Povežite se sa nama

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: I Hrvatsku čeka populistički spasitelj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na hrvatskoj političkoj sceni ovih dana je vrlo burno: smjenjuju se ministri, slijedi rekonstrukcijaVlade, iz HDZ-a je izbačen član Predsjedništva te stranke Zlatan Hasanbegović, izabran je novi šef parlamenta… Da li Hrvatska ulazi u političku krizu kojoj je teško sagledati sve dimenzije?
VELJAK: Osnovni uzrok ovih dešavanja možemo identificirati kao krizu Agrokora, koja prijeti totalnim kolapsom. No, pozadina razlaza HDZ-a i Mosta je složenija: uoči lokalnih parlamentarnih izbora Most se pokušava svom biračkom tijelu još jednom prikazati kao politički pokret koji se suprotstavlja korupciji (uobičajeno i ne posve bez razloga povezanoj s legalnim i – još više – neformalnim strukturama oko HDZ-a), dok je u HDZ-u na djelu ozbiljno previranje, koje može rezultirati dugoročnim posljedicama. Naime, nakon političkog poraza prethodnog predsjednika Tomislava Karamarka i dolaska Andreja Plenkovića na mjesto predsjednika HDZ-a a potom i premijera dolazi do radikalizacije baze te stranke, u kojoj sve više jača nezadovoljstvo transformacijom (makar tek verbalnom) u umjerenu konzervativnu stranku po uzoru na CDU Angele Merkel; dio baze bi htio povratak Tuđmanu, ali Tuđmanu očišćenom od svakog traga antifašizma. Ako na predstojećim izborima HDZ zabilježi loše rezultate, a posebno ako se na izborima za zagrebačkog gradonačelnika pokaže da kandidatkinja radikalne desnice Bruna Esih (koja nastupa zajedno sa Zlatkom Hasanbegovićem) ima znatno veću podršku od službenog kandidata HDZ-a, prilično je vjerojatno da će radikalno krilo HDZ-a pokušati preuzeti tu stranku u svoje ruke.

MONITOR: U medijima je najavljeno da će predsjednik SNV Milorad Pupovac biti potpredsjednik Vlade. Kako to komentarišete?
VELJAK: To je jedna od varijanti koje bi mogle biti u igri pri pokušaju formiranja nove većine (pri tom valja naglasiti da su manjinski zastupnici uvijek bili dio vladajuće koalicije, a u Sanaderovo vrijeme je član Pupovčeve stranke Slobodan Uzelac bio potpredsjednik vlade). Pitanje je, međutim, hoće li svi zastupnici HDZ-a slijediti Plenkovića.

MONITOR: Jesu li parlamentarni izbori jedna od opcija za izlaz iz krize?
VELJAK: Nije nimalo vjerojatno da bi novi izbori mogli rezultirati značajnijim pomacima odnosa snaga u parlamentu, posebno ako se uzme u obzir da je vodeća stranka opozicije – SDP, u ozbiljnoj krizi identiteta. Stoga možemo očekivati da će se nakon tih eventualnih izbora kriza vladavine nastavljati do u beskonačnost. Samo po sebi to ne mora biti loše, posebno ne katastrofalno: Belgija je nedavno gotovo dvije godine bila bez vlade – i ništa se nije dogodilo, sve je normalno funkcioniralo. Legendarne su parlamentarne krize u Italiji od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća, vlade su trajale nekad samo po nekoliko mjeseci, češće su bile tehničke vlade od vlada koje su uživale podršku (nestabilne) parlamentarne većine, a za to vrijeme je zemlja napredovala u privrednom i svakom drugom pogledu.

MONITOR: Analitičari kažu da su aktuelna politička dešavanja u Hrvatskoj ustvari pregrupisavanje na desnici i rješavanje odnosa unutar HDZ-a?
VELJAK: Da, u pravu su: potaknuta Trumpovim uspjehom, jačanjem Putinova utjecaja u Evropskoj uniji, slijedeći uzore Orbana, Vučića, Erdogana i sličnih autoritarnih političara, hrvatska desnica pokušava, kako unutar HDZ-a tako i na njegovim rubovima, transformirati tu stranku, a odatle i zemlju u cjelini, kako bi je retuđmanizirala, ali bez (čak i puko verbalnog) antifašizma. Zašto bi Hrvatska, misle oni, bila iznimka među zemljama srednje i istočne Evrope?

MONITOR: Koliko je ljevica relevantan faktor u Hrvatskoj i šta ona može da učini na obuzdavanju jačanja desnih snaga?
VELJAK: Problem je što je danas ljevica u Hrvatskoj u značajnoj mjeri marginalizirana, vodeća stranka ljevice SDP, u potpunosti je preuzela neoliberalnu agendu, te time izgubila svoj identitet, a stranke i grupacije koje ustrajavaju na socijalističkim principima (ili makar na konceptu socijalne države) su rascjepkane i lišene snage da se ozbiljno nametnu na nacionalnoj političkoj sceni. S druge strane, bez ozbiljnog otpora jačanju ksenofobne, revizionističke i šovinističke desnice, možemo očekivati samo trumpizaciju/putinizaciju Hrvatske. Nažalost, prilično mračna perspektiva, ali tračak nade daje vjera da će oblikovanje budućeg monstruma (a pojavit će se, vidjet ćete, populistički spasitelj koji će htjeti da u Hrvatskoj zauzme ono mjesto što ga u Mađarskoj ima Viktor Orban ili u Turskoj Taip Erdogan) rezultirati okupljanjem svih onih koji ne prihvaćaju perspektivu preobrazbe Hrvatske u demokratski legitimiranu autoritarnu diktaturu (u tzv. neliberalnu demokraciju) te da će to okupljanje biti u stanju zaustaviti regresiju.

MONITOR: Hrvatska država je u potpunosti pod kontrolom mafije i nekoliko snažnih mafijaških lobija koji upravljaju kompletnim životom zemlje, rekao je prilikom podnošenja ostavke predsjednik Sabora Božo Petrov. Je li Petrov u pravu?
VELJAK: Ono što sasvim sigurno jest to da je Hrvatska pod kontrolom stranog kapitala. Banke su – s jednom jedinom iznimkom – u stranom vlasništvu, talijanskom, njemačkom, multinacionalnom, ali i mađarskom te ruskom. Jednako važi i za većinu infrastrukturnih kapaciteta (u formi koncesija ili čak i izravnog vlasništva) te za industrijsku proizvodnju (iznimku su činili tek Agrokor i s njime povezani dobavljači, ali sada su i oni na putu da dođu u ruke stranog kapitala). Sve to ima veze i s utjecajem pojedinih lobija, na čelu s uvozničkim lobijem, koji upropaštava domaću (posebno poljoprivrednu) proizvodnju; moglo bi se reći da se tu radi o višestrukoj uvezanosti, a koliko se tu može koristiti termin ,,mafijaško” – ostaje otvorenim pitanjem (koje nipošto nije besmisleno, posebno ako se ima na umu uloga ratnog profiterstva u stvaranju nove hrvatske buržoazije).

MONITOR: Odnosi između Hrvatske i Srbije daleko su od dobrih. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović izjavila je da Hrvatska i Srbija treba da podvuku crtu i krenu ka izgradnji dobrosusjedskih odnosa. Kakvi su po Vašem mišljenju preduslovi za stvaranje takvih odnosa?
VELJAK: Ti su odnosi odlični! Između vladajućih elita nema nikakvih problema, one se međusobno podržavaju, a jedna od metoda solidarne podrške sastoji se u stalnom korištenju zapaljive retorike. Pretpostavka za nesmetano održavanje elita na vlasti jest produbljivanje etničke distance, jačanje osjećaja ugroženosti od ,,onih drugih” – jedino to narod ne vidi niti želi vidjeti.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o eventualnom formiranju trećeg entiteta u BiH u kojem bi Hrvati imali većinu?
VELJAK: Još jedna floskula! Jedini racionalni razlog stvaranja trećeg entiteta jest jačanje državnosti Republike Srpske (što znači neometanu moć tamošnjih putinovaca), te neometana moć erdoganovaca u bošnjačkom dijelu Federacije.

MONITOR: Novi predsjednik Francuske je centrista Emanuel Makron. Šta to znači za Francusku i uopšte za Evropu?
VELJAK: Ukratko, znači da u Francuskoj fašizam (zasad) ne prolazi, kao što neće proći ni u Njemačkoj. No, 1928. Hitler nije prošao u Njemačkoj, trebalo je doći do velike krize 1929. da bi se stvorile pretpostavke za dolazak nacionalsocijalizma na vlast. Dakle, nema mjesta nikakvom trijumfalizmu!

MONITOR: Da li se u Hrvatskoj živi gore nakon ulaska u EU?
VELJAK: Odgovor glasi: ne! Ne živi se ni bolje ni lošije, ali zemlja ostaje bez stanovništva, posebno mladoga i obrazovanoga, koje koristi Evropsku uniju u cilju pronalaženja boljega života. Tek kad se mladi počnu vraćati, bit će to znak da je Hrvatskoj krenulo bolje. Pitanje je, međutim, kad će se to dogoditi – i da li će se uopće ikad dogoditi.

Nema pobune zbog preživljavanja

MONITOR: Sociolozi i politički analitičari često upozoravaju da su u bivšim jugoslovenskim republikama režimi sve korumpiraniji, da je na djelu sprega politike i krupnog kapitala, kontrola medija, pritisci na opoziciju, koncentracija moći i privilegija… Zašto su rijetki primjeri pobune protiv takvog stanja?
VELJAK: Čini se da je najveći problem u rastućoj rezignaciji najširih slojeva stanovništva koja se s jedne strane hrani podvalom da su “svi oni isti” (tj. tko se god bavi brigom za opće interese ima na umu tek privatnu dobrobit, jer nije moguće da bi se netko bezinteresno bavio bilo čime osim ako nije budala), a s druge strane ljudi se moraju baviti preživljavanjem pa nemaju ni snage ni motiva da se bune. No, uvijek postoji mogućnost da se čaša prelije i da se tinjajuće nezadovoljstvo pretvori u aktivan otpor – s druge pak strane iskustva ,,arapskog proljeća” pokazuju da su potencijali nositelja moći u preusmjeravanju takvog otpora mnogo veći nego što su to bili u neka ranija vremena.

EU se zasad neće raspasti

MONITOR: Svečešće se čuje da Evropskoj uniji prijeti raspad. Slovenački sociolog Rastko Močnik kaže u nedavnom intervjuu beogradskom Danasu da EU ,,nije neka blagonaklona zajednica ravnopravnih naroda” nego ,,suplementarna konstrukcija koja treba da nadomjesti gubljenje svjetske hegemonije od Zapadne Evrope i SAD”. Šta Vi mislite o EU i kakvu joj budućnost predviđate?
VELJAK: Veliki je problem s Evropskom unijom taj što se ona temelji na neupitnosti neoliberalne agende. Zasad se Unija neće raspasti, to je jasno, ali što će biti ukoliko se na globalnom planu spomenuta agenda dovede u pitanje – teško je prognozirati. Ono što je tu ključno jest sljedeće: svijet je danas toliko umrežen da bitne promjene nisu moguće na nekakvom lokalnom ili kontinentalnom planu – iako pojedini kontinenti ili velike zemlje mogu činiti (i pozitivne, ali i negativne, retrogradne) iskorake u pravcu promjene zatečenih odnosa.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo