Suđenje Grečinovoj grupi za trafiking se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru. Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne

Sudsko vijeće kojim predsjedava sudija Jovan Jovanović je u slučaju grupe Vitalija Grečina, optuženih za trafiking ljudi, na ročištu 15. maja ove godine, nakon dugog tajnog vijećanja, jednoglasno usvojilo zahtjev odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja – kao pravno nevaljane dokaze. Naloženo je da se izdvojeni dokazi zatvore u posebni omot i predaju sudiji za istragu na čuvanje i da se„ne mogu se razgledati ni koristiti u postupku“.

Razlog ovakve odluke je to  to što su ti dokazi pribavljeni „suprotno normama Zakona o krivičnom postupku (ZKP)  koje regulišu pretresanje“. Odbrana se žalila da su pretresi obavljeni bez tumača,  tako da okrivljenima „nije obrazloženo, odnosno jasno predočeno šta to policija radi, koja su procesna prava i njihova prava“, tj. da imaju pravo na tumače kako bi pratili pomenute radnje. Nije im saopšteno ni da imaju pravo na advokata da prisustvuje pretresu.  „Što jasno ukazuje na improvizaciju policije“, naglasio je advokat Nebojša Golubović.

Sud je, uvaživši ove primjedbe, zaključio da je po ZKP-u bilo „nužno da se od momenta prvog kontakta s ovlašćenim policijskim službenicima obezbijedi prevodilac“, kako bi se osumnjičeni upozorili o pravima. Sud je naveo da se ako je pretresanje izvršeno suprotno zakonu,  zapisnici sa pretresa ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

U zapisnicima nije evidentirano prisustvo prevodioca, što ni tužiteljka nije sporila. Međutim,Više državno tužilaštvo se ipak žalilo na odluku suda jer je tim sudskim rješenjem de fakto ostalo bez ionako tankih dokaza. Navedeno je da su zapisnici ipak sastavljeni i da su bili prisutni svjedoci. Kao osnov žalbe je navedeno pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitne povrede krivičnog postupka u kome se navodi tačka 9 st.1 čl.386  – da „presuda nema uopšte razloga ili u njoj nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni…“.

Optužnicom od 25.04.2024., koju zastupa Ana Kalezić, obuhvaćeni su američki državljanin ukrajinskog porijekla Vitalij Grečin, dva državljanina Ukrajine – Oleksandar Liščinski i Oleksij Blahoslavov, i jedan Rusije – Bogdan Petrov. Terete se za trafiking ljudi iz člana 444 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG). Rus Petrov se, osim trafikinga, tereti i za omogućavanje uživanja opojnih droga jer je jednoj od djevojaka, na njen zahtjev, napravio džoint. Po nalazu forenzike, cigara je imala cijelih 0.06 grama konoplje. Na drobilici je nađeno još 0.2 grama konoplje.

Grečinu i još trojici su službenici Odjeljenja bezbjednosti (OB) Tivat stavili lisice na ruke u jutro 31. oktobra 2023. godine. Policija i Više državno tužilaštvo su se javno pohvalili da su spasili 18 djevojaka koje su bile žrtve trafikinga ova četvorice. Sobe Hotela Regent (Ridžent) u Porto Montenegru u kojima su optuženi i njihove navodne žrtve boravili su pretreseni kao i elektronski uređaji  koji su oduzeti. Nijedna od „spašenih“ djevojaka se u izjavama pred tužilaštvom i kasnije pred sudskim vijećem sudije Jovanovića nije osjetila „spašenom“. Tvrde da su dobrovoljno došle u Crnu Goru na foto sesije radi objavljivanja istih na društvenim platformama i eventualno erotskim magazinima. Interesantno je da je svaka od djevojaka prilikom racije imala pasoš kod sebe, a neke su posjedovale i znatne količine novca, što je utvrđeno zapisnicima prilikom oduzimanja istog navodnim žrtvama trafikinga. Čak 12 od 18 djevojaka je kasnije predalo tužbu protiv države zbog maltretiranja  koje su doživjele od strane policije i drugih institucija. Tvrde da im je prijećeno fizičkom silom, da su držane bez hrane i vode, i da su ucjenjivane da moraju potpisati unaprijed pripremljene izjave bez prevodioca. Oduzet im je novac, elektronski uređaji i dragocjenosti pa su mnoge djevojke morale se dovijati kako da se vrate u Ukrajinu i Poljsku.

Grečin i profesionalni fotograf Liščinski su dugogodišnji saradnici erotskog magazina Playboy u kome su više puta objavljivali fotografije sa sličnih foto sesija. Grečin tvrdi da mu je hapšenje namješteno nakon što je odbio ponude za saradnju u poslu sa prostitucijom od lokalnih ljudi povezanih sa ranijim režimom Mila Đukanovića.

Apelacioni sud je rješenjem od 10. jula ove godine uvažio žalbu tužilaštva na izuzimanje dokaza u formi zapisnika i naveo da se „razlozi prvostepenog suda ne mogu prihvatiti jer dati razlozi nisu dovoljni i valjani“. Po Apelacionom sudu prvostepeni sud „ne cijeni da lica koja su prisustvovala pretresu nisu imala prigovore“. Kako su lica koja ne razumiju naš jezik i bez prisustva tumača mogla staviti prigovore u zapisnik,  Apelacioni sud nije objasnio. Dalje se obrazlaže da su „pretresu prisustvovali svjedoci, koji su zapisnike potpisali“ a svjedoci su, po tumačenju Apelacionog suda, „između ostalog kontrolori zakonitosti preduzimanja ove procesne radnje“. Kako mogu dva nasumično pokupljena punoljetnja građanina, što policija redovno radi prilikom pretresa, biti kontrolori zakonitosti procesne radnje (osim ako nijesu advokati ili pravnici) Apelacioni sud, takođe  nije objasnio. Sitnice kao što su Ustavom Crne Gore zajamčeno pravo (član 37) na odbranu, a „posebno…na jeziku koji (okrivljeni) razumije“ nijesu bile od značaja za Apelacioni sud. Na kraju taj sud „ukazuje da pitanje pravičnosti postupka valja sagledavati u kontekstu ocjene pravičnosti postupka u cjelini a ne po njegovim fazama“. Slučaj je  ponovo vraćen sudiji Jovanoviću na odlučivanje .

Koliko Apelacioni sud (ni)je vodio brigu o detaljima  vidi se na početku ukidajućeg rješenja gdje se navodi da se „usvaja žalba Specijalnog državnog tužilaštva (SDT)“ iako je žalbu podnijelo Više državno tužilaštvo. Moguće je da se radi i o inerciji. Sudija izvjestilac Apelacionog vijeća je sutkinja  Vesna Pean, koja je ranije sudila u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici za organizovani kriminal i korupciju po optužbama SDT-a. Pean se nije proslavila u borbi protiv kriminala i korupcije. Upamćena je u javnosti kao vojnik miloističkog režima za progon neprijatelja Prve familije. I zaštitu njihovih. Pean je, zajedno sa kolegicama Dragicom Vuković i Suzanom Mugošom bila član sudskog vijeća u televizijski prenošenoj noveli poznatoj kao Državni udar. Sudila je i opozicionom političaru Nebojši Medojeviću za navodno pranje novca, dok je bivšeg gradonačelnika Miomira Mugošu dva puta oslobodila optužbe za štetu od skoro sedam miliona eura nanesenu glavnom gradu. Prije godinu dana objavljeni su transkripti iz telefona bivše vrhovnice pravosuđa Vesne Medenice u kojim je Medenica obavijestila Mugošinu sestru da prati slučaj. Pean je kasnije napredovala i krajem januara 2023. prešla u Apelacioni sud.

Uvidom u spise predmeta kojima je Monitor imao pristup otkrivaju se još neki interesantni detalji oko spornih pretresa i pregleda elektronske opreme.Zapisnikom o pretresu računara, telefona i drugih uređaja od 9. januara 2024. su navedena dva različita mjesta gdje je vršen pretres istih uređaja u istom vremenu. Prvo piše da se pretres vrši u prostorijama OB Tivat, Markuševina bb, Tivat. Kasnije se u istom zapisniku navodi da se pretres vrši u Upravi policije, na adresi Sv. Petar Cetinjski 22 u Podgorici. Pretres je rađen bez prevodioca. Grečin ga je  tražio ali je odbijen. Sami službenici policije su naveli u Zapisniku da se pretres radi bez tumača. Pretres  elektronskih uređaja je trajao 9 sati i 5 minuta (od 9.55 do 19h) tako da izgleda kao da je policija ciljano kršila zakon nepozivanjem tumača. Štelovanje dokaza je bila uobičajena praksa u vrijeme dok su SDT i policiju vodili stari znanci sutkinje Pean – Milivoje Katnić i Veselin Veljović.

Zadnja potvrđena informacija je da je sudsko vijeće sudije Jovanovića opet donijelo istu odluku – da su dokazi pravno nevaljani. I opet je na potezu Apelacioni sud.

Suđenje Grečinovoj grupi se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru – Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne.

Jovo MARTINOVIĆ

Monitor je iz balkanskog okruženja američkog specijalnog izaslanika dobio informaciju, koju nije bilo moguće nezavisno provjeriti, da su se sa specijalnim (američkim) predsjedničkim izaslanikom Ričardom Grenelom istoga dana kada i Milorad Dodik u Portanovom ,sreli  premijer Milojko Spajić i ministarka Majda Adžović. Iz premijerovog okruženja je Monitoru negirano da je do sastanka došlo dok ministarka Adžović nije odgovarala na upite. Dan nakon susreta u Portonovom, prema pisanju portala borba.me “u jednom gradu na crnogorskom primorju” sa Grenelom se sreo i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije

Pretprošlog četvrtka Antena M je u poslijepodnevnim satima objavila da su se u hotelu One and Only u Portonovom sreli pravosnažno osuđeni predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik i specijalni (američki) predsjednički izaslanik Ričard Grenel. Iz Banja Luke nije bilo potvrde sastanka, ali je bilo indikativno da je miting podrške, koji je Dodikova stranka (Nezavisne socijaldemokrate) planirala kao protest zbog presude Suda BiH,  gdje se on trebao pojaviti,  naglo otkazan. Antena M dalje navodi da je sastanku u Portonovom prisustvovala i neimenovana republikanka iz Predstavničkog doma Kongresa. Crnogorskih zvaničnika nije bilo niti su imali udjela u organizaciji susreta u rizortu blizu Herceg Novog – piše ovaj portal.

Monitor je iz balkanskog okruženja američkog specijalnog izaslanika dobio informaciju, koju nije bilo moguće nezavisno provjeriti, da su se isti dan sa Grenelom sreli i premijer Milojko Spajić i nedavno postavljena ministarka Majda Adžović. Navodno je bilo neprijatne priče oko nedavnih turbulencija za koncesije crnogorskih aerodroma. Iz premijerovog okruženja je Monitoru negirano da je do sastanka uopšte  došlo dok ministarka Adžović nije odgovarala na upite.

Prošlog mjeseca,19. jula, potpredsjednik Vlade, ministar za ekonomski razvoj i predsjednik tenderske komisije za koncesije na aerodrome Nik Đeljošaj je obavijestio javnost da se u Vašingtonu sastao sa Grenelom. U saopštenju iz Amerike je napisao da se zahvalio Grenelu “što je veliki prijatelj zemalja Balkana” i zatražio “da podrži građane Crne Gore i Vladu na putu ka evropskim integracijama, regionalnoj saradnji i jačanju veza sa SAD-om”. Tokom boravka u Americi Đeljošaj se navodno sreo u svojstvu zvaničnika Vlade i sa direktorom Federalnog istražnog biroa (FBI) i njegovim “rukovodečim timom”. Tvrdi da su pričali su o “suštinskoj važnosti poštovanja zakona kako bi se privukle investicije iz zapadnih zemalja i SAD-a”. Vlada se ogradila rekavši da je Đeljošaj išao u Ameriku privatno,a ministar nije potkrijepio svoje sastanke nijednom fotografijom. Đeljošaj je prije puta za Ameriku vidno bio nezadovoljan ishodom tendera i neuspjehom američko-luksemburškog ponuđača za aerodrome.

Dan nakon susreta u Portonovom, prema pisanju portala borba.me “u jednom gradu na crnogorskom primorju” 8. avgusta uveče sa Grenelom se sreo i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP). Sastanak je trajao gotovo dva sata “u atmosferi otvorenog dijaloga i razmjene mišljenja”. Ovaj portal, koji slovi za neformalno glasilo bloka Za Budućnost Crne Gore (ZBCG), navodi da je Knežević Grenela “detaljno upoznao sa trenutnim političkim prilikama” – od odnosa u vladajućoj koaliciji i raznih izazova u sektorima bezbjednosti do ekonomije i međunarodnog položaja zemlje. Portal dalje piše, u formi koja liči na partijski komunike, da su se “sagovornici složili da postoji prostor za dalju komunikaciju i razmjenu iskustava, te su dogovorili mogućnost novog susreta u narednom periodu”. Zaključuje se da je sastanak bio ne samo informativan već i “djelotvoran u smislu otvaranja kanala neformalnog političkog dijaloga između crnogorskih aktera i relevantnih međunarodnih sagovornika”.

Nakon Crne Gore, Grenel je produžio za Hrvatsku odakle se glasnuo na Instagramu fotografijom iz Dubrovnika.

Istog dana, kada se sreo sa Kneževićem, kosovski portal Gazete Express je objavio informaciju sa fotografijom, da se Grenel sastao “tokom svog boravka u regionu Zapadnog Balkana” sa Škeljćimom Devolijem, iz prestižne kompanije Devolli Corporation koju je osnovao njegov otac Ibrahim Devoli. Mađi Devoli je redovni gost u Americi i u društvu uticajnih ljudi poput republikanskih senatora (Rodžer Viker, Ted Cruz), guvernera Teksasa Grega Abota i direktora CIA-e Džona Retklifa. Kosovski portal je kao središnju temu razgovora naveo “podsticanje ekonomskog rasta na Kosovu kroz strane investicije”. Dalje se navodi da je Grenel “potvrdio posvećenost sadašnje administracije Donalda Trampa u podršci Kosovu i Zapadnom Balkanu” uz promociju mira, stabilnosti i prosperiteta u regionu. Kao i sa Kneževićem i borba.me, i Gazete Express odiše službenim narativom uz identično obećanje da će strane “nastaviti dijalog i istražiti konkretne načine realizacije zajedničkih projekata koji bi donijeli održive benefite ekonomiji i ojačali odnose SAD–Kosovo”. Iako se ne govori gdje je sastanak održan, po informacijama našeg lista Grenel je prije Crne Gore posjetio albansko primorje gdje je imao niz susreta i sa zvaničnicima Vlade i intervju za Klan Kosova koji je objavljen 9. avgusta.

Navodno je u regionu Grenel viđen i sa srbijanskim ministrom finansija Sinišom Malim. Valja se podsjetiti da je krajem oktobra 2023. godine srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić uručio Grenelu orden srpske zastave prvog stepena za “istaknute zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i SAD-a”. Slično odlikovanje je primio i od Kosova tri godine ranije.

Ipak, susreti s albanskim zvaničnicima nisu reklamirani, dijelom i zbog neizvjesnosti oko statusa samog Grenela koji je u lošim odnosima sa ključnim osobama američkog predsjednika – državnim sekretarom Markom Rubiom i šeficom Trampovog kabineta Suzi Vajls. Grenelov veliki uticaj iz prvog Trampovog mandata je stvar prošlosti, makar za sada, prema pisanju američke štampe. Njegov stvarni posao u ovom trenutku je v.d. Direktor Centra za scenske umjetnosti Džon F. Kenedi.

Sagovornici iz regiona koji su bili u Grenelovoj okolini tokom posjeta kažu da je Grenelov vokabular zvučao kao da je u službenoj misiji iako to nigdje nije formalno rekao. Takođe je indirektno sugerirao da će naredne godine biti na znatno višoj poziciji nego sada, tvrdeći pazar.

Američka ambasada u Podgorici je na upit da li je Grenel bio u službenom svojstvu u Crnoj Gori i da li je posredovala oko sastanka sa Dodikom uputila Monitor da se obrati evropskom desku Stejt Dipartmenta. Nakon Monitorovog istog upita Stejt Dipartment je odgovorio da se obratimo direktno Grenelovom uredu koji nije odgovarao do momenta kada ovaj broj izlazi u štampu. Iz Vašingtona nam je nezvanično rečeno da Stejt Dipartment nema nikakve veze sa Grenelovom posjetom regionu i da je njegov nastup “freelance”  (u prijevodu “slobodnjak” ili “samostalni djelatnik”).

Bez obzira kakav je trenutni status Grenela i kako će njegova karijera dalje ići, ostaje veliko pitanje kako je Crna Gora pripremljena za sve nepredvidivije međunarodne i blokovske odnose. Dosadašnja bilaterala Spajićeve Vlade sa Sjedinjenim Državama se nije proslavila. Prije nedjelju dana američki državni sekretar Rubio je primio srbijanskog ministra inostranih poslova Marka Đurića, nekada ambasadora Srbije u Vašingtonu koji je kreirao snažan srpski kokus u američkom Kongresu.. Rubio je najavio “strateški dijalog sa Srbijom” za kraj godine. Radi se o procesu koji Stejt department često sprovodi u jačanju bilateralnih odnosa. To povlači razgovore na visokom nivou o širokom spektru tema – odbrana, bezbjednost, energetika…Đurić je istakao da je zatražena podrška Vlade SAD za pitanja koja su Srbiji važna i da je njegov dolazak u Vašingtom značajan za repozicioniranje Srbije sa novom administracijom. Ne treba sumnjati da je na spisku važnih pitanja za Srbiju i Crna Gora.

Sa crnogorske strane, sadašnji crnogorski ambasador u SAD-u i Vlada kao da ne haju puno za nestanak crnogorskog kokusa niti se trude da ostvare snažne veze sa Trampovom administracijom. Prethodni šef diplomatske misije u Vašingtonu Nebojša Todorović je nekoliko puta upozoravao Vladu i vanjsko ministarstvo da se trebaju pripremiti za dolazak Trampa mnogo prije predsjedničkih izbora. Čak je i posjeta predsjednika Jakova Milatovića Ohaju na sastanak Parlamentarne skupštine NATO-a u Dejtonu (povodom 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma) od 23. do 26. maja ove godine traljavo pripremljena. Ni ambasada ni MVP nisu znali da će američka državna delegacija biti samo prvi dan u Dejtonu, pa je naknadno, zahvaljujući intervenciji prethodnog šefa ambasade, Milatovićeva delegacija otišla dan ranije. To je rezultiralo da Milatovića primi zamjenik državnog sekretara Kristofer Landau što je na takvom skupu i van glavnog grada značilo puno. Slične greške MVP-a i ambasadora i otpravnika su se dešavale i u evropskim metropolama za ozbiljnim previdima oko  datuma i dostupnosti evropskih zvaničnika.

Izostanak ozbiljnog diplomatskog rada i uski partijski interesi mogu koštati Crnu Goru puno. Susjedne zemlje vičnije lobiranju će to vješto koristiti za vlastite interese koji su puno puta suprotni crnogorskim.

Jovo MARTINOVIĆ 

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine (BiH) potvrdilo je raniju prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku, kojom je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrana političkog djelovanja zbog donošenja protivustavnih zakona u tom entitetu. Dodik je 7. jula 2023. potpisao ukaz o proglašenju zakona kojima se u RS-u ukida nadležnost Ustavnog suda BiH i ne primjenjuju odluke Visokog predstavnika.  Rukovodstvo Srbije i SPC je sada dočekalo na nož sudsku presudu kao napad na vaskoliko srpstvo

Prvi dan avgusta je najavio politički vreo mjesec u regionu. Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine (BiH) potvrdilo je raniju prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku, kojom je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrana političkog djelovanja zbog donošenja protivustavnih zakona u tom entitetu.

Skupština RS-a, orkestrirana od predsjednika, je 2023. godine donijela dva zakona. Prvim se odluke Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) više ne objavljuju u RS-u, pa ne mogu postati izvršne. Drugi je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a. Ovi zakoni su izglasani u Skupštini 27. juna 2023. godine. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, u ovom slučaju njemački diplomata Kristijan Šmit, je na osnovu svojih ovlašćenja (definisanih Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH), 1. jula 2023. obustavio zakonodavni postupak kao protivustavan. Sjedinjene Države (SAD) i Evropska Unija (EU) su podržali mjere OHR-a. Uprkos tome Dodik je 7. jula potpisao ukaz o proglašenju zakona kojima se u RS-u ukida nadležnost Ustavnog suda BiH i ne primjenjuju odluke Visokog predstavnika. Ukaz je stupio na snagu objavom u Službenom glasniku RS-a 9. jula 2023.

Rukovodstvo Srbije i Srpske crkve (SPC) je, po ustaljenoj praksi, dočekalo na nož sudsku presudu kao napad na vaskoliko srpstvo. Dan nakon presude srbijanski vladar Aleksandar Vučić (koji kao predsjednik po Ustavu ima ceremonijalne ovlasti) je sazvao Savet za nacionalnu bezbednost. Nakon sjednice je objavljeno da postoji tendencija “izazivanja međuetničkih sukoba direktno usmerenim protiv srpskog naroda”. Ovakvi akti (pravosnažna sudska presuda u susjednoj državi) po Savjetu “direktno narušavaju ustavni poredak BiH, uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom” iako je Dodik jednostrano donio odluku o nepriznavanju Ustavnog suda i još nekih institucija BiH. Vučić je nakon sjednice Savjeta teatralno izjavio da je presuda “usmerena i protiv RS-a i srpskog naroda u celini”. Naglasio je da “Dodik neće biti uhapšen u Srbiji, ako dođe”. Predstoji “teška borba za opstanak” srpskog naroda na Kosovu kome je “mnogo teško”. Međutim, Vučić kaže da mu “najveći strah izaziva situacija u BiH”.

Isto veče se gospodaru lično zahvalio Dodik na društvenoj mreži X nazvavši presudu političkom, koju je donio, po njemu, neustavni Sud. U srijedu je Centralna izborna komisija BiH (CIK) oduzela predsjednički mandat Dodiku jer zakon ne dozvoljava licu osuđenom preko pola godine da obavlja državnu funkciju. Odbrana je najavila žalbu kao i ustavnu žalbu na presudu, dok je Dodik na oduzimanje mandata odgovorio psovačkim vokabularom.

Da Dodik neće biti uhapšen i da će i formalno izbjeći zatvor je jasno i po zakonu BiH. Kazna  zatvora do godinu dana se može pretvoriti u novčanu kaznu, u ovom slučaju 36.500 konvertibilnih maraka ili oko 17.800 eura. U četvrtak je objavljeno da je Dodikov advokat Goran Bubić podnio Sudu BiH zahtjev da se umjesto godine zatvora plati novčana kazna u navedenom iznosu. Time je Dodik indirektno priznao, po njemu neustavni, Sud BiH.

Dan nakon sjednice Vučićevog Saveta za bezbednost, predstava Srpskog sveta je nastavljena u Sremskim Karlovcima na Dan sećanja na prognane i stradale Srbe tokom hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“. Osim Vučića i Dodika došli su i srbijanski patrijarh Porfirije Perić, formalni premijer Đuro Macut sa ministrima policije i zdravlja i formalna predsjednica Skupštine Ana Brnabić. Prisutan je bio i tobožnji predsjednik Vučićeve Sprske napredne stranke Miloš Vučević. Iz Crne Gore su stigli Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) i Dragoslav Šćekić, ministar sporta u Vladi CG. Iz Nove srpske demokratije (NSD) su došli nacionalno ostrašćeni gradonačelnici Pljevalja i Nikšića – Dario Vraneš i Marko Kovačević.

Srbijanski vladar je poručio u Karlovcima da,  misleći na moćnike Zapada,  govori o “nepravdi i svemu  što su Srbima uradili u prethodnih 30 i više godina”. Optužio je Zapad za zavjeru, uništenje tzv. Krajine u Hrvatskoj, otimanje Kosova i odvajanje Crne Gore. Zapad to radi, po Vućićevim riječima, jer “nećemo da budemo sluge i podanici”. Vučić je onda poručio Zapadu da “(mi Srbi) nećemo da vam služimo” uz buran pljesak njegovih slugu i podanika iz Srbije, RS-a i Crne Gore. Mnogi od političara koji su aplaudirali gospodaru su akteri teških korupcionaških afera i  saradnici kriminalnih kartela kojima, na osnovu SKY prepiski i procurjelih državnih dokumenata, upravlja Prva familija Srbije i njeni kumovi. Vučić je “zamolio” Dodika i sve u RS-u da čuvaju mir dok je u ime Srbije i svoje ime garantovao: “Biće i živeće Republika Srpska i ništa joj nećete moći, svi zajedno”.

Na skupu u Karlovcima Dodik, akkter ogromnog broja korupcionaških afera, je ponizno poručio “da nije bilo predsednika Aleksandra Vučića ovog zločina se ne bi sećali”. Rekao da je ne želi zaboraviti Oluju iako ga navodna “vjera uči tome”.  Onda je ponovio ranije izmišljotine da je Srbima u SFRJ bilo zabranjeno obilježavati stradanja. Po njemu, operacija Oluja je “bila isplanirana akcija tadašnje američke vlasti, Klintona i ljudi oko njega, koji su to predali hrvatskim vojnicima i hrvatskoj državi… jer su tadašnji Amerikanci željeli da se to tako završi” Pritom je zaboravio da je “željom tadašnjih Amerikanaca” on doveden na čelo RS-a i da RS svoje postojanje ima zahvaliti upravo Amerikancima koji su oštro diplomatski intervenisali i spasili RS od vojnog sloma 1995. Na kraju je poručio svim protivnicima Prve familije i   kartela:  “Nosite se i vi i vladavina prava, kakva vladavina prava”?! Navodno njegova politika “na prvo mesto stavlja srpski narod” dok su blokaderi predvođeni studentima u Srbiji neprijatelji države.

Pomen u Karlovcima je održao i učitelj srbijanske vjere Porfirije koji je deklarativno pozvao na ljubav i neširenje mržnje. Ranije je, na vijest o pravosnažnosti presude Dodiku odgovorio da je njome “doveden u pitanje opstanak srpskog naroda u BiH“. Za Milana Kneževića presuda predsjedniku RS-a je “presuda Dejtonskom sporazumu i Republici Srpskoj”. Knežević je za režimsku Politiku prije toga izjavio da je “trenutak (da) srpski narod i njegovi lideri … pokažu sabornost i mudrost”.

Povodom 30 godina Oluje Knežević je na X mreži poručio: “Sve što je nastalo na zločinu je osuđeno na propast a sve što je nastalo na žrtvi vaskrsnuće u punoj slavi povratka i pobjede”. Pritom Knežević sigurno ne misli na zločin agresije na Hrvatsku 1991. godine i na 240 hiljada protjeranih i nekoliko hiljada ubijenih civila Hrvata. Slava povratka i pobjede se desila 1995. godine kada su hrvatske vlasti, po prethodnom dogovoru sa Beogradom, povratile izgubljenu teritoriju. Onda je hrvatska vojska Srbima uradila isto ono što su i Hrvati doživjeli 1991. Za uzvrat je RS ranije dobila kompletnu bosansku Posavinu gdje su Srbi bili ubjedljiva manjina prije agresije na BiH. Sa protjerivanjem Srba iz Krajine i RS je, pod komandom Beograda, istovremeno kompletirala protjerivanje Hrvata iz Posavine uz miniranje katoličkih manastira i crkvi.

Dok je tzv. Srpski svet držao pomene postradalima u Oluji kao pokrivalicu za poharu i galopirajući kriminal u tzv. srpskim zemljama, u Zagrebu i drugim djelovima Hrvatske se slavilo. I vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) je dobro došla 30-ta godišnjica Oluje da se zamagle brojne korupcionaške afere ministara i ljudi oko vrha, pale optužnice protiv HDZ-ovih tajkuna i kumova i opšte nezadovoljstvo u zemlji. U julu je Vlada bila sponzor velikog “domoljubnog” koncerta ustašofilnog Marka Perkovića Tompsona. On je nastavio zabavljati pučanstvo u Sinju uz uobičajeni primitivizam i uz nacističke pozdrave iz doba NDH-a. HDZ se deklarativno ogradio od ustaških pozdrava iz Drugog svjetskog rata ali ih smatra prihvatljivim u kontekstu Domovinskog rata. Premijer Andrej Plenković do sada nije viđen da pjeva ustaške pjesme ili diže ruku “Za dom spreman”. Vučić je krajem jula snimljen kako pjeva četničku pjesmu na proslavi otvaranja nove dionice autoputa Pakovraće – Požega. Proslavu je organizovao njegov ekstremno žuti tabloid Informer.

U Zagrebu je za 30 godina Oluje održana velika vojna parada na koju je Crna Gora poslala otpravnicu poslova ambasade. Vojni predstavnik nije poslat a ministar odbrane Dragan Krapović je odbio poziv zbog kontroverzi Oluje u crnogorskoj javnosti. Ranijih godina DPS-ova vlast je slala proruskog obavještajca bliskog vrhu režima na proslave u Zagreb i Knin. Da se srpsko – hrvatska šovinistička i druga iživljavanja opet prelamaju na Crnu Goru vidjelo se ubrzo. Zagreb je uputio protestnu notu zbog izdanja značke sa školskim brodom Jadran na koga Hrvatska polaže pravo. Lansirana je i priča da Crna Gora duguje najmanje 2 milijarde dolara na ime pokretne vojne imovine koju navodno Zagreb potražuje.

Vučić i njegovi podanici u Crnoj Gori mogu biti zadovoljni.

Jovo MARTINOVIĆ