Povežite se sa nama

INTERVJU

Irena Jukić-Pranjić, hrvatska strip autorka: Svijest o stripu nije beznačajna

Objavljeno prije

na

Irena Jukić Pranjić diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i na Odsjeku Povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta. Članica je ULUPUH-ove sekcije za strip, ilustraciju i animaciju, a od 1997. se kontinuirano bavi stripom. Među pozamašnim opusom, ubilježila je i Antologiju Ženski strip na Balkanu, a urednica je rediteljka i novinarka dokumentarnog televizijskog serijala Strip u Hrvatskoj čiji će se dio premijerno prikazati crnogorskoj publici na manifestaciji Rokumentarni dani koja se održava u Nikšiću od 26 do 28. maja.

MONITOR: Kolika je svijest o značaju stripa na ovim prostorima?
JUKIĆ-PRANJIĆ: Sudionici strip-scene često kukaju kako su marginalizirani i kako se strip danas slabo čita, no kada pogledate stanje u baletu, operi, filmu, književnosti ili slikarstvu, vidite da je posvuda tako. Istovremeno postoji odana i vjerna publika koja je posvećena stripu, baletu, operi ili književnosti cijelog života. Dakle, svijest nije masovna ni kolektivna, no to ne znači da je beznačajna.

MONITOR: Koliko je bilo teško pripremiti serijal ,,Strip u Hrvatskoj”?
JUKIĆ-PRANJIĆ: Trudili smo se napraviti emisiju koja će svojim formatom privući nove čitatelje stripa, a opet točnošću svih informacija zadovoljiti poznavatelje stripa, istovremeno podići svijest o veličini stripovske baštine koja je zaista ogromna, popularizirati kulturološki i umjetnički značaj domaćeg stripa, dokumentirati postojeće stanje na strip-sceni u Hrvatskoj, i još k tome učiniti emisije gledljivima idućih 10 godina, jer se nadamo da će se emisija puno reprizirati, obzirom da je njen format idealan za popunjavanje raznih ,,rupa u programu”. 600 minuta, 50 emisija, 143 sugovornika, 19 gradova, 61 atelier, 67 dana snimanja, 100 dana montaže, 3000 prikazanih tabli – kad pogledamo samo faktografiju, vidi se da je bilo izuzetno zahtjevno. Najteže je bilo ugurati ogromne karijere, poput Maurovićeve ili Macanove, u svega 10 minuta, koliko emisija traje, i potruditi se da gotovo svi hrvatski autori za koje znamo budu zastupljeni u serijalu. Posao je bio i logistički vrlo zahtjevan, pogotovo što je tim koji je radio bio vrlo malen, ali opet i vrlo stručan i vrlo motiviran. Meni osobno bilo je zapravo velik užitak raditi na ovom serijalu, u koji sam bila uključena od glave do pete, jer sam u serijalu i djelomično organizirala snimanja, i pisala pitanja za intervjue i tekstove offova, skenirala i vodila intervjue, uređivala i režirala i bila prisutna cijelo vrijeme montaže. Prije nego sam počela raditi na serijalu, mislila sam da znam puno o stripu, ali naučila i otkrila mnogo više nego što sam mogla i slutiti, i sretna sam što mogu posredovati saznanja o dragocjenoj povijesti stvaranja stripovskih svjetova, zabavnijih, duhovitijih, čarobnijih i maštovitijih od stvarnosti u kojoj su nastajali. Često sam bila iskreno dirnuta ljepotom strip-ostvarenja ili okolnosti pod kojima su neki stripovi nastajali, ili nekim izjavama koje smo snimili. Sretna sam i što sam imala priliku raditi u timu s vrhunskim profesionalcima kao što su Darko Macan, Matija Pisačić, Milena Zajović, Tomislav Klarić ili Dragica Posavec.

MONITOR: Prije serijala uradili ste još jedan obiman posao – Antologiju ,,Ženski strip na Balkanu”. Koliko je trajao rad i koje su bile najveće prepreke?
JUKIĆ-PRANJIĆ: Antologiju je bilo puno lakše raditi utoliko što sam je cijelu mogla urediti sjedeći za kompjutorom, jer sam sve podatke dobila putem interneta, komunicirajući s autoricama mailom. Najveći izazov bio je taj što o toj temi nije bilo stručne literature na koju bih se mogla osloniti, sve sam morala istražiti i saznati sama. Većinu autorica upoznala sam samo preko e-prepiske, a to je bilo dovoljno da bih od njih, osim stripova, dobila i informacije o njihovom stvaralaštvu. Za te potrebe kreirala sam upitnik sa tridesetak pitanja zahvaljujući kojem sam saznala od koje godine i u kojim sve izdanjima objavljuju stripove, koliko su i kako plaćene za svoj rad, jesu li završavale umjetničke škole, tko je najviše utjecao na njihov rad i slično. Tijekom uređivanja ovog izdanja, razmijenila sam oko 2 000 mailova.

U konačnici otkrila sam da na području Balkana postoji oko devedeset autorica koje su se bar neko vrijeme svog života bavile crtanjem stripova. Od svih njih odabrani su stripovi samo onih autorica koje se dugo i uspješno bave ovim medijem, koje su u potpunosti razvile svoj stil, čiji radovi dokazuju da se žene ne bave stripom amaterski i koji pokazuju da značaj koji im ova publikacija daje nije preuveličan.

Knjiga već pri prvom listanju pokazuje da autorice vrlo raznoliko pristupaju mediju stripa i da imaju vrlo snažno razvijene individualne stilove. Autorice zastupaju gotovo sve stripovske žanrove – od novinskog geg-stripa, stripa za djecu i mlade, art-stripa, stripova u Marvelovskoj maniri, stripova bliskih američkom i europskom undergroundu, belgijskoj školi, introspektivnih stripova, grafičkih novela i strip-dnevnika.

Uspjeh antologije je bio izvrsna nagrada za urednički rad, jer u tijeku izrade nisam mogla ni pretpostaviti da će pubika i kritika tako dobro reagirati na tu knjigu koja je rasprodana u svega šest mjeseci, i koju su u tisku proglasili za ,,kulturni događaj godine” i ,,izdanje desetljeća”. Od 2010., kada je knjiga izdana pa do danas interes izdavača za autorice je porastao – objavljeno je petnaestak novih strip-albuma autorica s Balkana, pojavio se i niz novih imena, poklopilo se da su se autorice osnažile i na međunarodnoj sceni i glasno nastupile na prošlogodišnjem Angoulemu, tako da mi je drago da je antologija izašla u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

MONITOR: Vidjeli smo i kroz djelovanje Novog kvadrata da je udruživanje jedan od, ako ne boljih, ono lakših načina promocije. I sami ste djelovali kroz strip skupine. Koji je lakši put?
JUKIĆ-PRANJIĆ: I tu sve ovisi o detaljima. Novi kvadrat ne bi bio tako uspješan da u njemu nije djelovao Mirko Ilić čiji svaki intervju uvijek privuče veliku pozornost. Strip-grupe ZZOT, NHP, Divlje Oko i Emisija Emocija nisu imale svog Mirka Ilića i zauvijek su ostale marginalna pojava. Neke od tih grupa nisu ni željele veću medijsku pozornost, njihovi autori su se okupili zato jer su se naprosto osjećali bolje jedni uz druge.

MONITOR: Aktivni ste i kao predavačica. Kakva su iskustva sa novijim generacijama? S obzirom na pristupačnost tehnologije, za očekivati je možda da lakše usvajaju pouke o vizuelnoj kulturi. Da li je tako, ili možda baš to predstavlja svojevrstan problem?
JUKIĆ-PRANJIĆ: Oduvijek sam bila mišljenja da se kroz povijest ne mijenja ništa osim tehnologije, i da ono najbitnije ostaje isto, pa svaka generacija podjednako daje najbolje i najgore ljude. Jednako je i sa stripom, novi talenti uporno dolaze, i kao predavačici katedre Stripa na Akademiji likovnih umjetnosti mi je drago biti na izvoru takvih priča. Jedva čekam vidjeti što će se dalje dešavati s mojim nadarenim studentima, kakve će zanimljive stripove nacrtati i kakve će nove stvari donijeti kroz svoje stvaralaštvo. I sasvim mi je svejedno hoće li koristiti tradicionalne ili nove tehnologije, za dobar strip to je sasvim svejedno.

MONITOR: Za kraj nam otkrijte na čemu zanimljivom trenutno radite?
JUKIĆ-PRANJIĆ: Trenutno radim kao kolorist na crtiću Gloria Scott i pokušavam uloviti redovit ritam crtanja svojih autorskih stripova za koje se nakupilo već oko 80 stranica scenarija i skica, pa se nadam da ću ih odraditi prije nego me ponovno zakači rad na nekom novom projektu. Promoviram svoj, treći po redu, animirani film Gamer Girl koji putuje po svjetskim festivalima animacije. Nedavno sam dovršila jedan kratak autorski strip koji je udruga Hrvatski autorski strip naručila u suradnji s vukovarskom gradskom knjižnicom. Četvrtkom predajem u jednoj maloj osnovnoj školi u okolici Bjelovara, petkom predajem Strip na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo