Povežite se sa nama

OKO NAS

KO JE RUS KOJI JE KUPIO HOTEL „JELOVICA“  I KAKO JE HOTEL PREŠAO U RUKE „OSMANAGIĆ CO“: Šehovcov, Kozlov i druge tajne

Objavljeno prije

na

Iako se vjerovalo da je Hotel Jelovica kod Berana vlasništvo ruskog državljanina Nikolaja Vasilijeviča Šehovcova, koji je bio pod međunarodnom potjernicom i koji je nestao još 2009. godine, Monitor je uvidom u katastar saznao da se hotel do 2019. godine vodio na ime drugog državljanina Rusije Nikolaja Vasilijeviča Kozlova, te da je iste godine prešao u ruke nikšićke kompanije  Osmanagić CO

 

Hotel Jelovica na istoimenoj planini kod Berana kupila je kompanija Osmanagić krajem 2019. godine od državljanina Rusije Nikolaja Vasilijeviča Kozlova, odnosno njegovog ovlašćenog zastupnika u Crnoj Gori Zorana Turkovića kao izvršnog direktora d.o.o. Jelovica banja.

To se može vidjeti iz dokumentacije o kupoprodaji, notarskog zapisa i upisa u katastar, u koje je Monitor ostvario uvid na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama i predusretljivosti službenica andrijevičkog katastra.

Iako se vjerovalo da je Hotel Jelovica kod Berana vlasništvo ruskog državljanina Nikolaja Vasilijeviča Šehovcova, koji je bio pod međunarodnom potjernicom i koji je nestao još 2009. godine, Monitor je uvidom u katastar saznao da se hotel do 2019. godine vodio na ime drugog državljanina Rusije Nikolaja Vasilijeviča Kozlova, te da je iste godine prešao u ruke nikšićke kompanije  Osmanagić CO.

Kupoprodajni ugovor između d.o.o. Jelovica banja i Osmanagić CO potpisali su Beranama 18. decembra 2019. godine Zoran Turković kao izvršni direktor Jelovica banja i Damir Osmanagić kao izvršni direktor Osmanagić CO, d.o.o. iz Nikšića. U to vrijeme mediji su uveliko pisali da je za Šehovcovim raspisana međunarodna potjernica.

Kompletna imovina Jelovica banja, hotel i zemljište na planini Jelovici, koja postaje sve atraktivnija prolaskom, odnosno izgradnjom novog puta od Berana do Kolašina, uz sami hotel, prodata je za samo – 158.200 eura.

Ruski državljanin Nikolaj Vasilijevič Kozlov, kao osnivač i jedini stopostotni vlasnik d.o.o. Jelovica banja, ovlašćenje za prodaju nekretnina u Crnoj Gori, izvršnom direktoru Zoranu Turkoviću iz Plava, dao je petnaest dana ranije.

„Prodavac garantuje da su predmetne nepokretnosti slobodne od upisanih i neupisanih prava i ograničenja, kao i da je ne terete nikava potraživanja, osigurana neuknjiženom hipotekom, kamate, porezi i doprinosi“ – piše u Ugovoru o prodaji.

Na osnovu tog notarskog zapisa, novom vlasniku je mjesec kasnije, 21. 1. 2020, Uprava za nekretnine, PJ Andrijevica donijela rješenje o upisu promjene prava svojine (1/1) sa Jelovica banja d.o.o. Berane, na Osmanagić CO d.o.o. Nikšić.

Pored hotela izgrađenog 1965. godine, Osmanagić CO je postao stopostotni vlasnik zemljišta površine 40.138 metara kvadratnih.

Time je okončana dugogodišnja „odiseja“ o tome gdje je nestao ruski državljanin Nikolaj Šehovcov, koji je 2006. godine kupio Hotel Jelovica kod Berana.

Priča, zapravo, time nije završena, ali se više vjerovatno niko neće interesovati za pitanja kako je Šehovcov stigao čudnim putevima u Crnu Goru i kako se od međunarodne potjere skoro tri godine skrivao u ovom tada usamljenom hotelu.

Rus je bio pod međunarodnom potjernicom izdatom u Kazahstanu, pod oznakom „arest“.

Informacija o tome da za Šehovcovim postoji međunarodna potjernica, mogla se pronaći na „Kazahstanskom infarmacionom portalu“.

Taj portal je, naime, svojevremeno objavio priču o velikoj korupcionaškoj aferi u koju su bili upleteni najviši zvaničnici te države. Šehovcov se, navodno, nalazio na čelu firme Bonita inžinjering, koja je važila za kompaniju čiji je nezvanični vlasnik bila supruga jednog tamošnjeg političara.

Prema tom portalu rukovodstvo kompanije Bonita inženjering razbježalo se iz Kazahstana još 2006. godine. Tada se Šehovcov i pojavio u Beranama.

Hotel je kupio od nekada poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića.

Raičević je tvrdio da mu ovaj „strateški investitor“ i partner tadašnje crnogorske vlade, osim kapare, nikada nije dao ostatak novca, i zato je vodio sudski postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora.

„Ja uporno pokušavam da uđem u trag tom čovjeku“ – kazao je tada Raičević.

Za Nikolajem su tragali i desetine drugih Beranaca koji su u poslovanju sa njim, dok je vršena popravka zgrade hotela, ostali „kratkih rukava“.

„Radomir Raičević je bio poznati preduzimač i biznismen, koji je imao veliku imovinu u Rusiji. Mnogi su od njega otimali kako su stigli. Od sve imovine, na kraju mu je ostao samo Hotel Jelovica. Kada je shvatio da je izvaran, od pokušaja da počini samoubistvo spriječili su ga prijatelji. Živi negdje u Beogradu“ – ispričao je sagovornik Monitora, dobro informisan i upućen u čitav slučaj.

Ostaće tajna ko je bio Nikolaj Vasilijevič Šehovcov? Njegovo ime se ne provlači nigdje ni kroz Centralni registar privrednih subjekata. Tajna je takođe i otkuda se pojavio Nikolaj Vasilijevič Kozlov, i kako se on vodi kao bivši vlasnik Hotela Jelovica. Njega u Beranama niko nikada nije vidio, za razliku od Šehovcova kojeg su u vidjeli i upamtili mnogi Beranci.

Dok su se u vrijeme takozvane „navalice“ Rusa na nekretnine u Crnoj Gori pominjali milioni, Hotel Jelovica na kraju je prodat za svega 158.200 eura.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. S druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa.

Tada će se o vrijednosti Hotela Jelovica i 40.000 metara kvadratnih zemljišta sigurno govoriti u brojkama sa više nula.

Novi put od Berana do Kolašina već prolazi odmah pored njega, i sa skijalištem u Kolašinu biće spojen vrlo blizu, tunelom Vranjak u izgradnji.

Cijene nekretnina na Jelovici vrtoglavu rastu. Prije četiri, pet godina, kada je hotel kupljen i zvanično prešao u vlasništvo Osmanagića, neko je sve to nabacio na papir i dobro sračunao.

                                                                                                                                Tufik SOFTIĆ  

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo