Povežite se sa nama

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, POTPREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA I BORACA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA BiH: Svojevrsni praznik antifašizma u Sarajevu

Objavljeno prije

na

U BiH je donijet  opaki virus neofašizma i nacionalizma, koji već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli. Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa napaćene BiH

 

MONITOR: Povodom nedavne mise u Sarajevu ustašama stradalim  u Blajburgu članovi Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH, i drugi građani antifašisti, organizovali su  komemorativnu šetnju kako bi se odala pošta žrtvama ustaškog režima. Koje su najvažnije poruke sa tog  antifašističkog skupa?

SKENDERAGIĆ: Sarajevo nikada nije bilo na pogrešnoj strani istorije. Kroz istoriju je Sarajevo preživjelo mnoga razaranja, ubijanja koja su kod njegovih stanovnika izazvala prkos i inat da se odupru svim nevoljama.

Nije u redu da se usred jednog antifašističkog, slobodarskog Sarajeva, koje se još liječi od dva krvava rata, dosipa so na rane tako što se održava misa onima koji su počinili neke od najkrvavijih zločina u ovome gradu.

Poruka, koju je poslalo građansko, antifašističko Sarajevo, pozitivno je odjeknula u cijelom svijetu i regionu. Bio sam ponosan na svoje sugrađane koji su jednom tihom, dostojanstvenom, komemorativnom šetnjom odavali poštovanje žrtvama ustaškog režima u Sarajevu bez ijednog incidenta.

Bio je ovo jedan od najvećih vjerskih i etnički miješanih antifašističkih skupova u BiH posljednjih decenija. Bio je to svojevrsni praznik antifašizma  u Sarajevu. To je svima nama koji volimo svoj grad i svoju domovinu dalo neku nadu i podstrek da se vrijedi boriti za bolje sutra.

MONITOR: Jeste li zadovoljni odzivom građana, je li među njima bilo poznatih ličnosti iz kulture i politike?

SKENDERAGIĆ: Onako masovan odziv građana Sarajeva učinio je ukupni dojam još impresivnijim i veličanstvenijim. Bezbroj uglednih i poštovanih ljudi je defilovalo taj dan – umjetnika, redatelja, glumaca, medicinskih radnika, književnika, sportista, poznatih i dragih Sarajlija. Ono što me posebno obradovalo jeste veliki broj mladih. Na mene je naročito emotivan dojam ostavilo to što se tih dana, kako u medijima tako i na društvenim mrežama, oglasio veliki broj potomaka nevino stradalih Sarajlija koji su pisali o svojim djedovima, bakama, stričevima i rođacima koje su ustaše surovo mučile i svirepo ubijale.

MONITOR: Misa, koja je održana pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, bilo je još jedno miješanje Hrvatske u unutrašnje stvari BiH. Zašto vam to rade susjedi?

SKENDERAGIĆ: Nama u BiH je donijet  jedan opaki virus neofašizma i nacionalizma. Taj opaki virus, evo već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli.

Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa ove napaćene BiH. Nikako da nas, ako već neće da nam pomognu,  bar ostave na miru da sami rješavamo svoje probleme i gradimo ljepšu budućnost. Znate kako se kod nas kaže: kad se u Beogradu i Zagrebu nakašlju, mi u BiH dobijemo upalu pluća.

MONITOR: Jesu li zvaničnici BiH adekvatno na to reagovali? 

SKENDERAGIĆ : Bilo je nekih reakcija, ali sve je to bilo nekako traljavo i nedovoljno. Ono što se očekivalo jeste jedan državnički odgovor kakav i dolikuje suverenoj državi. Istine radi, treba reći da i ovdje ima onih kojima antifašizam baš i nije previše prirastao srcu. Želim naročito naglasiti da antifašizam nije sinonim za komunizam (mada o tom periodu Titove Jugoslavije mislim najbolje): to je civilizacija vrijednosti na kojoj počivaju temelji moderne EU.

MONITOR: Zašto godinama Parlamentarna skupština BiH neće da usvoji zakon o zabrani neofašističkog djelovanja i organizacija u BiH iako je BiH jedina u Evropi nakon holokausta doživjela genocid i  jedna od rijetkih zemalja u kojoj se pokušavaju izjednačiti borci protiv fašizma i fašističke sluge?

SKENDERAGIĆ: Zakon o zabrani fašističkih i neofašističkih organizacija i upotrebe njegovih simbola u više pokušaja nije dobio podršku u Parlamentu BiH zbog pominjanja četnika kao fašističke organizacije, uz  tvrdnje da je četnički pokret bio oslobodilački i na čelu borbe protiv fašizma. Iako je u Prijedlogu zakona rečeno da se zabrana odnosi prije svega na organizacije koje veličaju četnički i ustaški pokret, te one koji veličaju Handžar diviziju, do danas u Parlamentu BiH nema podrške.

Moguće da je jedan od razloga što tamo sjede i neki simpatizeri ili pobornici takvih organizacija, ali neka to onda i otvoreno kažu. Najodvratnija stvar, kako to napisa Andrej Nikolaidis, jeste što kukavički odbijaju reći: da, ja sam fašista. Kazniti govor mržnje i zabraniti djelovanje fašističkih i neofašističih organizacija preduslov je za međusobno pomirenje i okretanje budućnosti.

MONITOR: Kome ide u prilog pokušaj revizije istorijskih čijenica i širenje mržnje i podjela na koje se odgovara porukama mira i zajedništva?

SKENDERAGIĆ: Da imamo sreće koliko nemamo, 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata taj događaj ne bi nam bio goruća dnevnopolitička tema. Ako se već mora o njemu pričati, ako nije stavljena tačka na taj dio ljudske istorije, onda neka o tome pričaju istoričari.

Na ovim lijepim balkanskim prostorima stalno se prstom upire u drugoga, u ono što su drugi uradili, u zlo koje su drugi nanijeli, a ne govori o onome što smo ,,mi” radili, o zlu koje smo ,,mi” nanijeli, uz maksimu protiv tuđeg se fašizma borimo – svoj ne damo.

Takvu politiku zdušno propagiraju oni političari koji nemaju ni vizije ni pameti da grade ljepšu i sretniju budućnost za sve, a ne samo za neke.

Za nas u BIH je to vraćanje vrijednostima ZAVNOBiH-a u kojima je na prvom mjestu ,,ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata u BiH, koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina”.

Mi danas u BiH imamo sakatu ravnopravnost. Ne može se princip ravnopravnosti primjenjivati malo ili više ili nikako u ovom ili onom dijelu zemlje. Suština istinske ravnopravnosti i punog poštovanja nacionalnih osjećaja nije nacionalno dijeljenje i separiranje, već temelj zajedničkog života, onih zajedničkih interesa koji su uslov propisa za sve.

Mora se, nažalost, ponavljati notorna istina da BiH nisu stvorili ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci. Postojala je stoljećima prije njih. Oni su se u njoj  formirali kao etnosi. Mogli su i mogu kao takvi opstati samo u njoj. To je odgovor na nesuvisle  tvrdnje kako je BiH Dejtonska tvorevina. U Dajtonu su joj samo navukli luđačku košulju koju nikako da skinemo i koja služi kao alibi današnjim politikama.

MONITOR: Krajem prošle sedmice Centralna izborna komisija BiH odlučila je da lokalni izbori budu održani 15. novembra umjesto 4. oktobra. Zašto je pomjeren termin njihovog održavanja?

SKENDERAGIĆ : Tragikomično je sve što se dešava sa izborima u BiH. I sam Izborni zakon, rekao bih, je nakaradan. On podržava i cementira stanje nacionalnih podjela, na štetu građanskog koncepta vlasti. A i te silne političke stranke su u velikoj mjeri postale privatne organizacije pojedinaca ili interesnih grupa. Odatle i velika pasivnost kod izlazaka na izbore.

Toj tzv. međunarodnoj zajednici samo je stalo da nema sukoba, a to što ljudi pate, ne vide perspektivu, što nam mladi, obrazovani i pametni odlaze, to nikog nije briga. Kad sam u nekoliko navrata pitao političare na vlasti zašto ništa ne poduzimaju da spriječe odlazak školovanih i pametnih, dobio sam skoro identičan odgovor i u BiH, ali i u Beogradu i Zagrebu – nisu to naši glasači.

MONITOR:  Kakve se promjene u BiH mogu očekivati od tih izbora? 

SKENDERAGIĆ:  Mi koji nemamo rezervnu domovinu željeli bismo da na vlast dođu one političke opcije koje će se boriti da BiH bude kuća u kojoj nikome neće biti tijesno, u kojoj će se svi osjećati na svome, da postane zemlja koju će njeni stanovnici voljeti. Da budemo zemlja u kojoj će se poštovati stare vrijednosti i stvarati nove. Da budemo zemlja u kojoj se voli svoje, bez da se mrzi tuđe.

Previše smo trovani mržnjom i nasiljem. Zašto ne bismo krenuli u nešto što nas vodi do mira, do mogućnosti da sve naše konflikte rješavamo na način koji će doprinijeti izgradnji boljeg i pravednijeg društva? Vrijeme je da počnemo i budni sanjati bolji svijet.

 

Čudna šutnja EU

MONITOR: Rekli ste da Vas zabrinjava šutnja Evropske unije povodom mise poginulim u Blajburgu.  Čime objašnjavate to da se iz Evrope niko nije oglasio, je li to možda solidarnost sa njenom članicom Hrvatskom?

SKENDERAGIĆ:  Čudna je ta šutnja EU. Očekivali smo više podrške, tim prije što EU počiva na ideji antifašizma. Antifašizam je civilizacijska tekovina, kojom se Europa i svijet ponose posljednjih 75 godina. Velika pobjeda maja 1945. godine nad ideologijom zla, mržnje, progona, ubijanja je vrijednost kojom se treba ponositi. Izgleda da to sa nekima i nije slučaj! No, treba naglasiti da je evropska komesarka za ljudska prava Dunja Mijatović dala podršku. I, evo, posljednjih je dana oni političari iz BiH koji se najviše kunu u Europu napadaju zbog toga.

 

Veliki projekat revizionizma

 

MONITOR: Etnonacionalizam se opet širi regionom: Hrvatski sabor bio je pokrovitelj mise ustašama, u Srbiji rehabilituju četnike, Srpska pravoslavna crkva uz srpsku vlast pokušava da destabilizuje Crnu Goru… Kakve nam opasnosti prijete od te politike mrženje i podjela?

SKENDERAGIĆ: Nažalost, na djelu je veliki projekat revizionizma. Želi se promijeniti istorija i pobjednika proglasiti poraženim. Od zločinaca napraviti heroje i obratno. To je projekat koji se sistemski proizvodi. U školama djecu uče da su četnici i ustaše ratni heroji, a partizane pokazuju kao ratne zločince. Prikazuju četnike i ustaše kao borce za oslobođenje od fašizma, pa nije čudo da djeca kad odrastu imaju iskrivljena mišljenja.

Mi u BiH smo posebno osjetljivi na to. Da je fašizam pobijeđen, ali ne i poražen, Bosanci i Hercegovci su osjetili 90-ih, u ratovima koji su na tlu bivše Jugoslavije nekad vođeni pod zastavama i na ideologiji poraženih fašista. Zato je ovaj sarajevski majski virus antifašizma važan za BiH, jer je odaslao poruku da će slično proći i opijela Draži Mihailoviću. Još kada bi, kako to napisa urednica antifašističkog Oslobođenja Vildana Selimbegović, ,,domaće političke snage skupile hrabrosti i obračunale se sa imenima ulica: da vrate antifašiste i odreknu se ustaša, četnika i Mustafa Busuladžića, imali bismo razloga da vjerujemo kako smo zaista spremni za sljedeći korak. Onaj koji znači pomirenje i okretanje zajedničkoj budućnosti”.

Nadam se da će čim prije ružni i teški dani i godine biti iza nas. I da će politički slijepci i vjerske vođe koji ih podržavaju otići sa političke scene.

                            Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DR NEVENKA LUKOVAC JANJIĆ, INTERNISTA ONKOLOG INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU KCCG: Nije sramota bolovati od kancera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muškarci u Crnoj Gori najčešće obolijevaju od karcinoma pluća, a slijede karcinom prostate, debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan je redosljedu obolijevanja u svijetu

 

MONITOR: Prema relevantnim istraživanjima kancer je vodeća bolest 21. vijeka? Je li takav slučaj i u Crnoj Gori? 

LUKOVAC – JANJIĆ: U većini razvijenih zemalja u svijetu obolijevanje od maligne bolesti je na vodećem mjestu, tačnije u posljednjoj dekadi su pretekle broj oboljelih od kardiovaskualrniih bolesti i to u prvom redu zbog dobre prevencije bolesti srca i krvnih sudova. Kod nas su bolesti srca i krvnih sudova još na prvom mjestu, a maligne bolesti odmah iza.

MONITOR: Postoji više od 200 tipova kancera. Od kojih se najčešće obolijeva i umire u Crnoj Gori?

LUKOVAC – JANJIĆ: U Crnoj Gori, nažalost, još ne postoji zvanični registar malignih bolesti. Podaci sa kojima mi raspolažemo su podaci dobijeni iz naše medicinske dokumentacije te procjena Internacionalne agencije za istraživanje raka (GLOBOCAN).

U populaciji muškaraca na prvom mjestu je karcinom pluća, a nakon njega slijede karcinom prostate, karcinom debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Moram dodati da je redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan redosljedu obolijevanja u svijetu.

MONITOR: Kažete da je karcinom dojke najčešći malignitet kod žena. Koji su najznačajniji faktori rizika za tu bolest? Koje su najznačanije preventivne mjere?

LUKOVAC – JANJIĆ: Faktori rizika za kancer dojke mogu biti oni na koje ne možemo uticati (uzrast – porastom godina raste i rizik, rasna pripadnost – žene bijele rase češće obolijevaju od žena žute i crne rase, genetski faktori – rizik za nastanak ove bolesti je oko dva puta veći kod žena koje imaju jednog bliskog srodnika, nemaligna proliferativna stanja u dojci, dug reproduktivni period – rana prva menstruacija, kasna menopauza) i oni na koje možemo uticati a to su: gojaznost, upotreba hormonske terapije – substituciona terapija u postmenopauznom periodu povećava rizik za nastanak karcinoma, alkohol, hrana bogata masnoćom.

Ukupni individualni rizik zavisi od prisustva i kombinacije ovih faktora.

Preventivne mjere mogu biti primarne: adekvatna fizička aktivnost, smanjenje tjelesne mase, redukcija uzimanja alkohola, konzumiranje voća i povrća. Takođe, pokazano je da se rizik obolijevanja smanjuje sa porastom broja porođaja, te da žene koje su dojile imaju oko 40 odsto manji rizik da obole od kancera dojke.Sekundarne mjere prevencije obuhvataju program skrininga, koji uključuje pregled dojki mamografijom. Efikasnost mamografije se ogleda u ranom otkrivanju bolesti, a samim tim smanjenjem rizika od umiranja u rasponu od 35 – 45 procenata.
Ovdje moram pomenuti da je pored radiološke dijagnostike nezaobilazan samopregled dojki, jer su studije pokazale da redovnim samopregledom žene mogu veoma rano napipati „strano tijelo“ u svojim dojkama.

MONITOR: Rekli ste da je najčešći karcinom kod muškaraca karcinom pluća. Koji su vodeći faktori rizika i mjere prevencije?

LUKOVAC – JANJIĆ: Pušenje je odgovorno za nastanak približno 90 odsto kancera pluća kod muškaraca i 80 odsto kod žena. Rizik za pojavu raka pluća raste sa brojem popušenih cigareta i dužinom pušenja. Prestanak pušenja donosi značajno smanjenje rizika, ali nikada ne svodi rizik na nivo koji imaju nepušači. Osnovna mjera prevencije je borba protiv pušenja.

Za sada ne postoji ustanovljen skrining test za ovu bolesti, ali postoje simptomi koji bi mogli pomoći pacijentu u postavljanju rane dijagnoze, a to su: uporan kašalj i promjena karaktera hroničnog kašlja, iskašljavanje sukrvičavog ispljuvka, ponovljena upala pluća na istom mjestu, gubitak apetita i tjelesne mase.

Ovdje moram pomenuti još dva kancera koji su po učestalosti vrlo bliski karcinomu pluća, a to su karcinom debelog cijeva i karcinom prostate. U prvom redu zato što je rano otkrivanje ove dvije vrste bolesti mnogo jednostavnije nego karcinoma pluća.

Postoji skrining za karcinom debelog crijeva, i u Crnoj Gori se sprovodi, a podrazumijeva određivanje tragova krvi u stolici i kolonoskopiju. Globalne preporuke su da bi bilo poželjno sa 50 godina uraditi prvu kolonoskopiju.
Što se tiče karcinoma prostate, redovni urološki pregled i određivanje tumor-markera (PSA) u velikoj mjeri mogu pomoći u ranom otkivanju ove bolesti.

MONITOR: Karcinom ne poznaje ni pol, ni godine, ni socijalni status, ni životni stil – napada sve ljude kojim god poslom da se bave. Najnovija naučna istraživanja dokazuju da je rak – loša sreća i da su dvije trećine mutacija koje izazivaju rak posljedica slučajnih grešaka u kopiranju DNK prilikom dijeljenja ćelija. A to znači da ih je nemoguće izbjeći životnim stilom. Gdje je istina, da li rak možemo da spriječimo?

LUKOVAC – JANJIĆ: Zdravim stilovima života svakako možemo smanjiti rizik za nastanak maligne bolesti, ali u nekim slučajevima je nemoguće bolest izbjeći. Danas znamo za određeni broj karcinoma i genetske razloge tj. mutacije koje dovode do pojave bolesti, u prvom redu za nasljedni karcinom dojke i jajnika, porodičnu pojavu karcinoma debelog crijeva i karcinoma bubrega. U svijetu se radi veliki broj analiza kojima se mutacije otkrivaju, a nakon toga ljudi intenzivno prate u zavisnosti od nađenog rizika. Kod nas se najčešće testiraju žene sa pozitivnom porodičnom anamnezom za karcinom dojke i jajnika. Testiraju se na mutacije BRCA1/2, a u slučaju da su pozitivne, dobijaju preporuke za dalje aktivnosti.

MONITOR: Svjedoci smo da svi otpišu onoga ko oboli od raka. Kako to Vi komentarišete?

LUKOVAC – JANJIĆ: Nekada je obolijevanje od ove bolesti značilo i veoma blisku smrt. Međutim, zahvaljujući otkriću hemioterapije (naročito upotreba modernih hemioterapeutika), razvoj modernih tehnika zračenja, pojava bioloških ljekova iz grupe monoklonskih antitijela te tzv. malih  molekula i u novije vrijeme imunoterapije, za koju je nakon pauze od 70 godina dodijeljena Nobelova nagrada za medicinu, veliki broj onkoloških pacijenata su postali hronični pacijenti, kao na primjer pacijenti sa visokim pritiskom ili šećernom bolešću.

Kao onkologu, najviše mi smeta kada čujem komentar: „Radiš sa pacijentima koji su već otpisani“. Naravno i na sreću da je istina daleko od toga. Zahvaljujući pomenutim modernim terapijskim procedurama, naši pacijenti sve duže žive, sa dobrim kvalitetom života i veoma često su društveno i radno aktivni kao i drugi hronični pacijenti.

Prema predviđanjima istraživača, 2050. godine će svaki stanovnik planete imati neki oblik maligne bolesti. Možda zvući pesimistično, ali moderne terapije bacaju svjetlo na pomenutu informaciju.

MONITOR: Da li u Kliničkom centru pacijenti imaju adekvatne uslove za liječenje malignih oboljenja? Prošle sedmice Klinika za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra Crne Gore preimenovana je u Institut za onkologiju da li to znači i bolje uslove liječenja?

LUKOVAC – JANIĆ: Na Institutu za onkologiju KCCG se sprovedi liječenje malignih bolesti po savremenim vodičima koje pišu u prvom redu Evropsko udruženje medikalnih onkologa (ESMO), ali i Američko udruženje (NCCN) kao i druga udruženja za posebne lokalizacije bolesti kao npr. što su EAU (Evropsko udruženje urologa) ili ESGO (Evropsko udruženje ginekoloških onkologa).

Treba znati da se pacijenti u Crnoj Gori liječe mnogo bolje nego u većini zemalja u regionu, u prvom redu zahvaljujući primjeni moderne sistemske terapije i kupovinom modernih aparata za zračenje. Međutim, ne može se očekivati da zemlja sa skromnim aktuelnim izdvojenim sredstvima za zdravstvo ima na raspolaganju dijapazon ljekova kao što imaju najbogatije zemlje u svijetu.

Postankom Instituta pružaju se mogućnosti za razvoj naučnoistraživačkog rada, a time i unapređenje znanja, lakšu komunikaciju sa relevantnim svjetskim institucijama, razmjenu podataka i informacija što će sigurno rezultirati boljim tretmanom naših pacijenata.

MONITOR: Zašto je najveća stopa novooboljelih od raka u zemljama sa najvišim životnim standardom: u Danskoj, Francuskoj, Australiji, Belgiji, Norveškoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Irskoj i Holandiji?

LUKOVAC – JANJIĆ: Zemlje sa najvećim životnim standardom imaju i najbolje zdravstvene sisteme Što će reći veoma dobar sistem ranog otkrivanja što je u onkologiji veoma bitno. Rano otkivanje znači i veći broj izliječenih pacijenata i mnogo manje troškove liječenja. Ove zemlje bilježe time povećan broj novootkrivenih slučajeva, ali imaju i najbolje rezultate u liječenju.

MONITOR: Vaša poruka za naše čitaoce na kraju bi bila…

LUKOVAC – JANJIĆ: Prevencija, prevencija i samo prevencija. Potrudite se da praktikujete zdrave stilove života u prvom redu prestanak pušenja, fizičku aktivnost, uravnoteženu i zdravu ishrana, voditi računa o ekspoziciji suncu, konzumiranju alkohola, odazovite se u programe skrininga, idite na redovne ginekološke i urološke preglede!

Rak jeste nekada „loša sreća“, ali ne znači i kraj života. Moderni modaliteti liječenja pružaju šansu za dugo i kvalitetno življenje i nije sramota biti bolestan od ove bolesti. Bojim se da u našem društvu još uvijek postoji ta stigma, zvuči na primjer: „Moderno je bolovati od srca, ali je sramota bolovati od kancera.“

                                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Ni jedni ni drugi nikada nisu bili naše istinske bitke za demokratizaciju društva i bilo bi elementarno pristojno da se bave svojom kućom, da prihvate da je Crna Gora nezavisna i da ima pravo na svoje izbore za koje će i političari i građani snositi posljedice.

Nije mali broj ni onih iz regiona koji osjećaju da kao sinekuristi dosadašnje vlasti i njima bliskih centara u Crnoj Gori gube apanaže pa organizuju razne akcije spasa.  Tako vidim i dio reakcija, poput pisma podrške Tamari Nikčević, koja ima emisiju na RTCG-u sa javnosti nepoznatim ugovorom, a čije je potpisnike potresao jedan neduhovit post na Facebooku a nije ih potresao niti jedan od 92 napada na novinare, medije i njihovu imovinu od 2004. do kraja 2019. godine. Teško je razumjeti i kako neko ko sebe smatra intelektualcem može potpisati i generalno etiketiranje svih NVO u Crnoj Gori, a imajući u vidu da NVO u Crnoj Gori komparativno gledano uživaju najveće povjerenje javnosti u regionu, uz prateći ugled i u međunarodnoj zajednici.

Na kraju, postoji i jedan broj onih koji su bili objektivni i bez strasti dali svoje mišljenje, ukazajući na prednosti i strahove,  ali ne navijajući ni za jednu stranu. Takva mišljenja treba da pratimo iako se ona u toj histeriji nisu mogla lako čuti.

MONITOR: Kazali ste da je Sporazum tri pobjedničke liste dobra vijest za Crnu Goru. Koliko će biti teško realizovati Sporazum? Šta će po Vama biti najveće prepreke na tom putu?  

ULJAREVIĆ: Da, taj Sporazum koji operacionalizuje četiri principa koje su lideri nove parlamentarne većine proklamovali odmah nakon izbora jeste dobra vijest za državu Crnu Goru i njene građane koji hoće na zdravim osnovama da idu naprijed. Nije to dobra vijest za one aktere koji su izgubili izbore a koji su pokušali da nam se predstave kao monopolisti evropskog puta Crne Gore istovremeno dnevno gazeći po evropskim principima i standardima, ali i građanskom društvu. Nije to dobra vijesti ni za tvrdolinijaše u pojedinim dijelovima pobjedničke koalicije koji su i dosad ograničavali uticaj opozicije radikalnim i nazadnim pristupom. I jedni i drugi će, vjerujem, pokušavati da prave opstrukcije, a što prije vide da je to politički pogubno i za njih biće bolje.  Takođe, „zabrinutost“ DPS-a i njihovih trbuhozboraza da su tim Sporazumom prekšena predizborna obećanja prema dijelu glasača nove većine predstavlja najbolji pokazatelj da su ove tri koalicije na dobrom putu efektivnog razvlašćivanja DPS-a.

MONITOR: Da li taj Sporazum poništava neka predizborna obećanja dijela koalicija koje čine sada većinu?

ULJAREVIĆ: Zajednička nit koja je povezivala ove tri koalicije bila je saglasnost oko toga da je vlast DPS-a bila loša i da je treba mijenjati, a uspostavljati novu demokratsku vlast koja će raditi u javnom interesu. Logično je da kad dođete u situaciju da imate većinu za formiranje Vlade to bude osnova a da sva nadgradnja ide u pravcu nastavka onog što je nesporno ranije bilo dobro, poput spoljno-političkih prioriteta, uz dalju identifikaciju zajedničkih prioriteta. To, naravno, zahtijeva kompromise, a novina je činjenica da su napravljeni kompromisi u javnom a ne partikularnom i partijskom interesu. Novina je i što je najjača koalicija nove većine učinila tu najveći zaokret čime je, kako sada stvari stoje, lider te liste Zdravko Krivokapić pokazao da razumije važnost ovog trenutka i da je spreman na teške odluke kako bi dokazao punu spremnost da radi u pravcu dinamiziranja evropskih integracija. Uspijeh svake od ovih koalicija i lidera će se odrediti sposobnošću da te lične, partijske i partikularne interese stave iza javnog jer bi to bila ona promjena koju svi očekuju u odnosu na politiku DPS-a.

MONITOR: Aludirate li time i na kadriranje, jer vidimo da se u medijima pominje sve više imena iz različitih koalicija?  

ULJAREVIĆ: Proces raspodjele pozicija u Vladi i Skupštini ide sporije nego što bi to moralo ići u datim okolnostima i čini se da mnogi dosadašnji opozicionari pokazuju više želje za raspodjelom plijena nego racionalnog pristupa koji mora nositi kompromise na više ravni. Prije svega, „apetiti“ svih u procentualnoj zastupljenosti koalicija treba da budu realni što ne znači prosto preslikavanje rezultata ali ni drastične varijacije, zatim treba da postoji puna otvorenost prema stručnosti u odnosu na politički predznak, i treba da se vodi računa o da u postojećem sistemu postoje kvalitetni ljudi i da se mudro i hirurški precizno odstrane štetni elemente a nađu profesionalci koje su ti partijski vojnici DPS-a marginalizovali.

Nova Vlada mora bitu prozapadna, građanski orijentisana, inkluzivna i okrenuta jačanju crnogorske države kroz prevazilaženje dubokih podjela, uz kompetetne, odgovorne i pristojne ljude ukoliko ta Vlada želi da se održi dovoljno da ostavi kvalitetan trag. To nije opis nekih političara koji čine sada većinu i sa tim se moraju pomiriti i dalje doprinositi na drugi način.

MONITOR: Posebno se spekuliše oko sektora bezbjednosti. Kako tome pristupiti?

ULJAREVIĆ: Mora se znati gdje je mjesto političarima a gdje profesionalcima. Na primjer, promjene u bezbjednosnom sektoru su od ključne važnosti.  To je i najosjetljiviji sektor kojem treba pristupiti sa osobitim oprezom i uz svijest o međunarodnim obavezama Crne Gore. Velika bi  greška bila ako bi mjesta direktora Uprave policije i ANB-a dali partijskim drugovima ili onima koji imaju populistički pristup njihovoj reorganizaciji. Na ta mjesta moraju doći profesionalci, ljudi koji nijesu kompromitovani, koji dobro poznaju službu i koji su prihvatljivi zapadnim partnerima sa kojima se gradi crnogorski bezbjedonosni okvir.

MMONITOR: Koliko je važno da manjinske partije budu dio nove vlasti?

ULJAREVIĆ: Znak da je Crna Gora građanska država u punom kapacitetu biće kada ne bude manjinskih partija. Činjenica da manjine osjećaju da im trebaju partije koje će zastupati njihove interese ukazuje da moramo svi mnogo da radimo na poštavanju njihovih prava i integraciji. Zato je važno da i u novoj Vladi imamo kao integralne činioce predstavnike manjine, kao i da ostanu otvorena vrata za one koje to sada ne budu htjele, da uđu onda kada osjete da ta Vlada ide putem koji je i u njihovom interesu kao građana i građanki Crne Gore.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BOBAN STOJANOVIĆ, POLITIKOLOG IZ BEOGRADA: Srbija je zarobljena država u svakom smislu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aleksandar Vučić je osoba koja je urušila svaku instituciju u zemlji, koja kontroliše svaki posao, koja organizuje i disciplinuje stranku koja je zarobila ovu zemlju i koja ne dozvoljava ljudima da žive i rade

 

MONITOR: U Srbiji je ovih dana najaktuelnija tema sporazum o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, koji su u Vašingtonu potpisali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Avdulah Hoti sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. Vlast i opozicija o sporazumu imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

STOJANOVIĆ: Mi i dalje ne znamo šta je tačno potpisano, tj. znamo da to nije dokument između Srbije i Kosova, a opet nije ni dokument sa SAD. Iako su teme Kosova i Srbije u njemu, veći deo sporazuma se bavi potpuno trećim temama kao što su Izreal, ambasada u Izrealu, 5G mreža, oprema za bezbednost aviosaobraćaja, diverzifikacija energetskih izvora i slično.

Ono što je važno za Srbiju i Kosovo jesu neka ekonomska i infrastrukturna pitanja koja su se i od ranije dogovarala, a jedini novitet je moratorijum od godinu dana na to da Srbija ne traži otpriznavanja Kosova, a da Kosovo ne aplicira za članstvo u međunarodnim organizacijama. Koliko su sve ove stvari dobre za Srbiju, iskreno ne vidim da je nešto dobijeno, a da postoje samo potencijalni problemi oko Izreala, ambasade, ali i odnosa Srbije i Rusije (što smo već videli kroz razmenu tvitova), kao i Srbije i Kine.

MONITOR: Šta je tim sporazumom dobila Srbija, a šta Kosovo?

STOJANOVIĆ: Srbija nije dobila ništa osim tog moratorijuma od godinu dana na apliciranje Kosova u međunarodnim organizacijama, dok je Kosovo ovim putem dobilo priznanje od strane Izreala, kao i prestanak kampanje od strane Srbije za otpriznavanje Kosova od strane država koje su to ranije uradile. To je sve što su direktno dobile strane. I sami čitaoci mogu da zaključe ko je tu bolje prošao.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Vučić nanio štetu Srbiji i uveo je u sukob sa pola svijeta i da je Srbija dobila „de fakto priznavanje Kosova”.

STOJANOVIĆ: Saglasan sam da smo potencijalno dobili konflikt ili makar nerazumevanje sa velikim delom sveta, možda i najvažnije sa samom EU prema kojoj kao idemo i u čije članstvo želimo da uđemo. S druge strane, ne bih rekao da je de fakto priznanje, osim toga što se nigde ne insistira na rezoluciji 1244 i što se Kosovo u dokumentu ne navodi bez zvezdice.

MONITOR: Kako ukratko iz Vašeg ugla izgleda današnja Srbija?

STOJANOVIĆ:  Kao jedna zarobljena država u svakom smislu. Političkom, medijskom, poslovnom – apsolutno svakom. Kao jedna partitokratska država bez institucija. Što i nije samo moj ugao, nego ugao i svih međunarodnih izveštaja o Srbiji, koji govore da smo delimično slobodna država koja nije demokratija. Uz to, Srbija je izuzetno siromašna zemlja sa uplašenim građanima, koji misle i da nisu građani, već da su podanici.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Aleksandru Vučiću?

STOJANOVIĆ: On je osoba koja je najodgovornija za sve ovo. Političar koji je bez dana rada van politike, koji je dugo čekao svojih pet minuta i kao osoba koja je rešila da postane sve i svja u Srbiji. Bez njegovog odobrenja nema ničega u Srbiji, o svemu se pita, sve kontroliše i gradi kult ličnosti. On je osoba koja je urušila svaku instituciju u zemlji, koja kontroliše svaki posao, koja organizuje i disciplinuje stranku koja je zarobila ovu zemlju i koja ne dozvoljava ljudima da žive i rade. Poklopile su mu se neke kockice i na međunarodnom, globalnom nivou i izgradio je državu-partiju ili je izgradio čak i sebe kao lidera-državu i doveo Srbiju u ovo stanje okupirane, neslobodne i nedemokratske države.

MONITOR: Politički analitičari kažu da je u državi suspendovana demokratija, ne postoje nezavisne institucije, ne postoji sloboda medija, parlament je unižen… I da je za to najzaslužniji Vučić.  Kako godinama uspijeva da gotovo sve kontroliše u Srbiji i da je podijeli za i protiv sebe?

STOJANOVIĆ: Upravo tako. Od 2012. godine je krenuo da gradi svoj kult, a onda uz pomoć medija koji su direktno pod njegovom kontrolom stvara privid u javnosti da je u Srbiji nekakvo zlatno doba, da sve ide u dobrom pravcu, da ekonomski snažno napredujemo, da je Srbija nikad jača u međunarodnim odnosima, a kada na to dodate i konstantnu satanizaciju opozicije, onda dobijate i ovako visoke rejtinge. Ja često volim da kažem onima koji ne veruju u to koliko su mediji važni, da samo jedan dan gledaju program prorežimske televizije u Srbiji (npr. TV Pink) i sve će im biti jasno.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o opoziciji?

STOJANOVIĆ: Opozicija je najvećim delom u ovakvoj poziciji upravo zato što ju je vlast uništila pre svega kroz medije, kroz zaplašivanje u manjim sredinama i uništavanje iznutra. I niko me neće ubediti da je opozicija veći problem od vlasti. Međutim, svakako da je bilo grešaka i u opoziciji. Mnoge podele, raspadi partija, međusobne svađe, nemogućnost da se grupišu, da smanje međusobne podele i slično.

Mi imamo situaciju da se najvažniji društveni rascepi u Srbiji najviše refelektuju kroz razlike među opozicijom, a ne u razlikama između vlasti i opozicije. I najgore od svega je što partije to koriste i eksploatišu te razlike koje postoje. Stvaraju se dodatne podele, na staru i novu opoziciju, nemogućnosti da se grupišu politički akteri u neke šire saveze, podele između levih i desnih, pro EU i onih koji su za Rusiju, različiti pogledi u odnosu na Kosovo, a dok se opozicija međusobno svađa, Vučić je ukinuo svaki model političke borbe. Opozicija ne shvata da dok ne povrati demokratiju i slobodu govora, da niko od njih pojedinačno neće odlučivati ni o čemu, a da će institucije samo dalje da propadaju, a sve više građana da siromaši ili da se seli odavde.

MONITOR: Zašto su mnogi poznati intelektualci i umjetnici iz raznih oblasti uz Vučićevu vlast?

STOJANOVIĆ: Ne mogu a da ne pomislim da je to isključivo iz interesa ili iz straha. Interes da se uzme neki dodatni honorar, da se dobije državni projekat ili strah od toga kako su prolazili neki intelektualci ili umetnici koji su se javno suprotstavili vlasti. Imali smo više primera koji govore o odmazdi vlasti protiv njih ukoliko javno negativno govore o vlasti. To su jedina dva razloga u kome pronalazim motive za podršku.

MONITOR: Zašto Evropa podržava nedemokratsku, opasnu, nacionalističku vlast u Srbiji?

STOJANOVIĆ: Jedan jedini razlog – Kosovo. Dok god je Vučić kooperativan po ovom pitanju imaće podršku. Ili dok god Evropa i dalje veruje da će Vučić proces priznanja Kosova ili članstva u UN dovesti do kraja. Siguran sam da oni vide sve nedemokratske metode vlasti, da znaju ko je i šta je Vučić, ali dok god postoje ovi širi interesi – on će imati podršku najvažnijih i najmoćnijih država članica. I to je najveći problem cele ove situacije. Plašim se samo da ako ta podrška potraje, da od Srbije neće ostati ništa i da će se onda suočiti sa novim problemima u celom regionu i sa problemom izgradnje institucija u Srbiji. Pri tom, nisam siguran da Vučić sme da ovaj proces izvede do kraja i da samo kupuje vreme i prolongira sve kako bi dobio na vremenu u pogledu podrške od strane EU.

MONITOR: Kakvu budućnost predviđate Srbiji?

STOJANOVIĆ: Voleo bih da vidim perspektivu i jednu lepšu budućnost, ali se i plašim kako će sve ovo uticati na život u Srbiji. I kada zanemarimo sve političke probleme, videćemo da se iz Srbije svake godine iseli nekoliko desetina hiljada građana, mahom mladih, i to je ono što me najviše plaši. Ljudima je lakše da sreću traže na drugom mestu, u uređenom društvu i nema ni energije da se ljudi iznutra bore za bolji život. Nadam se da će doći do promena i da će se u skorije vreme u Srbiji pre svega živeti slobodnije i bogatije.

MONITOR: Mnogi upozoravaju da se u našem regionu uveliko manipuliše mržnjom i da su bili uvjereni da se nacionalizam, šovinizam i mržnja ne mogu ponoviti nakon posljednjeg rata?

STOJANOVIĆ: Kao da se nikad i nije prestajalo sa tim, a posebno sve oživi u periodima izbornih kampanja, kada političari (često mahom oni iz ’90-ih ili njihovi naslednici) raspršuju mržnju i otvaraju stare rane. U ovom pogledu verujem npr. u svoju generaciju (rođena krajem ’80-ih i početkom’90-ih), koja je detinjstvo provela u užasima rata, da će raditi na tome da stvori društvo u kome je mržnja nepoželjna i društvo u kome ćemo da gledamo kako da od svojih zemalja napravimo bolje mesto za život, kako bismo mi našoj deci ostavili bolje društvo i sigurno nećemo dozvoliti da nam deca odrastaju u užasima rata u kojima smo mi odrastali.

                                  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo