Povežite se sa nama

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Mostar prvi put dobio neku vrstu alternative

Objavljeno prije

na

Ukoliko SDP, Naša stranka i PMP budu dosljedne da će insistirati na velikoj inventuri i reviziji trošenja narodnog novca u proteklim godinama, već takav zahtjev potvrđuje koliko je Mostar na dobitku njihovim izlaskom na političku pozornicu

 

MONITOR: U  Mostaru su  20-og decembra održani  lokalni izbori, poslije   12 godina. Ipak, bilo je dosta onih koji su imali zamjerke na dogovor iz juna 2020, kao i na reprezentativnost onih koji su u njemu učestvovali u ime Mostara?

BEHRAM:  Mostar je izbore  gledao sa nadom i očekivanjem da će, konačno, poslije dugih 12 godina pokradene demokratije na obalama Neretve, prodisati punim plućima i da će se  konačno početi oslobađati surovih sintagmi ,,vječitog grada slučaja” i ,,bauka mostarizacije” koji prijeti cijeloj BiH a koje ga prate, bezmalo, četvrt vijeka. Na mostarske izbore se gledalo i kao na odabir između kontinuiteta vlasti i novih mogućnosti koje nude novoprobuđene građanske političke opcije. Nažalost, birači u Mostaru su se premoćnom većinom priklonili istim nacionalnim strankama i nacionalisitčkim politikama koje Mostar drže taocima zamrznutog konflikta još od 90-ih. Mostar je na kraju rata 90-ih godina ostao bez najmanje 30 hiljada svojih prijeratnih stanovnika koje je talas agresije razjurio po svijetu. Iz ciklusa u ciklus, sve ih je manje, veliki broj njih tek nominalno žive u Mostaru i imaju lične karte, a  godinama žive u zemljama izvan BiH sa dolascima u Mostar jednom godišnje. Nema sumnje da se radi o truloj političkoj nagodbi između dvije stranke da su (konačno) saglasni za održavanje lokalnih izbora u Mostaru.

MONITOR:  Prema konačnim rezultatima HDZ je ostao prvorangiran  sa 13 mandata u Gradskom vijeću. Kakve su šanse da njihov kandidat za gradonačelnika Mostara, Mario Kordić, to i postane?

BEHRAM: Mostar primjenjuje izborna pravila koja je 2004. godine, zajedno sa nametnutim Statutom grada, instalirao Pedi Ešdaun, tako da niti jedna etnička grupacija – čak bez obzira na izbornu volju birača, nema prevagu u strukturi Vijeća. Od ukupno 35 vijećnika u Gradskom vijeću, po 15 mjesta zauzimaju izabrani vijećnici iz reda Hrvata i Bošnjaka, četiri mjesta popunjavaju vijećnici iz reda Srba, dok jedna stolica pripada vijećniku iz reda ostalih. Rezultati ovih izbora su, uglavnom, potvrdili takve principe. Niti jedna etnička grupa neće imati priliku da sama izabere gradonačelnika, imajući u vidu da su u prva dva kruga glasanja za izbor potrebne 24 ruke. Tek u trećem krugu glasanja, biće potrebna samo prosta većina vijećnika – 18 ruku vijećnika, na što sada ciljaju i HDZ i SDA. To praktično znači da ni HDZ, a niti SDA sa Koalicijom za Mostar, nisu u prilici da same odlučuju o gradonačelniku. U Mostaru je mnogo onih koji misle da je realnija obnova nekog pomirljivog saveza HDZ-SDA.

MONITOR:  Da li je Mostar  toliko podijeljen kao što pokazuju izborni rezultati? Šta  mislite o rezultatu BH bloka i Prve mostarske partije kao „građanske opcije“, koji zajedno imaju sedam odbornika?

BEHRAM: Mostar jeste podijeljen grad – dijelili su ga iza rata interesno i HDZ i SDA, utemeljujući paralelne institucije i strukture gdje je god to bilo moguće. Od 90-ih naovamo, pod istim – mostarskim nebom, praktično, funkcioniraju i razvijaju se zasebno dva paralelna grada sa svim pratećim funkcijama. Kada je riječ o BH Bloku (SDP i Naša stranka), podržanom još od Prve mostarske partije (PMP), sa 7 viječničkih mandata u Gradskom vijeću mogu biti i te kako glasan, autentičan i koristan korektiv vladajućoj garniture. Ovo je prvi put da je Mostar dobio neku vrstu alternative dajući podršku strankama liberalno-građanske provenijencije. Hoće li se BH Blok uzdržati od ponuda da uđu u vlast, tek treba vidjeti, ali bi njihova opoziciona uloga mogla pomoći ozdravljenju i unapređenju mostarske izborne scene. Ukoliko SDP, Naša stranka i PMP budu dosljedne, pa ostanu pri stavu da će bez oklijevanja i odmah po utemeljenju Gradskog vijeća insistirati na velikoj inventuri i reviziji trošenja narodnog novca u proteklim godinama, već takav zahtjev potvrđuje koliko je Mostar na dobitku njihovim izlaskom na političku pozornicu.

MONITOR:  Kakav je položaj „trećeg konstitutivnog naroda“ u gradu Mostaru danas i ima li Srba i u „građanskom bloku“ mostarskih stranaka?

BEHRAM: Priča o mostarskim Srbima zaslužuje posebnu pažnju, imajući u vidu da ih danas u Mostaru živi tek između 5-6 hiljada, od 20 i više hiljada koliko ih je bilo prije rata i oni danas trpe različite nepravde, počev od toga da od rata naovamo u Mostaru i Hercegovini (HNK) nisu definirani kao konstitutivan narod, čemu se sve protekle godine protivi Čovićev HDZ. U toku predizborne kampanje prošle jeseni, slušali smo o formiranju autentične Srpske liste koja je trebala okupiti ne samo autentične stanovnike, nego i zainteresovati mostarsku dijasporu rasutu diljem Srbije i svijeta. Nažalost, izborni rezultat (jedna pozicija u Gradskom vijeću, od četiri moguće) bio je puno skromniji od očekivanog i objektivno mogućeg. Dijelim mišljenja mojih sugrađana, pa i među Srbima, da se izborni sunovrat dogodio poslije neočekivanog dolaska i to u tandemu Milorad Dodik – Mirko Šarović, koji su mostarske Srbe privolili da se priklone zajedničkoj listi pod okriljem SNSD-SDS. To je obilato podržala mostarska Eparhija i starješinstvo SPC-a. Mislim da je dobro što su mostarski Srbi zauzeli sve četiri pozicije, a tri vijećnička mandata za njih osvojena su na listama SDP-a, Naše stranke i Koalicije za Mostar. Čestitka premijerke Brnabić, uz  vatromet kojim je u dvorištu Saborne pravoslavne crkve proslavljena pobjeda ,,autentične srpske liste”, i nije baš za posebno isticanje i aplauze. A od  Dodika i Šarovića, o izbornom debaklu njihovih stranaka u Mostaru i činjenici da nisu uspjeli animirati ni mostarske, a kamoli Srbe u raseljanju, još nismo čuli objektivno tumačenje.

MONITOR:  Neki od posmatrača ovih izbora smatraju da je od teksta sporazuma iz juna do rezultata izbora, sve išlo u prilog političke opcije Dragana Čovića i nastavka pritisaka u pravcu formiranja trećeg entiteta, čak i „ćutanje“ Milorada Dodika. Koliko će to imati uticaja na planirane reforme Ustava BiH?

BEHRAM: Svi potezi koje vuku Dragan Čović i HDZ, podržani od HNS-a (Hrvatski narodni sabor), imaju otvorenu podršku Milorada Dodika i SNSD-a. Njihov savez je čvrst i neupitan, po jasnom, objelodanjenom programu. Pojednostavljeno, to znači – nemojmo govoriti o povratku Hrvata u Banjaluku i RS, nemojte dovoditi u pitanje RS, a mi ćemo podržavati izmjene Izbornog zakona BiH i sve vaše zahtjeve na način da HDZ izbori treći entitet. SDA na čelu sa Bakirom Izetbegovićem svojim stavovima i potezima tjera vodu na HDZ-ov mlin. Godinama je hranio  Čovićevu imaginaciju i opsjednutost trećim entitetom ovjeravajući sve njegove poteze u Mostaru u kome su, voljom i naklonošću SDA, čak i svi detašmani i predstavništva državnog i federalog značaja prepuštena HDZ-u.  Pod pritiskom bh-javnosti koja vidi nove korake ka rasturanju države, Izetbegović je u zadnjih godinu dana reterirao. Odbrana evropskih načela, kontra prevaziđenih i retrogradnih pristupa, mogao bi biti prvi veliki ispit Mostaraca.

 

Ozbiljna krađa izborne volje

MONITOR:  Konačni rezultati CIK BIH stigli su tek 19.januara, pred sam kraj zakonom propisanog roka. Neki od učesnika izbora su i dalje nezadovoljni. Kako je moguće da dođe do toliko nepravilnosti uprkos velikom broju posmatrača?

BEHRAM: Dogodila se ozbiljna krađa izborne volje Mostaraca. To se događalo nakon  zatvaranja birališta, nakon čega su na scenu stupili vješti maheri iz lokalnih i gradskih izbornih komisija dopisujući privilegovanim pojedincima čak stoprocentan učinak u preferencijalnim glasovima: čelnici SDA i SBB u Mostaru (Salem Marić i Anel Kljako), dok je HDZ-ova struktura u izbornim komisijama sa dopisivanjem preferencijalnih glasova ,,pogurala” dr Maria Kordića, HDZ-ovog nosioca stranačke liste i kandidata za gradonačelnika Mostara. Sve o izbornim krađama bilo je bjelodano, službeno registrovano, te potom prijavljeno CIK-u, uz krivične prijave i traženja da se u cijelu priču uključe policijske agencije i istražna tužilaštva. Mediji su citirali odredbe Krivičnog zakona. Međutim, priča o teškim mostarskim izbornim prevarama brzopotezno je zataškama i ugašena. Istina, pod pritiskom stranaka koje su smatrale da su kod prebrojavanja glasova oštećene, kao i propitkivanju medija i javnosti, CIK je čak naložila novo brojanje glasova. Nakon što su sumnje i prigovori potvrđeni, manje-više na svakom od biračkih mjesta, i kad su uslijedili energični zahtjevi da se izvrši ponovno brojanje glasova na svim biračkim mjestima, uslijedila je vrlo upitna odluka CIK-a, ,,ovjerena” prethodno zaključkom Suda BiH: odbacuju se prigovori čak tri političke stranke i neće biti ponavljanja brojanja glasova na svim biračkim mjestima. Na primjeru Mostara svjesno je ignorisan ranije spominjani princip ,,plodova otrovnog stabla” i sve su prilike da će ti plodovi nakon prerade dovesti do ,,još većeg trovanja” u bliskoj budućnosti.

 

Možda možemo govoriti o okretanju stranice  za BiH i  Balkan

MONITOR:  Visoki predstavnik, Valentin Incko, kritikuje ponašanje stranaka i lidera, ali ne koristi svoja ovlašćenja. Ipak, on je skoro naveo da su SAD i Nemačka tražile da se pribjegne i Bonskim ovlašćenjima. Ako je tačno da se međunarodna zajednica priprema da upotrijebi svoja ovlašćenja u BiH, koliko će to uticati na izbor novog visokog predstavnika?

BEHRAM: Ukoliko su tačne informacije da bi Valentin Incko mogao prepustiti poziciju visokog predstavnika u BiH, navodno njemačkom diplomati Kristjianu Šmitu, to bi trebalo pozdraviti. Incko je  godinama u BiH prisutan kao posmatrač i izvjestitelj međunarodne zajednice o stanju više nego što je pokazivao ozbiljniju ulogu autentičnog zaštitnika Dejtonskog mirovnog projekta i Ustava. On je u više navrata objašnjavao zbog čega ne koristi takozvane Bosne ovlasti. ,,Nemam podršku PIK-a”, otvoreno je rekao prije neki dan, pri čemu je sada bjelodano da Rusija nije jedina u Vijeću za implementaciju mira koja se protivi posezanju za takvom mjerom. Incko je rekao i da ima osjećaj da se – na neki način, raniji generalni stav međunarodne zajednice promijenio i da se stvari u BiH moraju odvijati prema jasnom kursu. Ukoliko Njemačka  želi predvoditi procese u BiH i na Balkanu, a čini se da želi, trebali bismo znati u kom smjeru, sa kakvim zadatkom, ciljevima i ovlaštenjima dolazi novi čovjek na poziciju visokog predstavnika. Koliko sam mogao da shvatim, u telefonskom razgovoru kancelarke Merkel koji je prije par dana obavila sa američkim predsjednikom Bajdenom, među prioritetnim pitanjima koje Amerika izdvaja na svjetskoj razini je i Balkan. Ukoliko takav pristup prihvati i Evropa, možda bismo mogli govoriti i o okretanju nove stranice, ne samo u BiH i za BiH, nego i za region Zapadnog Balkana u cjelini.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo