Povežite se sa nama

Izdvojeno

EPILOG POŽARA U ROŽAJAMA: Matematika neodgovornosti

Objavljeno prije

6 godina

na

Šteta se, izvjesno, mjeri milionima, a u ovom trenutku, kako je Monitoru saopšteno u Osnovnom državnom tužilaštvu, istražuje se samo jedan slučaj. Protiv NN učinioca

 

Ni poslije više od mjesec i po od velikih požara koji su se dogodili na teritoriji opštine Rožaje, niko nije odgovarao ni krivično ni moralno. Šteta se, sasvim izvjesno,  mjeri milionima eura.

U ovom trenutku, kako je Monitoru saopšteno u Osnovnom državnom tužilaštvu, istražuje se samo jedan slučaj.,,U ODT u Rožajama formiran je predmet zbog krivičnog djela izazivanje opšte opasnosti učinjenog na štetu Osnovne škole u Dacićima, protiv NN učinioca. Predmet se nalazi u fazi izviđaja”, kazao je osnovni državni tužilac i portparol rožajskog ODT Armin Selmanović.

Sa više adresa  stižu poruke da je za požare kriv ljudski faktor. Sada se stiče  utisak kako se sve radi kako bi se  šteta  minimizirala.

Iz izjave direktora Uprave za šume Nusreta Kalača moglo bi se zaključiti i da bi na kraju mogao odgovarati samo koji lugar. O svojoj  odgovornosti, kao prvog čovjeka Uprave, od Kalača ni riječi.

,,Šteta nije milionska, već milion i dvjesta šezdeset hiljada eura. To su procjene naših stučnjaka, i nema razloga da im ne vjerujem. Najviše je stradalo zaštitne šume, a to nije ekonomska šuma. Vidio sam neke drugačije projekcije, a ta matematika nije dobra”, izjavio je Kalač.

Prema njegovim riječima, institucija na čijem je čelu nije ta koja treba da istražuje i utvđuje nečiju odgovornost.

,,To je posao za druge službe. I ja mislim da je ljudski faktor važan, i mislim da će se ispitivati gdje su bili neki lugari u čijim rejonima su se dogodili požari. Požari su se dogodili preko dana, u radno vrijeme”, rekao je Kalač.

Na sajtu Urave za šume Crne Gore odavno stoji apel – ,,budi odgovoran, spriječi požar”.

U tom apelu, uz poziv za prijavljivanje, objašnjava se da je ,,95 odsto šumskih požara izazvano namjerno, iz nehata ili neznanja”.

Ono što je najbitnije, navedeno je da je ,,za lica koja svojim nesavjesnim radnjama izazovu pojavu i širenje požara većih razmjera i sa znatnom materijalnom štetom, propisana zatvorska kazna od šest mjeseci do dvanaest godina”.

Štete od požara koje su se dogodile polovinom maja na privatnim posjedima i na šumama na trećini teritorije opštine Rožaje, više su nego ,,većih razmjera i sa znatnom materijalnom štetom”.

Procjenu od miliona i 260 hiljada eura štete, Kalač je iznio tek poslije mjesec i po dana, i to u jednom televizijskom intervjuu.

Izvor iz Uprave za šume Monitoru je rekao da je u Rožajama došlo do oštre konfrotacije dvije grupacije šumarskih radnika u vezi sa utvrđivanjem odgovornosti za požare. Zbog toga su  duži period tamo na terenu boravili svi inženjeri sa sjevera.

Da je šteta mnogo veća od one koju navodi direktor Uprave za šume, tvrdi jedan od iskusnih šumarskih inženjera. On objašnjava da do grube procjene finansijske štete nije teško doći. Prema njegovim riječima od zasada na jednom hektaru obično bude minimalno četiristo  kubika drveta.

,,Pošto je ovdje u pitanju sve čamovina, mogla bi se, kao cijena kubika na panju, uzeti trideset eura. Četiristo kubika se pomnoži sa brojem hektara šume koja je uništena, a zatim pomnoži sa trideset eura”, kaže taj inženjer.

Preliminarni rezultati Uprave za šume govore da je u požarima ukupno opožareno 160,37 hektara šume.

Kada se radi o privatnim šumama, opožareno je 21,50 hektara. Ostale šume imaju tri potkategorije. To su takozvane privredne šume i njih je izgorjelo  29,21 hektar. Zatim takozvane šumske kulture od 6 do 10 godina starosti kojih je u požarima stradalo 12 hektara. Najviše je stradala kategorija šuma koje se označavaju kao zaštićene, odnosno čija je primarna uloga ekološka zaštita, i njih je opožareno 119,16 hektara.

Naš sagovornik napominje da je cijena kubika u svim tim šumama ista, što bi značilo da se u požarima stradalo 64 hiljade 148 kubika šume.

,,Kada se ta brojka pomnoži sa trideset eura, dolazimo do štete od blizu dva miliona, ili preciznije, 1.924.440 eura. Najmanje”, kaže taj inženjer.

Jedan od privatnih preduzetnika iz Berana, koji već godinama ne radi jer nema koncesije i ne može doći do sirovine, kaže da je za njih cijena kubika čamovine na panju, preko posrednika, od pedeset do sedamdeset eura.

To bi, kako napominje, značilo da bi broj izgorjelih kubika šume trebalo množiti sa sedamdeset eura, i u tom slučaju bi se došlo do štete u iznosu od blizu četiri i po miliona, ili precizno 4.490.360 eura.

,,Postoji još jedna računica, a to je ona da cijena posječene šume, takozvane oblovine, u izvozu iznosi stotinu eura, pa i više. Kada računamo na taj način, šteta koja je nastala zbog požara na području opštine Rožaje, iznosi šest i po miliona, ili 6.414.800. U ovoj  računici smo uzeli u obzir  minimalni broj kubika drveteta po hektaru, kao i minimalne cijene”, kaže taj preduzetnik.

Sagovornici Monitora se slažu da se šteta koja je nastala kada se radi o šumama ne može sagledavati samo u materijalnom smislu.

,,Šteta se ogleda i u ekološkom smislu, odnosno u smislu smanjenog emitovanja kiseonika, a potom i u turističkom pogledu”, kažu.

Oni navode da se šteta ogleda i u izostanku prirasta šume na prostoru zahvaćenom požarima, na kojem je, prema računicama, godišnji prirodni prirast nove šume iznosio oko miliona eura. Tog  prirasta više nema.

Kada je riječ o privatnoj imovini, Monitoru  je rečeno da je Opštinska komisija završila procjenu štete, i da ona prelazi trista hiljada eura.

Za samo dva-tri dana polovinom maja na teritoriji opštine Rožaje bilo je aktivno čak šezdeset požara na osamanaest lokaliteta.

Izgorjele su dvije nenaseljene kuće u Kaluđerskom Lazu i Nurkovićima, brenta jednog privatnog preduzetnika u Bralićima, četiri sijena i jedan pomoćni objekat u Dacićima, kao i dvije garaže i pet vikendica.

Najteža situacija je bila u selima Daciće, Kaludjerski Laz, Ćosovica, Balotiće, Crnča, Bogaje i Seošnica u kojima su gorjeli objekti. Požar je izbio na objektu škole u Dacićima.

Koordinacioni tim za bespravne aktivnosti u šumarstvu ocijenio je da su najaktivni požari su bili  na lokalitetu šumske gazdinske jedinice Crnja Ibarac gdje su zahvatili ukupno 13 odeljenja, na lokalitu Kaluđerski Laz, potom na lokalitetu sela Bogaje,  Lovničkih šuma,  Županice i Crnče.

Prema preliminarnim procjenama, najviše je stradala gazdinska jedinica Crnja Ibarac, gdje je izgorjelo 136,94 hektara šuma. Tamo se dogodila katastrofa u svakom pogledu.

Predsjednik Opštine Rožaje Rahman Husović (BS), koji je po funkciji i predsjednik Opštinskog tima za elementarne nepogode, ranije je apelovao na nadležne isntitucije da se utvrdi činjenično stanje i odrede precizni uzroci požara i naglasio da Opština Rožaje stoji u potpunosti na raspolaganju svim državnim institucijama.

,,Ja sam ubijeđen da je u najvećem broju slučajeva u pitanju ljudski faktor”, rekao je Husović.

Iz rožajske policije je ranije nezvanično rečeno da se istraga još vodi, ali da se već može reći da su elementarna nepogoda i ljudska nepažnja glavni uzrok izbijanja požara.

Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu takođe je nedvosmisleno saopštio da je za požare kriv ljudski faktor i da će nadležni organi intenzivno  raditi na rasvjetljavanju okolnosti i počinilaca.

Do sada je utvrđeno da je na tri lokacije, usljed vremenskih okolnosti, uzrok požara struja, odnosno elektrovodovi. Na dvije lokacije požari su krenuli iz zapaljenih kontejnera, dok se za školu u Dacićima utvrđeno da je požar podmetnut.

Štete od požara koji su se dogodili u Rožajama su, nesporno,  ogromne. Nikakvo umanjivanje ne može smanjiti odgovornost  Uprave za šume. Čelnim ljudima Uprave i patiji kojoj pripadaju gest  ostavke,  makar iz moralnih razloga,  očito,  nije na pameti.

                                                                                                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

HAPŠENJE ACA ĐUKANOVIĆA: (De)montiranje

Objavljeno prije

4 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Aco Đukanović, brat višedecenijskog crnogorskog vođe, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… To, uz ostale znakovitosti, otvara sumnju da njegovo hapšenje nije dokaz demontiranja Đukanovićevog sistema, kako to vlasti predstavljaju. I da smo i dalje u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija

 

 

Nekad nezamisliva, slika uhapšenog Aleksandra Aca Đukanovića, brata višedecenijskog vođe Mila Đukanovića, očekivano,  završila je na naslovnicama. No,  Aco Đukanović, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije prošlog petka uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… Nijedna  nije oživjela pred crnogorskim pravosuđem, ni prije ni poslije pada bratovog DPS-a 2020. Dok je dobar dio nekadašnjih čuvara Đukanovićevog režima završavao u Spužu, braća Đukanović su mirno živjeli, u zemlji i inostranstvu.

Aco Đukanović je uhapšen po povratku iz Luksemburga, gdje je, kako je svojevremeno objavio CIN CG, boravio od 2023. godine. Jake policijske snage (Posebna jedinica policije) pretresle su njegove nekretnine u Nikšiću i Podgorici, gdje je pronađena određena količina oružja i izuzeta dokumentacija. Đukanoviću, vlasniku Prve banke Crne Gore određen je tridesetodnevni pritvor zbog nedozvoljenog posjeda oružja i mogućnosti bjekstva, kako je prosudio Osnovni sud u Nikšiću.

Đukanovićeve nekretnine su pretražene na osnovu operativnih podataka policije, uz odobrenje osnovnog tužilaštva i suda u Nikšiću. Do sada su hapšenja „zvučnih imena“ bila proizvod naloga Specijalnog državnog tužilaštva i  njihove aktivne istrage.

Postupanje na osnovu policijskih podataka u javnosti je problematizovao Đukanovićev advokatski tim, na čijem je čelu njegova sestra, advokatica  Ana Đukanović. Tim je saopštio da je policija postupala na osnovu netačnih podataka.  “Nijedan od predmeta precizno navedenih u zahtjevu policije nije pronađen u stanu Aca Đukanovića u Ulici Vuka Karadžića u Podgorici”, naveli su.“Postavlja se pitanje – kako su takve informacije uopšte ocijenjene kao pouzdane, na osnovu čega su prezentovane Sudu i da li je Sud bio doveden u zabludu? Posebno zabrinjava to što sudiji za istragu nije saopšteno na koji način su policijska saznanja pribavljena, niti je obrazložena njihova vjerodostojnost”,ukazali su Đukanovićevi advokati.

Dozvolu za pretres potpisao je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković, dok mu je Sava Mušikić, sudija istog suda, odredio pritvor.

Đukanovićevi advokati takođe tvrde da nisu tačne  informacije da je iz stana Đukanovića izuzeta dokumentacija koja je osnov za vođenje drugih sudskih postupaka. Kažu da je jedini predmet izuzet tokom pretresa bio “običan pamflet”. Mediji su objavili naslove dokumentacije koja je prikupljena. Radi se o nekoliko fascikli sa interesantnim nazivima – “DPS”, “Izdajnik”, “Negativna kampanja”  “Odupri se”…

Paralelno sa formalnim „pravnim“ ratom  Đukanovićevog tima i nadležnih,  teče i politički rat između Đukanovićevog okruženja i nove vlasti, prvenstveno Demokrata, koji rukovode bezbjednosnim sektorom.

DPS je optužio Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata da je nalogodavac Đukanovićevog hapšenja.  “Nalogodavac predstave koja se trenutno odvija ispred Prve banke i čovjek koji stvarno rukovodi sektorom bezbjednosti i koji ga koristi za svoje jeftine PR manipulacije je Boris Bogdanović”, saopštila je u Skupštini Sonja Popović, portparolka i poslanica DPS-a.

Bogdanović je odgovorio da mu DPS na ovaj način crta metu. Bogdanović svakodnevno govori o hapšenju Aca Đukanovića na društvenim mrežama, gdje je objavio i listove nepokretnosti njegove imovine. Koja je odavno pobrojana u crnogorskim medijima. I koja očigledno nije predmet trenutne istrage, ni razlog Đukanovićevog hapšenja.

“I sad pitamo najjednostavnije moguće pitanje: đe su čestitke? Đe je makar minimum odgovornosti, makar minimum državničke pristojnosti da se kaže: ‘Dobro je, institucije rade, zakon je jači od Đukanovića’?“, napisao je odmah poslije pretresa i hapšenja.

Pitanje koje  Đukanovićevog hapšenje, kraćim putem i bez  aktivne istrage, upravo problematizuje je – da li institucije zaista rade? Dio stručne javnosti smatra da je hapšenje Đukanovića predstava za javnost politički kontrolisanih institucija i njihovih nalogodavaca.  U prilog tome ide i činjenica da iako Bogdanović, kao i ostatak vlasti, rado govore o Đukanovićevoj imovini, ta ista vlast  godinama nije bila u stanju, u brojnim njenim sastavima, da donese zakon koji bi efikasno ispitivao porijeklo imovine.  Ukazuju i da su hapšenja zvučnih imena zaređala nakon skandala bezbjednosnog sektora sa bjekstvom Miloša Medenice.  Drugi ostavljaju mogućnost da je ovakvo hapšenje način da se otvore ozbiljniji  procesi protiv Đukanovića, iako  i oni smatraju da je dug put do depolitizovanih institucija.

Zanimljiv detalj pretresa Đukanovićevih nekretnina su i njegovi svjedoci  –  Miodrag Daka Davidović I Miodrag Ivanović. Ivanović je Đukanovićev prijatelj. Jedan od aktera afere Telekom koja je vodila do porodice Đukanović, a završila zastarom. U međuvremenu je prije koju godinu oslobođen optužbi u tom slučaju.  Mnogo interesantnije je prisustvo Miodraga Dake Davidovića kao svjedoka na pretresu Đukanovićevih nekretnina.

“U ljubavi i kriminalu nema slučajnosti”, kaže za Monitor dobro upućeni izvor.

Davidović je prije dvije godine završio na crnoj listi SAD skupa sa pokojnim Branislavom Branom Mićunovićem. I dok se Mićunović u javnosti prepoznavao  kao Đukanovićeva ruka u podzemlju, Davidović je važio za darežljivog finansijera Srpske pravoslavne crkve, opoziciono orjentisan. Stvari su ipak, rijetko crno bijele.

Kako je Monitor već pisao, od devedesetih do danas Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave ,  organizovao i profitirao od duvana, nafte i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, i  sa Đukanovićima i sa novim vlastima. Zidao i obnavljao crkve. Uhapšen je zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.

Borba.me, portal iza kog stoji bivši Demokratski front zapitao se –  da li prisustvo Davidovića na pretresu znači da nikada nije ni bio iskreni opozicionar. Drugi koji ne učestvuju u igri političkih interesa, njegovo prisustvo vide kao moguću  Đukanovićevu poruku novim vlastima.  Možda baš onu, da ne živimo u crno bijelom svijetu, već u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija. I dalje nedemontiranom sistemu koji je Đukanović uspostavio, a nove vlasti preuzele.

Portali bliski dijelu vlasti takođe su objavili da je nakon hapšenja brata, Milo Đukanović u Makedoniji, gdje navodno traži izlaz „pred izvjesnim hapšenjem“.

Hapšenje Aca Đukanovića jedno je u nizu hapšenja zvučnih imena, nakon što je bezbjednosnom vrhu pobjegao Miloš Medenica, osuđen na 10 godina zatvora kao šef kriminalne organizacije čija je članica, prema prvostepenoj presudi,  bila i njegova majka, bivša dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica. Takođe osuđena na deceniju zatvora.  Nakon bezbjednosnog fijaska sa Milošem Medenicom, hapšenja su se samo ređala –  bivši DPS ministri, biznismeni tog doba,  bivša ministarka nove vlasti. Sve te akcije, doduše, vodilo je Specijalno državno tužilaštvo, za razliku od Đukanovićevog hapšenja.

Ovih dana, nakon što je opet pritvorena, Vesna Medenica uputila je pismo javnosti u kom je na udaru Specijalno tužilaštvo,  kao i sutkinja koja joj je dosudila decenijsku zatvorsku kaznu. Kompromitujuće podatke na njihov račun koje je iznijela u tom pismu demantovali su i SDT i postupajuća sutkinja.

Dok se nakon hapšenja zvučnih imena prethodnog režima obračunava pismima, saopštenjima, listovima nepokrenosti, tajnim podacima  i zakamufliranim porukama, sve su jasnije posljedice toga što se demontaža Đukanovićevog sistema nije desila.

Iz briselske administracije neposredno pred Đukanovićevo hapšenje  saopšteno je  da Crna Gora napreduje sporo kada su u pitanju poglavlja vladavine prava i borbe protiv korupcije (poglavlja 23 i 24).  Đukanovićevo hapšenje možda može biti i domaći i štrik za Brisel.  Brisel manje košta da se pravi da ne vidi da izostaju suštinske reforme. Nas će, u EU ili ne, više da košta.

Milena PEROVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

OSOVINA VUČIĆ – RAMA I EU: Signali Crnoj Gori

Objavljeno prije

4 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Tekst  Vučića i Rame, u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine, kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Ono što su  u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli.  EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele

 

 

U utorak je evropska komesarka za proširenje Marta Kos poručila, prenosi briselski Politiko, da je došlo vrijeme za razgovore o Ugovoru o pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji (EU). „Komisija (EK) u završnoj je fazi pripreme nacrta ugovora”. Sljedeće je, po njenim riječima, utvrđivanje “zaštitnih mjera kako bi buduće članice se držale preuzetih obaveza poslije ulaska” rekla je Kos, aludirajući na gorko iskustvo ranijih proširenja.

Iako nije direktno pomenuto, glavni razlog “zaštitnih mjera” i “politike osiguranja od rizika Trojanskih konja u EU” su Mađarska i Slovačka koje su ušle 2004. godine. Kako se približavaju izbori u Mađarskoj 12. aprila , izgledne su  šanse da Viktor Orban više neće igrati trojanca Kremlja. Moskva u dogledno vrijeme može i dalje igrati na kartu slovačkog premijera Roberta Fica i pored raznih korupcionaških afera režima. Ficov savjetnik i raniji ministar inostranih poslova (do 2020. godine ) Miroslav Lajčak je nedavno podnio ostavku zbog objelodanjenih bliskiih veza sa osuđivanim seksualnim prijestupnikom Džefrijem Epstinom. Crnogorskoj javnosti Lajčak je ostao zapamćen po bliskim vezama s bivšim šefom režima Milom Đukanovićem kome je ovaj pitomac moskovske MGIMO akademije pomagao oko referenduma za nezavisnost koju je iz vana gurao Kremlj. Crna Gora se pod Đukanovićem profilirala kao sigurna luka za ruske obavještajne službe i organizovani kriminal blizak Kremlju čiji sistemi vrijednosti su ugrađeni u temelje obnovljene državnosti. Stoga nije iznenađenje da glavne opstrukcije crnogorskom putu ka EU dolaze od vanjskih i unutrašnjih faktora koji dijele iste standarde i vrijednosti s Rusijom i njoj bliskim nacional- ljevičarskim partijama u Evropi.

Krajem februra je u njemačkom prestižnom Frankfurter Algemajne Cajtungu (FAZ) osvanuo autorski tekst predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edi Rame. U članku oni apologetski podilaze EU sa kojom je geografski okružen Zapadni Balkan i ističu da “izgledi za članstvo ostaju najvažniji motor reformi, investicija i pomirenja“. Vučić i Rama takođe izražavaju zahvalnost EU za finansijsku podršku, politički dijalog i korake u integraciji. Većina posmatrača u Briselu i u regionu vjeruje da je evropska finansijska podrška ono što najviše zanima ovu dvojicu. Dvojac tvrdi da se cilj pridruživanja može izmiriti sa zebnjama nekih članica da će ulazak novih zemalja doprinijeti slabljenju jedinstva EU u ključnim stvarima. “Te dvije stvari mogu se pomiriti” insistiraju Vučić i Rama. Oni pišu da se “zalažu za ubrzanu integraciju pripremljenih zemalja kandidata u zajedničko tržište i Šengenski prostor”. Time bi građani dobili osjetne prednosti dok bi se ekonomska i geopolitička pozicija EU ojačala “bez opterećivanja” procesa odlučivanja u EU ili narušavanja institucionalne ravnoteže. „Ne bi bilo prava veta niti dodatnih komesara, poslanika Evropskog parlamenta niti izmjena u strukturama odlučivanja“  ponuda je Rame i Vučića. Njihov rezon je da će time olakšati svakom evropolitičaru da podrži brže proširenje kao i da to pojasni svojim biračima. Na kraju se zaključuje da „protivnici Evrope žive od narativa propasti i podjela” a da je snaga Evrope u sposobnosti da se “krize pretvore u integraciju, a raznolikost u jedinstvo”.

Ovaj tekst u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Kasnije je Vučić pojasnio: “nismo o tome pričali možda ni dva minuta, ja sam to izneo kao svoju ideju, nacrtao, pokazao zašto to mislim”. Dodao je da su ga “saslušali kao pristojni ljudi, nisu ništa rekli po tom pitanju”. Bio je u pravu. Niti EK niti Savjet EU se nisu oglasili o tom prijedlogu a kamoli ga dalje uzeli u razmatranje. Crnogorski premijer Milojko Spajić je odbacio Vučićevu ideju rekavši da će Crna Gora čekati Srbiju u EU kao njena nova članica već od 2028. godine. To se nije ni malo svidjelo srbijanskom vladaru i pretendentu da bude vođa svih Srba. “Ako razmišljate samo o sebi i ne vidite komšiju svoga i kažete – vidi što sam uspio, a vaš komšija nije bogat i ne ide mu najbolje… drugačije je to” uzvratio je Vučić. Time je i indirektno obrazložio šta se krije iza kontinuirane kampanje i obavještajno – subverzivnog djelovanja zvaničnog Beograda da se Crna Gora izbaci iz EU kolosijeka i ponovo rekriminalizuje kao u vrijeme njegovog prijatelja Đukanovića, ovaj put kao Srpski (mafio)svet.

Ono što su ovog puta u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli. EEA čine 27 članica EU i Island, Norveška i Lihtenštajn. EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele. Švajcarska je takođe dio zajedničkog tržišta iako nije član EEA.  Ugovor o EEA sadrži suštinsku legislativu EU i obezbjeđuje usklađenost zakona o konkurenciji, trgovini i zaštiti potrošača. Iz Ugovora o EEA su izuzeti poljoprivreda i ribarstvo zbog posebnih interesa Islanda i Norveške u tim oblastima. Švajcarska i tri zemlje EEA nemaju pravo veta ni glasa u EU iako koriste sve prednosti zajedničkog tržišta. Takođe ove zemlje uplaćuju u zajednički budžet EU, ne direktno kao punopravne članice, već preko posebnih fininansijskih mehanizama kao naknadu za pristup jedinstvenom evropskom tržištu.

Ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EEA je prije nekoliko godina predložila Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) sa sjedištem u Berlinu.  ESI je neprofitni istraživački institut (think tank) koji se bavi analizom politike i promocijom stabilnosti i prosperiteta u Evropi. ESI je upravo predvidjela evropski skepticizam ka proširenju i probleme koje bi izazvao ulazak novih labilnih članica s pravom glasa i veta. Međutim, ovaj prijedlog tada nije izazvao reakcije niti u EU ni na Balkanu. Iako EEA ne nudi punopravno članstvo zemlje Zapadnog Balkana bi i tu morale proći rigorozni proces usklađenosti s evropskom regulativom i primjene istih.

Tekst sa prijedlozima Vučića i Rame za sada nije zvanično komentiran od strane EU institucija ali Monitor nezvanično saznaje da evropske diplomate u Briselu i regionu nisu previše oduševljene idejom. Po njima, sloboda kretanja unutar jedinstvenog evropskog tržišta prije svega znači sloboda operacija i kretanja kriminalnih kartela bliskih i srbijanskoj i albanskoj vlasti. Nedavni žestoki napadi režima braće Vučić i braće Rama na savjesne tužioce koji rade u skladu s profesionalnom etikom i zakonima svojih zemalja su izazvali veliku zabrinutost u Briselu.

Srbija je u januaru ove godine donijela tzv. Mrdićeve zakone (po Uglješi Mrdiću poslaniku Vučićevog SNS-a koji je formalni inicijator) kojima se omogućava čistka politički nepodobnih tužilaca, prije svega onih u Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) jer su se usudili istraživati kriminal prijatelja braće Vučić. Srbija je, istina, zatražila misljenje Venecijanske komisije Savjeta Evrope na zakone i verbalno izrazila spremnost da se uskladi sa mišljenjem. Međutim, Venecijanci će tek u junu dati mišljenje, što daje dovoljno vremena režimu da počisti dvorište i što je već javno potvrđeno. Tužilac kruševačkog Višeg javnog tužilaštva Miodrag Surla rekao je krajem februara na sjednici Visokog saveta tužilaštva (VST) da su pojedini šefovi tužilaštava, koji su izlazili na ponovljeno glasanje, bili izloženi pritiscima Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Uplitanje državne bezbjednosti u izbor tužilačkog savjeta je potvrdila i do skoro de fakto nepostojeća posljednjih 10 godina – vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac. Da su kragujevački tužioci išli na sastanak u sjedište BIA, a da su izbori za članove VST-a bili tema Dolovac je potvrdila 2. marta. Saznanja o sastanku tužilaca s državnom bezbjednošću je “dobila tek pre dva dana u telefonskom razgovoru sa koleginicom (Milijanom) Dončić, kao i da je tema razgovora bila ta o kojoj je govorio kolega Surla, a ne neka druga koja bi se ticala operativnog rada”, rekla je Dolovac. TOK je odmah otpočeo saslušanja oko pritisaka BIA-e. Međutim, glavni tužioc TOK-a Mladen Nenadić se već žalio da institucije Vučićeve države otkazuju saradnju – policija, Uprava za sprečavanje pranja novca i da je isto s BIA-om. Vučićevi mediji već neko vrijeme vode kampanju protiv nezavisnih tužilaca i sudija.

Slično je i u Albaniji. Specijalno tužilaštvo (SPAK) se usudilo da krene na prijatelje i saradnike premijera Rame što je izazvalo njegov bijes i optužbe da se tužioci i sudije petljaju u nezavisnost izvršne vlasti. Krajem februara, nakon nekoliko mjeseci pružanja otpora, Rama je pod pritiskom smijenio svoju zamjenicu Belindu Baljoku. Ona se sumnjiči za namještanje javnih tendera. SPAK je podigao optužnicu protiv nje u decembru zbog sumnje da je uticala na dodjelu dva građevinska ugovora 2021. godine, vrijednosti preko 200 miliona eura. O skidanju njenog imuniteta i eventualnom hapšenju se odlučuje dok ovaj list izlazi u štampu.

Crna Gora se već pet godina pokušava izboriti s teškim miloističko-putinovskim nasljeđem. Njen ulazak u EU i preskakanje opstrukcija iz susjedstva će biti ravan čudu.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA KRIZA U PARLAMENTU: Gospodarenje službama ili EU

Objavljeno prije

4 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Iz opozicije prijete da će usvajanje zakona o upravi policije i ANB značiti prekid saradnje sa vladajućom većinom, što bi ozbiljno moglo ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Možda važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno

 

 

U toku su intenzivni neformalni razgovori o sudbini vladinih prijedloga zakona o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).  Na dan izlaska ovog broja Monitora stvari će postati  jasnije: ili će parlament slijediti zamisao Vlade i usvojiti sporne zakone, ili će pritisak opozicije, nevladinog sektora i  EU dovesti do odluke da se, još jednom, povuku sa dnevnog reda Skupštine.

Šta god da se odluči, šteta je već napravljena. Pokazalo se da vlast manipuliše (polu)istinama i obmanjuje opoziciju i javnost u naumu da provede zakonodavne zamisli, zaogrnute procesom pristupanja EU.

“Ja sam obaviještena da su (dva predložena zakona – prim. Monitora) usaglašeni sa Evropskom komisijom“, ustvrdila je prošlog petka potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović (Demokrate) odgovarajući na primjedbe opozicije i njihovo protivljenje naumu da se glasa o zakonskim prijedlozima i amandmanima koji su iz Vlade stigli nakon početka sjednice. „Ovi zakoni moraju biti usvojeni do 1. marta”, inisitirala je Popović,  najavljujući da, ukoliko se to ne dogodi, pregovaračko poglavlje 24  (Pravda, sloboda i bezbjednost) neće biti zatvoreno u predviđenom roku.

Poglavlje 24 će, po pravilima i po dogovorenoj dinamici, biti zatvoreno među poslednjima, na samom kraju ovog dijela pregovaračkog procesa o pristupanju EU. Međutim, to nije spriječilo glasnogovornike vlasti da insistiraju na neraskidivoj povezanosti predloženih zakona i zatvaranja tog poglavlja.

„Odgovorno tvrdim da, ukoliko  zakon o unutrašnjim poslovima ne bude usvojen, Crna Gora neće moći da zatvori pregovaračko poglavlje 24”, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović prije nego je sjednica parlamenta zbog protesta opozicije ipak odložena.

U međuvremenu je razriješena dilema da li su predloženi zakoni usaglašeni sa nadležnima sa EK. Nijesu.

„Evropska komisija je konsultovana o oba nacrta zakona i njena procjena je da odredbe o zaštiti podataka u oba zakona još nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU, naročito sa Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i Direktivom o sprovođenju zakona (LED)“, saopšteno je iz Delegacije EU u Podgorici. „Ukazali smo Crnoj Gori na dvije mogućnosti: ili da uskladi ove odredbe sa pravnom tekovinom EU prije usvajanja zakona, ili da usvoji zakon i uskladi odredbe prije zatvaranja pristupnih pregovora“.

Dakle, suprotno tvrdnjama ministara i predstavnika parlamentarne većine –  zakoni koji su stavljeni na dnevni red nijesu u skladu sa pravnom tekovinom EU. Tu informaciju nijesmo dobili ni od vlasti ni od opozicije, nego iz privatnih medija. I to nešto govori.

Iz saopštenja Delegacije EU saznali smo još jedan važan detalj: „Završna mjerila za Poglavlje 24 ne zahtijevaju od Crne Gore da mijenja Zakon o unutrašnjim poslovima niti Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost“.

Jasno da jasnije ne može biti.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović na druženju sa novinarima upriličenom povodom saopštenja Delegacije EU i organizovanom u četvrtak, ustvrdio je da vlast ostaje pri nepokobljivom naumu da predložene zakone usvoji već sjutradan. Uz konstataciju da su saopštenjem Delagacije potvrđene njihove tvrdnje da su prijedlozi dva zakona, kao i naknadno dostavljeni vladini amandmani, „usaglašavani“ sa Briselom.

Onda je Šaranović još jednom ponovio tvrdnju da bez usvajanja novog zakona o unutrašnjim poslovima ne može biti ni zatvaranja poglavlja 23 i 24, konačno objašnjavajući zašto: nedostajući broj ljudi u policiji ne može se popuniti dok se zakonom ne omogući da se na upražnjena radna mjesta angažuju i osobe sa završenom srednjom školom.

Taj dio predloženog zakona o unutrašnjim poslovima niko nije problematizovao. Sporna su druga rješenja. Ona zbog kojih su iz Delegacije saopštili da  EK „očekuje da Crna Gora obezbijedi da svako razrješenje (u policiji – prim. Monitora) bude zasnovano na opravdanim razlozima i da lica na koja se odnosi imaju pun pristup pravnim sredstvima“.

Predloženi zakon koji Demokrate guraju još od ljetos sušta je suprotnost toj logici i uspostavljenim i opšteprihvaćenim pravnim standardima.

Prema predloženom, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Te smetnje, sa ili bez pomoći ANB,  utvrđuje petočlana Komisija koju imenuje ministar. Zakon ne predviđa bilo kakve kvalifikacije (obrazovanje, radno iskustvo…) koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju, izuzev da su tri njena člana službenici policije-  „jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”.  Odbijen je prijedlog/amandman poslanika Miodraga Lakovića (član GO PES sa višedecenijskim iskustvom rada u policiji) da se u rad te Komisije uključe predstavnici Ombudsmana i Advokatske komore, radi „nepristrasnosti i objektivnosti“.

Predviđena procedura zamišljena ja ovako: policajac potpiše saglasnost da ministrova Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti (šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše). Komisija ga onda provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, može ali ne mora, pribavljanjem mišljenja ANB. Istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.

I onda mu ministar može dati otkaz. A i ne mora. Sudbina dotičnog u njegovim je rukama. Bez disciplinskog, sudskog ili bilo kakvog drugog „kontradiktornog postupka“, unutar ili van sistema bezbjednosti.

Znači li to da policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen? U Nezavisnom sindikatu policije kažu – znači.

Ostaje nada u pritisak  tihe diplomatije i mogućnost da se Vlada ipak dosjeti da nije vječna. Da će i njihovi nasljednici u rukama imati spreman alat da, po sopstvenim kriterijumima, izvrše čistku policijskog kadra koji dobiju u nasljeđe.

Iako je na njega fokusirana manja pozornost, predloženi zakon o ANB takođe nosi ozbiljne zamke. U najkraćem, usvoji li se predloženo sadašnjim čelnicima Agencije biće omogućeno ono zbog čega se danas sudi njihovim prethodnicima: da prisluškuju, prate i prikupljaju podatke o sumnjivim/nepodobnim bez sudskog odobrenja ili bilo kakve kontrole.

Nije precizno definisano ni koja vrsta podataka se smije prikupljati, u kojim situacijama i šta se sve sa njima može uraditi. Umjesto toga čelnici ANB dobijaju ovlašćenje da, ponovo bez jasnog nadzora i kontrole, tajnim saradnicima i informatorima isplaćuju jednokratne i trajne novčane naknade (računajući i doprinose za penziono osiguranje) bez obaveze da njihov identitet otkriju na bilo kom nivou provjere. Ako ovo nije model „nacrtan“ za formiranje privatnih i partijskih obavještajnih službi koje će vlast finansirati novcem iz državne kase, onda ne treba da nas brine ni to što predloženi zakon o ANB ne predviđa, kao protivtežu, jačanje bilo kakvih modela parlamentarne ili nezavisne kontrole rada Agencije i njenih čelnika. Koje, nije loše podsjetiti, imenuje Vlada.

Iz opozicije su priprijetili da će usvajanje osporenih zakona značiti prekid bilo kakve saradnje sa vladajućom većinom. To bi moglo ozbiljno ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja.  Možda je važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada vam, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo