MONITOR: Na hrvatskoj političkoj sceni ovih dana je vrlo burno: smjenjuju se ministri, slijedi rekonstrukcijaVlade, iz HDZ-a je izbačen član Predsjedništva te stranke Zlatan Hasanbegović, izabran je novi šef parlamenta… Da li Hrvatska ulazi u političku krizu kojoj je teško sagledati sve dimenzije?
VELJAK: Osnovni uzrok ovih dešavanja možemo identificirati kao krizu Agrokora, koja prijeti totalnim kolapsom. No, pozadina razlaza HDZ-a i Mosta je složenija: uoči lokalnih parlamentarnih izbora Most se pokušava svom biračkom tijelu još jednom prikazati kao politički pokret koji se suprotstavlja korupciji (uobičajeno i ne posve bez razloga povezanoj s legalnim i – još više – neformalnim strukturama oko HDZ-a), dok je u HDZ-u na djelu ozbiljno previranje, koje može rezultirati dugoročnim posljedicama. Naime, nakon političkog poraza prethodnog predsjednika Tomislava Karamarka i dolaska Andreja Plenkovića na mjesto predsjednika HDZ-a a potom i premijera dolazi do radikalizacije baze te stranke, u kojoj sve više jača nezadovoljstvo transformacijom (makar tek verbalnom) u umjerenu konzervativnu stranku po uzoru na CDU Angele Merkel; dio baze bi htio povratak Tuđmanu, ali Tuđmanu očišćenom od svakog traga antifašizma. Ako na predstojećim izborima HDZ zabilježi loše rezultate, a posebno ako se na izborima za zagrebačkog gradonačelnika pokaže da kandidatkinja radikalne desnice Bruna Esih (koja nastupa zajedno sa Zlatkom Hasanbegovićem) ima znatno veću podršku od službenog kandidata HDZ-a, prilično je vjerojatno da će radikalno krilo HDZ-a pokušati preuzeti tu stranku u svoje ruke.

MONITOR: U medijima je najavljeno da će predsjednik SNV Milorad Pupovac biti potpredsjednik Vlade. Kako to komentarišete?
VELJAK: To je jedna od varijanti koje bi mogle biti u igri pri pokušaju formiranja nove većine (pri tom valja naglasiti da su manjinski zastupnici uvijek bili dio vladajuće koalicije, a u Sanaderovo vrijeme je član Pupovčeve stranke Slobodan Uzelac bio potpredsjednik vlade). Pitanje je, međutim, hoće li svi zastupnici HDZ-a slijediti Plenkovića.

MONITOR: Jesu li parlamentarni izbori jedna od opcija za izlaz iz krize?
VELJAK: Nije nimalo vjerojatno da bi novi izbori mogli rezultirati značajnijim pomacima odnosa snaga u parlamentu, posebno ako se uzme u obzir da je vodeća stranka opozicije – SDP, u ozbiljnoj krizi identiteta. Stoga možemo očekivati da će se nakon tih eventualnih izbora kriza vladavine nastavljati do u beskonačnost. Samo po sebi to ne mora biti loše, posebno ne katastrofalno: Belgija je nedavno gotovo dvije godine bila bez vlade – i ništa se nije dogodilo, sve je normalno funkcioniralo. Legendarne su parlamentarne krize u Italiji od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća, vlade su trajale nekad samo po nekoliko mjeseci, češće su bile tehničke vlade od vlada koje su uživale podršku (nestabilne) parlamentarne većine, a za to vrijeme je zemlja napredovala u privrednom i svakom drugom pogledu.

MONITOR: Analitičari kažu da su aktuelna politička dešavanja u Hrvatskoj ustvari pregrupisavanje na desnici i rješavanje odnosa unutar HDZ-a?
VELJAK: Da, u pravu su: potaknuta Trumpovim uspjehom, jačanjem Putinova utjecaja u Evropskoj uniji, slijedeći uzore Orbana, Vučića, Erdogana i sličnih autoritarnih političara, hrvatska desnica pokušava, kako unutar HDZ-a tako i na njegovim rubovima, transformirati tu stranku, a odatle i zemlju u cjelini, kako bi je retuđmanizirala, ali bez (čak i puko verbalnog) antifašizma. Zašto bi Hrvatska, misle oni, bila iznimka među zemljama srednje i istočne Evrope?

MONITOR: Koliko je ljevica relevantan faktor u Hrvatskoj i šta ona može da učini na obuzdavanju jačanja desnih snaga?
VELJAK: Problem je što je danas ljevica u Hrvatskoj u značajnoj mjeri marginalizirana, vodeća stranka ljevice SDP, u potpunosti je preuzela neoliberalnu agendu, te time izgubila svoj identitet, a stranke i grupacije koje ustrajavaju na socijalističkim principima (ili makar na konceptu socijalne države) su rascjepkane i lišene snage da se ozbiljno nametnu na nacionalnoj političkoj sceni. S druge strane, bez ozbiljnog otpora jačanju ksenofobne, revizionističke i šovinističke desnice, možemo očekivati samo trumpizaciju/putinizaciju Hrvatske. Nažalost, prilično mračna perspektiva, ali tračak nade daje vjera da će oblikovanje budućeg monstruma (a pojavit će se, vidjet ćete, populistički spasitelj koji će htjeti da u Hrvatskoj zauzme ono mjesto što ga u Mađarskoj ima Viktor Orban ili u Turskoj Taip Erdogan) rezultirati okupljanjem svih onih koji ne prihvaćaju perspektivu preobrazbe Hrvatske u demokratski legitimiranu autoritarnu diktaturu (u tzv. neliberalnu demokraciju) te da će to okupljanje biti u stanju zaustaviti regresiju.

MONITOR: Hrvatska država je u potpunosti pod kontrolom mafije i nekoliko snažnih mafijaških lobija koji upravljaju kompletnim životom zemlje, rekao je prilikom podnošenja ostavke predsjednik Sabora Božo Petrov. Je li Petrov u pravu?
VELJAK: Ono što sasvim sigurno jest to da je Hrvatska pod kontrolom stranog kapitala. Banke su – s jednom jedinom iznimkom – u stranom vlasništvu, talijanskom, njemačkom, multinacionalnom, ali i mađarskom te ruskom. Jednako važi i za većinu infrastrukturnih kapaciteta (u formi koncesija ili čak i izravnog vlasništva) te za industrijsku proizvodnju (iznimku su činili tek Agrokor i s njime povezani dobavljači, ali sada su i oni na putu da dođu u ruke stranog kapitala). Sve to ima veze i s utjecajem pojedinih lobija, na čelu s uvozničkim lobijem, koji upropaštava domaću (posebno poljoprivrednu) proizvodnju; moglo bi se reći da se tu radi o višestrukoj uvezanosti, a koliko se tu može koristiti termin ,,mafijaško” – ostaje otvorenim pitanjem (koje nipošto nije besmisleno, posebno ako se ima na umu uloga ratnog profiterstva u stvaranju nove hrvatske buržoazije).

MONITOR: Odnosi između Hrvatske i Srbije daleko su od dobrih. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović izjavila je da Hrvatska i Srbija treba da podvuku crtu i krenu ka izgradnji dobrosusjedskih odnosa. Kakvi su po Vašem mišljenju preduslovi za stvaranje takvih odnosa?
VELJAK: Ti su odnosi odlični! Između vladajućih elita nema nikakvih problema, one se međusobno podržavaju, a jedna od metoda solidarne podrške sastoji se u stalnom korištenju zapaljive retorike. Pretpostavka za nesmetano održavanje elita na vlasti jest produbljivanje etničke distance, jačanje osjećaja ugroženosti od ,,onih drugih” – jedino to narod ne vidi niti želi vidjeti.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o eventualnom formiranju trećeg entiteta u BiH u kojem bi Hrvati imali većinu?
VELJAK: Još jedna floskula! Jedini racionalni razlog stvaranja trećeg entiteta jest jačanje državnosti Republike Srpske (što znači neometanu moć tamošnjih putinovaca), te neometana moć erdoganovaca u bošnjačkom dijelu Federacije.

MONITOR: Novi predsjednik Francuske je centrista Emanuel Makron. Šta to znači za Francusku i uopšte za Evropu?
VELJAK: Ukratko, znači da u Francuskoj fašizam (zasad) ne prolazi, kao što neće proći ni u Njemačkoj. No, 1928. Hitler nije prošao u Njemačkoj, trebalo je doći do velike krize 1929. da bi se stvorile pretpostavke za dolazak nacionalsocijalizma na vlast. Dakle, nema mjesta nikakvom trijumfalizmu!

MONITOR: Da li se u Hrvatskoj živi gore nakon ulaska u EU?
VELJAK: Odgovor glasi: ne! Ne živi se ni bolje ni lošije, ali zemlja ostaje bez stanovništva, posebno mladoga i obrazovanoga, koje koristi Evropsku uniju u cilju pronalaženja boljega života. Tek kad se mladi počnu vraćati, bit će to znak da je Hrvatskoj krenulo bolje. Pitanje je, međutim, kad će se to dogoditi – i da li će se uopće ikad dogoditi.

Nema pobune zbog preživljavanja

MONITOR: Sociolozi i politički analitičari često upozoravaju da su u bivšim jugoslovenskim republikama režimi sve korumpiraniji, da je na djelu sprega politike i krupnog kapitala, kontrola medija, pritisci na opoziciju, koncentracija moći i privilegija… Zašto su rijetki primjeri pobune protiv takvog stanja?
VELJAK: Čini se da je najveći problem u rastućoj rezignaciji najširih slojeva stanovništva koja se s jedne strane hrani podvalom da su “svi oni isti” (tj. tko se god bavi brigom za opće interese ima na umu tek privatnu dobrobit, jer nije moguće da bi se netko bezinteresno bavio bilo čime osim ako nije budala), a s druge strane ljudi se moraju baviti preživljavanjem pa nemaju ni snage ni motiva da se bune. No, uvijek postoji mogućnost da se čaša prelije i da se tinjajuće nezadovoljstvo pretvori u aktivan otpor – s druge pak strane iskustva ,,arapskog proljeća” pokazuju da su potencijali nositelja moći u preusmjeravanju takvog otpora mnogo veći nego što su to bili u neka ranija vremena.

EU se zasad neće raspasti

MONITOR: Svečešće se čuje da Evropskoj uniji prijeti raspad. Slovenački sociolog Rastko Močnik kaže u nedavnom intervjuu beogradskom Danasu da EU ,,nije neka blagonaklona zajednica ravnopravnih naroda” nego ,,suplementarna konstrukcija koja treba da nadomjesti gubljenje svjetske hegemonije od Zapadne Evrope i SAD”. Šta Vi mislite o EU i kakvu joj budućnost predviđate?
VELJAK: Veliki je problem s Evropskom unijom taj što se ona temelji na neupitnosti neoliberalne agende. Zasad se Unija neće raspasti, to je jasno, ali što će biti ukoliko se na globalnom planu spomenuta agenda dovede u pitanje – teško je prognozirati. Ono što je tu ključno jest sljedeće: svijet je danas toliko umrežen da bitne promjene nisu moguće na nekakvom lokalnom ili kontinentalnom planu – iako pojedini kontinenti ili velike zemlje mogu činiti (i pozitivne, ali i negativne, retrogradne) iskorake u pravcu promjene zatečenih odnosa.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari