Povežite se sa nama

INTERVJU

SAFETA BIŠEVAC, KOLUMNISTKINJA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS: Vele, da nemamo Vučića pomrli bismo od korone

Objavljeno prije

na

Pandemija korona virusa je u Srbiji više nego zloupotrijebljena. Aleksandar Vučić i njegova SNS se trude da sve politički iskoriste, pa su to uspjeli i sa pandemijom. Njihovi simpatizeri su ubijeđeni da bi se u Srbiji ponovio ,,italijanski scenario” da nije bilo Vučića. Čovjek ne zna da li da plače ili da se smije

 

MONITOR: Kako glasi najnoviji zvanični izvještaj o epidemiji korona virusa u Srbiji?

BIŠEVAC: U sredu, 27. maja je saopšteno da je u poslednja 24 sata preminula jedna osoba od KOVID-19, a registrovano još 48 novih slučajeva zaraze.  Na bolničkom lečenju su 622 pacijenta, od kojih 10 na respiratoru. Od početka epidemije, a prvi slučaj je zabeležen 6. marta,  testirano je skoro 230 hiljada, a registrovano 11.275 zaraženih. Umrlo je 240 ljudi, procenat smrtnosti je 2,13 odsto. Oporavilo se 6.277 obolelih.

MONITOR: Koje su mjere još na snazi?

BIŠEVAC: Najuočljivije je da putnici u gradskom prevozu u Beogradu uglavnom nose maske i rukavice, bar oni srednje i starije generacije. Mladi većinom ne poštuju nikakve mere. Na pijacama, u prodavnicama, tržnim centrima, kao i ostalim zatvorenim objektima takođe se mogu videti ljudi s maskama, ali sve su ređi. Preporučeno je nošenje zaštitne opreme i na radnim mestima. Na ulici se građani trude da drže rastojanje, ali sve je mnogo opuštenije.

MONITOR:Je li Srbija spremno dočekala epidemiju?

BIŠEVAC: Epidemiju nisu spremno dočekale ni mnogo veće, bogatije i razvijenije zemlje, pa kako bi onda Srbija? Ako je korona iznenadila Francusku,  Italiju i Španiju, šta od Srbije da očekujemo?  Ipak,  mislim da smo prošli bolje od mnogih. Zaostajemo za većim delom bivše Jugoslavije, Hrvatskom i Crnom Gorom, na primer, ali u poređenju sa ostatkom kontinenta nismo loši. Verujem da su za to zaslužni ljudi na terenu, zaposleni u bolnicama, lekari, medicinske sestre, tehničari, vozači, spremačice… Pandemija virusa KOVID-19 je pokazala da su bolje prošle zemlje koje su očuvale državni zdravstveni sistem nego one koje su sve privatizovale.  U Srbiji je, ipak, pored silnih problema i nedostatka para, opstao državni zdravstveni sistem.

MONITOR:  U februaru je na konferenciji za novinare rečeno da je korona virus najsmješnija epidemija …

BIŠEVAC: Svašta se moglo čuti na toj konferenciji za novinare. I da treba da idemo u šoping u Milano i da rakija leči koronu. Posle nekoliko dana, vlast je ,,okrenula ćurak” i na ulicama se pojavila vojska, koja je počela da čuva bolnice, domove za stare, migrantske centre, proglašeno je vanredno stanje, predsednik Vučić je govorio da će nam groblja biti mala… Od smeha i tvrdnji da Srbi imaju gene otporne na koronu, za nekoliko dana smo prešli 180 stepeni i ušli u fazu panike i histerije, imali smo karantin po tri dana.

MONITOR: Šta kažu stručnjaci kad se može očekivati proglašenje kraja epidemije?

BIŠEVAC: Još je rano za to. Dr Stevanović, direktor Infektivne klinike i član Kriznog štaba, je izjavio da se Srbija nalazi u završnoj fazi borbe protiv epidemije, ali da još nije kraj. Još imamo dnevno od tridesetak do stotinak novoobolelih. Takođe skoro svaki dan imamo smrtne slučajeve. Ali, ,,javlja” mi se da će koji dan pre 21. juna doći do proglašenja pobede nad koronom . Izbori su, izgleda,  ,,lek” za mnoge bolesti i viruse.

MONITOR: Je li tačno da je dvije trećine lažnih vijesti o koroni nastalo u Srbiji u periodu od 12. marta do 12. aprila?

BIŠEVAC: To pokazuje istraživanje sajta Fakenews Tragač (Fakenews.rs) o lažnim vestima u medijima tokom epidemije korona virusa. U prvom mesecu, od 12. marta do 12. aprila, pronađena su 43 lažna narativa koji su 241 put preneti u domaćim onlajn i tradicionalnim medijima. Istraživanje takođe pokazuje da je najveći broj lažnih vesti nastao na domaćem terenu, u Srbiji, čak 71 odsto. U Srbiji ljudi vole teorije zavere i pošto uglavnom ne veruju zvaničnim institucijama, okreću se lažnim vestima. Verujem da ni u komšiluku nije puno bolje.  Društvene mreže su samo pojačale tu ,,ljubav”. I ja sam proteklih nedelja dobijala silne ,,vesti” i ,,informacije” o uzroku pojave korone, 5G mreži, Bil Gejtsu, čipovanju, alternativnim načinima lečenja, dešavanjima u pojedinim mestima u Srbiji, ali i svetu. Protiv takvih laži je teško boriti se, a smatram da je problem kada ih objavljuju takozvani tradicionalni mediji. Još je veći problem kada ih promovišu lekari, profesori Medicinskog fakulteta, a i to smo imali.

MONITOR: Je li Srbija, kako tvrdi epidemiolog Zoran Radovanović u polemici sa profesorom Predragom Konom, uporno ignorisala upozorenje SZO o potrebi da se sve zemlje članice pripreme za očekivanu pandemiju?

BIŠEVAC: Srbija je čudo. Kod nas su i lekari, po ugledu na političare, počeli da se javno svađaju i polemišu. Dva epidemiologa Radovanović i Kon su dan-dva razmenjivali optužbe, a onda su, čini mi se, izgladili odnose. Verujem da su obojica izuzetni stručnjaci, samo što je Kon uvek bio bliži vlastima, prošlim i aktuelnoj, konstantno je u raznim kriznim štabovima, dok Radovanović uglavnom kritikuje  sa strane. Danas često objavljuje Radovanovićeve tekstove i moram da priznam da mi njegovi stavovi, pa i ovaj o ignorisanju upozorenja SZO, deluju racionalno.

MONITOR: Kako komentarišete to da su građani Srbije prije nekoliko dana dobili dvije dijametralno suprotne poruke članova Kriznog štaba za suzbijanje epidemije korona – Branimira Nestorovića i Srđe Jankovića?

BIŠEVAC: Mi konstantno dobijamo suprotne poruke struke. Najčešće je Nestorović ,,sam protiv svih”, on na jednoj, ostali na drugoj strani. Jedan kaže nosite maske, drugi ne treba. Nestorović je predlagao da se zarazimo sad kad je virus slab, ostali su protiv. U takvoj situaciji, čovek može samo na svoj zdrav razum da se osloni.

MONITOR: Je li epidemija zlouopotrebljavana u političke svrhe?

BIŠEVAC: Više nego zloupotrebljena. I to ne samo u Srbiji. Istraživanja pokazuju da je u mnogim evropskim zemljama vlast ojačala. Ljudi se u strahu od bolesti okreću vlastima od kojih očekuju da nešto urade. Autokrate koji vladaju u pojedinim evropskim zemljama su to u vreme korone i te kako dobro iskoristili. Aleksandar Vučić i njegova SNS se trude da sve politički iskoriste, pa su to uspeli i sa pandemijom. Njihovi simpatizeri su ubeđeni da bi se u Srbiji ponovio ,,italijanski scenario” da nije bilo Vučića. Hiljade bi umrlo da nemamo Vučića za predsednika. Jedan javnosti nepoznat narodni pevač iz Svilajnca napisao je i zapevao  ,,Odu Vučiću i borcima protiv korone”. Čovek ne zna da li da plače ili da se smeje.

MONITOR: Kako komentarišete to da je Aleksandar Vučić tokom vanrednog stanja bio  najzastupljeniji na TV ekranima u Srbiji, a da opozicija u izvještajima gotovo da nije postojala?

BIŠEVAC: Vučić je najzastupljeniji na TV i u ostalim medijima, bez obzira na to da li je stanje vanredno ili redovno. Nema tu drastične razlike. Čini mi se da je ipak sada napravio neke greške na početku. Pomenuta konferencija za novinare krajem februara je stvarno bila veliki blam. Pokušavali su da umanje opasnost od virusa, onda su videli da su ljudi uplašeni, pa jeVučić  promenio retoriku. Onda se angažovao u nabavci respiratora, obilazio bolnice, širio strah… Brzo je sve okrenuo u svoju korist. Prvih dana su on i premijerka Brnabić držali konferencije za novinare, onda su shvatili da mnogima idu na živce, pa je uskočila ,,struka”. Što se opozicije tiče, deo opozicionih lidera je rešio da ,,tihuje” iz viših interesa borbe protiv pandemije, drugi jednostavno nisu znali šta im je činiti. U ovakvim okolnostima svemoći jednog čoveka, opoziciji nije lako. Što je najgore, čak i u vreme borbe protiv zaraze vlast i njima bliski mediji su ih prozivali i optuživali da žele da ,,pobedi korona”. Vlastima i njima bliskim medijima opozicija  je odavno džak za udaranje.

MONITOR: Ljekari upozoravaju da borba protiv korona virusa nije gotova. Na osnovu čega je prije nekoliko dana donesena odluka da za ulazak u Srbiju ni državljanima Srbije ni drugih država više nije potrebno da imaju negativan test na korona virus, niti posebnu dozvolu?

BIŠEVAC: Kod nas od početka sve ide cik cak. Prvo smo ignorisali koronu, tvrdeći da je to malo ozbiljniji grip. Onda je krenula histerija da ćemo svi da umremo. Sada opet ulazimo u mirniju fazu. Imali smo najoštrije mere izolacije i karantina u zemljama bivše Jugoslavije, zatvorili granice dosta brzo, a onda, iznenada, otvorili. Ne razumem predlog Kriznog štaba i kasnije odluku Vlade Srbije da otvore granice i dozvole ulazak i bez negativnog testa. Mislim da Srbija nije trebalo ovako brzo da ukine većinu mera, ali verujem i da iza toga stoje politički interesi. Izbori su zakazani za 21. jun i vlast bi da nas ubedi da je sve u redu. Ko bi išao da glasa ako se plaši virusa? Da korona prolazi pokazuje i to što se Srbija ponovo okreće nekim drugim temama i komšiluku, pre svega Crnoj Gori. Vesti o hapšenju episkopa Joanikija i sveštenika SPC zbog litije u vreme epidemije, pojedine izjave predsednika Crne Gore Mila Đukanovića, najava crnogorskih vlasti da još neće otvoriti granice sa Srbijom i recipročna mera zabrane Montenegro erlajnsu da sleće na beogradski aerodrom, zasenili su ovih dana strah od korone u Srbiji.

                                                  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo