Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA BEČIĆ, DEMOKRATE: Uzalud im sve

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opozicija se vrlo brzo dogovorila oko preuzimanja vlast u Herceg Novom. Pregovori su znali da potraju kad su u pitanju druge opozicione opštine. Šta je sad drugačije?
BEČIĆ: Ovoga puta su svi shvatili ono što su Demokrate i tada govorile – da je postavljanje zahtjeva koji su protivni demokratskim principima i odugovlačenje u nedogled kontraproduktivno i da su građani siti toga. Ipak, moram reći da lokalne samouprave u Budvi i Kotoru, u kojima se na čelnom mjestu nalaze predstavnici Demokrata – Dragan Krapović i Vladimir Jokić, funkcionišu kao nikada, u najpozitivnijem smislu. Tako da su građani dočekali odgovornu vlast kojoj je primaran njihov interes. To su pokazali konkretnim djelima.

MONITOR: Demokrate su pobjednici hercegnovskih izbora, vaša ponuda se izdvojila. Ipak, mislite li da je preuranjeno reći da je sa ovom pobjedom Demokrata krenuo početak pada DPS-a. Već smo to imali prilike da cujemo od drugih opozicionih strukutra, kao i da vidimo kako DPS gubi opštine, ali ostaje na vlasti?
BEČIĆ: Imali smo priliku da slušamo obećanja da će se to dogoditi, ali nikada do sada nismo svjedočili cijelom nizu poraza DPS-a na lokalu uzastopno, pri čemu ubrajam i šamar koji je Đukanović dobio od svojih Nikšićana, tako da smo konačno postali svjedoci nezaustavljivog pada rejtinga DPS-a. Čak i sama Đukanovićeva retorika puno govori o stanju u kojem se nalazi njegova partija, što mu uliva strah ne samo zbog svog skorog izvjesnog političkog kraja, već i bojazan po svoju sudbinu kao aktera mnogih nečasnih aktivnosti onda kad siđe sa diktatorskog prijestola. Oslobađanjem Budve i Boke počinje oslobađanje cijele Crne Gore.

MONITOR: Kazali ste da je notorna laž tvrdnja Mila Đukanovića, da su kampanju Demokrata finansirali neki kriminalci. Kako se finansiraju Demokrate?
BEČIĆ: Demokrate se finansiraju od donacija naših članova i simpatizera i iz budžetskih sredstava Crne Gore i jedinica lokalne samouprave, koja nam po zakonu pripadaju. Finansije Demokrata svakom su dostupne na uvid, a one su čiste kao suza. I to ne kažem ja, već DRI i Agencija za sprječavanje korupcije, koje najblaže rečeno, nijesu baš navijački nastrojene prema Demokratama kao čvrstom opozicionom subjektu. Ja znam da je mnogima neshvatljivo da neko skoro dvije godine radi bez ijednog jedinog centa, nošen samo entuzijazmom i željom za promjenama. Nije ni čudo, i ne osuđujem određeni dio javnosti koji političke subjekte percipira kao nekog ko ima sumnjive izvore finansiranja, jer je takva praksa, čast izuzecima, u koje svakako ne spada DPS i njegovi sateliti, bila konstanta.

Naše striktno poštovanje zakona u toj oblasti i puna transparentnost umnogome je doprinijelo tome da polako počinjemo da ostvarujemo jedan od naših ciljeva – vraćanje povjerenja u politiku i političare. Uostalom, ja sam poručio svima i sada to činim – ukoliko imate bilo kakav dokaz da je Demokratsku Crnu Goru bilo ko nezakonito pomogao ili finansirao, dostavite mi ga, a ja ću odmah nadležnom tužilaštvu podnijeti krivičnu prijavu. Podsjećam, to su krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, tako da pozivam tužioca da hitno odreaguje na svaku indiciju koja može ukazivati na nezakonito finansiranje, prvo Demokratske Crne Gore, a onda i svih drugih političkih subjekata u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako vidite hapšenje članova PzP-a? Obračun vlasti sa opozicijom?
BEČIĆ: Kao što smo već saopštili, izražavajući solidarnost sa DF-om, iako sa druge strane nismo dobili ništa osim napade, teško je povjerovati da je čista slučajnost da se u postupku protiv funskionera PZP-a hitno preduzimaju mjere iz nadležnosti tužilaštva i da se to uzima kao prioritet u njihovom radu, dok se izviđaj u mnogim predmetima koji su otvoreni slijedom krivičnih prijava Demokrata otežu godinama, bez informacija o njihovim ishodima. Crnoj Gori nema sreće dok njene osnovne institucije, u koje, u prvom redu, ulazi i tužilaštvo, ne budu oslobođene poziva na ,,crvene telefone” i straha od njih.

Svakako, da ne bi bilo i drugačijeg tumačenja, ko god ima bilo kakve sumnje da se neki subjekt sumnjivo finansira, nadležno državno tužilaštvo i organi za kontrolu trošnjenja finansijkih sredstava tokom redovnog poslovanja i izbornih kampanja, moraju i trebaju takvu sumnju da izvedu do kraja, počev od Demokratske Crne Gore.

MONITOR: Očekujete li da se slične istrage protiv opozicije nastave?
BEČIĆ: Od ove vlasti ništa ne može da vas iznenadi. Ipak, uzalud im je sve. Demokrate su mnogima samim svojim postojanjem, kao i čistinom, smjenom generacija i odgovornom i mudrom politikom pomogle da pređu na poštenu i pravu stranu.

MONITOR: Kao što ste pomenuli, Demokrate su podnijele priličan broj kivičnih prijava, i među njima i za neke velike korupcionaške afere. Kako vidite reakciju tužilaštva?
BEČIĆ: Naravno da ne možemo biti zadovoljni reakcijom nadležnih po našim prijavama kad gotovo nijedan slučaj nema čak ni epilog u okviru samog tužilaštva, podizanjem optužnice, a da ne govorimo o sudskom ishodu. Podsjećam, Demokrate su politički subjekt koji je daleko najviše krivičnih prijava podnio, i to protiv svih onih protiv kojih smo imali dokaze. Tu lagodnu poziciju imamo zbog toga što na nas ne može da utiče bilo koji formalni ili neformalni centar moći.

MONITOR: Šta je sa zloupotrebama tokom izbora u Herceg Novom koje ste prijavili tužilaštvu? Ima li odgovora?
BEČIĆ: Nemamo nikakvih informacija o tome, a imajući u vidu iskustvo i ne očekujemo da ćemo u skorije vrijeme imati. Ipak, insistiraćemo, jer pismo monstruozne sadržine, koje je obilježilo negativnu kampanju protiv Demokrata u Herceg Novom nešto je što ne smije ostati nerasvijetljeno. Zbog budućih političkih odnosa, zbog toga što, ako izostane reakcija, znači da je sve dozvoljeno u borbi protiv političkih protivnika – sve neistine, brutalne i ogavne izmišljotine i poziv na linč ne samo nas, funkcionera, već članova i simpatizera Demokrata.

MONITOR: Pozvali ste predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu da naloži predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću da dostavi informacije o dosadašnjem toku stečaja u Radoju Dakiću. Očekujete li od Medenice da to riješi?
BEČIĆ: Očekujem da počne da mijenja percepciju o sebi i o svom radu kao najvjernijeg asistenta Mila Đukanovića i njegovog režima. Dobar početak bi mogao da bude upravo njen angažman oko pravne stvari koju ste naveli. Vladavina prava, kroz, između ostalog, zadovoljenje pravde radnika ovog i drugih uništenih preduzeća, mora biti prioritetni cilj našeg društva, a naročito pravosuđa.

MONITOR: Zašto Demokrate nose iste kravate?
BEČIĆ: Crvene kravate su simbol demokratije, ljubavi, jednakosti i pomirenja – svega onoga što je Crnoj Gori neophodno. Njih sa ponosom nosi sve veći broj građana. Demokratska Crna Gora je nova snaga, koja svoj moderan pristup bavljenju politikom izražava i kroz drugačiji i dopadljiv imidž. Uostalom, mi koji nosimo crvene kravate ćemo sigurno pobijediti one kojima se smiješe prugasta odijela.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Nije dobro da vlade imaju favorite među vjerskim zajednicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama

 

MONITOR: Ocijenili ste da bi potpisivanje Temeljnog ugovora sa Pravoslavnom  crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bilo iz više razloga neadekvatno. Zašto?

LEKIĆ: Politika prema vjerskim zajednicama, razumije se prema svim zajednicama, je važan i osjetljiv segment državne politike. Tome treba prilaziti sa uvažavanjem vjerskih zajednica ali i sa jasnim idejama o zaštiti državnih interesa.

U mom javnom stavu povodom Temeljnog ugovora i nepotrebno nastalim kontroverzama, više sam se zalagao za ozbiljno i promišljeno dijelovanje crnogorske države nego što sam se bavio elementima koji legitimno pripadaju crkvi.

Zalažem se, dakle, kao i većina građana Crne Gore da ugovor između države i crkve bude racionalan i realistički, čija je osnovna premisa ustav države.  Da se u realnim uslovima postigne pošten ugovor i kao takav doprinese jedinstvu naroda, a ne novim raskolima.

Upravo imajući u vidu istorijsku složenost zato i osjetljivost pitanja, učinilo mi se da bi prethodni izbor crnogorskog mitropolita bio sastavni dio tog potencijalno fer postupka i sadržaja.

Temeljno o temeljnom ugovoru, dakle bez mogućih improvizacija i tajnih žurbi, bila je, čini mi se, dobronamjerna poruka.

MONITOR: Imali ste primjedbe na netransparentnost procesa dogovaranja između države i Crkve oko Temeljnog ugovora, kao i mjesta na kojima su dogovori vršeni, odnosno nedovoljnu uključenost institucija u taj proces. Šta su negativni efekti toga?

LEKIĆ: Premijer Krivokapić je izjavom prije dva dana u crnogorskoj skupštini da još treba raditi na usaglašavanju ugovora, i zatim ga učiniti javnim – sada pojasnio situaciju. Dobro je što je napuštena praksa prethodne vlasti koja je takve ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja vlasti.

U svakom slučaju, državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama. Prethodna vlast na čelu sa DPS-om je imala velika ciklična savezništva i neprijateljstva sa vjerskim zajednicama, posebno sa SPC proizvodeći tako atmosferu manipulacija i podjela u društvu, što je izgleda i bio cilj. Na kraju su takve kombinacije izazvale i poznate bumerange.

MONITOR: Vi se, dakle, zalažete za građenje osmišljene državne politike prema vjerskim zajednicama?

LEKIĆ: Ozbiljna osmišljena politika je u interesu građana i stabilnosti države. U uobličavanju državne politike prema vjerskim zajednicama treba da se čuje glas i vjerske i sekularne Crne Gore.

Sve opet na poukama istorije. Okrenuti vremenima budućnosti. I to su dugi procesi.

Jedan od najvećih evropskih istoričara, predstavnik pozitivističke škole Rilke je rekao da dvije trećine ljudske istorije čine odnosi crkve i države. Taj odnos i u crnogorskoj istoriji je dugotrajan i veoma složen.

Sportski rečeno – ako bih malo olakšao temu – to nije disciplina sprinta, već maratona.

Treba  znanjem, mudrošću, osjećajem realizma pratiti i učesvovati u tome, ispravljati i istorijske greške, sve s ciljem postizanja društvene kohezije, demokratskog, duhovnog progresa, konačno dostojanstvenog života u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li je način na koji se ovo pitanje rješava  „usluga” nove vlasti  prethodnom režimu, koji to koristi, kako ste kazali, da „pseudopatriotski stražari nad zemljom”? Mnoga prethodna pitanja koja je otvorila nova vlast, od državljanstva, preko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa nadalje, podigla su tenzije.

LEKIĆ: Iako traumatično spušteni sa opojnih visina dugotrajne vlasti, glavni eksponenti prethodnog režima koriste svaku improvizaciju, nepostojanje dovoljno jasnog pravca i sistema funkcionisanja nove vlasti.

Ironija situacije da partije održive korupcije i klijentelizma koriste takve situacije pokušavajući da se legitimišu kao zaštitnici države i nacionalnog identiteta. Oni to čine i u ovom vremenu završne faze truležnih procesa koji se ispoljavaju političko-korupcionaškim skandalima, poput stambene korupcije.

Uzgred, treba podsjetiti da je nedavno skupština Savjeta Evrope u svojim zaključcima pozdravila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

I to se može vidijeti i kao završni rezultat Đukanovićevog otuđenog  avanturizma, kada je kršeći ustav sekularne države krenuo na partijskom kongresu u crkvene reforme. I to ne znanjem i vizijom o složenim crkvenim pitanjima, već inspiracijom novog izbornog inžinjeringa, koji je trebalo da donese izbornu pobjedu.

MONITOR: Ipak, kako to da nova vlast, prije mnogih važnih reformi, insistira na pitanjima koja lako podižu tenzije?

LEKIĆ: Dosta je teško govoriti o novoj vlasti u jednini. Ne mislim toliko na objektivno različite političko ideološke profile partija. Mislim na nedostatak metoda rada. Umjesto dobre pripreme za početak dijelovanja nove vlasti izgubilo se silno vrijeme na konfuznim raspravama o  konceptu tzv. ekspertske vlade.

Zaista je nevjerovatno da je neko mogao pomisliti da vlada može funkcionisati bez parlamentanrne većine. Ili obrnuto. Govorimo o prvim lekcijama funkcionisanja političkog sistema.

Međutim, i dalje vjerujem da je moguće uhvatiti pravac koji su građani očekivali dajući mandat novoj vlasti.

Potrebne su, i poslednji je čas za njih, kredibilne ideje i akcije koje mogu da mjenjaju stanje.

MONITOR: Gdje je crnogorsko društvo danas, kada su u pitanju podjele?

LEKIĆ: Proces podjela je otišao daleko. Dugo se i radilo na tome. Plan nacionalnih podjela je najuspješnije realizovan projekat prethodne vlasti. A i lakše je bilo dijeliti narode, kombinovati sa njihovim elitama koalicije nego izgrađivati zdravo i na vrijednostima integrisano društvo.

Nacionalne ideologije i njihovi tribuni su stvorili dominantu svijest koja je objektivno odvajala etničke zajednice, već od škole pa dalje. Iza lokalnih verzija „sukoba civilizacija“ – da upotrijebim poznatu Hantitntonovu paradigmu – uglavnom se krije lokalni „sukob ignorancija“ sa opasnim posljedicama.

Ako se ovako nastavi, Crne Gora će ustrojstvom biti zbir etno-konfesionalnih zajednica i tako početi da liči na Jugoslaviju ili BiH.

I u ovoj ozbiljnoj oblasti je potreban zaokret. Ne, naravno, ukidanjem nacija. Već ozbiljnom državnom politikom društvene kohezije i stavljanjem građanina, njegov dostojanstven život u prvi plan.

Pitanje danas i ovdje nije koja koja će političko-etnička strana da pobijedi. Radi se o tome da Crne Gora pobijedi.

MONITOR: Kako komentarišete normalizaciju nasilja, koja se uspostavlja? Imali smo i nekoliko napada na novinare, učestale proteste sa nerijetko šovinističkim porukama, sve češći govor mržnje…

LEKIĆ: Forme tog primitivizma koje je izbilo iza propagandnih „uspješnih priča“ pokazuju i stepen zapuštenosti crnogorskog društva.

Impresionira prostačka kreativnost identitetski nahuškanih izvođača nasilja – verbalnog, sada već i fizičkog.

Upadljivo je da ekipe u različitim političko nacionalnim dresovima imaji sličan, gotovo identičan repertoar primitivnosti. Iako iz suprotnih tabora, oni jako liče jedni na druge. Kakofonija agresivnih budalaština je jako upadljiva. Šovinističke poruke dolaze od primitivaca nacionalistički obučavanih u političkim radionicama. Podstaknuti i iznajmljenim novinarskim podzemljem.

Mržnja prema drugom je u prvom planu. Mržnja malih razlika. Naravno, oni mrze prije svega kulturu jer ona znači  uvažavanje drugog.

MONITOR: Kako vidite situaciju oko incijative za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? Hoće li se prevazići ta kriza vlasti?

LEKIĆ: Po svemu sudeći teško. Formalno gledano ostavka ministra rješava krizu Vlade. Međutim, ministar svojim argumentima i pravima traži rasplet u parlamentu. Kriza se, dakle, sada seli u parlament. Premijer kao akter izbora ministra pravde, zatim smjenjivanja istog ministra, u oba slučaja ne konsultujući nikog u parlamentarnoj strukturi, bi morao biti akter i ove nove faze. Možda još ima nešto vremena da se izađe iz ove ozbiljne političke krize.

MONITOR: Može li se u aktuelnoj situaciji, uz krizu vlasti, i institucije koje su i dalje pod političkom kontrolom prethodnog režima, Crna Gora reformisati, i obračunati sa ozbiljnim devijacijama poput organizovanog kriminala, korupcije?

LEKIĆ: Iako je zaista teško nasljeđe prethodne vlasti – reforme se mogu i moraju ostvariti, posebno one koje uvode funkcionisanje pravne države. To je u isti mah zahtjev građana i Evropske unije.

Zapravo posljednji je čas za stvarne reforme, a samo kredibilne ideje i akcije mogu mjenjati stanje.

Političke snage koje su pobijedile 30. avgusta, makar u ovom trenutku iz više razloga djelovale poluudruženo, treba da definišu mnogo toga, prije svega ciljeve i sistem rada – da bismo izgradili ozbiljnu državnu politiku kao preduslov za reformisanu Crnu Goru.

I dalje vjerujem da je to moguće.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo