“Imamo 11 kriminalnih grupa, a dvije najveće broje oko 300 članova”, tvrdi Šćepanović.
Njegove tvrdnje se ne poklapaju sa zvaničnim javno dostupnim podacima, odnosno Procjenama o opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. U posljednjoj procjeni, tzv SOCTA 2024, koja je bazirana na metodologiji Europol-a, piše da su u odnosu na prethodno izrađenu osnovnu verziju dokumenta – SOCTA 2021, identifikovane dvije nove OKG, dok je za jednu OKG utvrđeno da više nije aktivna. Prema podacima SOCTA 2021 bilo je registrovano aktivno djelovanje deset kriminalnih grupa.
“U Crnoj Gori je registrovano aktivno djelovanje 10 visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa, od kojih najveći broj ima preko 30 članova. Može se zaključiti da je došlo do smanjenja broja organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju u Crnoj Gori, obzirom na činjenicu da je Procjenom opasnosti od teškog i organizovanog SOCTA 2017 bilo registrovano postojanje 11 organizovanih kriminalnih grupa“, navodi se u Procjeni izrađenoj za 2021.godinu.
U SOCTA 2024, navodi se i da je dominantna kriminalna aktivnost visokorizičnih OKG iz Crne Gore krijumčarenje kokaina na međunarodnom nivou. “Pri čemu su ove strukture i dalje zadržale trend udruživanja sa kriminalnim grupama sa područja drugih država Zapadnog Balkana”.
Iz dostupnih procjena jasno se zaključuje da se broj kriminalnih grupa posljednjih godina povećavao. Njihova moć i uticaj su jačali.
Osim što je od 2021. do 2024.godine formirana još jedna kriminalna grupa, da se broj kriminalnih grupa u kontinuitetu povećava potvrđuje i dokument SOCTA 2021.U tom dokumentu je u odnosu na prethodnu SOCTA 2017, registrovano aktivno djelovanje dvije nove organizovane kriminalne grupe.
U dostupnim dokumentima se navodi da su bezbjednosne službe u periodu između 2017. i 2021. godine registrovale 60 mafijaških ubistava.
“Imajući u vidu činjenicu čvrste regionalne povezanosti između organizovanih kriminalnih grupa sa područja Crne Gore i organizovanih kriminalnih grupa sa područja zemalja regiona, prevashodno Srbije, mora se istaći da sukobi između organizovanih kriminalnih grupa nijesu ograničeni samo na teritoriju Crne Gore, već su uzročno posljedično povezani sa sukobima na teritorijama zemalja regiona, ali i pojedinih zemalja Evrope i svijeta. U sukobima navedenih organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori i zemljama regiona tokom izvještajnog perioda izvršeno je više od 60 teških krivičnih djela protiv života i tijela”, navodi se.
Znatno smanjenje broja registrovanih kriminalnih grupa zabilježeno je samo 2017 godine. Ali zbog toga što je u predhodnom periodu bilo aktivno čak 35 kriminalnih grupa.
Od 2010., do 2018.godine, izrađena su tri SOCTA dokumenta, (SOCTA 2010, SOCTA 2013 i SOCTA 2017). Kako je tada saopšteno broj organizovanih kriminalnih grupa 2017. bio je manji u odnosu na prethodni period za oko 70 odsto.
“Broj organizovanih kriminalnih grupa je tokom prethodnog perioda znatno smanjen, s obzirom da je prema podacima iz Procjene opasnosti od teškog kriminala – SOCTA 2010 bilo identifikovano 35 organizovanih kriminalnih grupa, dok je prema podacima iz Procjene opasnosti od teškog i organozovanog kriminala – SOCTA 2013 aktivno djelovalo 20 organizovanih kriminalnih grupa“, objasnili su tada iz MUP-a.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne
-
ALTERVIZIJA / prije 3 dana
Tehno-manija
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 3 dana
Uskrsla metamorfoza Hirošime
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 dana
Testiranje
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Multipolarizam na ivici apokalipse
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Miloševićevo
Milena Perović

Novi broj


CIJENA POMRAČENIH ODNOSA CRNE GORE I HRVATSKE: Kamata na rezoluciju

UNESCO TRAŽI TRENUTNI MORATORIJUM NA GRADNJU U KOTORU: Obustava gradnje i za Tivat, Hereg Novi i dio Cetinja

ĐUKANOVIĆ NAKON ZASTARE AFERE TELEKOM: Ruganje pravosuđu
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
JULSKI ŠPIC SEZONE 2025.: Turisti dolaze – nevolje ostaju
-
DRUŠTVO2 sedmice
ZAKLJUČANI SVETI STEFAN ČEKA PRESUDU: U petak završne riječi arbitraže u Londonu
-
INTERVJU3 sedmice
ŠEMSUDIN SKEJIĆ, NOVINAR: Opraštamo se od Al Jazeree balkans kao da je ljudsko biće
-
FOKUS3 sedmice
DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad
-
DRUŠTVO3 sedmice
SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz
-
Izdvojeno3 sedmice
ZAKON O LEGALIZACIJI: Novi pokušaj zaustavljanja divlje gradnje
-
Izdvojeno2 sedmice
MISTERIJA POSJETE NIKA ĐELJOŠAJA SAD: Traži li zaštitu FBI
-
FELJTON3 sedmice
RAMIZ HADŽIBEGOVIĆ – SALAŠ (VII): Svjedok sudbine življenja