Povežite se sa nama

OKO NAS

BALKANSKI CERN I MI: Crnogorsku priču možda ispriča neko drugi

Objavljeno prije

na

Inicijativu o regionalnom naučnom centru gdje bi se liječili oboljeli od kancera i  obavljala naučna istraživanja, pokrenula je crnogorska ministarka nauke Sanja Damjanović. No, naučna i medicinska ustanova koja košta više stotina miliona eura, obezbijeđenih mahom iz sredstava EU i međunarodnih fondova za nauku, previše je značajna da bi po automatizmu bila locirana u Crnoj Gori. Pogotovo što pred međunarodnom zajednicom rapidno gubimo kredibilitet

 

Kada je početkom drugog milenijuma započeta priča da se regionalni naučni centar oformi na Bliskom Istoku, malo je ko vjerovao da će se zaraćene države dogovoriti oko nauke, a nijesu uspjele da se usaglase oko osnovnih stvari u međudržavnim odnosima.

Međutim, do 2017. godine, kada je SESAME (Naučni centar za proučavanje sinhrotrone svjetlosti) počeo sa radom, pokazalo se da je takav projekat bio bolja mirovna misija nego mnoge koje su organizovale međunarodne institucije. Diplomatski predstavnici Izraela i Irana su prvi put sjeli za isti sto (sa još nekoliko država regiona) da razgovaraju o naučnoj saradnji. Jordan, mala država, polako postaje tehnološki i naučni centar Bliskog istoka, otkada je tridesetak kilometara od glavnog grada Amana izgrađen naučni centar..

Iste godine kada je otvoren SESAME, u našem dijelu Evrope počela je  priča o sličnom naučnom projektu koji bi trebalo da promijeni region. Riječ je o regionalnom naučnom centru gdje bi se pomoću teških jona liječili oboljeli od kancera i vršila naučna istraživanja. Inicijativa je potekla upravo od crnogorske ministarke nauke Sanje Damjanović. Ono što je tada bila lijepa ideja, sada ima veliku šansu da postane jedan od prioritetnih projekata Evropske unije (EU). U naučnim krugovima projekat se već popularno naziva „balkanski CERN“.

Iako bi bilo logično da se projekat realizuje u zemlji odakle je potekla i ideja,  naučna i medicinska ustanova koja košta više stotina miliona eura, obezbijeđenih mahom iz sredstava EU i međunarodnih fondova za nauku, previše je značajna da bi njena lokacija po automatizmu bila u Crnoj Gori. Pogotovo što pred međunarodnom zajednicom rapidno gubimo kredibilitet ozbiljne države.

Projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST) prije nepunu godinu ušao je u drugu fazu, sa ideje se prešlo na djelo. Ipak, ima znaklova da je resorna ministarka i dalje usamljena u borbi za naučni centar, dok ostatak Vlade mnogo više energije usmjerava na politička prepucavanja. Evropska komisija je snažno podržala SEEIIST kao „jedan od najljepših primjera naučne diplomatije“ i opredijelila milion eura za početak druge faze projekta – Studije Dizajna (izgleda, lokacije i funkcionisanje centra), a ubrzo će još jedan milion.

U naučnim krugovima smatraju da je Crna Gora u takvoj ekonomskoj situaciji da svaka investicija ili donacija koja „ne ide direktno u budžet“ Vladi nije prioritet.

Da je sličnih stavova u Vladi bilo potvrdio je i premijer Duško Marković prilikom obilježavanja početka druge faze projekta: „Kada smo, prije skoro tri godine, započeli konsultacije o predlogu Ministarstva nauke da se pristupi formiranju međunarodnog instituta za održive tehnologije u regionu Zapadnog Balkana, bilo je različitih viđenja. Tih sedmica i mjeseci fokus Vlade bio je usmjeren ka finansijskoj konsolidaciji i nastavku infrastrukturnog razvoja zemlje kao podsticaja ekonomiji. Mnogi su u tom trenutku opravdano smatrali da nije vrijeme da Crna Gora pokreće veliku regionalnu inicijativu i to u oblasti u kojoj se ne možemo pohvaliti značajnijim iskustvom.“

Marković je kazao da je Vlada ipak odlučila da ide „težim putem“ i da pomoću ovog projekta „život ljudi na ovom prostoru učine kvalitetnijim, a duži životni vijek za one koji se liječe od najtežih bolesti“.

SEEIIST projekat je, kao i CERN i SESAME, projekat za ekonomski i tehnološki napredak regiona. Međutim, iako brojne funkcije instituta nijesu ograničene samo na nauku, u „guranju“ ovog projekta nijesu vidljivi ministri iz drugih resora.

Damjanovićeva, međutim, smatra da je „možda prirodno“ da se za sada ne priča mnogo o projektu jer je „dug put do završetka“. Ona je, kaže, sigurna da će, kada dođe vrijeme, Vlada snažno raditi na svim planovima kako bi se taj institut gradio u Crnoj Gori.

„Trenutak kandidovanja za lokaciju biće pravo vrijeme kada ćemo morati glasno, koordinirano i ozbiljno da zagovaramo da projekat bude kod nas. U ovom pripremnom periodu takođe ima puno lobiranja i zagovaranja, ali pravo vrijeme za to će tek doći“, kazala je Damjanović za Monitor.

U informaciji koju je prošle sedmice razmatrala Vlada navodi se da je izbor lokacije SEEIIST instituta presudan i da mora biti poznat do prve polovine ili, najkasnije, do kraja 2021. godine. „Do kraja ove godine nezavisna komisija će da kreira izvještaj o uslovima za lokaciju instituta. Uz posredovanje Švajcarske, kroz transparentnu proceduru, sve zainteresovane zemlje regiona moći će da se kandiduju za lokaciju. Mi za sada smatramo da je lokacija u Podgorici na Ćemovskom polju, adekvatan prostor za institut. Međutim, kada budemo vidjeli uslove za lokaciju konačno ćemo se odrediti po ovom pitanju i profesionalno pripremiti našu prijavu za lokaciju“, pojasnila je Damjanović.

Prema saznanjima Monitora, da SEEIIST Institut grade na svojoj teritoriji zainteresovano je više zemalja regiona. Za sada prednjače Slovenija i Bugarska.

Eksperti smatraju da će u izboru lokacije mnogo veću ulogu da igra diplomatija, nego entuzijazam, zbog čega će Vlada, naročito Ministarstvo vanjskih poslova, morati da se ozbiljno uključi u lobiranje.

Aktivnija uloga ministra vanjskih poslova biće vrlo bitna u narednom periodu, pogotovo za izradu i potpisivanje SEEIIST Međunarodnog ugovora, koji treba da potpišu deset zemalja Jugoistočne Evrope.

Crnoj Gori će biti potrebna podrška makar još dvije države članice ili kandidata iz regiona kako bi se projekat našao na Mapi puta Evropskog strateškog foruma za istraživačku infrastrukturu – „ESFRI Roadmap“.

„Lansiranje SEEIIST-a na ovu ‘Jedinstvenu listu evropskih istraživačkih infrastrukturnih projekata’ bi bilo od velikog značaja jer bi potvrdili panevropski karakter projekta koji ima vrijednost za cijelu Evropu. To bi bio i znak da projekat zaslužuje EU fondove – stukturne, kohezione, IPA“, piše u informaciji Ministarstva nauke.

Tako bi Evropska unija SEEIIST učinila još primamljivijim za bogatije i uređenije zemlje regiona, dok crnogorska javnost skoro da i ne zna da takav projekat postoji.

Ne bi bilo prvi put da dobru ideju, nastalu u našoj ili drugoj „sirotoj zemlji regiona“, realizuje neko sposobniji i bogatiji.

U konačnom, bilo bi lijepo da ovaj region počne da se prepoznaje po nečem plemenitom, kao što je liječenje najteže bolesti, umjesto po bezumlju devedesetih i krvavoj tranziciji ka „demokratijama“.

 

Prva zelena infrastruktura u liječenju kancera

 

SEEIIST projekat, koji je iniciran polovinom 2017. godine, postao je najozbiljniji regionalni razvojni naučno-tehnološki projekat.

Te godine su Deklaraciju o namjeri da naučni institut postane regionalni projekat, pored Crne Gore, potpisale Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Slovenija. Na čelu Upravnog odbora SEEIIST-a izabrana je Sanja Damjanović.

Riječ je o infrastrukturi za kancer terapiju i multidisciplinarno istraživanje pomoću težih jona, koja danas predstavlja najsavremeniji i najefikasniji metod liječenja kancera. Dok u svijetu postoji samo 12 ovakvih projekata, od kojih su četiri u Evropi, SEEIIST će imati niz jedinstvenih odlika jer će tehnologija biti znatno unaprijeđena zahvaljujući podršci 18 evropskih renomiranih institucija i klinika, od kojih posebno izdvajamo CERN u Ženevi i GSI u Njemačkoj.

SEEIIST projekat će biti koncipiran i kao prva zelena infrastruktura u oblasti liječenja kancera i na taj način biti i prva infrastruktura u liniji sa EU ‘Horizon Europe Cancer Mission’.

Liječenje prvog pacijenta u tom institutu planirano je 2028.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo