Povežite se sa nama

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: I Hrvatsku čeka populistički spasitelj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na hrvatskoj političkoj sceni ovih dana je vrlo burno: smjenjuju se ministri, slijedi rekonstrukcijaVlade, iz HDZ-a je izbačen član Predsjedništva te stranke Zlatan Hasanbegović, izabran je novi šef parlamenta… Da li Hrvatska ulazi u političku krizu kojoj je teško sagledati sve dimenzije?
VELJAK: Osnovni uzrok ovih dešavanja možemo identificirati kao krizu Agrokora, koja prijeti totalnim kolapsom. No, pozadina razlaza HDZ-a i Mosta je složenija: uoči lokalnih parlamentarnih izbora Most se pokušava svom biračkom tijelu još jednom prikazati kao politički pokret koji se suprotstavlja korupciji (uobičajeno i ne posve bez razloga povezanoj s legalnim i – još više – neformalnim strukturama oko HDZ-a), dok je u HDZ-u na djelu ozbiljno previranje, koje može rezultirati dugoročnim posljedicama. Naime, nakon političkog poraza prethodnog predsjednika Tomislava Karamarka i dolaska Andreja Plenkovića na mjesto predsjednika HDZ-a a potom i premijera dolazi do radikalizacije baze te stranke, u kojoj sve više jača nezadovoljstvo transformacijom (makar tek verbalnom) u umjerenu konzervativnu stranku po uzoru na CDU Angele Merkel; dio baze bi htio povratak Tuđmanu, ali Tuđmanu očišćenom od svakog traga antifašizma. Ako na predstojećim izborima HDZ zabilježi loše rezultate, a posebno ako se na izborima za zagrebačkog gradonačelnika pokaže da kandidatkinja radikalne desnice Bruna Esih (koja nastupa zajedno sa Zlatkom Hasanbegovićem) ima znatno veću podršku od službenog kandidata HDZ-a, prilično je vjerojatno da će radikalno krilo HDZ-a pokušati preuzeti tu stranku u svoje ruke.

MONITOR: U medijima je najavljeno da će predsjednik SNV Milorad Pupovac biti potpredsjednik Vlade. Kako to komentarišete?
VELJAK: To je jedna od varijanti koje bi mogle biti u igri pri pokušaju formiranja nove većine (pri tom valja naglasiti da su manjinski zastupnici uvijek bili dio vladajuće koalicije, a u Sanaderovo vrijeme je član Pupovčeve stranke Slobodan Uzelac bio potpredsjednik vlade). Pitanje je, međutim, hoće li svi zastupnici HDZ-a slijediti Plenkovića.

MONITOR: Jesu li parlamentarni izbori jedna od opcija za izlaz iz krize?
VELJAK: Nije nimalo vjerojatno da bi novi izbori mogli rezultirati značajnijim pomacima odnosa snaga u parlamentu, posebno ako se uzme u obzir da je vodeća stranka opozicije – SDP, u ozbiljnoj krizi identiteta. Stoga možemo očekivati da će se nakon tih eventualnih izbora kriza vladavine nastavljati do u beskonačnost. Samo po sebi to ne mora biti loše, posebno ne katastrofalno: Belgija je nedavno gotovo dvije godine bila bez vlade – i ništa se nije dogodilo, sve je normalno funkcioniralo. Legendarne su parlamentarne krize u Italiji od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća, vlade su trajale nekad samo po nekoliko mjeseci, češće su bile tehničke vlade od vlada koje su uživale podršku (nestabilne) parlamentarne većine, a za to vrijeme je zemlja napredovala u privrednom i svakom drugom pogledu.

MONITOR: Analitičari kažu da su aktuelna politička dešavanja u Hrvatskoj ustvari pregrupisavanje na desnici i rješavanje odnosa unutar HDZ-a?
VELJAK: Da, u pravu su: potaknuta Trumpovim uspjehom, jačanjem Putinova utjecaja u Evropskoj uniji, slijedeći uzore Orbana, Vučića, Erdogana i sličnih autoritarnih političara, hrvatska desnica pokušava, kako unutar HDZ-a tako i na njegovim rubovima, transformirati tu stranku, a odatle i zemlju u cjelini, kako bi je retuđmanizirala, ali bez (čak i puko verbalnog) antifašizma. Zašto bi Hrvatska, misle oni, bila iznimka među zemljama srednje i istočne Evrope?

MONITOR: Koliko je ljevica relevantan faktor u Hrvatskoj i šta ona može da učini na obuzdavanju jačanja desnih snaga?
VELJAK: Problem je što je danas ljevica u Hrvatskoj u značajnoj mjeri marginalizirana, vodeća stranka ljevice SDP, u potpunosti je preuzela neoliberalnu agendu, te time izgubila svoj identitet, a stranke i grupacije koje ustrajavaju na socijalističkim principima (ili makar na konceptu socijalne države) su rascjepkane i lišene snage da se ozbiljno nametnu na nacionalnoj političkoj sceni. S druge strane, bez ozbiljnog otpora jačanju ksenofobne, revizionističke i šovinističke desnice, možemo očekivati samo trumpizaciju/putinizaciju Hrvatske. Nažalost, prilično mračna perspektiva, ali tračak nade daje vjera da će oblikovanje budućeg monstruma (a pojavit će se, vidjet ćete, populistički spasitelj koji će htjeti da u Hrvatskoj zauzme ono mjesto što ga u Mađarskoj ima Viktor Orban ili u Turskoj Taip Erdogan) rezultirati okupljanjem svih onih koji ne prihvaćaju perspektivu preobrazbe Hrvatske u demokratski legitimiranu autoritarnu diktaturu (u tzv. neliberalnu demokraciju) te da će to okupljanje biti u stanju zaustaviti regresiju.

MONITOR: Hrvatska država je u potpunosti pod kontrolom mafije i nekoliko snažnih mafijaških lobija koji upravljaju kompletnim životom zemlje, rekao je prilikom podnošenja ostavke predsjednik Sabora Božo Petrov. Je li Petrov u pravu?
VELJAK: Ono što sasvim sigurno jest to da je Hrvatska pod kontrolom stranog kapitala. Banke su – s jednom jedinom iznimkom – u stranom vlasništvu, talijanskom, njemačkom, multinacionalnom, ali i mađarskom te ruskom. Jednako važi i za većinu infrastrukturnih kapaciteta (u formi koncesija ili čak i izravnog vlasništva) te za industrijsku proizvodnju (iznimku su činili tek Agrokor i s njime povezani dobavljači, ali sada su i oni na putu da dođu u ruke stranog kapitala). Sve to ima veze i s utjecajem pojedinih lobija, na čelu s uvozničkim lobijem, koji upropaštava domaću (posebno poljoprivrednu) proizvodnju; moglo bi se reći da se tu radi o višestrukoj uvezanosti, a koliko se tu može koristiti termin ,,mafijaško” – ostaje otvorenim pitanjem (koje nipošto nije besmisleno, posebno ako se ima na umu uloga ratnog profiterstva u stvaranju nove hrvatske buržoazije).

MONITOR: Odnosi između Hrvatske i Srbije daleko su od dobrih. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović izjavila je da Hrvatska i Srbija treba da podvuku crtu i krenu ka izgradnji dobrosusjedskih odnosa. Kakvi su po Vašem mišljenju preduslovi za stvaranje takvih odnosa?
VELJAK: Ti su odnosi odlični! Između vladajućih elita nema nikakvih problema, one se međusobno podržavaju, a jedna od metoda solidarne podrške sastoji se u stalnom korištenju zapaljive retorike. Pretpostavka za nesmetano održavanje elita na vlasti jest produbljivanje etničke distance, jačanje osjećaja ugroženosti od ,,onih drugih” – jedino to narod ne vidi niti želi vidjeti.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o eventualnom formiranju trećeg entiteta u BiH u kojem bi Hrvati imali većinu?
VELJAK: Još jedna floskula! Jedini racionalni razlog stvaranja trećeg entiteta jest jačanje državnosti Republike Srpske (što znači neometanu moć tamošnjih putinovaca), te neometana moć erdoganovaca u bošnjačkom dijelu Federacije.

MONITOR: Novi predsjednik Francuske je centrista Emanuel Makron. Šta to znači za Francusku i uopšte za Evropu?
VELJAK: Ukratko, znači da u Francuskoj fašizam (zasad) ne prolazi, kao što neće proći ni u Njemačkoj. No, 1928. Hitler nije prošao u Njemačkoj, trebalo je doći do velike krize 1929. da bi se stvorile pretpostavke za dolazak nacionalsocijalizma na vlast. Dakle, nema mjesta nikakvom trijumfalizmu!

MONITOR: Da li se u Hrvatskoj živi gore nakon ulaska u EU?
VELJAK: Odgovor glasi: ne! Ne živi se ni bolje ni lošije, ali zemlja ostaje bez stanovništva, posebno mladoga i obrazovanoga, koje koristi Evropsku uniju u cilju pronalaženja boljega života. Tek kad se mladi počnu vraćati, bit će to znak da je Hrvatskoj krenulo bolje. Pitanje je, međutim, kad će se to dogoditi – i da li će se uopće ikad dogoditi.

Nema pobune zbog preživljavanja

MONITOR: Sociolozi i politički analitičari često upozoravaju da su u bivšim jugoslovenskim republikama režimi sve korumpiraniji, da je na djelu sprega politike i krupnog kapitala, kontrola medija, pritisci na opoziciju, koncentracija moći i privilegija… Zašto su rijetki primjeri pobune protiv takvog stanja?
VELJAK: Čini se da je najveći problem u rastućoj rezignaciji najširih slojeva stanovništva koja se s jedne strane hrani podvalom da su “svi oni isti” (tj. tko se god bavi brigom za opće interese ima na umu tek privatnu dobrobit, jer nije moguće da bi se netko bezinteresno bavio bilo čime osim ako nije budala), a s druge strane ljudi se moraju baviti preživljavanjem pa nemaju ni snage ni motiva da se bune. No, uvijek postoji mogućnost da se čaša prelije i da se tinjajuće nezadovoljstvo pretvori u aktivan otpor – s druge pak strane iskustva ,,arapskog proljeća” pokazuju da su potencijali nositelja moći u preusmjeravanju takvog otpora mnogo veći nego što su to bili u neka ranija vremena.

EU se zasad neće raspasti

MONITOR: Svečešće se čuje da Evropskoj uniji prijeti raspad. Slovenački sociolog Rastko Močnik kaže u nedavnom intervjuu beogradskom Danasu da EU ,,nije neka blagonaklona zajednica ravnopravnih naroda” nego ,,suplementarna konstrukcija koja treba da nadomjesti gubljenje svjetske hegemonije od Zapadne Evrope i SAD”. Šta Vi mislite o EU i kakvu joj budućnost predviđate?
VELJAK: Veliki je problem s Evropskom unijom taj što se ona temelji na neupitnosti neoliberalne agende. Zasad se Unija neće raspasti, to je jasno, ali što će biti ukoliko se na globalnom planu spomenuta agenda dovede u pitanje – teško je prognozirati. Ono što je tu ključno jest sljedeće: svijet je danas toliko umrežen da bitne promjene nisu moguće na nekakvom lokalnom ili kontinentalnom planu – iako pojedini kontinenti ili velike zemlje mogu činiti (i pozitivne, ali i negativne, retrogradne) iskorake u pravcu promjene zatečenih odnosa.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo