Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA BEČIĆ, DEMOKRATE: Uzalud im sve

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opozicija se vrlo brzo dogovorila oko preuzimanja vlast u Herceg Novom. Pregovori su znali da potraju kad su u pitanju druge opozicione opštine. Šta je sad drugačije?
BEČIĆ: Ovoga puta su svi shvatili ono što su Demokrate i tada govorile – da je postavljanje zahtjeva koji su protivni demokratskim principima i odugovlačenje u nedogled kontraproduktivno i da su građani siti toga. Ipak, moram reći da lokalne samouprave u Budvi i Kotoru, u kojima se na čelnom mjestu nalaze predstavnici Demokrata – Dragan Krapović i Vladimir Jokić, funkcionišu kao nikada, u najpozitivnijem smislu. Tako da su građani dočekali odgovornu vlast kojoj je primaran njihov interes. To su pokazali konkretnim djelima.

MONITOR: Demokrate su pobjednici hercegnovskih izbora, vaša ponuda se izdvojila. Ipak, mislite li da je preuranjeno reći da je sa ovom pobjedom Demokrata krenuo početak pada DPS-a. Već smo to imali prilike da cujemo od drugih opozicionih strukutra, kao i da vidimo kako DPS gubi opštine, ali ostaje na vlasti?
BEČIĆ: Imali smo priliku da slušamo obećanja da će se to dogoditi, ali nikada do sada nismo svjedočili cijelom nizu poraza DPS-a na lokalu uzastopno, pri čemu ubrajam i šamar koji je Đukanović dobio od svojih Nikšićana, tako da smo konačno postali svjedoci nezaustavljivog pada rejtinga DPS-a. Čak i sama Đukanovićeva retorika puno govori o stanju u kojem se nalazi njegova partija, što mu uliva strah ne samo zbog svog skorog izvjesnog političkog kraja, već i bojazan po svoju sudbinu kao aktera mnogih nečasnih aktivnosti onda kad siđe sa diktatorskog prijestola. Oslobađanjem Budve i Boke počinje oslobađanje cijele Crne Gore.

MONITOR: Kazali ste da je notorna laž tvrdnja Mila Đukanovića, da su kampanju Demokrata finansirali neki kriminalci. Kako se finansiraju Demokrate?
BEČIĆ: Demokrate se finansiraju od donacija naših članova i simpatizera i iz budžetskih sredstava Crne Gore i jedinica lokalne samouprave, koja nam po zakonu pripadaju. Finansije Demokrata svakom su dostupne na uvid, a one su čiste kao suza. I to ne kažem ja, već DRI i Agencija za sprječavanje korupcije, koje najblaže rečeno, nijesu baš navijački nastrojene prema Demokratama kao čvrstom opozicionom subjektu. Ja znam da je mnogima neshvatljivo da neko skoro dvije godine radi bez ijednog jedinog centa, nošen samo entuzijazmom i željom za promjenama. Nije ni čudo, i ne osuđujem određeni dio javnosti koji političke subjekte percipira kao nekog ko ima sumnjive izvore finansiranja, jer je takva praksa, čast izuzecima, u koje svakako ne spada DPS i njegovi sateliti, bila konstanta.

Naše striktno poštovanje zakona u toj oblasti i puna transparentnost umnogome je doprinijelo tome da polako počinjemo da ostvarujemo jedan od naših ciljeva – vraćanje povjerenja u politiku i političare. Uostalom, ja sam poručio svima i sada to činim – ukoliko imate bilo kakav dokaz da je Demokratsku Crnu Goru bilo ko nezakonito pomogao ili finansirao, dostavite mi ga, a ja ću odmah nadležnom tužilaštvu podnijeti krivičnu prijavu. Podsjećam, to su krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, tako da pozivam tužioca da hitno odreaguje na svaku indiciju koja može ukazivati na nezakonito finansiranje, prvo Demokratske Crne Gore, a onda i svih drugih političkih subjekata u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako vidite hapšenje članova PzP-a? Obračun vlasti sa opozicijom?
BEČIĆ: Kao što smo već saopštili, izražavajući solidarnost sa DF-om, iako sa druge strane nismo dobili ništa osim napade, teško je povjerovati da je čista slučajnost da se u postupku protiv funskionera PZP-a hitno preduzimaju mjere iz nadležnosti tužilaštva i da se to uzima kao prioritet u njihovom radu, dok se izviđaj u mnogim predmetima koji su otvoreni slijedom krivičnih prijava Demokrata otežu godinama, bez informacija o njihovim ishodima. Crnoj Gori nema sreće dok njene osnovne institucije, u koje, u prvom redu, ulazi i tužilaštvo, ne budu oslobođene poziva na ,,crvene telefone” i straha od njih.

Svakako, da ne bi bilo i drugačijeg tumačenja, ko god ima bilo kakve sumnje da se neki subjekt sumnjivo finansira, nadležno državno tužilaštvo i organi za kontrolu trošnjenja finansijkih sredstava tokom redovnog poslovanja i izbornih kampanja, moraju i trebaju takvu sumnju da izvedu do kraja, počev od Demokratske Crne Gore.

MONITOR: Očekujete li da se slične istrage protiv opozicije nastave?
BEČIĆ: Od ove vlasti ništa ne može da vas iznenadi. Ipak, uzalud im je sve. Demokrate su mnogima samim svojim postojanjem, kao i čistinom, smjenom generacija i odgovornom i mudrom politikom pomogle da pređu na poštenu i pravu stranu.

MONITOR: Kao što ste pomenuli, Demokrate su podnijele priličan broj kivičnih prijava, i među njima i za neke velike korupcionaške afere. Kako vidite reakciju tužilaštva?
BEČIĆ: Naravno da ne možemo biti zadovoljni reakcijom nadležnih po našim prijavama kad gotovo nijedan slučaj nema čak ni epilog u okviru samog tužilaštva, podizanjem optužnice, a da ne govorimo o sudskom ishodu. Podsjećam, Demokrate su politički subjekt koji je daleko najviše krivičnih prijava podnio, i to protiv svih onih protiv kojih smo imali dokaze. Tu lagodnu poziciju imamo zbog toga što na nas ne može da utiče bilo koji formalni ili neformalni centar moći.

MONITOR: Šta je sa zloupotrebama tokom izbora u Herceg Novom koje ste prijavili tužilaštvu? Ima li odgovora?
BEČIĆ: Nemamo nikakvih informacija o tome, a imajući u vidu iskustvo i ne očekujemo da ćemo u skorije vrijeme imati. Ipak, insistiraćemo, jer pismo monstruozne sadržine, koje je obilježilo negativnu kampanju protiv Demokrata u Herceg Novom nešto je što ne smije ostati nerasvijetljeno. Zbog budućih političkih odnosa, zbog toga što, ako izostane reakcija, znači da je sve dozvoljeno u borbi protiv političkih protivnika – sve neistine, brutalne i ogavne izmišljotine i poziv na linč ne samo nas, funkcionera, već članova i simpatizera Demokrata.

MONITOR: Pozvali ste predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu da naloži predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću da dostavi informacije o dosadašnjem toku stečaja u Radoju Dakiću. Očekujete li od Medenice da to riješi?
BEČIĆ: Očekujem da počne da mijenja percepciju o sebi i o svom radu kao najvjernijeg asistenta Mila Đukanovića i njegovog režima. Dobar početak bi mogao da bude upravo njen angažman oko pravne stvari koju ste naveli. Vladavina prava, kroz, između ostalog, zadovoljenje pravde radnika ovog i drugih uništenih preduzeća, mora biti prioritetni cilj našeg društva, a naročito pravosuđa.

MONITOR: Zašto Demokrate nose iste kravate?
BEČIĆ: Crvene kravate su simbol demokratije, ljubavi, jednakosti i pomirenja – svega onoga što je Crnoj Gori neophodno. Njih sa ponosom nosi sve veći broj građana. Demokratska Crna Gora je nova snaga, koja svoj moderan pristup bavljenju politikom izražava i kroz drugačiji i dopadljiv imidž. Uostalom, mi koji nosimo crvene kravate ćemo sigurno pobijediti one kojima se smiješe prugasta odijela.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo