Povežite se sa nama

OKO NAS

BACANJE HRANE U CRNOJ GORI: Ni zakona, ni evidencije

Objavljeno prije

na

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu  oko trećina hrane u svijetu se baci. Istovremeno, oko 800 miliona ljudi u svijetu svakodnevno gladuje. U Crnoj Gori o ovome nema zvaničnih podataka. Nema ni Zakona o viškovima hrane, niti Nacionalne strategije za borbu protiv siromaštva

 

„Činjenica da ne znamo koliko se u prosjeku godišnje baci hrane i nepostojanje Zakona o viškovima hrane samo govori o tome da institucije koje bi o ovome trebalo da vode računa, to ne rade, ili rade vrlo površno”, kažu za Monitor iz Građanske mreže Nesvrstani.

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), oko trećina hrane u svijetu se baci. Prema podacima Evropske komisije (EK) u Evropi se godišnje baci oko 88 miliona tona hrane, u vrijednosti od 143 milijarde eura. Istovremeno, oko 800 miliona ljudi u svijetu svakodnevno gladuje. Oko 36 miliona građana u Evropi svakog drugog dana nema uslova da sebi obezbijedi pristojan obrok.

U Crnoj Gori o ovome nema zvaničnih podataka. Znamo da uvozimo 6,5 puta više robe nego što izvozimo, a od toga država dnevno troši oko milion i po eura samo na uvoz hrane. Monitor je o tome i ranije pisao.

„Prema istraživanju naše saradnice Zorice Blagojević, koje je objavljeno u italijanskom naučnom magazinu, prosječan stanovnik u Crnoj Gori mjesečno baci hranu u vrijednosti od pet do 25 eura. Više od polovine hrane koja se baca je u dobrom stanju, a najviše se bacaju žitarice i hljeb”, kažu za Monitor iz NVO Zero Waste Montenegro.

„Hranu bacamo iz mnogo razloga – zato što nam se pokvari (67 odsto), zatim zato što mi lično ili članovi domaćinstva ne želimo da jedemo staru hranu (17 odsto) ili mislimo da nije bezbedna (11 odsto) – ali pre svega zato što nam se može”, kaže za Monitor Vladan Šćekić iz Centra za unapređenje životne sredine iz Srbije.

Prema njegovim riječima, domaćinstva su odgovorna za preko 50 odsto otpada koji nastaje od hrane. Taj problem je inače lako rješiv i zavisi od našeg odnosa prema hrani. „Prvo bi trebalo da proverimo šta imamo u frižideru, pa da napravimo spisak namirnica. Tako nećemo kupovati impulsivno, već samo ono što nam treba. Dobra navika je prvo potrošiti stare namirnice, pa tek onda kupovati nove. Važno je i paziti na porcije, sipati samo onoliko koliko nam je dovoljno, a ostatke možemo zamrznuti i koristiti za nove obroke. Najbolje je proizvod upotrijebiti do oznaka garancije kvaliteta koju daje proizvođač, ali ipak – nije zgoreg ni upotrebiti nos i proveriti da li je namirnica dobra”, objašnjava Šćekić.

I pored brojnih apela NVO Banka hrane, Vlada Crne Gore još nije usvojila ni Deklaraciju protiv bacanja hrane, kao što je to urađeno u Evropskom parlamentu još 2012. godine. U međuvremenu, ova nevladina organizacija, koja je u toku svog desetogodišnjeg postojanja pomogla mnogim građanima Crne Gore, prestala je da postoji. Razlog navode u saopštenju: „Država je adresa. Nije u redu da teret siromaštva godinama podnose osiromašeni građani”.

Pojedine države, poput Francuske, zakonima regulišu ovu oblast. U ovoj zemlji je zabranjeno bacanje hrane ukoliko je ona ispravna i može da se donira, a postoje brojne odredbe koje destimulišu bacanje hrane. I drakonske kazne za one koji ih se ne pridržavaju.

Iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja u Crnoj Gori smatraju da usvajanje zakona, kojim bi bilo propisano šta marketi, restorani i potrošači treba da rade sa viškom hrane, ne bi riješilo problem. Kako su objasnili, višak hrane se može preraspodijeliti samo pod uslovom da zadovoljava kriterijume bezbjednosti.

Monitorovi upućeni sagovornici, koji su obavljali poslove u kuhinjama lanaca hotela i restorana visoke kategorije u Crnoj Gori, tvrde da se većina hrane baci. Zaposleni ponekad ostatke nose ukućanima, ali  i to rjeđe, jer – sramota je. Manji restorani i hoteli često hranu i namirnice kojima je istekao rok ponovo upotrebljavaju, a naročito mesne proizvode, koje zamrzavaju, a potom termički obrađuju.

Iz Centra za unapređenje životne sredine tvrde da restorani mnogo efikasnije koriste namirnice nego što bi običan čovjek pretpostavio. „U procesu pripreme hrana bude maksimalno iskorišćena i jako retko se bacaju namirnice koje su pred istek roka. Veći problem je hrana koja ostane nakon odlaska gostiju i koja se teško može iskoristiti. Zbog toga najčešće završava u kontejneru. Pojedini maloprodajni lanci su počeli da doniraju hranu pred istek roka organizacijama koje sa bave ugroženim grupama stanovništva. Te donacije su uglavnom u vidu voća i povrća, jer je za meso potrebno specijalno skladištenje, koje organizacije koje primaju donaciju nemaju”.

„Obavezivanje prodajnih lanaca da doniraju hranu koja je pred istekom roka uz oslobađanje PDV-a na takve artikle značajno bi redukovalo bacanje hrane u marketima”, smatraju iz NVO Zero Waste Montenegro.

Kompostiranje, reciklaža ostataka hrane predstavlja jednu od metoda kako se boriti sa ovim problemom. U Crnoj Gori prva kompostana za četiri primorske opštine, Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budvu, otvorena je tek 2016. godine u Kavču. Od tada, nije došlo do značajnijeg napretka kada je riječ o ovom vidu upravljanja otpadom. „Ljudi u većini slučajeva ni ne znaju šta je kompostiranje, tako da se sve svelo na par pojedinaca i organizacija koji edukuju ljude, ali bez većeg uspjeha”, kažu iz Građanske mreže Nesvrstani.

Iz NVO Zero Waste Montenegro ističu da postoje načini smanjenja otpada prije kompostiranja: „Bacanje hrane je potrebno izbjeći na svakom koraku od uzgoja, uvoza, stavljanja u prodaju, kupovine, pripreme. Hranu treba donirati onima kojima je potrebna ili pojedinim humanitarnim organizacijama kao što je Crveni krst. Ostaci se mogu koristiti i za ishranu životinja”.

Otpad od hrane je izostavljen iz zakona i strategija o upravljanju otpadom. „To se mora izmijeniti. Otpad od hrane na deponijama stvara opasne gasove kako što je metan koji šteti ozonskom omotaču i negativno utiče na zdravlje ljudi. Prema podacima FAO otpad od hrane čini 8 odsto svjetskih emisija gasova štetnih po ozonski omotač”, objašnjavaju iz ove nevladine organizacije.

Bacanje hrane, osim što šteti prirodi, podrazumijeva i nepotrebno trošenje novca.

 

Rasipništvo, manir čovječanstva

Svake godine se u Srbiji baci gotovo 247.000 tona hrane, što je dnevno čak 676 tona. Svako baci oko 35 kilograma hrane godišnje, u vrijednosti oko 10.000 dinara. Najviše se baca hleb (10,18 kg), zatim meso (7,18 kg) i mlijeko (6,74 kg), a najmanje voće (5,7 kg) i povrće (5,33 kg). Ovo su rezultati Centra za unapređenje životne sredine, koji je je prošle godine završio prvo istraživanje o bacanju hrane u domaćinstvima u Srbiji.

Ovo istraživanje ne daje konačne rezultate o bacanju hrane, jer uključuje samo otpad od hrane koji nastaje u domaćinstvima. „Potrebno je dodati i nepoznate količine otpada koje nastaju na izvoru, u procesu uzgajanja i otkupa namirnica, fabričkoj obradi i pripremi za dalju prodaju, viškovima koji se ne prodaju u trgovinskim lancima i prodavnicama, i otpad iz ugostiteljskih objekata. Na osnovu različitih modela računanja, sa sigurnošću se može reći da se baca još 40 odsto hrane”, kaže za Monitor Vladan Šćekić iz Centra za unapređenje životne sredine.

Kako je objasnio, imajući u vidu da je količina bačene hrane srazmjerna ‘bogatstvu’ nacije, možemo pretpostaviti da se u Crnoj Gori i zemljama u regionu baca gotovo ista ili vrlo slična količina hrane.

U svijetu se najviše baca voće i povrće (45 odsto), potom morski proizvodi (35 odsto), žitarice (30 odsto), mliječni proizvodi (20 odsto) i meso (20 odsto), pokazuju podaci FAO.

Prema Indeksu održivosti hrane za 2017. godinu, u Kini i Grčkoj najmanje se baca hrana, tek 44 kilograma po stanovniku godišnje. Slijedi Indija gdje se baca 51 kilogram.

Australijanac svake godine baci nevjerovatnu količinu od 361 kilograma, što je osam puta više od prosječnog Grka. Među prvima u rasipanju hrane su SAD sa 278 kilograma po stanovniku u toku godine.

Prema procjenama UN-a, svjetska populacija će se sa 7,6 povećati na 9,8 milijardi do 2050. Dok se proizvodnja hrane i sada bori da održi korak sa sve brojnijim  stanovništvom, predviđa se i porast nevolja sa bacanjem hrane.

                                                                                                            Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo