Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI ČLAN ODBORA DIREKTORA EPCG: Termoelektrana i Rudnik uglja neće dugo potrajati

Objavljeno prije

na

Novi menadžment i uprava EPCG ne žele da prihvate nepobitnu realnost da ekološka rekonstrukcija termoelektrane neće zadovoljiti evropske standarde i da ona, uprkos velikoj investiciji koja je pokrenuta, neće dobiti dozvolu za rad i da zato neće imati dug vijek

 

MONITOR: Ove nedjelje uputili ste prijavu Agenciji za sprečavanje korupcije u kojoj tvrdite da je uprava EPCG ugrozila javni interes nastavkom realizacije projekta ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja. Što je suština Vaše prijave i problema oko rekonstrukcije koja uskoro počinje?

MIJOVIĆ: Suštinski motiv za podnošenje prijave mi je bio da skrenem pažnju javnosti i relevantnim akterima u državi da imamo ozbiljan problem čije bi nas nerješavanje moglo jako skupo koštati i da se zato moramo mnogo ozbiljnije suočiti sa njim. Želja mi je takođe bila da podstaknem promjene, da se za loše odluke konačno počne odgovarati. U Crnoj Gori se, nažalost, odluke o investicijama i dalje donose na isti način kao u vrijeme ranog komunizma koje je  sjajno opisao naš reditelj Živko Nikolić u svom filmu Čudo neviđeno. Tada smo dobili branu koja nije mogla da radi kao hidroelektrana jer za nju nije bilo vode. Slično nam se sada dešava sa Termoelektranom Pljevlja, ulaže se sedamdeset miliona eura u rekonstrukciju za koju se ne može dobiti dozvola za rad. U taj problem smo, doduše, zapali zaslugom prethodne garniture na vlasti, ali njima se zbog toga već bavi tužilac, pa sam ovu prijavu podnio samo protiv sadašnjeg menadžmenta i uprave EPCG, i to zato što ga nisu riješili već produbili.

Da se podsjetimo, bivša vlast je mogla da blagovremeno riješi problem prije nego što je termoelektrani isteklo 20000 radnih sati, kad je bilo dovoljno izvršiti parcijalnu rekonstrukciju postrojenja da bi se povećala njena energetska efikasnost od 27 do 29 odsto na manje zahtjevni nivo od 33 odsto da bi se uskladila sa evropskim propisima, ali je propustila da to uradi. Tužilačka istraga, koja je u toku, će ustanoviti da li su možda privatni interesi i kriminalne radnje razlog zašto se to nije desilo. Pritom će vjerovatno analizirati kontroverzni tenderski postupak na kojem je posao dobio konzorcijum koji je bio znatno jeftiniji od konkurenata. Dobra poslovna praksa nalaže da se takvi tenderi poništavaju, pa će tužilac pokušati da odgonetne zašto to nije urađeno. Na pozornost će ga vjerovatno podstaći podatak da je dobitnik tendera dugo kasnio sa početkom rada i da je tražio dodatnih 15 miliona eura za realizaciju posla, tj. ukupno 70 miliona eura. Analiziraće i druge dvije skuplje ponude sa ciljem da vidi da li su one bile bolje i kompletnije i možda nepravilno odbačene.

Kako god, bez obzira da li će neko biti osuđen zbog kriminalnih radnji, posao nije završen prije isteka 20000 radnih sati krajem 2000. godine.

MONITOR: Tvrdite da se ekološkom rekonstrukcijom, pored izgubljenih miliona, neće ispuniti bitni ciljevi usklađivanja sa EU regulativom.

MIJOVIĆ: Od kraja 2000. godine na termoelektranu se primjenjuje strožija odredba EU Direktive o velikim postrojenjima za sagorijevanje koja se odnosi na gradnju potpuno novih termoelektrana, prema kojoj termoelektrana mora da ima energetsku efikasnost od 38 do 40 odsto.

To, međutim, ne može da se postigne sa našom termoelektranom nakon 40 godina neprestanog rada jer se ona ne može rekonstruisati na način koji bi zadovoljio te EU standarde.  Alternativa da se gradi potpuno nova elektrana na ugalj takođe nije prihvatljiva jer je preskupa a i takva bi se morala vrlo brzo gasiti zbog obaveze da smanji emisije ugljen-dioksida u skladu sa UNFCCC Pariskim ugovorom u rokovima koji važe za zemlje kandidate. Na to ukazuje i najnoviji izvještaj UN čiji zaključak je da se borba protiv klimatskih promjena mora dvostruko ubrzati.

Novi menadžment i uprava EPCG, međutim, ne žele da prihvate nepobitnu realnost da ekološka rekonstrukcija termoelektrane neće zadovoljiti evropske standarde i da ona, uprkos velikoj investiciji koja je pokrenuta, neće dobiti dozvolu za rad i da zato neće imati dug vijek. Ova odluka je izuzetno štetna po kompaniju jer taj projekat nijedna banka neće finansirati pa EPCG svih 70 miliona eura mora da obezbjedi iz  sopstvenih sredstava. Sa tim sredstvima, EPCG je mogla dobiti dodatnih 200 miliona eura po vrlo povoljnim uslovima od međunarodnih finansijskih institucija za pokretanje drugih prioritetnih projekata iz obnovljivih izvora. Ovako joj se može lako desiti  suprotno, da joj banke uskrate podršku zato što sopstvena sredstva ulaže u visokorizičan projekat.

Sve ovo, nažalost, ne impresionira EPCG niti je sprječava da sa svojom ćerkom fimom Rudnikom uglja pokreće velike projekte dugoročnog karaktera sa ugljem iako je danas u čitavom svijetu svima kristalno jasno da ni termoelektrana ni rudnik nemaju dobre izglede za dug život. Primjera radi, planiraju da izmjeste korito rijeke Ćehotine i otvaraju nove rudne kopove.

S ozirom na okolnosti, najrealnije rješenje koje se nameće je da kompanija termoelektranu osposobi da ostane što duże u pogonu, dakle nekoliko godina dok se ne izgradi zamjenski objekat. Za tu svrhu je potrebno da dobije urednu saglasnost od Energetske zajednice i EU kojom bi se odredio njen režim rada. Emisije gasova štetnih po zdravlje bi trebalo da joj se smanje na minimum, ali bez dodatnih ulaganja. Nisam inženjer, ali mi je, poznato da se bez velikih troškova može dosta postići pažljivijom selekcijom najkvalitetnijeg uglja, njegovim sušenjem i pripremom za proizvodnju.

MONITOR: U prijavi navodite i ugrožavanje javnog interesa u EPCG i Rudniku uglja Pljevlja putem masovnih zapošljavanja. Da li je nova rukovodeća struktura EPCG  išta promjenila u odnosu na praksu stare i kako ocjenujete njen rad?

MIJOVIĆ: Prijavu sam takođe podnio jer menadžment i uprava društva nastavljaju sa starom praksom da rade netransparentno i po tome se nimalo ne razlikuju od prethodnika. Tvrde, recimo, da imaju studiju koja potrđuje opravdanost projekta ekološke rekonstrukcije ali je ne nude na uvid javnosti. Drugo, znaju da imaju problem sa termoelektranom ali se ne pripremaju za situaciju da se ona jednog dana može ugasiti iako to neće biti u dalekoj budućnosti. Ozbiljna kompanija bi već imala studije sa alternativnim rješenjima za gradnju novih baznih elektrana koje bi mogle da rade 24h na dan i koje bi ispunjavale sve EU standarde.

MONITOR: U EPCG uporno ponavljaju kako od TE Pljevlja imamo preko 40 odsto ukupne električne energije i da će to teško biti nadomjestiti. Koje su alternative i zašto se brže ne radi na njihovoj realizaciji?

MIJOVIĆ: Ti novi objekti bi se mogli planirati tako da zaposle ljude iz rudnika i termoelektrane, s jedne strane, i da obezbijede pouzdano snabdijevanje, s druge strane. Pri tome je biomasa daleko najznačajniji domaći resurs, uz solarnu i energiju vjetra. Prema nekim analizama koje sam imao prilike da vidim, elektrane na biomasu bi mogle da se izgrade u Pljevljima, Podgorici, Bijelom Polju i Nikšiću. Iz njih bi se moglo obezbijediti i grijanje tih gradova čime bi se eliminisalo zagađenje vazduha koje sada postoji. Program koji je EPCG već započela sa solarnim panelima za potrošače bi mogao da se unaprijedi, pojeftini i bolje usmjeri na najsiromašnije potrošače.

Nažalost, kompanija se i pored loših iskustava sa Tarom i Moračom i dalje bavi planiranjem gradnje skupih hidroelektrana koje se dugo prave, proizvode malo energije i trajno devastiraju kanjone neprocjenjive vrijednosti. Najnoviji primjer je projekat hidroelektrane na Komarnici koji bi uništio jedan od najljepših usjeka u Evropi, a donio jako malo koristi. EPCG-u bi bilo znatno isplativije da gradi solarne elektrane i vjetroelektrane nego hidroelektrane. Za isti iznos od oko 280 miliona eura koliko je procijenjena investicija u hidroelektranu na Komarnici, u upola kraćem roku moglo bi se sagraditi nekoliko solarnih elektrana i vjetroelektrana mnogo jače snage i većeg kapaciteta koje ne bi ugrozile životnu sredinu.

MONITOR: Koja je alternativa za gradnju HE na Komarnici?

MIJOVIĆ: Umjesto Komarnice, čija bi gradnja trajala deset godina, EPCG-u bi bilo mnogo isplativije da se založi i pomogne da Crna Gora iskoristi pravo koje ima na osnovu svog doprinosa od oko 20 odsto koji daje vodama Bilećkog jezera iz rijeke Trebišnjice, koja nas graniči sa susjednom BiH. Crna Gora ima pravo da naplati koncesiju za korišćenje te vode, pa bi EPCG mogla zajedno sa državom da pokrene pregovore sa BiH da se to pravo naplati u vidu električne energije koju od te vode ova proizvodi u svojim hidroelektranama. Za to nisu potrebna nikakva ulaganja, već samo dobra volja, priprema i angažovanje specijalizovanih eksperata sa velikim međunarodnim iskustvom, koji bi pomogli da se precizno definišu naša prava i na osnovu njih obave pregovori sa susjedima. Hidroelektrana Dubrovnik iz Hrvatske, recimo, daje decenijama 50 odsto električne energije susjednoj BiH za vodu koju dobija od nje iz Bilećkog jezera, uključujući i dijela vode iz Crne Gore koja od toga ne dobija ništa. Međunarodne konvencije nam idu u prilog, pa nema nikakvog razloga da se ovo hitno ne uradi. Bez ikakve gradnje i premošćavanja kanjona, Crna Gora i EPCG bi na taj način mogli relativno brzo dobiti proizvodnju jedne Komarnice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo