Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI ČLAN ODBORA DIREKTORA EPCG: Termoelektrana i Rudnik uglja neće dugo potrajati

Objavljeno prije

na

Novi menadžment i uprava EPCG ne žele da prihvate nepobitnu realnost da ekološka rekonstrukcija termoelektrane neće zadovoljiti evropske standarde i da ona, uprkos velikoj investiciji koja je pokrenuta, neće dobiti dozvolu za rad i da zato neće imati dug vijek

 

MONITOR: Ove nedjelje uputili ste prijavu Agenciji za sprečavanje korupcije u kojoj tvrdite da je uprava EPCG ugrozila javni interes nastavkom realizacije projekta ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja. Što je suština Vaše prijave i problema oko rekonstrukcije koja uskoro počinje?

MIJOVIĆ: Suštinski motiv za podnošenje prijave mi je bio da skrenem pažnju javnosti i relevantnim akterima u državi da imamo ozbiljan problem čije bi nas nerješavanje moglo jako skupo koštati i da se zato moramo mnogo ozbiljnije suočiti sa njim. Želja mi je takođe bila da podstaknem promjene, da se za loše odluke konačno počne odgovarati. U Crnoj Gori se, nažalost, odluke o investicijama i dalje donose na isti način kao u vrijeme ranog komunizma koje je  sjajno opisao naš reditelj Živko Nikolić u svom filmu Čudo neviđeno. Tada smo dobili branu koja nije mogla da radi kao hidroelektrana jer za nju nije bilo vode. Slično nam se sada dešava sa Termoelektranom Pljevlja, ulaže se sedamdeset miliona eura u rekonstrukciju za koju se ne može dobiti dozvola za rad. U taj problem smo, doduše, zapali zaslugom prethodne garniture na vlasti, ali njima se zbog toga već bavi tužilac, pa sam ovu prijavu podnio samo protiv sadašnjeg menadžmenta i uprave EPCG, i to zato što ga nisu riješili već produbili.

Da se podsjetimo, bivša vlast je mogla da blagovremeno riješi problem prije nego što je termoelektrani isteklo 20000 radnih sati, kad je bilo dovoljno izvršiti parcijalnu rekonstrukciju postrojenja da bi se povećala njena energetska efikasnost od 27 do 29 odsto na manje zahtjevni nivo od 33 odsto da bi se uskladila sa evropskim propisima, ali je propustila da to uradi. Tužilačka istraga, koja je u toku, će ustanoviti da li su možda privatni interesi i kriminalne radnje razlog zašto se to nije desilo. Pritom će vjerovatno analizirati kontroverzni tenderski postupak na kojem je posao dobio konzorcijum koji je bio znatno jeftiniji od konkurenata. Dobra poslovna praksa nalaže da se takvi tenderi poništavaju, pa će tužilac pokušati da odgonetne zašto to nije urađeno. Na pozornost će ga vjerovatno podstaći podatak da je dobitnik tendera dugo kasnio sa početkom rada i da je tražio dodatnih 15 miliona eura za realizaciju posla, tj. ukupno 70 miliona eura. Analiziraće i druge dvije skuplje ponude sa ciljem da vidi da li su one bile bolje i kompletnije i možda nepravilno odbačene.

Kako god, bez obzira da li će neko biti osuđen zbog kriminalnih radnji, posao nije završen prije isteka 20000 radnih sati krajem 2000. godine.

MONITOR: Tvrdite da se ekološkom rekonstrukcijom, pored izgubljenih miliona, neće ispuniti bitni ciljevi usklađivanja sa EU regulativom.

MIJOVIĆ: Od kraja 2000. godine na termoelektranu se primjenjuje strožija odredba EU Direktive o velikim postrojenjima za sagorijevanje koja se odnosi na gradnju potpuno novih termoelektrana, prema kojoj termoelektrana mora da ima energetsku efikasnost od 38 do 40 odsto.

To, međutim, ne može da se postigne sa našom termoelektranom nakon 40 godina neprestanog rada jer se ona ne može rekonstruisati na način koji bi zadovoljio te EU standarde.  Alternativa da se gradi potpuno nova elektrana na ugalj takođe nije prihvatljiva jer je preskupa a i takva bi se morala vrlo brzo gasiti zbog obaveze da smanji emisije ugljen-dioksida u skladu sa UNFCCC Pariskim ugovorom u rokovima koji važe za zemlje kandidate. Na to ukazuje i najnoviji izvještaj UN čiji zaključak je da se borba protiv klimatskih promjena mora dvostruko ubrzati.

Novi menadžment i uprava EPCG, međutim, ne žele da prihvate nepobitnu realnost da ekološka rekonstrukcija termoelektrane neće zadovoljiti evropske standarde i da ona, uprkos velikoj investiciji koja je pokrenuta, neće dobiti dozvolu za rad i da zato neće imati dug vijek. Ova odluka je izuzetno štetna po kompaniju jer taj projekat nijedna banka neće finansirati pa EPCG svih 70 miliona eura mora da obezbjedi iz  sopstvenih sredstava. Sa tim sredstvima, EPCG je mogla dobiti dodatnih 200 miliona eura po vrlo povoljnim uslovima od međunarodnih finansijskih institucija za pokretanje drugih prioritetnih projekata iz obnovljivih izvora. Ovako joj se može lako desiti  suprotno, da joj banke uskrate podršku zato što sopstvena sredstva ulaže u visokorizičan projekat.

Sve ovo, nažalost, ne impresionira EPCG niti je sprječava da sa svojom ćerkom fimom Rudnikom uglja pokreće velike projekte dugoročnog karaktera sa ugljem iako je danas u čitavom svijetu svima kristalno jasno da ni termoelektrana ni rudnik nemaju dobre izglede za dug život. Primjera radi, planiraju da izmjeste korito rijeke Ćehotine i otvaraju nove rudne kopove.

S ozirom na okolnosti, najrealnije rješenje koje se nameće je da kompanija termoelektranu osposobi da ostane što duże u pogonu, dakle nekoliko godina dok se ne izgradi zamjenski objekat. Za tu svrhu je potrebno da dobije urednu saglasnost od Energetske zajednice i EU kojom bi se odredio njen režim rada. Emisije gasova štetnih po zdravlje bi trebalo da joj se smanje na minimum, ali bez dodatnih ulaganja. Nisam inženjer, ali mi je, poznato da se bez velikih troškova može dosta postići pažljivijom selekcijom najkvalitetnijeg uglja, njegovim sušenjem i pripremom za proizvodnju.

MONITOR: U prijavi navodite i ugrožavanje javnog interesa u EPCG i Rudniku uglja Pljevlja putem masovnih zapošljavanja. Da li je nova rukovodeća struktura EPCG  išta promjenila u odnosu na praksu stare i kako ocjenujete njen rad?

MIJOVIĆ: Prijavu sam takođe podnio jer menadžment i uprava društva nastavljaju sa starom praksom da rade netransparentno i po tome se nimalo ne razlikuju od prethodnika. Tvrde, recimo, da imaju studiju koja potrđuje opravdanost projekta ekološke rekonstrukcije ali je ne nude na uvid javnosti. Drugo, znaju da imaju problem sa termoelektranom ali se ne pripremaju za situaciju da se ona jednog dana može ugasiti iako to neće biti u dalekoj budućnosti. Ozbiljna kompanija bi već imala studije sa alternativnim rješenjima za gradnju novih baznih elektrana koje bi mogle da rade 24h na dan i koje bi ispunjavale sve EU standarde.

MONITOR: U EPCG uporno ponavljaju kako od TE Pljevlja imamo preko 40 odsto ukupne električne energije i da će to teško biti nadomjestiti. Koje su alternative i zašto se brže ne radi na njihovoj realizaciji?

MIJOVIĆ: Ti novi objekti bi se mogli planirati tako da zaposle ljude iz rudnika i termoelektrane, s jedne strane, i da obezbijede pouzdano snabdijevanje, s druge strane. Pri tome je biomasa daleko najznačajniji domaći resurs, uz solarnu i energiju vjetra. Prema nekim analizama koje sam imao prilike da vidim, elektrane na biomasu bi mogle da se izgrade u Pljevljima, Podgorici, Bijelom Polju i Nikšiću. Iz njih bi se moglo obezbijediti i grijanje tih gradova čime bi se eliminisalo zagađenje vazduha koje sada postoji. Program koji je EPCG već započela sa solarnim panelima za potrošače bi mogao da se unaprijedi, pojeftini i bolje usmjeri na najsiromašnije potrošače.

Nažalost, kompanija se i pored loših iskustava sa Tarom i Moračom i dalje bavi planiranjem gradnje skupih hidroelektrana koje se dugo prave, proizvode malo energije i trajno devastiraju kanjone neprocjenjive vrijednosti. Najnoviji primjer je projekat hidroelektrane na Komarnici koji bi uništio jedan od najljepših usjeka u Evropi, a donio jako malo koristi. EPCG-u bi bilo znatno isplativije da gradi solarne elektrane i vjetroelektrane nego hidroelektrane. Za isti iznos od oko 280 miliona eura koliko je procijenjena investicija u hidroelektranu na Komarnici, u upola kraćem roku moglo bi se sagraditi nekoliko solarnih elektrana i vjetroelektrana mnogo jače snage i većeg kapaciteta koje ne bi ugrozile životnu sredinu.

MONITOR: Koja je alternativa za gradnju HE na Komarnici?

MIJOVIĆ: Umjesto Komarnice, čija bi gradnja trajala deset godina, EPCG-u bi bilo mnogo isplativije da se založi i pomogne da Crna Gora iskoristi pravo koje ima na osnovu svog doprinosa od oko 20 odsto koji daje vodama Bilećkog jezera iz rijeke Trebišnjice, koja nas graniči sa susjednom BiH. Crna Gora ima pravo da naplati koncesiju za korišćenje te vode, pa bi EPCG mogla zajedno sa državom da pokrene pregovore sa BiH da se to pravo naplati u vidu električne energije koju od te vode ova proizvodi u svojim hidroelektranama. Za to nisu potrebna nikakva ulaganja, već samo dobra volja, priprema i angažovanje specijalizovanih eksperata sa velikim međunarodnim iskustvom, koji bi pomogli da se precizno definišu naša prava i na osnovu njih obave pregovori sa susjedima. Hidroelektrana Dubrovnik iz Hrvatske, recimo, daje decenijama 50 odsto električne energije susjednoj BiH za vodu koju dobija od nje iz Bilećkog jezera, uključujući i dijela vode iz Crne Gore koja od toga ne dobija ništa. Međunarodne konvencije nam idu u prilog, pa nema nikakvog razloga da se ovo hitno ne uradi. Bez ikakve gradnje i premošćavanja kanjona, Crna Gora i EPCG bi na taj način mogli relativno brzo dobiti proizvodnju jedne Komarnice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo