Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

4 godine

na

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

MONITOR: Kakvi su izgledi da se opozicija u Srbiji dogovori da bojkotuje izbore? 

RADOVANOVIĆ: U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao, ili mu ih je Gazda omogućio, pod određenim dogovorenim uslovima. Već i samo to bogatstvo opozicije i „opozicije“ dovoljno je da bilo kakvog dogovora oko bilo čega, a ne samo bojkota ovakvih izbora, ne može biti.

MONITOR: Ima i ideja da je umjesto bojkota izbora blokada jedino rješenje…   

RADOVANOVIĆ: U totalitarnim režimima profašističkog tipa, što Vučićev režim jeste, nikakvi vidovi građanske neposlušnosti nisu dovoljni da bi se došlo do mirne promene vlasti, do poštenih izbora… Njih će eventualno prizvati široko socijalno nezadovoljstvo ispoljeno kroz moguće socijalne nemire i međunarodna podrška i pritisak pre svega EU da do takvih izbora dođe. Bez toga, Vučićev režim će sve više hrliti u bratske zagrljaje Kinezima i Rusima, što je demonstrirano i tokom vanrednog stanja.

MONITOR: Kako Aleksandru Vučiću uspijeva tako dugo da je i predsjednik, i tužilac, i sudija, i glavni urednik bezmalo svih medija, praktično vlasnik države Srbije?

RADOVANOVIĆ: Vučić je toliko uzurpirao, preoteo sve poluge vlasti i moći u Srbiji, da tako nešto, recimo, Miloševiću nikada nije uspelo. Više je razloga koji objašnjavaju njegovo tako uspešno gaženje i obesmišljavanje institucija, zakona i ustava, ali mi se jedan čini presudnim. U Srbiji, kao i u drugim državama nastalim na prostoru bivše YU, Crnoj Gori, recimo, nije došlo do svođenja „završnog računa“ nakon ratnih sukoba i počinjenih strašnih  zločina. U svakoj se od državica na koje mislim to plaća na određeni način, a u Srbiji i tako što su mnogi, za koje sam se zalagao da imaju fer suđenja, i sada na vlasti, a zakon o lustraciji koji je zbog njih donet, već davno ne važi. U tom smislu, Srbija je bila i ostala „sigurna kuća“ za zlikovce svih fela, a najviše za ratne zločince, od kojih su neki i sada u vlasti.

MONITOR: Analitičari kažu da su posljednji mjeseci vlasti premijerke Ane Brnabić zastrašujući zbir nasilja, jer je zloupotrijebila ovlašćenja srozavajući institucije, javnost i političku kulturu.

ADOVANOVIĆ: Od svog, u početku „kaktus statusa“ u bizarnoj skupini koja se zove Vlada Srbije, ova je dama, idolatrijski se identifikujući sa svojim Vođom, avanzovala do glavnog agresivca u timu i stranci svog „šefa“, kako premijerka zove Aleksandra Vučića. Krase je dve vrline (neki kažu i tri), zbog kojih se u vrednosnom sistemu Šefa visoko kotira: bespogovorno je odana Njemu, koji joj je dao premijersko mesto i ukazao toliko poverenje. Povrh toga, široko je neobrazovana i uopšte se ne opterećuje nekakvom podelom vlasti, tako da i u svojim skupštinskim nastupima prosto pleni navijačkim strastima i izrazima vređanja prema opoziciji, dok istovremeno širi spokoj izlivima iskrene ljubavi prema Vođi. Ana Brnabić je neopisiva i neizbrisiva pojava na mestu srpskog premijera.

MONITOR: U najnovijem izvještaju Fridom hausa navodi se, pored ostalog, da je režim u Srbiji hibridni a slični su i izvještaji Evropske komisije i Reportera bez granica…

RADOVANOVIĆ: Pojam hibridni režim je drugi izraz za nedemokratske režime u svetu među koje je Srbija, po većini relevantnih demokratskih kriterija, mogla biti svrstana i još pre pet godina. Nije, pre svega, zbog nerešene situacije sa Kosovom, zbog takozvane stabilnosti u regionu, a zbog čega se Vučiću predugo gledalo kroz prste. Inače, premijerka Brnabić Ana, gnevno nezadovoljna pomenutim izveštajem, sela je i na osamnaest strana teksta vrlo loše ocenila vrlo loše ocene o srpskoj demokratiji Fridom hausa, o kome ništa dobro ne misli ni njen šef.

 

Skupština je pozornica nasilja i primitivizma

MONITOR: Zašto je Skupština Srbije postala institucija u kojoj se krše sva moguća pravila ne samo parlamentarizma nego i zdravog razuma i rasuđivanja…

RADOVANOVIĆ: Skupština Srbije je već prilično dugo mračno zdanje i pozornica niskih strasti, nasilja i primitivizma koji sprovodi SNS većina u saradnji sa svojim opozicionim saplemenicima, Šešeljevim radikalima. To je ujedno i najpreciznija slika stanja u državi za koju je ozbiljno pitanje koliko uopšte država jeste.

U takvoj Skupštini, tačnije na njenom stepeništu, proteklih dana, jedan vremešni opozicioni poslanik u srpskoj narodnoj nošnji, u znak protesta što mu nisu dali da govori o „srpskom Kosovu“, stupio je u štrajk glađu. Čim je to video poslanik Boško Obradović, lider opozicionih desničarskih Dveri, sklon ekscesima, namah mu se dopadne ideja, pa i on stupi u štrajk glađu. A onda bude o svemu obavešten Gospodar Vučić, pa on pozove šefa svoje poslaničke grupe SNS Martinovića i kaže mu da on, i još neko koga odredi, takođe izađu na skupštinsko stepenište i uzvrate svojim štrajkom glađu. Kadrovi za svetske televizije: u sred Beograda, na stepeništu parlamenta, dvojica opozicionih poslanika štrajkuju nezadovoljni vlašću. Desetak koraka od njih i dvoje poslanika vladajuće partije u dirigovanom štrajku glađu zbog neefikasnosti državnog tužilaštva!? Sutradan je onaj prvi štrajkač u narodnoj nošnji odustao, a režimski štrajkači Martinovič i Božić, i opozicioni dverjanin Obradović dobili su ispred Skupštine svoje fanove i navijače što stranačke, što prave, pa je žandarmerija morala da razdvaja dve gupe građana spremnih da, ako neko naredi, krenu i u sukob.

Posredstvom svojih televizija, u direktnom prenosu iz svog kabineta preko puta Skupštine, predsednik Vučić je neposredno uticao na smirivanje navijačkih i stranačkih strasti što zbog korone, što zbog predstojećih izbora. To je realna slika Srbije u ovom trenutku.

 

Dačićeve opasne izjave

MONITOR: Šef diplomatije Srbije Ivice Dačića je izjavio da „dolazimo u situaciju da maltene počinje bratoubilački rat između Srba i Crnogoraca”, komentarišući dešavanja u Crnoj Gori poslije hapšenja sveštenika SPC zato što su prekršili propise o sprečavanju širenja pandemije korona virusa. Vaš komentar?    

RADOVANOVIĆ: Dačić, nažalost, jeste šef diplomatije Srbije, za šta ga posebno kvalifikuje neznanje stranih jezika, ali su njegove izjave, ne samo primitivne i otrovne, nego i bahate i opasne. Ovaj ne mnogo talentovani kafanski zabavljač, dokazano spreman da kada može zabije nož u leđa i onome u koga se kune, najčešće i govori i peva ono što mu Gospodar Vučić naloži. A Gospodar izjavljuje da povodom hapšenja u Nikšiću ništa ne može, jer ne želi da se meša u unutrašnje stvari Crne Gore, što meni više liči na nekakav dil dva gospodara – vašeg u Podgorici i mog u Beogradu, o dogovornom korišćenju popova i litija u predizborne i druge svrhe. Čujem da se povodom mogućih sudskih procesa, protiv onih koji su kršili zakonske zabrane okupljanja, Amfilohije dobrovoljno javlja da mu se sudi i ide u zatvor koliko treba. Lično bih mu u tome rado pomogao. Neka mu se sudi, i to pošteno! Ali ne bih da se mešam u unutrašnje stvari Crne Gore, koju sam uvek osećao i svojom!

Svojim prijateljima i građanima Crne Gore, želim srećan Dan državnosti!

                                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo