INTERVJU
ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Mostar prvi put dobio neku vrstu alternative

Ukoliko SDP, Naša stranka i PMP budu dosljedne da će insistirati na velikoj inventuri i reviziji trošenja narodnog novca u proteklim godinama, već takav zahtjev potvrđuje koliko je Mostar na dobitku njihovim izlaskom na političku pozornicu
MONITOR: U Mostaru su 20-og decembra održani lokalni izbori, poslije 12 godina. Ipak, bilo je dosta onih koji su imali zamjerke na dogovor iz juna 2020, kao i na reprezentativnost onih koji su u njemu učestvovali u ime Mostara?
BEHRAM: Mostar je izbore gledao sa nadom i očekivanjem da će, konačno, poslije dugih 12 godina pokradene demokratije na obalama Neretve, prodisati punim plućima i da će se konačno početi oslobađati surovih sintagmi ,,vječitog grada slučaja” i ,,bauka mostarizacije” koji prijeti cijeloj BiH a koje ga prate, bezmalo, četvrt vijeka. Na mostarske izbore se gledalo i kao na odabir između kontinuiteta vlasti i novih mogućnosti koje nude novoprobuđene građanske političke opcije. Nažalost, birači u Mostaru su se premoćnom većinom priklonili istim nacionalnim strankama i nacionalisitčkim politikama koje Mostar drže taocima zamrznutog konflikta još od 90-ih. Mostar je na kraju rata 90-ih godina ostao bez najmanje 30 hiljada svojih prijeratnih stanovnika koje je talas agresije razjurio po svijetu. Iz ciklusa u ciklus, sve ih je manje, veliki broj njih tek nominalno žive u Mostaru i imaju lične karte, a godinama žive u zemljama izvan BiH sa dolascima u Mostar jednom godišnje. Nema sumnje da se radi o truloj političkoj nagodbi između dvije stranke da su (konačno) saglasni za održavanje lokalnih izbora u Mostaru.
MONITOR: Prema konačnim rezultatima HDZ je ostao prvorangiran sa 13 mandata u Gradskom vijeću. Kakve su šanse da njihov kandidat za gradonačelnika Mostara, Mario Kordić, to i postane?
BEHRAM: Mostar primjenjuje izborna pravila koja je 2004. godine, zajedno sa nametnutim Statutom grada, instalirao Pedi Ešdaun, tako da niti jedna etnička grupacija – čak bez obzira na izbornu volju birača, nema prevagu u strukturi Vijeća. Od ukupno 35 vijećnika u Gradskom vijeću, po 15 mjesta zauzimaju izabrani vijećnici iz reda Hrvata i Bošnjaka, četiri mjesta popunjavaju vijećnici iz reda Srba, dok jedna stolica pripada vijećniku iz reda ostalih. Rezultati ovih izbora su, uglavnom, potvrdili takve principe. Niti jedna etnička grupa neće imati priliku da sama izabere gradonačelnika, imajući u vidu da su u prva dva kruga glasanja za izbor potrebne 24 ruke. Tek u trećem krugu glasanja, biće potrebna samo prosta većina vijećnika – 18 ruku vijećnika, na što sada ciljaju i HDZ i SDA. To praktično znači da ni HDZ, a niti SDA sa Koalicijom za Mostar, nisu u prilici da same odlučuju o gradonačelniku. U Mostaru je mnogo onih koji misle da je realnija obnova nekog pomirljivog saveza HDZ-SDA.
MONITOR: Da li je Mostar toliko podijeljen kao što pokazuju izborni rezultati? Šta mislite o rezultatu BH bloka i Prve mostarske partije kao „građanske opcije“, koji zajedno imaju sedam odbornika?
BEHRAM: Mostar jeste podijeljen grad – dijelili su ga iza rata interesno i HDZ i SDA, utemeljujući paralelne institucije i strukture gdje je god to bilo moguće. Od 90-ih naovamo, pod istim – mostarskim nebom, praktično, funkcioniraju i razvijaju se zasebno dva paralelna grada sa svim pratećim funkcijama. Kada je riječ o BH Bloku (SDP i Naša stranka), podržanom još od Prve mostarske partije (PMP), sa 7 viječničkih mandata u Gradskom vijeću mogu biti i te kako glasan, autentičan i koristan korektiv vladajućoj garniture. Ovo je prvi put da je Mostar dobio neku vrstu alternative dajući podršku strankama liberalno-građanske provenijencije. Hoće li se BH Blok uzdržati od ponuda da uđu u vlast, tek treba vidjeti, ali bi njihova opoziciona uloga mogla pomoći ozdravljenju i unapređenju mostarske izborne scene. Ukoliko SDP, Naša stranka i PMP budu dosljedne, pa ostanu pri stavu da će bez oklijevanja i odmah po utemeljenju Gradskog vijeća insistirati na velikoj inventuri i reviziji trošenja narodnog novca u proteklim godinama, već takav zahtjev potvrđuje koliko je Mostar na dobitku njihovim izlaskom na političku pozornicu.
MONITOR: Kakav je položaj „trećeg konstitutivnog naroda“ u gradu Mostaru danas i ima li Srba i u „građanskom bloku“ mostarskih stranaka?
BEHRAM: Priča o mostarskim Srbima zaslužuje posebnu pažnju, imajući u vidu da ih danas u Mostaru živi tek između 5-6 hiljada, od 20 i više hiljada koliko ih je bilo prije rata i oni danas trpe različite nepravde, počev od toga da od rata naovamo u Mostaru i Hercegovini (HNK) nisu definirani kao konstitutivan narod, čemu se sve protekle godine protivi Čovićev HDZ. U toku predizborne kampanje prošle jeseni, slušali smo o formiranju autentične Srpske liste koja je trebala okupiti ne samo autentične stanovnike, nego i zainteresovati mostarsku dijasporu rasutu diljem Srbije i svijeta. Nažalost, izborni rezultat (jedna pozicija u Gradskom vijeću, od četiri moguće) bio je puno skromniji od očekivanog i objektivno mogućeg. Dijelim mišljenja mojih sugrađana, pa i među Srbima, da se izborni sunovrat dogodio poslije neočekivanog dolaska i to u tandemu Milorad Dodik – Mirko Šarović, koji su mostarske Srbe privolili da se priklone zajedničkoj listi pod okriljem SNSD-SDS. To je obilato podržala mostarska Eparhija i starješinstvo SPC-a. Mislim da je dobro što su mostarski Srbi zauzeli sve četiri pozicije, a tri vijećnička mandata za njih osvojena su na listama SDP-a, Naše stranke i Koalicije za Mostar. Čestitka premijerke Brnabić, uz vatromet kojim je u dvorištu Saborne pravoslavne crkve proslavljena pobjeda ,,autentične srpske liste”, i nije baš za posebno isticanje i aplauze. A od Dodika i Šarovića, o izbornom debaklu njihovih stranaka u Mostaru i činjenici da nisu uspjeli animirati ni mostarske, a kamoli Srbe u raseljanju, još nismo čuli objektivno tumačenje.
MONITOR: Neki od posmatrača ovih izbora smatraju da je od teksta sporazuma iz juna do rezultata izbora, sve išlo u prilog političke opcije Dragana Čovića i nastavka pritisaka u pravcu formiranja trećeg entiteta, čak i „ćutanje“ Milorada Dodika. Koliko će to imati uticaja na planirane reforme Ustava BiH?
BEHRAM: Svi potezi koje vuku Dragan Čović i HDZ, podržani od HNS-a (Hrvatski narodni sabor), imaju otvorenu podršku Milorada Dodika i SNSD-a. Njihov savez je čvrst i neupitan, po jasnom, objelodanjenom programu. Pojednostavljeno, to znači – nemojmo govoriti o povratku Hrvata u Banjaluku i RS, nemojte dovoditi u pitanje RS, a mi ćemo podržavati izmjene Izbornog zakona BiH i sve vaše zahtjeve na način da HDZ izbori treći entitet. SDA na čelu sa Bakirom Izetbegovićem svojim stavovima i potezima tjera vodu na HDZ-ov mlin. Godinama je hranio Čovićevu imaginaciju i opsjednutost trećim entitetom ovjeravajući sve njegove poteze u Mostaru u kome su, voljom i naklonošću SDA, čak i svi detašmani i predstavništva državnog i federalog značaja prepuštena HDZ-u. Pod pritiskom bh-javnosti koja vidi nove korake ka rasturanju države, Izetbegović je u zadnjih godinu dana reterirao. Odbrana evropskih načela, kontra prevaziđenih i retrogradnih pristupa, mogao bi biti prvi veliki ispit Mostaraca.
Ozbiljna krađa izborne volje
MONITOR: Konačni rezultati CIK BIH stigli su tek 19.januara, pred sam kraj zakonom propisanog roka. Neki od učesnika izbora su i dalje nezadovoljni. Kako je moguće da dođe do toliko nepravilnosti uprkos velikom broju posmatrača?
BEHRAM: Dogodila se ozbiljna krađa izborne volje Mostaraca. To se događalo nakon zatvaranja birališta, nakon čega su na scenu stupili vješti maheri iz lokalnih i gradskih izbornih komisija dopisujući privilegovanim pojedincima čak stoprocentan učinak u preferencijalnim glasovima: čelnici SDA i SBB u Mostaru (Salem Marić i Anel Kljako), dok je HDZ-ova struktura u izbornim komisijama sa dopisivanjem preferencijalnih glasova ,,pogurala” dr Maria Kordića, HDZ-ovog nosioca stranačke liste i kandidata za gradonačelnika Mostara. Sve o izbornim krađama bilo je bjelodano, službeno registrovano, te potom prijavljeno CIK-u, uz krivične prijave i traženja da se u cijelu priču uključe policijske agencije i istražna tužilaštva. Mediji su citirali odredbe Krivičnog zakona. Međutim, priča o teškim mostarskim izbornim prevarama brzopotezno je zataškama i ugašena. Istina, pod pritiskom stranaka koje su smatrale da su kod prebrojavanja glasova oštećene, kao i propitkivanju medija i javnosti, CIK je čak naložila novo brojanje glasova. Nakon što su sumnje i prigovori potvrđeni, manje-više na svakom od biračkih mjesta, i kad su uslijedili energični zahtjevi da se izvrši ponovno brojanje glasova na svim biračkim mjestima, uslijedila je vrlo upitna odluka CIK-a, ,,ovjerena” prethodno zaključkom Suda BiH: odbacuju se prigovori čak tri političke stranke i neće biti ponavljanja brojanja glasova na svim biračkim mjestima. Na primjeru Mostara svjesno je ignorisan ranije spominjani princip ,,plodova otrovnog stabla” i sve su prilike da će ti plodovi nakon prerade dovesti do ,,još većeg trovanja” u bliskoj budućnosti.
Možda možemo govoriti o okretanju stranice za BiH i Balkan
MONITOR: Visoki predstavnik, Valentin Incko, kritikuje ponašanje stranaka i lidera, ali ne koristi svoja ovlašćenja. Ipak, on je skoro naveo da su SAD i Nemačka tražile da se pribjegne i Bonskim ovlašćenjima. Ako je tačno da se međunarodna zajednica priprema da upotrijebi svoja ovlašćenja u BiH, koliko će to uticati na izbor novog visokog predstavnika?
BEHRAM: Ukoliko su tačne informacije da bi Valentin Incko mogao prepustiti poziciju visokog predstavnika u BiH, navodno njemačkom diplomati Kristjianu Šmitu, to bi trebalo pozdraviti. Incko je godinama u BiH prisutan kao posmatrač i izvjestitelj međunarodne zajednice o stanju više nego što je pokazivao ozbiljniju ulogu autentičnog zaštitnika Dejtonskog mirovnog projekta i Ustava. On je u više navrata objašnjavao zbog čega ne koristi takozvane Bosne ovlasti. ,,Nemam podršku PIK-a”, otvoreno je rekao prije neki dan, pri čemu je sada bjelodano da Rusija nije jedina u Vijeću za implementaciju mira koja se protivi posezanju za takvom mjerom. Incko je rekao i da ima osjećaj da se – na neki način, raniji generalni stav međunarodne zajednice promijenio i da se stvari u BiH moraju odvijati prema jasnom kursu. Ukoliko Njemačka želi predvoditi procese u BiH i na Balkanu, a čini se da želi, trebali bismo znati u kom smjeru, sa kakvim zadatkom, ciljevima i ovlaštenjima dolazi novi čovjek na poziciju visokog predstavnika. Koliko sam mogao da shvatim, u telefonskom razgovoru kancelarke Merkel koji je prije par dana obavila sa američkim predsjednikom Bajdenom, među prioritetnim pitanjima koje Amerika izdvaja na svjetskoj razini je i Balkan. Ukoliko takav pristup prihvati i Evropa, možda bismo mogli govoriti i o okretanju nove stranice, ne samo u BiH i za BiH, nego i za region Zapadnog Balkana u cjelini.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava
MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?
RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.
Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.
MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?
RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.
Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana
MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?
PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.
Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.
Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.
MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?
PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)
Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast
MONITOR: Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?
VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.
Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.
Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi, možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.
Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.
MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?
VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.
Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.
MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?
VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.
Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?
MONITOR: Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha – od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.
Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.
Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.
MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?
VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima Vlade.
Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.
Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.
MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?
VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.
MONITOR: Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?
VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.
MONITOR: Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?
VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.
Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.
Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.
Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali