Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA BEČIĆ, DEMOKRATE: Uzalud im sve

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opozicija se vrlo brzo dogovorila oko preuzimanja vlast u Herceg Novom. Pregovori su znali da potraju kad su u pitanju druge opozicione opštine. Šta je sad drugačije?
BEČIĆ: Ovoga puta su svi shvatili ono što su Demokrate i tada govorile – da je postavljanje zahtjeva koji su protivni demokratskim principima i odugovlačenje u nedogled kontraproduktivno i da su građani siti toga. Ipak, moram reći da lokalne samouprave u Budvi i Kotoru, u kojima se na čelnom mjestu nalaze predstavnici Demokrata – Dragan Krapović i Vladimir Jokić, funkcionišu kao nikada, u najpozitivnijem smislu. Tako da su građani dočekali odgovornu vlast kojoj je primaran njihov interes. To su pokazali konkretnim djelima.

MONITOR: Demokrate su pobjednici hercegnovskih izbora, vaša ponuda se izdvojila. Ipak, mislite li da je preuranjeno reći da je sa ovom pobjedom Demokrata krenuo početak pada DPS-a. Već smo to imali prilike da cujemo od drugih opozicionih strukutra, kao i da vidimo kako DPS gubi opštine, ali ostaje na vlasti?
BEČIĆ: Imali smo priliku da slušamo obećanja da će se to dogoditi, ali nikada do sada nismo svjedočili cijelom nizu poraza DPS-a na lokalu uzastopno, pri čemu ubrajam i šamar koji je Đukanović dobio od svojih Nikšićana, tako da smo konačno postali svjedoci nezaustavljivog pada rejtinga DPS-a. Čak i sama Đukanovićeva retorika puno govori o stanju u kojem se nalazi njegova partija, što mu uliva strah ne samo zbog svog skorog izvjesnog političkog kraja, već i bojazan po svoju sudbinu kao aktera mnogih nečasnih aktivnosti onda kad siđe sa diktatorskog prijestola. Oslobađanjem Budve i Boke počinje oslobađanje cijele Crne Gore.

MONITOR: Kazali ste da je notorna laž tvrdnja Mila Đukanovića, da su kampanju Demokrata finansirali neki kriminalci. Kako se finansiraju Demokrate?
BEČIĆ: Demokrate se finansiraju od donacija naših članova i simpatizera i iz budžetskih sredstava Crne Gore i jedinica lokalne samouprave, koja nam po zakonu pripadaju. Finansije Demokrata svakom su dostupne na uvid, a one su čiste kao suza. I to ne kažem ja, već DRI i Agencija za sprječavanje korupcije, koje najblaže rečeno, nijesu baš navijački nastrojene prema Demokratama kao čvrstom opozicionom subjektu. Ja znam da je mnogima neshvatljivo da neko skoro dvije godine radi bez ijednog jedinog centa, nošen samo entuzijazmom i željom za promjenama. Nije ni čudo, i ne osuđujem određeni dio javnosti koji političke subjekte percipira kao nekog ko ima sumnjive izvore finansiranja, jer je takva praksa, čast izuzecima, u koje svakako ne spada DPS i njegovi sateliti, bila konstanta.

Naše striktno poštovanje zakona u toj oblasti i puna transparentnost umnogome je doprinijelo tome da polako počinjemo da ostvarujemo jedan od naših ciljeva – vraćanje povjerenja u politiku i političare. Uostalom, ja sam poručio svima i sada to činim – ukoliko imate bilo kakav dokaz da je Demokratsku Crnu Goru bilo ko nezakonito pomogao ili finansirao, dostavite mi ga, a ja ću odmah nadležnom tužilaštvu podnijeti krivičnu prijavu. Podsjećam, to su krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, tako da pozivam tužioca da hitno odreaguje na svaku indiciju koja može ukazivati na nezakonito finansiranje, prvo Demokratske Crne Gore, a onda i svih drugih političkih subjekata u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako vidite hapšenje članova PzP-a? Obračun vlasti sa opozicijom?
BEČIĆ: Kao što smo već saopštili, izražavajući solidarnost sa DF-om, iako sa druge strane nismo dobili ništa osim napade, teško je povjerovati da je čista slučajnost da se u postupku protiv funskionera PZP-a hitno preduzimaju mjere iz nadležnosti tužilaštva i da se to uzima kao prioritet u njihovom radu, dok se izviđaj u mnogim predmetima koji su otvoreni slijedom krivičnih prijava Demokrata otežu godinama, bez informacija o njihovim ishodima. Crnoj Gori nema sreće dok njene osnovne institucije, u koje, u prvom redu, ulazi i tužilaštvo, ne budu oslobođene poziva na ,,crvene telefone” i straha od njih.

Svakako, da ne bi bilo i drugačijeg tumačenja, ko god ima bilo kakve sumnje da se neki subjekt sumnjivo finansira, nadležno državno tužilaštvo i organi za kontrolu trošnjenja finansijkih sredstava tokom redovnog poslovanja i izbornih kampanja, moraju i trebaju takvu sumnju da izvedu do kraja, počev od Demokratske Crne Gore.

MONITOR: Očekujete li da se slične istrage protiv opozicije nastave?
BEČIĆ: Od ove vlasti ništa ne može da vas iznenadi. Ipak, uzalud im je sve. Demokrate su mnogima samim svojim postojanjem, kao i čistinom, smjenom generacija i odgovornom i mudrom politikom pomogle da pređu na poštenu i pravu stranu.

MONITOR: Kao što ste pomenuli, Demokrate su podnijele priličan broj kivičnih prijava, i među njima i za neke velike korupcionaške afere. Kako vidite reakciju tužilaštva?
BEČIĆ: Naravno da ne možemo biti zadovoljni reakcijom nadležnih po našim prijavama kad gotovo nijedan slučaj nema čak ni epilog u okviru samog tužilaštva, podizanjem optužnice, a da ne govorimo o sudskom ishodu. Podsjećam, Demokrate su politički subjekt koji je daleko najviše krivičnih prijava podnio, i to protiv svih onih protiv kojih smo imali dokaze. Tu lagodnu poziciju imamo zbog toga što na nas ne može da utiče bilo koji formalni ili neformalni centar moći.

MONITOR: Šta je sa zloupotrebama tokom izbora u Herceg Novom koje ste prijavili tužilaštvu? Ima li odgovora?
BEČIĆ: Nemamo nikakvih informacija o tome, a imajući u vidu iskustvo i ne očekujemo da ćemo u skorije vrijeme imati. Ipak, insistiraćemo, jer pismo monstruozne sadržine, koje je obilježilo negativnu kampanju protiv Demokrata u Herceg Novom nešto je što ne smije ostati nerasvijetljeno. Zbog budućih političkih odnosa, zbog toga što, ako izostane reakcija, znači da je sve dozvoljeno u borbi protiv političkih protivnika – sve neistine, brutalne i ogavne izmišljotine i poziv na linč ne samo nas, funkcionera, već članova i simpatizera Demokrata.

MONITOR: Pozvali ste predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu da naloži predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću da dostavi informacije o dosadašnjem toku stečaja u Radoju Dakiću. Očekujete li od Medenice da to riješi?
BEČIĆ: Očekujem da počne da mijenja percepciju o sebi i o svom radu kao najvjernijeg asistenta Mila Đukanovića i njegovog režima. Dobar početak bi mogao da bude upravo njen angažman oko pravne stvari koju ste naveli. Vladavina prava, kroz, između ostalog, zadovoljenje pravde radnika ovog i drugih uništenih preduzeća, mora biti prioritetni cilj našeg društva, a naročito pravosuđa.

MONITOR: Zašto Demokrate nose iste kravate?
BEČIĆ: Crvene kravate su simbol demokratije, ljubavi, jednakosti i pomirenja – svega onoga što je Crnoj Gori neophodno. Njih sa ponosom nosi sve veći broj građana. Demokratska Crna Gora je nova snaga, koja svoj moderan pristup bavljenju politikom izražava i kroz drugačiji i dopadljiv imidž. Uostalom, mi koji nosimo crvene kravate ćemo sigurno pobijediti one kojima se smiješe prugasta odijela.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo