Povežite se sa nama

OKO NAS

JAVNE NABAVKE U CRNOJ GORI: Daleko od očiju javnosti

Objavljeno prije

na

Za javne nabavke godišnje se izdvoji preko pola milijarde eura. Iz džepa građana. Čak 71 odsto njih ni ne zna šta su javne nabavke

 

,,Javne nabavke čine značaj dio javne potrošnje, a plaćaju se novcem građana. Predstavljene su kao velika ‘glavolomka’, birokratski proces i administrativna zavrzlama. Tamo gdje je interesovanje javnosti malo, a potrošnja velika, širok je i prostor za zloupotrebe i malverzacije raznih vrsta”, kaže za Monitor Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u nevladinom udruženju Institut alternative (IA).

Javne nabavke ne razlikuju se mnogo od odlaska na pijacu. I pored toga, rezultati istraživanja javnog mnjenja, koje je sproveo IA, pokazali su da čak 71 odsto građana ne zna šta su javne nabavke niti kako bi ih u nekoliko riječi opisali.

U odnosu na 2015. godinu broj neupućenih je gotovo udvostručen. U 2019. godini ugovoreno je 608 miliona eura javnih nabavki. To je najveća potrošnja za javne nabavke zabilježena od početka primjene prvog Zakona o javnim nabavkama u Crnoj Gori, odnosno od 2007. godine pa do sada. Prethodnu godinu obilježio je i najniži intenzitet konkurencije. „Ako samo jedan prodavac prodaje trešnje, kilogram košta oko 4 eura. Ako ih volite, nemate izbora kupiće te ih čak i kada nisu najkvalitetnije. Kako se na tržištu pojavljuje više prodavaca trešanja, cijena pada, a mogućnost izbora raste. Na kraju ćete kupiti ukusnije trešnje, a potrošiti manje novca. Pod uslovom da svi prodavci trešanja učestvuju na tržištu pod istim uslovima”, objašnjava Đurnić.

Slično je i u javnim nabavkama – što više ponuđača učestvuje na tenderima, veće su šanse da će država nabaviti kvalitetnije usluge, radove i robe, a po nižim cijenama. Preduslov za to su jednaki uslovi za sve ponuđače, što nije uvijek slučaj u našem sistemu javnih nabavki.

Izvještaj Ministarstva finansija o javnim nabavkama za 2019. godinu pokazao je da je čak četvrtina ukupne vrijednosti zaključenih ugovora ugovorena na osnovu samo jedne dostavljene ponude.

„Prema istraživanju iz 2015. godine, udio građana koji tada nije znao šta su javne nabavke bio je 37 odsto. Ovogodišnji podatak postaje još veći kada se u ovu grupu građana uračunaju i oni koji navode netačne odgovore (poput uvoza i izvoza robe), kao i oni koji navode korupciju, pranje novca i zloupotrebe položaja, što su negativne odrednice koje valja tumačiti prije kao stav prema procedurama javnih nabavki u Crnoj Gori, nego kao upoznatost sa pojmom”, objašnjava Đurnić.

Ovi podaci zabrinjavaju, jer da bi se zloupotrebe smanjile, potrebna je bolja upoznatost građana sa javnim nabavkama.

Direktorica Direktorata za politiku javnih nabavki u Ministarstvu finansija Jelena Jovetić, nedavno se pohvalila da je, prema ocjenama eksperata TAIEX peer-review misije Evropske komisije, crnogorski sistem javnih nabavki jedan od najstabilnijih u regionu.

„Stabilan nije pridjev koji bih ja izabrala da opišem sistem javnih nabavki u Crnoj Gori. Njega posljednjih nekoliko godina karakterišu vrlo dinamični procesi –  nekoliko izmjena Zakona, uvođenje novih procedura, promjene institucionalnih i kadrovskih rješenja, variranja u pogledu prosječnog broja ponuda po tenderu i potrošnje…”, upozorava Đurnić.

Nadležni su zaboravili da napomenu da se, u više navrata, u istom Izvještaju ekspertske misije EK, ističe da je ekspertima bilo „izuzetno teško da daju detaljne preporuke za unapređenje”, zato jer je Zakon o javnim nabavkama, u trenutku misije, bio u skupštinskoj proceduri, a brojne uočene probleme bi usvajanje i primjena tog novog Zakona trebalo da riješi.

Kako ističu iz IA, Crna Gora još od 2015. godine, uz izuzetak izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama iz juna 2017. godine, nije imala toliko problema sa  zakonskim rješenjima, koliko sa njihovom primjenom. Kao što to obično i biva.

„Mogli smo da vidimo kako su hitne nabavke zloupotrebljavane za nabavku nečega što i nije bilo toliko hitno, i kako je to promaklo svim kontrolnim instancama. Svjedočili smo i tome da se dobra zakonska rješenja nekako „izokrenu” kroz loša podzakonska akta, a da kroz primjenu još više izgube na smislu”, objašnjava Đurnić.

Takav je primjer nedavna odluka o pokretanju hitne nabavke opreme za kuhinju i vešeraj u Kliničkom centru Crne Gore, u vrijednosti od 300.000 eura, koju je potpisao direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović. I time obezbijedio firmi Pro Horeca Mirka Čarapića, sina bivše vrhovne tužiteljke i aktuelne članice Tužilačkog savjeta, Ranke Čarapić, unosan posao. Nije dato precizno obrazloženje zašto se tako vrijedna nabavka sprovodi po hitnom postupku. Nadležni su se ekspresno pozvali na situaciju izazvanu pandemijom virusa COVID19.

Tokom prethodne godine Vlada je novom Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave ukinula Upravu za javne nabavke, a poslove u ovoj oblasti povjerila Ministarstvu finansija. Time je Crna Gora postala jedina država u regionu koja nema samostalni organ uprave za nadgledanje javnih nabavki.

Kao obrazloženje za ovu odluku, Ministarstvo javne uprave navelo je da se rukovodilo „potrebama racionalizacije uz sagledavanje zakonom utvrđenih kriterijuma, zbog prirode poslova ili manjeg obima posla”.

Zakon o budžetu za 2019. godinu, i opis poslova i nadležnosti Ministarstva finansija iz Uredbe, demantuju ove navode. Prema njima, ono nema ni više ni manje posla, obaveza i nadležnosti nego što ih je imala Uprava. Nema ni manje zaposlenih, niti će trošiti manje novca.

Iz IA su i ranije upozoravali na ove nelogičnosti. ,,Budžet Ministarstva finansija na programu javnih nabavki je za 23.000 eura veći nego što je bio budžet Uprave za javne nabavke u prethodnoj godini, a budžet za zarade nije smanjen – on je takođe veći za 5.000 eura. Ukupan budžet Ministarstva finansija za zarade je, u odnosu na 2018. godinu, umanjen samo za budžete za programe Uprava za igre na sreću i nekretnine, koje su sada samostalne potrošačke jedinice. Ni u toj sferi nisu ostvarene uštede”.

Istraživanje Alternative je pokazalo i da šest od deset građana, 59 odsto, smatra da Vladina politika u oblasti javnih nabavki nije u dovoljnoj mjeri transparentna. Polovina građana Crne Gore, 51 odsto, misli da su zloupotrebe i malverzacije česta pojava prilikom sprovođenja javnih nabavki. Najčešće, da firme koje pobjeđuju na tenderima iskazuju zahvalnost partijama time što im doniraju novac na sljedećim izborima, a da im politički akteri uzvraćaju dodjeljivanjem ugovora o javnim nabavkama nakon što pobijede na izborima.

Još nije počela primjena novog Zakona o javnim nabavkama, a podzakonski akti su tek u procesu pripreme. Tek ćemo u narednih nekoliko godina moći da vidimo da li će riješiti postojeće probleme ili stvoriti nove.

                                                                                                                Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo