Povežite se sa nama

OKO NAS

BALKANSKI CERN I MI: Crnogorsku priču možda ispriča neko drugi

Objavljeno prije

na

Inicijativu o regionalnom naučnom centru gdje bi se liječili oboljeli od kancera i  obavljala naučna istraživanja, pokrenula je crnogorska ministarka nauke Sanja Damjanović. No, naučna i medicinska ustanova koja košta više stotina miliona eura, obezbijeđenih mahom iz sredstava EU i međunarodnih fondova za nauku, previše je značajna da bi po automatizmu bila locirana u Crnoj Gori. Pogotovo što pred međunarodnom zajednicom rapidno gubimo kredibilitet

 

Kada je početkom drugog milenijuma započeta priča da se regionalni naučni centar oformi na Bliskom Istoku, malo je ko vjerovao da će se zaraćene države dogovoriti oko nauke, a nijesu uspjele da se usaglase oko osnovnih stvari u međudržavnim odnosima.

Međutim, do 2017. godine, kada je SESAME (Naučni centar za proučavanje sinhrotrone svjetlosti) počeo sa radom, pokazalo se da je takav projekat bio bolja mirovna misija nego mnoge koje su organizovale međunarodne institucije. Diplomatski predstavnici Izraela i Irana su prvi put sjeli za isti sto (sa još nekoliko država regiona) da razgovaraju o naučnoj saradnji. Jordan, mala država, polako postaje tehnološki i naučni centar Bliskog istoka, otkada je tridesetak kilometara od glavnog grada Amana izgrađen naučni centar..

Iste godine kada je otvoren SESAME, u našem dijelu Evrope počela je  priča o sličnom naučnom projektu koji bi trebalo da promijeni region. Riječ je o regionalnom naučnom centru gdje bi se pomoću teških jona liječili oboljeli od kancera i vršila naučna istraživanja. Inicijativa je potekla upravo od crnogorske ministarke nauke Sanje Damjanović. Ono što je tada bila lijepa ideja, sada ima veliku šansu da postane jedan od prioritetnih projekata Evropske unije (EU). U naučnim krugovima projekat se već popularno naziva „balkanski CERN“.

Iako bi bilo logično da se projekat realizuje u zemlji odakle je potekla i ideja,  naučna i medicinska ustanova koja košta više stotina miliona eura, obezbijeđenih mahom iz sredstava EU i međunarodnih fondova za nauku, previše je značajna da bi njena lokacija po automatizmu bila u Crnoj Gori. Pogotovo što pred međunarodnom zajednicom rapidno gubimo kredibilitet ozbiljne države.

Projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST) prije nepunu godinu ušao je u drugu fazu, sa ideje se prešlo na djelo. Ipak, ima znaklova da je resorna ministarka i dalje usamljena u borbi za naučni centar, dok ostatak Vlade mnogo više energije usmjerava na politička prepucavanja. Evropska komisija je snažno podržala SEEIIST kao „jedan od najljepših primjera naučne diplomatije“ i opredijelila milion eura za početak druge faze projekta – Studije Dizajna (izgleda, lokacije i funkcionisanje centra), a ubrzo će još jedan milion.

U naučnim krugovima smatraju da je Crna Gora u takvoj ekonomskoj situaciji da svaka investicija ili donacija koja „ne ide direktno u budžet“ Vladi nije prioritet.

Da je sličnih stavova u Vladi bilo potvrdio je i premijer Duško Marković prilikom obilježavanja početka druge faze projekta: „Kada smo, prije skoro tri godine, započeli konsultacije o predlogu Ministarstva nauke da se pristupi formiranju međunarodnog instituta za održive tehnologije u regionu Zapadnog Balkana, bilo je različitih viđenja. Tih sedmica i mjeseci fokus Vlade bio je usmjeren ka finansijskoj konsolidaciji i nastavku infrastrukturnog razvoja zemlje kao podsticaja ekonomiji. Mnogi su u tom trenutku opravdano smatrali da nije vrijeme da Crna Gora pokreće veliku regionalnu inicijativu i to u oblasti u kojoj se ne možemo pohvaliti značajnijim iskustvom.“

Marković je kazao da je Vlada ipak odlučila da ide „težim putem“ i da pomoću ovog projekta „život ljudi na ovom prostoru učine kvalitetnijim, a duži životni vijek za one koji se liječe od najtežih bolesti“.

SEEIIST projekat je, kao i CERN i SESAME, projekat za ekonomski i tehnološki napredak regiona. Međutim, iako brojne funkcije instituta nijesu ograničene samo na nauku, u „guranju“ ovog projekta nijesu vidljivi ministri iz drugih resora.

Damjanovićeva, međutim, smatra da je „možda prirodno“ da se za sada ne priča mnogo o projektu jer je „dug put do završetka“. Ona je, kaže, sigurna da će, kada dođe vrijeme, Vlada snažno raditi na svim planovima kako bi se taj institut gradio u Crnoj Gori.

„Trenutak kandidovanja za lokaciju biće pravo vrijeme kada ćemo morati glasno, koordinirano i ozbiljno da zagovaramo da projekat bude kod nas. U ovom pripremnom periodu takođe ima puno lobiranja i zagovaranja, ali pravo vrijeme za to će tek doći“, kazala je Damjanović za Monitor.

U informaciji koju je prošle sedmice razmatrala Vlada navodi se da je izbor lokacije SEEIIST instituta presudan i da mora biti poznat do prve polovine ili, najkasnije, do kraja 2021. godine. „Do kraja ove godine nezavisna komisija će da kreira izvještaj o uslovima za lokaciju instituta. Uz posredovanje Švajcarske, kroz transparentnu proceduru, sve zainteresovane zemlje regiona moći će da se kandiduju za lokaciju. Mi za sada smatramo da je lokacija u Podgorici na Ćemovskom polju, adekvatan prostor za institut. Međutim, kada budemo vidjeli uslove za lokaciju konačno ćemo se odrediti po ovom pitanju i profesionalno pripremiti našu prijavu za lokaciju“, pojasnila je Damjanović.

Prema saznanjima Monitora, da SEEIIST Institut grade na svojoj teritoriji zainteresovano je više zemalja regiona. Za sada prednjače Slovenija i Bugarska.

Eksperti smatraju da će u izboru lokacije mnogo veću ulogu da igra diplomatija, nego entuzijazam, zbog čega će Vlada, naročito Ministarstvo vanjskih poslova, morati da se ozbiljno uključi u lobiranje.

Aktivnija uloga ministra vanjskih poslova biće vrlo bitna u narednom periodu, pogotovo za izradu i potpisivanje SEEIIST Međunarodnog ugovora, koji treba da potpišu deset zemalja Jugoistočne Evrope.

Crnoj Gori će biti potrebna podrška makar još dvije države članice ili kandidata iz regiona kako bi se projekat našao na Mapi puta Evropskog strateškog foruma za istraživačku infrastrukturu – „ESFRI Roadmap“.

„Lansiranje SEEIIST-a na ovu ‘Jedinstvenu listu evropskih istraživačkih infrastrukturnih projekata’ bi bilo od velikog značaja jer bi potvrdili panevropski karakter projekta koji ima vrijednost za cijelu Evropu. To bi bio i znak da projekat zaslužuje EU fondove – stukturne, kohezione, IPA“, piše u informaciji Ministarstva nauke.

Tako bi Evropska unija SEEIIST učinila još primamljivijim za bogatije i uređenije zemlje regiona, dok crnogorska javnost skoro da i ne zna da takav projekat postoji.

Ne bi bilo prvi put da dobru ideju, nastalu u našoj ili drugoj „sirotoj zemlji regiona“, realizuje neko sposobniji i bogatiji.

U konačnom, bilo bi lijepo da ovaj region počne da se prepoznaje po nečem plemenitom, kao što je liječenje najteže bolesti, umjesto po bezumlju devedesetih i krvavoj tranziciji ka „demokratijama“.

 

Prva zelena infrastruktura u liječenju kancera

 

SEEIIST projekat, koji je iniciran polovinom 2017. godine, postao je najozbiljniji regionalni razvojni naučno-tehnološki projekat.

Te godine su Deklaraciju o namjeri da naučni institut postane regionalni projekat, pored Crne Gore, potpisale Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Slovenija. Na čelu Upravnog odbora SEEIIST-a izabrana je Sanja Damjanović.

Riječ je o infrastrukturi za kancer terapiju i multidisciplinarno istraživanje pomoću težih jona, koja danas predstavlja najsavremeniji i najefikasniji metod liječenja kancera. Dok u svijetu postoji samo 12 ovakvih projekata, od kojih su četiri u Evropi, SEEIIST će imati niz jedinstvenih odlika jer će tehnologija biti znatno unaprijeđena zahvaljujući podršci 18 evropskih renomiranih institucija i klinika, od kojih posebno izdvajamo CERN u Ženevi i GSI u Njemačkoj.

SEEIIST projekat će biti koncipiran i kao prva zelena infrastruktura u oblasti liječenja kancera i na taj način biti i prva infrastruktura u liniji sa EU ‘Horizon Europe Cancer Mission’.

Liječenje prvog pacijenta u tom institutu planirano je 2028.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo