Otkriće velikih razmjera zločina je naišlo na široku osudu svih demokratskih zemalja svijeta i pozive da međunarodni sudovi procesuiraju ratne zločine ruske vojske. Njima se pridružila i Indija koja je do sada ćutala ili se držala po strani. Strahuje se šta se dešava na teritorijama koje su još pod kontrolom ruske vojske
Kako rat protiv Ukrajine traje već mjesec i po dana, sve je više slika koje podsjećaju na tragična dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, samo u puno većem obimu. Prvobitni plan Rusije da u brzom naletu preko teritorije vazalne Bjelorusije zauzme glavni grad Kijev i instalira marionetsku vladu je doživio potpuni fijasko. Neki zvaničnici, prije svega njemački, su nakon početka kremaljske „specijalne vojne operacije“ najavljivali „nastanak nove realnosti u roku od 48 sati“ koja će ih osloboditi neprijatne obaveze uvođenja sankcija Rusiji i pomaganja Ukrajini koje više ionako neće biti.
Ubrzo je postalo jasno da su ruska armija i kremaljsko rukovodstvo napravili lošu računicu. Šokirani su jedinstvom naroda Ukrajine da se odupre agresiji. Istočni i južni regioni u kojima živi znatan broj etničkih Rusa, i Ukrajinaca kojima je ruski jezik primarni (jer im je u sovjetsko doba maternji jezik bio zabranjen), su zajedno, sa blagoslovom i ruske crkve u Ukrajini i autokefalne ukrajinske crkve, pružili herojski otpor tehnološki i u ljudstvu nadmoćnom napadaču i nanijeli mu ogromne gubitke.
Ruska vojska ima tradicionalne probleme sa disciplinom i lošom organizacijom. Kako će se situacija odvijati vidjelo se još prije početka agresije. Ruske trupe, stacionirane u Bjelorusiji, umorne od dugih manevara, istakale su gorivo iz tenkova i drugih oklopnih vozila i prodavale ga bjeloruskim trgovcima ili direktno trampili za alkohol koji su, opet tradicionalno, konzumirali u ogromnim količinama. Kao posljedica toga ruske oklopne kolone prema Kijevu su već četvrti dan ostale bez goriva i suočene sa lako naoružanim braniteljima koji su sa ručnim raketnim bacačima uništavali nepomičnu rusku vojnu tehniku.
Ukrajinci su partizanskim napadima na već osvojenoj teritoriji takođe prekinuli ruske konvoje sa hranom i gorivom pretvorivši ih u goruće buktinje. Ubrzo nakon toga pojavili su se snimci kako ruska vojska pljačka prodavnice i otima hranu od ukrajinskih civila. Razmjere onoga što se dešavalo na tada okupiranim teritorijama postaće vidljive tek početkom aprila kada je ukrajinska armija oslobodila Buču i Irpin, gradove sjeverozapadno od Kijeva. Prizori su šokirali svjetsku javnost. Na glavnim cestama tih gradova su ležala razbacana ljudska tijela gdje su mnogima bile vezane ruke iza leđa i ubijeni su tako što im je pucano u potiljak iz neposredne blizine. Nađena su i tijela nekoliko golih žena vezanih ruku, koje su ruski okupatori pokušali spaliti pred samo povlačenje. U blizini lokalne crkve u Buči je otkrivena masovna grobnica gdje je okupator, po prvim procjenama, bacio oko 280 tijela. U dvorištima mnogih kuća, gdje je kampovala ruska vojska, nađene su ogromne količine praznih boca votke i viskija. Ruski konvoj koji je uništen prilikom bijega, je bio krcat opljačkane robe.
Nekoliko oklopnih transportera su bili puni ukradenih dječjih igračaka, bicikala, šerpi, tiganja i svega što je okupator mogao naći u prodavnicama i privatnim kućama. Jedan uništeni vojni kamion je bio natovaren mašinama za pranje veša. To neodoljivo podsjeća na masovne pljačke crnogorskih i srpskih rezervista na dubrovačkom primorju 1991. i 1992. godine, koje su javno sokolile crnogorske svjetovne ali i duhovne vlasti u operaciji oslobađanja Dubrovnika od Dubrovčana.
Mještani koji su izašli iz skrovišta Buče i Irpina svjedoče o divljanju pijane i razularene ruske vojske koja je, osim mučenja i ubijanja civila, lovila žene po kućama i grupno ih silovala. Masovna silovanja, valja se sjetiti, su doživjeli i Beograd i još neka mjesta u Srbiji i Vojvodini 1944. godine prilikom oslobađanja zemlje od Njemaca. Divljanje pripadnika Crvene armije nad srpskim civilima je bio prvi sukob Tita sa Staljinom i završio se tako da je Jugoslavija prijevremeno „ispratila oslobodioce“ van zemlje.
Iste scene užasa su bile vidljive i u oslobođenom Trostianetsu u oblasti Sumi na sjeveroistoku Ukrajine. Ruske trupe su postavile minske zamke ispod znatnog broja ljudi koje su pobili, a ostavljen je i veliki broj minskih klopki po kućama i javnim ustanovama kako bi nastradao ili bio osakaćen što veći broj ljudi.
Otkriće velikih razmjera zločina naišlo je na široku osudu svih demokratskih zemalja svijeta i pozive da međunarodni sudovi procesuiraju ratne zločine. Njima se pridružila i Indija koja je do sada ćutala ili se držala po strani. Međutim, udarna vijest u „neutralnoj“ Srbiji je bio telefonski razgovor ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je čestitao „izbornu pobedu“ Aleksandru Vučiću. Usput su razgovarali oko energetskih aranžmana uz predočavanja razloga srbijanskom kolegi za započinjanje vojne operacije u Ukrajini.
Mđeunarodna zajednica strahuje – šta se dešava na ostalim teritorijama pod kontrolom ruske vojske. Nedavni satelitski snimci su pokazali da su na groblju pored glavne crkve u okupiranom Hersonu (najvećem gradu do sada koje su zauzele trupe Ruske Federacije) u mjesec dana iskopana 854 nova groba. Opkoljeni industrijski grad i luka Mariupolj, na obali Azovskog mora, mjesec i po dana doživljava tragediju koju mnogi po surovosti upoređuju sa nacističkom opsadom Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu. Grad od skoro pola miliona je već 2. marta bio skroz opkoljen i bez struje, vode i hrane. Agresor je takođe uništio sve repetitore mobilne telefonije kako bi spriječili curenje crnih vijesti iz grada. Vopjska RF je pokušala osvojiti grad takozvanim sistemom kliješta. Sa zapada, iz pravca Krima i osvojene ukrajinske luke Berđansk su krenule tenkovske jedinice koje su u gradu trebale da se spoje sa jedinicama iz pravca istoka i sjevera, koje se sastoje od oružanih snaga tzv. Donjetske Narodne Republike (DNR) i kasnije pridošlih jedinica ruske Nacionalne garde (Rosgvardija), mahom iz Čečenije i drugih ruskih kavkaskih republika čiji pripadnici su poznati po varvarstvu još iz doba čečenskih ratova 90-ih. Njihovim napadima asistira i koordinira elitna privatna armija PMC Wagner koja je pod direktnom komandom ruske vojne obavještajne službe GRU.
Wagner je poznat kao neonacistička vojna formacija Ruske Federacije za specijalne operacije po Bliskom istoku, Africi i Ukrajini. Njen osnivač je agent GRU-a Dmitrij Utkin koji navodno ne skriva simpatije prema Adolfu Hitleru dok je naziv formacije dat po Rihardu Vagneru – velikom umjetniku kojeg je Hitler prisvajao. Nacistički simboli nisu strani jedinicama DNR. Denis Pušilin, tzv. predsjednik DNR-a, je na nedavnoj ceremoniji dodjele ordena za hrabrost ruskim vojnicima dodijelio i orden vojniku koji je na desnom rukavu imao prišivene nacističke simbole (Totenkopf i Valknut). Kada je ruska televizija uvidjela propust, naknadno je izbrisana sporna scena.
Mariupolj je na početku branilo oko 3,5 hiljade pripadnika brigade mornaričke pješadije, Teritorijalne odbrane i desničarskog (po nekima neonacističkog) bataljona Azov čiji pripadnici su uništili rusku tenkovsku kolonu na zapadnim prilazima gradu i nanijeli teške gubitke jedinicama DNR-a i Wagnera. Inače jedan od proklamiranih ciljeva ruske agresije je i „denacifikacija Ukrajine“.
Kada osvajanje početkom marta nije uspjelo, Rusija je pribjegla sistematskom bombardovanju i granatiranju grada uključujući i označena civilna skloništa Crvenog krsta, bolnice i škole. Po procjenama gradskih vlasti, Putinova vojska je do sada ubila preko 3.000 civila dok je nekoliko hiljada zarobljeno i prebačeno u logore na teritoriji Rusije gdje su neki pod prijetnjom sile davali izjave kremljskim medijima optuživši ukrajinsku stranu za rušenje i ubijanje po gradu kako bi ocrnile nevinu rusku vojsku. Gradske vlasti su morale organizovati masovne grobnice u gradskim parkovima i na čistinama da bi sahranile veliki broj poginulih. Dogovori ukrajinskih i ruskih vlasti o uspostavljanju privremenog prekida vatre radi izvlačenja civila preko humanitarnih koridora su nekoliko puta propali jer je ruska vojska ili granatirala kolone civila ili uslovljavala civile da umjesto na slobodnu teritoriju Ukrajine dođu na teritoriju Ruske Federacije.
Ubrzo poslije jezivih snimaka iz Buče i Irpina, ruska strana (i njeni velikosrpski vazalni mediji) su izjavili da se radi o „smišljenoj provokaciji“. Ruski vanjski ministar Sergej Lavrov je javno rekao da se radi „montaži“ i „lažiranju“ kao i da su se neka mrtva tijela pomjerala jer se radilo o glumcima dovedenim da ocrne rusku stranu.
Satelitski snimci od 19. marta, kada je Buča bila još pod ruskom kontrolom i koje je prvi objavio New York Times a kasnije potvrdio i BBC, pokazuju ista razbacana ubijena tijela koja su na istim lokacijama zatečena pri ulasku ukrajinske vojske u tu oblast.
Ruski (i srpski) mediji su prikazali isječene slow-motion snimke sa kamera gdje se navodno vide kako se mrtva tijela pomjeraju i odmah zaključili da se radi o reprizi po njima insceniranih pokolja na pijaci Markale i ulici Vase Miskina u Sarajevu. Nezavisni eksperti su pokazali na BBC-ju snimke u cjelosti na kojima se vide kapljice vode i prašine kako se kreću na površini objektiva kamere i time se daje iluzija ne samo da se leševi kreću već i zgrade i drveće. I disperziju snimka sa retrovizora u pozadini kamere ruski i srpski mediji su pokušali prikazati kao „dokaz“ da se tijela pomjeraju. Originalni snimak u krupnom planu takođe pokazuje i „pomjeranje“ kuće i uništenog auta u blizini leša usljed disperzije stakla retrovizora i kapljica kiše koja je taj dan padala, što dodatno negira rusko-srpske propagandiste.
Možda najtačniju i najiskreniju izjavu sa rusko-srpske strane povodom događaja u Buči i Irpinu je dao ruski ambasador pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku Vasilij Nebenzija, makar u njenom prvom dijelu. Nebenzija je izjavio da „leševa u Buči nije bilo prije dolaska ruskih trupa… hmm, hmm, oprostite, prije njihovog odlaska“. Omaklo mu se.
Jovo MARTINOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice