Povežite se sa nama

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Mostar prvi put dobio neku vrstu alternative

Objavljeno prije

na

Ukoliko SDP, Naša stranka i PMP budu dosljedne da će insistirati na velikoj inventuri i reviziji trošenja narodnog novca u proteklim godinama, već takav zahtjev potvrđuje koliko je Mostar na dobitku njihovim izlaskom na političku pozornicu

 

MONITOR: U  Mostaru su  20-og decembra održani  lokalni izbori, poslije   12 godina. Ipak, bilo je dosta onih koji su imali zamjerke na dogovor iz juna 2020, kao i na reprezentativnost onih koji su u njemu učestvovali u ime Mostara?

BEHRAM:  Mostar je izbore  gledao sa nadom i očekivanjem da će, konačno, poslije dugih 12 godina pokradene demokratije na obalama Neretve, prodisati punim plućima i da će se  konačno početi oslobađati surovih sintagmi ,,vječitog grada slučaja” i ,,bauka mostarizacije” koji prijeti cijeloj BiH a koje ga prate, bezmalo, četvrt vijeka. Na mostarske izbore se gledalo i kao na odabir između kontinuiteta vlasti i novih mogućnosti koje nude novoprobuđene građanske političke opcije. Nažalost, birači u Mostaru su se premoćnom većinom priklonili istim nacionalnim strankama i nacionalisitčkim politikama koje Mostar drže taocima zamrznutog konflikta još od 90-ih. Mostar je na kraju rata 90-ih godina ostao bez najmanje 30 hiljada svojih prijeratnih stanovnika koje je talas agresije razjurio po svijetu. Iz ciklusa u ciklus, sve ih je manje, veliki broj njih tek nominalno žive u Mostaru i imaju lične karte, a  godinama žive u zemljama izvan BiH sa dolascima u Mostar jednom godišnje. Nema sumnje da se radi o truloj političkoj nagodbi između dvije stranke da su (konačno) saglasni za održavanje lokalnih izbora u Mostaru.

MONITOR:  Prema konačnim rezultatima HDZ je ostao prvorangiran  sa 13 mandata u Gradskom vijeću. Kakve su šanse da njihov kandidat za gradonačelnika Mostara, Mario Kordić, to i postane?

BEHRAM: Mostar primjenjuje izborna pravila koja je 2004. godine, zajedno sa nametnutim Statutom grada, instalirao Pedi Ešdaun, tako da niti jedna etnička grupacija – čak bez obzira na izbornu volju birača, nema prevagu u strukturi Vijeća. Od ukupno 35 vijećnika u Gradskom vijeću, po 15 mjesta zauzimaju izabrani vijećnici iz reda Hrvata i Bošnjaka, četiri mjesta popunjavaju vijećnici iz reda Srba, dok jedna stolica pripada vijećniku iz reda ostalih. Rezultati ovih izbora su, uglavnom, potvrdili takve principe. Niti jedna etnička grupa neće imati priliku da sama izabere gradonačelnika, imajući u vidu da su u prva dva kruga glasanja za izbor potrebne 24 ruke. Tek u trećem krugu glasanja, biće potrebna samo prosta većina vijećnika – 18 ruku vijećnika, na što sada ciljaju i HDZ i SDA. To praktično znači da ni HDZ, a niti SDA sa Koalicijom za Mostar, nisu u prilici da same odlučuju o gradonačelniku. U Mostaru je mnogo onih koji misle da je realnija obnova nekog pomirljivog saveza HDZ-SDA.

MONITOR:  Da li je Mostar  toliko podijeljen kao što pokazuju izborni rezultati? Šta  mislite o rezultatu BH bloka i Prve mostarske partije kao „građanske opcije“, koji zajedno imaju sedam odbornika?

BEHRAM: Mostar jeste podijeljen grad – dijelili su ga iza rata interesno i HDZ i SDA, utemeljujući paralelne institucije i strukture gdje je god to bilo moguće. Od 90-ih naovamo, pod istim – mostarskim nebom, praktično, funkcioniraju i razvijaju se zasebno dva paralelna grada sa svim pratećim funkcijama. Kada je riječ o BH Bloku (SDP i Naša stranka), podržanom još od Prve mostarske partije (PMP), sa 7 viječničkih mandata u Gradskom vijeću mogu biti i te kako glasan, autentičan i koristan korektiv vladajućoj garniture. Ovo je prvi put da je Mostar dobio neku vrstu alternative dajući podršku strankama liberalno-građanske provenijencije. Hoće li se BH Blok uzdržati od ponuda da uđu u vlast, tek treba vidjeti, ali bi njihova opoziciona uloga mogla pomoći ozdravljenju i unapređenju mostarske izborne scene. Ukoliko SDP, Naša stranka i PMP budu dosljedne, pa ostanu pri stavu da će bez oklijevanja i odmah po utemeljenju Gradskog vijeća insistirati na velikoj inventuri i reviziji trošenja narodnog novca u proteklim godinama, već takav zahtjev potvrđuje koliko je Mostar na dobitku njihovim izlaskom na političku pozornicu.

MONITOR:  Kakav je položaj „trećeg konstitutivnog naroda“ u gradu Mostaru danas i ima li Srba i u „građanskom bloku“ mostarskih stranaka?

BEHRAM: Priča o mostarskim Srbima zaslužuje posebnu pažnju, imajući u vidu da ih danas u Mostaru živi tek između 5-6 hiljada, od 20 i više hiljada koliko ih je bilo prije rata i oni danas trpe različite nepravde, počev od toga da od rata naovamo u Mostaru i Hercegovini (HNK) nisu definirani kao konstitutivan narod, čemu se sve protekle godine protivi Čovićev HDZ. U toku predizborne kampanje prošle jeseni, slušali smo o formiranju autentične Srpske liste koja je trebala okupiti ne samo autentične stanovnike, nego i zainteresovati mostarsku dijasporu rasutu diljem Srbije i svijeta. Nažalost, izborni rezultat (jedna pozicija u Gradskom vijeću, od četiri moguće) bio je puno skromniji od očekivanog i objektivno mogućeg. Dijelim mišljenja mojih sugrađana, pa i među Srbima, da se izborni sunovrat dogodio poslije neočekivanog dolaska i to u tandemu Milorad Dodik – Mirko Šarović, koji su mostarske Srbe privolili da se priklone zajedničkoj listi pod okriljem SNSD-SDS. To je obilato podržala mostarska Eparhija i starješinstvo SPC-a. Mislim da je dobro što su mostarski Srbi zauzeli sve četiri pozicije, a tri vijećnička mandata za njih osvojena su na listama SDP-a, Naše stranke i Koalicije za Mostar. Čestitka premijerke Brnabić, uz  vatromet kojim je u dvorištu Saborne pravoslavne crkve proslavljena pobjeda ,,autentične srpske liste”, i nije baš za posebno isticanje i aplauze. A od  Dodika i Šarovića, o izbornom debaklu njihovih stranaka u Mostaru i činjenici da nisu uspjeli animirati ni mostarske, a kamoli Srbe u raseljanju, još nismo čuli objektivno tumačenje.

MONITOR:  Neki od posmatrača ovih izbora smatraju da je od teksta sporazuma iz juna do rezultata izbora, sve išlo u prilog političke opcije Dragana Čovića i nastavka pritisaka u pravcu formiranja trećeg entiteta, čak i „ćutanje“ Milorada Dodika. Koliko će to imati uticaja na planirane reforme Ustava BiH?

BEHRAM: Svi potezi koje vuku Dragan Čović i HDZ, podržani od HNS-a (Hrvatski narodni sabor), imaju otvorenu podršku Milorada Dodika i SNSD-a. Njihov savez je čvrst i neupitan, po jasnom, objelodanjenom programu. Pojednostavljeno, to znači – nemojmo govoriti o povratku Hrvata u Banjaluku i RS, nemojte dovoditi u pitanje RS, a mi ćemo podržavati izmjene Izbornog zakona BiH i sve vaše zahtjeve na način da HDZ izbori treći entitet. SDA na čelu sa Bakirom Izetbegovićem svojim stavovima i potezima tjera vodu na HDZ-ov mlin. Godinama je hranio  Čovićevu imaginaciju i opsjednutost trećim entitetom ovjeravajući sve njegove poteze u Mostaru u kome su, voljom i naklonošću SDA, čak i svi detašmani i predstavništva državnog i federalog značaja prepuštena HDZ-u.  Pod pritiskom bh-javnosti koja vidi nove korake ka rasturanju države, Izetbegović je u zadnjih godinu dana reterirao. Odbrana evropskih načela, kontra prevaziđenih i retrogradnih pristupa, mogao bi biti prvi veliki ispit Mostaraca.

 

Ozbiljna krađa izborne volje

MONITOR:  Konačni rezultati CIK BIH stigli su tek 19.januara, pred sam kraj zakonom propisanog roka. Neki od učesnika izbora su i dalje nezadovoljni. Kako je moguće da dođe do toliko nepravilnosti uprkos velikom broju posmatrača?

BEHRAM: Dogodila se ozbiljna krađa izborne volje Mostaraca. To se događalo nakon  zatvaranja birališta, nakon čega su na scenu stupili vješti maheri iz lokalnih i gradskih izbornih komisija dopisujući privilegovanim pojedincima čak stoprocentan učinak u preferencijalnim glasovima: čelnici SDA i SBB u Mostaru (Salem Marić i Anel Kljako), dok je HDZ-ova struktura u izbornim komisijama sa dopisivanjem preferencijalnih glasova ,,pogurala” dr Maria Kordića, HDZ-ovog nosioca stranačke liste i kandidata za gradonačelnika Mostara. Sve o izbornim krađama bilo je bjelodano, službeno registrovano, te potom prijavljeno CIK-u, uz krivične prijave i traženja da se u cijelu priču uključe policijske agencije i istražna tužilaštva. Mediji su citirali odredbe Krivičnog zakona. Međutim, priča o teškim mostarskim izbornim prevarama brzopotezno je zataškama i ugašena. Istina, pod pritiskom stranaka koje su smatrale da su kod prebrojavanja glasova oštećene, kao i propitkivanju medija i javnosti, CIK je čak naložila novo brojanje glasova. Nakon što su sumnje i prigovori potvrđeni, manje-više na svakom od biračkih mjesta, i kad su uslijedili energični zahtjevi da se izvrši ponovno brojanje glasova na svim biračkim mjestima, uslijedila je vrlo upitna odluka CIK-a, ,,ovjerena” prethodno zaključkom Suda BiH: odbacuju se prigovori čak tri političke stranke i neće biti ponavljanja brojanja glasova na svim biračkim mjestima. Na primjeru Mostara svjesno je ignorisan ranije spominjani princip ,,plodova otrovnog stabla” i sve su prilike da će ti plodovi nakon prerade dovesti do ,,još većeg trovanja” u bliskoj budućnosti.

 

Možda možemo govoriti o okretanju stranice  za BiH i  Balkan

MONITOR:  Visoki predstavnik, Valentin Incko, kritikuje ponašanje stranaka i lidera, ali ne koristi svoja ovlašćenja. Ipak, on je skoro naveo da su SAD i Nemačka tražile da se pribjegne i Bonskim ovlašćenjima. Ako je tačno da se međunarodna zajednica priprema da upotrijebi svoja ovlašćenja u BiH, koliko će to uticati na izbor novog visokog predstavnika?

BEHRAM: Ukoliko su tačne informacije da bi Valentin Incko mogao prepustiti poziciju visokog predstavnika u BiH, navodno njemačkom diplomati Kristjianu Šmitu, to bi trebalo pozdraviti. Incko je  godinama u BiH prisutan kao posmatrač i izvjestitelj međunarodne zajednice o stanju više nego što je pokazivao ozbiljniju ulogu autentičnog zaštitnika Dejtonskog mirovnog projekta i Ustava. On je u više navrata objašnjavao zbog čega ne koristi takozvane Bosne ovlasti. ,,Nemam podršku PIK-a”, otvoreno je rekao prije neki dan, pri čemu je sada bjelodano da Rusija nije jedina u Vijeću za implementaciju mira koja se protivi posezanju za takvom mjerom. Incko je rekao i da ima osjećaj da se – na neki način, raniji generalni stav međunarodne zajednice promijenio i da se stvari u BiH moraju odvijati prema jasnom kursu. Ukoliko Njemačka  želi predvoditi procese u BiH i na Balkanu, a čini se da želi, trebali bismo znati u kom smjeru, sa kakvim zadatkom, ciljevima i ovlaštenjima dolazi novi čovjek na poziciju visokog predstavnika. Koliko sam mogao da shvatim, u telefonskom razgovoru kancelarke Merkel koji je prije par dana obavila sa američkim predsjednikom Bajdenom, među prioritetnim pitanjima koje Amerika izdvaja na svjetskoj razini je i Balkan. Ukoliko takav pristup prihvati i Evropa, možda bismo mogli govoriti i o okretanju nove stranice, ne samo u BiH i za BiH, nego i za region Zapadnog Balkana u cjelini.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo