Povežite se sa nama

OKO NAS

NAPLATA KONCESIJA ZA ŠUME: Sve je bolje, samo dug ostaje 

Objavljeno prije

na

Na osnovu koncesionih naknada za korišćenje šuma posljednjih pet godina u budžet se slilo 24,7 miliona eura. Koncesionari duguju 10,3 miliona. Dug je po računici Uprave za šume manji – 9,6 miliona. Naplatiće 600 hiljada, a devet miliona se, već godinama, vode pod stavkom sporna potraživanja

 

Iznos duga koncesionara po osnovu naknada za korišćenje šuma iznosi 10 miliona i 383,5 hiljada eura. Dug koji je na kraju prošle godine bio 7,5 miliona do 8. juna popeo se na gore navedenu sumu, podaci su Poreske uprave.

U posljednjih pet godina, prema podacima Poreske uprave, po osnovu koncesionih naknada ukupno je naplaćeno 24,7 miliona eura (2015. godine – 3,7; 2016 – 4,7; 2017 – 5,4; 2018 – 5,2 i prošle godine 5,5 miliona eura).

Prema evidenciji Uprave za šume dug svih korisnika šuma je nešto niži i početkom ovog mjeseca iznosio je 9,6 miliona eura. A po podacima koje su nam dostavili, koji pored naplate od koncesionara sadrže i prihode ostvarene od prodaje drveta u dubećem stanju, profit je veći i iznosi 31,1 milion eura – 2015 – 4,5; 2016 – 5,9; 2017 – 6,7; 2018 – 6,7; 2019 – 7,2 miliona.

Brojne probleme s gazdovanjem šumama, od kojih je jedan od najvećih samovolja dijela koncesionara, Državna revizorska institucija (DRI) je konstatovala u svojim izvještajima. DRI je u više izvještaja upozorila na neregularnosti pri dobijanju koncesija i na nepravilnosti prilikom obračuna i nadzora nad izvršenjem koncesionih ugovora. ,,Utvrđene nepravilnosti imale su direktan uticaj na prikupljanje prihoda budžeta Crne Gore po osnovu zaključenih ugovora o koncesijama za korišćenje prirodnih bogatstava”, jedan je od zaključaka DRI.

Ministarstvo poljoprivrede je u dokumentu Reorganizacija koncepta koncesionog korišćenja šuma iz 2017. takođe konstatovalo da  ,,koncesionari koji su realizovali ugovore uglavnom nijesu postigli svrhu zbog koje su dobili koncesiju”.

O kolikim se gubicima radi, možda dovoljno govori i podatak da je Vladinom Strategijom sa planom razvoja šuma i šumarstva 2014 – 2023.  bilo predviđeno da prihod od korišćenja šuma u 2017. bude 10 miliona eura, a 2023. čak 19 miliona.  Ukupan prihod 2017. bio je 6,75 miliona, a prošle godine 7,25, što znači da u naredne tri godine prihod od korišćenja šuma treba da se poveća više nego duplo.

Nadu ne uliva dosadašnje neostvarivanje planova. Podaci Ministarstva poljoprivrede  govore – od usvajanja Strategije iz 2014. do 10. oktobra 2018. Kada je Vlada donijela revidiranu Strategiju od predviđenih 75 aktivnosti realizovano je 25, ili 33 odsto, djelimično je realizovano šest obaveza, samo osam odsto planiranog, a nije realizovana 41 obaveza, ili 55 odsto planiranog. ,,Projektovani ciljevi u Strategiji iz 2014. godine su planirani preambiciozno, imajući u vidu prije svega ograničeni pristup finansijskim sredstvima kao i evidentan nedostatak kadrovskih kapaciteta”, kazao nam je Miroslav Anđelić, državni sekretar za šumarstvo i drvnu industriju u Ministarstvu poljoprivrede.

Iz Ministarstva kažu da je u prošloj godini od korišćenja šuma ostvaren rekordan prihod od 7,2 miliona, što predstavlja povećanje od 36 odsto u poređenju s prihodima iz 2015. (4,53 miliona) kada je industrijska proizvodnja bila najveća. Posebno ističu da je smanjen obim sječe za 136.000 metara kubnih i da je uprkos tome ostvaren veći prihod za 2,7 miliona.

Anđelić najavljuje da su uz podršku Svjetske banke urađene dvije studije u kojima su date preporuke za dalji razvoj šumarskog sektora koji je u potpunosti pripremljen i treba da bude usvojen od strane Vlade u drugom kvartalu ove godine: ,,Realna su očekivanja da će se prelaskom na novi sistem organizacije korišćenja šuma, gdje će se prodaja drvne sirovine organizovati kroz Berzu drveta na šumskim stovarištima, biti postignute cijene drveta više nego dvostruko, a samim tim će biti uvećan ukupni prihod od korišćenja šuma s postojećih 7,2 milona, na 16,2 miliona eura”.

Jedna od bitnih stavki reorganizacije je i to što je Uprava za šume prošle godine dobila status samostalnog organa. Iz ove institucije kažu da im je to pomoglo da unaprijede kvalitet rada, prije svega, u ranije kritikovanim oblastima od strane DRI-a, praćenju i realizaciji ugovora, naplati prihoda i zaštiti šuma. ,,Uveli smo stroge mjere naplate prihoda koje su pretpostavljale u potpunosti poštovanje odredaba zaključenih ugovora sa našim poslovnim partnerima”, kaže Nusret Kalač, direktor Uprave za šume. Zadovoljni su i u Ministarstvu poljoprivrede, Anđelić tvrdi da su prihodi  Uprave za šume, uz smanjeni obim sječe od 36 odsto povećani, uz 100-odstotnu naplatu koncesionih naknada.

Od 2007. otkada datira model izdavanja državnih šuma na korišćenje koncesionarima do danas su zaključena 64 koncesiona ugovora. U međuvremenu 22 ih je isteklo, raskinuto je 28 i još tri sporazumno, dok je važeće 11 ugovora. Od njih 10 ističe tokom ove godine, a potpisani su s koncesionarima  – ŠIK Polimlje , ŠIK LimTrudbenik, Pelagić trade, Boj Komerc. Onaj najduže potpisani, čak na 30 godina, sa Vektrom Jakić, datira iz 2007. Uprava za šume je tokom prošle godine pokrenula raskid ugovora s firmom Dragana Brkovića, a u toku je više sudskih sporova s ovom kompanijom.

Upravo je Vektra Jakić najveći dužnik, ova firma na osnovu koncesionih naknada duguje 6,3 miliona eura, od ukupnog duga od 9,6 miliona koncesionara prema Upravi za šume. Kalač objašnjava da je dug Vektre Jakić svrstan u sporna potraživanja.

Sporan je i dug još iz vremena funkcionisanja akcionarskog društva u državnom vlasništvu AD Korporacija Jakić od 714.620 eura. Pod tom stavkom vode se i dugovanja kompanija koje su u stečaju. Iz Berana – Grandex dug od 501 euro, Grandex-kompani 60.309 eura, Mopal – 13.592 eura; Plav – Alpet – 183.783 eura, BO-SI Trade – 1.928 eura; Rožaje – Rudnica 4.782 eura, REZ – 158.497 eura, Esma Company – 15.585 eura, Braća Kalač – 4.068 eura, Mako Company – 1.649 eura, Amar Company – 2.500 eura, Primat Company – 10.300 eura, Braća Kujavić – 2.994 eura, Žar –  674 eura; Bijelo Polje – Ada Company – 2.246 eura, Ravna Gora – 307 eura; Nikšić – MI-RAI – 447.313 eura; Plužine – Brezna – 332.909 eura; Pljevlja – Gross-maradom – 41.829 eura; Žabljak – Wood – 377.602 eura, Raonić&CO – 469 eura, Šumarstvo – 2.741 euro i Podgorica – Karapidis Bross Co-Spaik – 207.343 eura. Sve ukupno, dug od 1,8 miliona eura.

Fizička lica duguju na osnovu naknada za korišćenje šuma – 17.571 euro.

Pored ovih spornih potraživanja, Kalač navodi da sigurna potraživanja iznose 622.419 eura. Ona se odnose na dugove aktivnih korisnika šuma po zaduženjima za ovu godinu, a za njihovu naplatu obezbijeđene su bankarske garancije.

Ostatak duga od devet miliona ostaće da se prenosi, kao i do sada, u naredne godine.

 

 Slučaj Vektre Jakić

Vektra Jakić nastala je 2007. godine privatizacijom ŠIK Velimir Jakić u stečaju. Osnivač kompanije je kompanija DOO Vektra Montenegro Dragana Brkovića. U aprilu 2007. ova kompanija potpisuje s Ministarstvom poljoprivrede ugovor o eksploataciji, uzgoju i preradi drvnih sortimenata na  13 gazdinskih jedinica u Pljevljima koje zauzimaju ukupnu površinu od 58.932 hektara, što predstavlja oko 17 odsto površina državnih šuma raspoloživih za korišćenje. I to na 30 godina.

Vektra je izabrana iako je ponudila manje cijene za metar kubni drveta, a nije imala ni bankarsku garanciju. Po srijedi su bile neke druge garancije – kumovske.

Tadašnji i sadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović objašnjavao je da u Pljevlja dolaze investicije od 100 miliona eura. U njegovoj imaginaciji Pljevlja su već bila centar drvoprerade ne samo crnogorski, nego i regionalni.

Prema podacima Uprave za šume, Vektra je prve tri godine uredno plaćala koncesione naknade. Sitan dug od 12 eura ostao je 2011, da bi se sljedeće godine popeo na 1,1 milion eura i rastao do sadašnjih 6,3 miliona.

Međutim, ni ovaj dug nije konačan. DRI je utvrdila da je Uprava za šume nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru Vektra Jakić u periodu 2007-2012. godine neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1,6 milion eura. Naredne tri godine, ista matematika – ,,Uprava za šume u 2013, 2014. i 2015. godini nastavila je raniju praksu obračuna koncesione naknade i posebne naknade za koncesionara Vektra Jakić  time umanjila obaveze po osnovu koncesione naknade za ukupan iznos od 897.747,51€”, navodi se u izvještaju DRI.

Pomogla je i Vlada, pa je u martu 2017. Vektri omogućila reprogram duga na pet godina na osnovu koncesija za korišćenje šume.

Uprava za šume je u maju i oktobru prošle godine raskinula ugovor sa Vektrom. Ministarstvo poljoprivrede je odbilo žalbu Vektre, pa su rješenja postala pravosnažna. Vektra podnosi tužbu Privrednom sudu, kojom je osporila pomenuta rješenja o raskidu ugovora. Sud je donio privremenu mjeru rješenjem, kojim se privremeno obustavljaju rješenja o raskidu ugovora do okončanja sudskog postupka.

Pored neplaćanja, Vektra nije poštovala obaveze koje su se odnosile na zaštitu od šumskih požara, od zaraznih bolesti, o izgradnji šumskih puteva… Radnici Vektre koji su ostali bez posla, platu nijesu primali 18 mjeseci.

 

Izvoz drveta

U periodu prije 2017. godine ko god je htio sjekao je šumu i dobro zarađivao od izvoza u zemlje okruženja – Albanija, Kosovo Srbija. Vlada je izvoz oble građe iz Crne Gore zabranila 2017. Zvanični podaci Uprave za šume govore o profitima od izvoza prije zabrane: 2013. je izvezeno drveta u vrijednosti od 3,7 miliona, 2014 – 4,9 miliona, 2015 – 6,1 milion, a 2016 – 4,4 miliona eura. Otkako je izvoz zabranjen te cifre su pale na: 2017 – 113.762 eura; 2018 – 89.626 eura, a prošle godine 104.433 eura. Od maja  2017. do 1. juna 2020. izvezeno je 1.978 kubika TT stubova, 1.352 kubika ogrijevnog drveta, 978 kubika sječka i 263 tone čamovih okoraka

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASILJE U PORODICI SA SMRTNIM ISHODOM: Opomene koje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojke su neumoljive i zapanjujuće. Za samo pet godina u Crnoj Gori počinjeno je desetak ubistava u krugu porodice. Braća su se ubijala međusobno,  muževi supruge, pa i djeca – roditelje

 

 

Jedan od najtežih društvenih problema u Crnoj Gori i dalje je  nasilje u porodici, naročito ono koje se okonča tragično – ubistvom. Posljednje u nizu, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin nožem ubio svog oca, alarm je da se istraje u zahtjevima da nadležni organi preduzmu sve kako bi se broj ovih slučajeva smanjio. Ali i samo porodično nasilje. Samo tokom prošle godine registrovano je 840 slučajeva nasilja u porodici,  i oko 1.300 žrtava.

Brojke su neumoljive i zapanjujuće.  Za samo pet godina u Crnoj Gori počinjeno je desetak ubistava u krugu porodice.  Braća su ubijala međusobno, muževi supruge , pa i djeca roditelje.

Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u periodu od 1. januara do 31. decembra 2021.godine, registrovana su 294 krivična djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, što je bilo povećanje od 11odsto u odnosu  godinu ranije. Tako je samo tokom 2021.godine shodno Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, policija podnijela 1.454 prekršajne prijave zbog izvršena 1.744 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Navedeni broj prekršaja učinjen je od strane 1.518 izvršilaca.

Te godine registrovana su i dva ubistva u porodici ili porodičnoj zajednici. U dva slučaja registrovana je upotreba vatrenog oružja, a u jednom njegovo korišćenje radi zastrašivanja. Dva slučaja su ishodovala smrtnom posljedicom, u jednom je smrtno stradala nevjenčana supruga, dok je u drugom supruga ubijena od strane supruga, a kćer teško povrijeđena, piše u zvaničnom izvještaju Ministarstva unutrašnjih poslova za 2021.godinu.

„Teško ubistvo počinjeno je 12. 02. 2021. godine u Rožajama, gdje je prijavljeni M. R. svom ocu R. R. , u porodičnoj kući, nakon verbalne prepirke, nožem nanio smrtonosne povrede. Ubistvo počinjeno 24. 03. 2021. godine na Lušticama, Herceg Novi, gdje je P. B. u dvorištu svoje kuće, upotrebom vatrenog oružja – lovačke puške, lišio života svog zeta M. Đ., a nakon toga izvršio samoubistvo. Ubistvo počinjeno 21. 10. 2021. godine u selu Dašca Rijeka, Petnjica, gdje je A. Š. udarcem tupim predmetom usmrtio svoju suprugu E. Š. M., a potom udario i svoju maloljetnu kćerku , nanijevši joj tjelesne povrede, da bi nakon toga izvršio samoubistvo“, djelovi su izvještaja za 2021.godinu.

Ni godina ranije 2020.godine nije prošla bez zločina počinjenih u porodici, i pored činjenice daje tada registrovano skoro 400 slučajeva manje nego 2019.godine kada je broj registrovanih prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici iznosio nešto više od 1800.

Tokom 2020. registrovana su tri ubistva koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Upotrebom vatrenog oružja u jednom su smrtno stradali stric i strina učinioca, u drugom je supruga ubijena od strane supruga; dok je upotrebom hladnog oružja u trećem slučaju brat ubio brata.

„Teško ubistvo počinjeno je 23.06.2020.g. u naselju Humci, Cetinje, gdje je N.M. nakon verbalnog konflikta (oko imovine) sa stricem B.M., iz vatrenog oružja lišio života istog, kao i njegovu suprugu G.B, državljanku Ukrajine. Teško ubistvo počinjeno je 18.11.2020. godine u porodičnoj kući u naselju Beranselo, Berane, gdje je prijavljeni P.P. nakon kraće svađe i prepirke upotrebom vatrenog oružja lišio života suprugu I.P., navodi se  detalji u izvještaju  MUP-a.

Tokom 2022.godine registrovana su dva ubistva. Prema dostupnim izvještajima, u četiri slučaja registrovana je upotreba oružja, a dva slučaja su ishodovala smrtnom posljedicom – u jednom je bivši suprug ubio bivšu suprugu, a u drugom slučaju žena je bila žrtva svog vanbračnog partnera.

Te godine zabilježeno je i ubistvo koje je godinama bilo u centru pažnje javnosti – teško ubistvo na štetu trudne Nerda Zimrite za koji zločin je nejn nevjenčani suprug Dalibor Nikolić, početkom aprila prošle godine od strane sudija Apelacionog suda pravosnažno osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina. Nerda Zimrita preminula je 22.januara 2022.godine u KC Podgorica, od povreda koje joj je nanio suprug, udarcima drvenom palicom i stisnutom šakom u predjelu glave.

Ni 2023. godina nije prošla bez zločina u porodici. Registrovano je jedno ubistvo počinjeno hladnim oružjem odnosno nožem. Brat je u mjestu Nedakusi, kod Bijelog Polja ubio brata.

“Ubistvo počinjeno 01.10.2023. godine u naselju Nedakusi – Bijelo Polje, na štetu Beganović Elvisa, učinilac Beganović Elmaz. Policijski službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Sjever” – Odjeljenja bezbjednosti Bijelo Polje su lišili slobode i uz poseban izvještaj u zakonskom roku sproveli VDT u Bijelom Polju lice Beganović Elmaz zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio KD ubistvo na način što je nakon verbalne rasprave sa svojim bratom Elvisom, istom kuhinjskim nožem nanio jednu ubodnu ranu u predjelu vrata, usljed čega je kod istog nastupila smrt“, navodi se u Izvještaju.

Zvaničnih podataka koliko je slučajeva nasilja u porodici koji su okončani smrtnim ishodom registrovano tokom prošle godine nema, pošto  još nije dostupan izvještaj o radu za 2024.još nema.

Ono što je prošle godine uznemirilo javnost jeste slučaj iz Podgorice, kada je Miljan Bošković 21. avgusta naselju Masline, nakon verbalne svađe, nožem ubio bivšu suprugu Biljanu Pavićević. Ubrzo  nakon hapšenja osumnjičeni je u Istražnom zatvoru izvršio samoubistvo. Ovaj slučaj analizirao je i Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji su zbog zločina nad mladom Podgoričankom propuste vidjeli u postupanju istražitelja.

„Operativni tim iznio je svoje zaključke i analize u vezi sa postupanjima nadležnih organa i identifikovao propuste u zaštiti žrtava. Tim je izrazio duboku zabrinutost zbog propusta u radu policije, tužilaštva i suda za prekršaje, koji su prethodili femicidu. Prema stanovištu tima, ni jedna od pomenutih institucija nije adekvatno procijenila rizik po oštećenu, nijesu obezbijedjeni dostupni svjedočki iskazi, niti je adekvatno vršena kontrola nad primjenom zaštitne mjere. Tim je procijenio kao neadekvatno postupanje nadležnog tužioca, koji nije poštovao obavezujuće Uputstvo VDT  da se žrtva sasluša hitno, najkasnije u roku od 72 sata od prijave nasilja. Naročito je za brigu odluka Suda za prekršaje da okrivljenom izrekne opomenu, kao mjeru upozorenja, iako je u obrazloženju izrečene zaštitne mjere sud našao da postoji opasnost od ponavljanja djela. Operativni tim nalazi da izrečena sankcija nije bila adekvatna, niti odvraćajuća po učionioca nasilja“, navode u svoj Izvještaju o radu.

Na prevenciji se i dalje malo radi. Ubistva kao posljedica porodičnog nasilja ostaju samo brojka u izvještajima u radu nadležnih organa.

Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MORATORIJUM NA GRADNJU U JEZGRU KOLAŠINA: Bolje kasno, nego nikad 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lokalna vlast konačno je donijela odluku o stavljanju van snage dijela zastarjelog Detaljnog urbanističkog plana “Centar” i najavila izradu novog plana za najuže gradsko jezgro. Iz civilnog sektora to pozdravljaju kao “minimum minimuma” za početka spašavanje onog što je preostalo od lošeg planiranja i hipergradnje

 

 

Skoro dvije godine nakon što je kategorično odbijala prijedloge civilnog sektora i opozicije da stavi van snage zastarjeli Detaljni urbanistički plan (DUP) „Centar“, kolašinska vlast je krajem aprila, bez prethodne javne najave, donijela takvu odluku. Preciznije, usvojila je odluku o stavljanju van snage dijela DUP-a, koji se odnosi na najuže gradsko jezgro, obuhvaćeno predloženim Urbanističkim projektom (UP) „Centralno gradsko jezgro“.

Na vanrednoj sjednici lokalnog parlamenta, odluka je donijeta jednoglasno. Prema riječima predsjednika Opštine Petka Bakića, za ubrzani postupak postoji više razloga koji, kako kaže, više ne trpe odlaganje. Predlog je, kako je objasnio, inicirala i glavna gradska arhitektica, Kristina Bulatović Pejić. Novom odlukom zabranjuje se izdavanje urbanističko-tehničkih uslova (UTU), kao i pokretanje pravnih procedura za pribavljanje dokumentacije za gradnju u zoni centra. Zabrana se neće odnositi na infrastrukturu i objekte od opšteg interesa.

Bakić je obrazložio da su smjernice važećeg DUP-a „Centar – Centralno gradsko jezgro“ u koliziji s planovima višeg reda, te da je pritisak na prostor, kroz sve veći broj zahtjeva za UTU, postao neodrživ. Najavio je da će se u najkraćem roku pristupiti izradi novog UP-a, koji će konačno definisati jasna pravila gradnje u središtu Kolašina, uključujući oblikovanje zgrada, izgled fasada, krovišta, upotrebu materijala i druge estetsko-funkcionalne smjernice.

Nije objašnjeno zbog čega je lokalna vlast odjednom osjetila potrebu da štiti centar grada, ali se hitnost donošenja odluke nezvanično povezuje sa namjerom jednog od investitora da na mjestu nekadašnjeg hotela Bošković gradi novi hotel. Taj hotel, koji je početkom prošlog vijeka bio simbol Kolašina, odavno je ruina bez namjene, a njegova zaštita nikad nije inicirana, kao što je to bilo u slučaju Kuće Marića. 

Investitor je, navodno, kupovinom kuće u Siborskoj ulici pokazao namjeru da na tom mjestu nikne višespratni hotel. Odluku lokalne vlasti ubrzalo je još nekoliko zahtjeva za UTU, prema prevaziđenom planskom dokumentu.

Ono što baca sjenku na načelno ohrabrujuću odluku vlasti o spašavanju centra grada od ambicija krupnog kapitala, jeste upravo to što je aktuelna vlast godinama odbacivala identične prijedloge koji su dolazili iz opozicionih redova i od Inicijative Zeleni Kolašin. Ne samo da su odbijeni, već su njihovi predlagači bili redovno izloženi etiketiranju, ismijavanju i optužbama da su „tjerači investitora“ i da „zaustavljaju razvoj grada“.

Prijedlozi su stizali na adresu lokalne uprave još od 2023. godine. Predlagači su isticali koliko grad gubi, ali su tada etiketirani kao “kočničari i rušitelji razvoja”. Iz Inicijative Zeleni Kolašin su i formalno predali nadležnima dokumentaciju, zapisnike, argumentaciju, a imali su i usmenu podršku tadašnjeg Ministarstva ekologije i prostornog planiranja, koje je, navodno, bilo spremno da podrži odluku Opštine ako ona krene u proces.

No, vlast nije krenula. Naprotiv, tokom prethodnih godina, svaki glas za obustavljanje gradnje redovno je  tumačen kao politički pritisak ili anti-investitorski gest. Investitori su dočekivani raširenih ruku, a građani koji su dovodili u pitanje infrastrukturne kapacitete Kolašina smatrani protivnicima napretka.

 Dobro je da su to konačno učinili, ali šteta je već napravljena, poručuju iz civilnog sektora. Detaljni urbanistički plan „Kolašin – Centar“ donijet je još krajem 2008. godine. Njegova realizacija bila je postepena, vođena mogućnostima pojedinačnih vlasnika zemljišta. Ipak, i pored toga što nije sproveden u cijelosti, određeni segmenti plana već su premašili dozvoljene kapacitete, kako po pitanju gustine izgrađenosti, tako i po pitanju opterećenja infrastrukture. Jedan od ključnih problema je to što plan nikada nije revidiran, niti prilagođen savremenim prostornim, saobraćajnim i demografskim izazovima. Kolašin je, u međuvremenu, doživio snažan investicioni talas, mahom usmjeren na izgradnju turističkih apartmana i stambenih zgrada, za koje lokalna infrastruktura nema kapacitet.

„Sprovođenje tog plana do kraja dovelo bi do drastične promjene izgled centra grada, koji više ne bi bio prepoznatljiv. To bi značilo narušavanje urbanih posebnosti, ali i dugoročne infrastrukturne i ekološke posljedice po čitav grad“, upozoravali su iz NVO sektora.

Iz Inicijative Zeleni Kolašin poručuju da odluku pozdravljaju, ali je smatraju tek početkom onoga što treba da bude dugoročna i odgovorna prostorna politika. „Ovo je tek minimum minimuma. Očekujemo ne samo izradu novog DUP-a, već i širu javnu raspravu, uključivanje nezavisnih stručnjaka i stalni nadzor nad sprovođenjem odluka koje su u interesu svih građana, a ne investitora“, kažu oni.

„Odluku o zaustavljanju uništavanja centra Kolašina gradnjom predlagali smo 2023. godine, kako bi gradnja u centru grada bila zaustavljena do donošenja boljeg plana. Istražili smo kako su slične odluke donošene u drugim gradovima i spremili materijal. Sve smo uredno predali. Čak smo bili u kontaktu sa tadašnjim rukovodstvom nadležnog Ministarstva, koje je obećavalo da će podržati odluku ako Opština krene u taj proces“, kazali su Monitoru iz Inicijative.

Podsjećaju i da su iz kolašinske opozicije stizali slični prijedlozi da se “grad ne uništava radi nekoliko stotina turističkih apartmana za koje svakako nemamo infrastrukturu”.

Tokom realizacije, a naročito u poslednjih godina na terenu je bilo očigledno da su definisani kapaciteti za dio prostora već ostvareni i premašeni, iako plan nije realizovan na najvećem dijelu površine koju zahvata. Na usvajanje novog DUP-a za centar grada čeka se godinama. To je sve do nedavno bio posao resornog ministarstva. Međutim, izrada lokalnih planskih dokumenata, prema novom Zakonu o uređenju prostora, od skoro je posao agencija, koje će biti ili su već osnovane u opštinama.

Odluku o osnivanju Agencije za projektovanje i planiranje prostora Skupština opštine (SO) Kolašin donijela je, takođe, na vanrednoj sjednici. Ta društva biće zadužena za izradu planskih dokumenata, kao i za učestvovanje u pripremi mišljenja Opštine o urbanističko-tehničkim uslovima koje izdaje nadležni organ državne uprave. Agencija će učestvovati i u izradi Programa uređenja prostora opštine, izrađivati tehničku dokumentaciju, obavljati stručni nadzor nad izvođenjem radova koji se finansiraju iz sredstava Opštine, kao i iz drugih izvora finansiranja. Predviđeno je i da obavlja reviziju tehničke dokumentacije i izrađuje izvještaj o stanju uređenja prostora.

Iz klupa opozicije više puta tokom sjednice sugerisano je da se mora posvetiti velika pažnja odabiru kadra koji će raditi u Agenciji, ali i sastavu Odbora direktora (OD) tog preduzeća. Međutim, parlamentarna većina nije prihvatila amandman predsjednika kluba odbornika opozicionog  Pokreta “Zajedno gradimo Kolašin”, Matije Bulatovića, da u Odluci bude precizirano da u Odboru direktora, između ostalog, mora biti diplomirani inženjer arhitekture, jedan stručnjak iz oblasti zaštite životne sredine i jedan stručnjak iz oblasti planiranja prostora. 

Pred lokalnom vlašću, koja do sada, uglavnom, u posljednih 20 godina nije imala sluha za korišćenje prostora na održiv način, je sada krupan zadatak i odgovornost za buduće planiranje. Tačnije, za spašavanje onog što je preteklo nakon mnogo loših planova i intenzivnog interesovanja investitora, od kojeg je grad do sada, nema koristi.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEVET GODINA URGENCIJA ZA IZRUČENJE SVETOZARA MAROVIĆA: Još malo i gotovo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kazna Maroviću zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sudeći po dosadašnjoj sudbini svih crnogorskih urgencija , teško je očekivati da će on do tada biti izručen Crnoj Gori. Sljedeće jeseni ,kao slobodan čovjek,  moći će da se vrati u Budvu, koju je po sopstvenom priznanju opljačkao

 

 

Brojni ministri pravde  obećavali su crnogorskoj javnosti da će preduzeti sve kako bi pred crnogorskim pravosuđem odgovarao bivši visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović.  Pisanje zamolnica, urgencija, priča o hapšenju i eksdradiciji ušlo je u devetu godinu.

Obećanje je ove sedmice dao i aktuelni ministar pravde Bojan Božović.

Božović je  najavio da će od Srbije ponovo tražiti izručenje bivšeg visokog zvaničnika Crne Gore, Državne zajednice Srbije i Crne Gore koji je još 2016. godine  osuđen  kao šef organizovane budvanske kriminalne grupe, koja je  opštinski budžet oštetila za nekoliko desetina miliona eura.

Na osnovu sporazuma koji je sklopio sa Specijalnim tužilaštvom na čijem je čelu u to  vrijeme bio Milivoje Katnić, Marović je osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora. Iako se nagodio da u državni budžet uplati milion eura, a 100 hiljada donira u humanitarne svrhe, on to nikada nije učinio, pa mu je zatvorska kazna povećana za godinu.

U slučaju Svetozara Marovića stvar je više nego jasna – Srbija ne želi da izruči Crnoj Gori šefa budvanske kriminalne grupe.

Zašto je Srbija osuđenom Maroviću obećana zemlja, da li je on u međuvremenu dobio srpsko državljanstvo, kako se  vjeruje, pa je to jedan od razloga zbog čega ga  Srbija ne izručuje, kao svog državaljanina,  ili i dalje živi neki politički dogovor,   samo su neka od nagađanja o razlozima zbog kojih je Marović već devet godina nedostupan crnogorskim organima.

Nekadašnja opozicija, sada većina u aktulenoj vlasti ustvrdila je da je lično bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović napravio dogovor sa Vučićem da se Marović ne izručuje Crnoj Gori.  Vlast se promijenila, ali odnos Srbije prema ovom slučaju nije.

Samo nekoliko mjeseci nakon što je izabrana  Vlada Zdravka Krivokapića tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić, pisao je pismo srpskim kolegama tražeći da se Crnoj Gori izruči Marović.

To je saopšteno na konferenciji održanoj krajem decembra 2020.godine. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović  ocijenio je da je „kompromitujuće  da Marović, koji je označen kao šef kriminalne grupe, šeta slobodno“.

„ Mi želimo da se odredimo prema ovom pitanju, nadajući da ćemo sa Srbijom pronaći zajednički jezik i privesti Marovića pravdi”, kazao je tada Abazović. Na DHL zamolnicu,  odgovora nije bilo.

I tokom prve službene posjete Beogradu ondašnjeg premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića, u novembra 2021, pitanje ekstradicije Marovića bilo je na dnevnom redu.

“Izručenje Marovića ostaje prioritet za našu vladu”, rekao je tada Krivokapić poslije razgovora sa predsjednicom Vlade Srbije Anom Brnabić. Premijerka Brnabić tada je rekla da će sa pravosuđem provjeriti detalje slučaja.

“Mislim da ne postoji neki konkretan pravni ili politički razlog što Marović nije izručen. Nije tajna da imamo niz otvorenih i teških pitanja”, izjavila je tada Brnabić.

Odluka Sjedinjenih Američkih Država, da uvedu sankcije nekadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore i potpredsjedniku DPS-a Svetozaru Maroviću, bila je okidač da se crnogorske vlasti još jednom obrate kolegama iz Srbije i drugi put tokom 2022. godine zatraže njegovo izručenje.

“Uključivanje SAD u slučaj Marović je korak dalje za izručenje i mi se nadamo da će Srbija izručiti Svetozara Marovića”, kazao je Andrej Milović, tadašnji državni sekretar Ministarstva pravde.

Milović je tada ocijenio da je u slučaju Marović prisutan nedostatak političke volje, jer je to jedini slučaj u vezi s kojim imaju problem s kolegama iz Srbije. „Kako god, vremena za čekanje, kaže, više nema, kazao je tada Milović.

Čekanje se nastavilo.

U martu 2023, tadašnji ministar pravde Marko Kovač  je tokom posjete Srbiji otvorio opet pitanje izručenja  Marovića kada je i zaključeno da je neophodno da ta zemlja izvrši svoju obavezu.

On je u tada kazao da neće odustati od tog predmeta ističući da je teško govoriti o vremenskim okvirima, jer je riječ o pravnoj, ali i političkoj odluci.

“Izručenje Svetozara Marovića je otvoreno pitanje koje smo naslijedili usljed neadekvatnih, blago rečeno, reakcija naših pravosudnih organa kada je lice osuđeno za tako veliku zatvorsku kaznu bude pušteno da se brani sa slobode. Tada je napravljen presedan u tom procesnom smislu i imamo situaciju kakvu imamo”, kazao je tada Kovač naglašavajući da je sa pravosudnim organima Srbije otvorio to pitanje i pitanje drugih ekstradicija.

„Ostali smo na stanovištu da je potrebno da Srbija izvrši svoje obaveze u skladu sa Sporazumom o izručenju, a shodno određenim međunarodnim konvencijama. Teško je govoriti o vremenskim okvirima jer je ekstradicija stvar pravne, ali i političke odluke svake države”, rekao je tada Kovač.

U julu iste godine slučaj „Marović“ aktuelizovan je na najvišem nivou, tokom susreta predsjednika dvije države 10. jula u Beogradu. U prvoj službenoj posjeti Srbiji, šef crnogorske države Jakov Milatović iznio je zahtjev Aleksandru Vučiću da se Marović izruči radi odsluženja kazne u Crnoj Gori. Vučić je odgovorio da će to pitanje Srbija razmotriti i Podgorici proslijediti utemeljen odgovor. Odgovor naravno nije stigao.

Nekoliko mjeseci kasnije, javnosti se povodom slučaja Marović ponovo obratio Andrej Milović,  tada s mjesta ministra pravde i saopštio da je Crna Gora uradila sve što je bilo u domenu pravnih mogućnosti.

„ Više puta smo slali zamolnice i urgancije i sada je sve u rukama pravosudnih organa Republike Srbije. Međutim, nećemo potezati pitanje reciprociteta u odnosima sa Republikom Srbijom, jer – osim navedenog, kao i činjenice da je međunarodno-pravna saradnja u krivičnim stvarima u svim ostalim predmetima zaista sjajna – naš cilj jesu najbolji mogući odnosi dvije zemlje, što već predugo nije slučaj „,  naglasio je Milović.

Kazna Maroviću zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sudeći po dosadašnjoj sudbini svih crnogorskih urgencija , teško je očekivati da će i do tada biti izručen Crnoj Gori.  A sljedeće jeseni kao slobodan čovjek moći će da se vrati u Budvu, koju je po sopstvenom priznanju opljačkao.

Svetlana ĐOKIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo