FOKUS
AMFILOHIJE I ĐUKANOVIĆ STRATEŠKI PARTNERI: Perfekt tajming

Političar u mantiji. Jedan od najeksponiranijih protagonista etničkog i klerikalnog nacionalizma, takozvanog etnofiletizma. Veleposjednik. Uzurpator oko šest stotina crnogorskih crkava i manastira. Neimar koji samovoljno preuređuje i gradi crkve širom Crne Gore u svetosavskom stilu. Propovijedi su mu najčešće bogato začinjene govorom mržnje o Crnogorcima i svima koji nisu Srbi. Kolekcionar brojnih titula: mitropolit SPC, arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog…
Sve to i još ponešto je mitropolit Amfilohije, koji je prije skoro tri decenije došao u rodnu Crnu Goru. Neupućeni bi zaključili, sudeći prema njegovom minulom radu, da je Crna Gora najdemokratskija zemlja na planeti, a sloboda govora na fantastičnom nivou.
A kako mu to sve polazi za rukom? Vrlo jednostavno. On je dugogodišnji strateški partner gospodara svega i svačega u Crnoj Gori Mila Đukanovića! Ponekad plane njihov ljuti međusobni verbalni boj ali to je predstava za lakomislene. Redovno je iscenirana kada to odgovara i Đukanoviću i Amfilohiju. Kao prošlonedjeljna.
,,Ima dosta Crnogoraca koji misle da su Crnogorci samo zato što su rođeni u Crnoj Gori… Misle da su Crnogorci samo zato što su se, kao i volovi, rodili u Crnoj Gori. Nisu to Crnogorci”, besjedio je mitropolit na liturgiji koju je 19. septembra služio u Cetinjskom manastiru.
Nakon što su uslijedila brojna reagovanja, Amfilohije se dva dana kasnije igrao riječima i propovijedao kako treba protumačiti ,,da su i volovi rođeni u Crnoj Gori pa nisu Crnogorci”. Mislio je na nekrštene građane Crne Gore! Tako je ovim uputstvom uvrijedio i pripadnike islamske vjeroispovijesti i ateiste. Oni koji malo duže pamte tome se ne čude. Ranije je Crnogorce nazivao komunističkim nakotom, kopiladima, prokletima, pasjom vjerom, satanom…
Povodom Amfilohijevih najnovijih uzleta, Demokratska partija socijalista primijetila je da je mitropolitu Amfilohiju odavno veoma blisko miješanje u politiku. I preporučila mu da se ,,drži crkve, vjere i poslova koji mu pripadaju u tom djelokrugu”. Mora da će se tome povinovati kao i poslije ranijih verbalnih ratova sa Đukanovićem.
Reagovala je i Socijaldemokratska partija. Iz Crnogorsko-njemačkog udruženja MonteKeln pitali su crnogorsku vlast: ,,Mi smo zabrinuti što u našoj domovini neko smije i može javno da omalovažava pojedince, vjernike, vjerske skupine i cijele nacije. Ko je njemu to dozvolio?!”. Crnogorska vlast, a da ko.
„Kad hoćeš neki narod da ubiješ – ubij mu pamćenje!” Sa tom svojom jedanaestom zapoviješću, objavljenom krajem 1990. godine, Amfilohije je započeo svoju misiju sve sjedeći na tronu svetog Petra Cetinjskog i uz blagoslov crnogorske vlasti. I iz istih stopa krenuo da zatire pamćenje crnogorskog naroda. Rječima i djelom.
S Amfilohijevim blagoslovom Cetinjskim manastirom šetali su Arkanovi „tigrovi”. Navraćali su i „frenkijevci”. Ratnih devedesetih bazao je hercegovačkim i ostalim ratištima da bodri na krvoproliće. Drugovao je sa Radovanom Karadžićem i Biljanom Plavšić, a Karadžić se, prema tvrdnjama iz Haškog tužilaštva, navodno skrivao u manastiru Ostrog.
Neometano je sijao nacionalnu i vjersku mržnju i razdore po Crnoj Gori. Rehabilitovao je četnike, za svece proglašavao ratne zločince, bio aktivan u odredu za rušenje Njegoševog mauzoleja… Crnu Goru naziva fildžan državom, jer se navodno odrekla granica iz vremena kralja Nikole. Pristalice Crnogorske pravoslavne crkve etiketira, kad god mu se prohtije, sektašima, crnolatinašima, raskolonicima, a poglavara CPC prevarantom koji se lažno predstavlja.
Prije tri godine iz crkve na Sinjajevini, Amfilohije se oglasio klasičnim govorom mržnje. Kazao je da su muslimani „lažni ljudi” koji su morali biti pobijeni u tzv. istrazi poturica. ,,Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uva u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu”, besjedio je Amfilohije.
Rifat Fejzić, reis IZ Crne Gore, zapitao se zašto se niko ne ograđuje od Amfilohijevih ekstremnih istupa. Amfilohije je dalje pod efektivnom zaštitom vlasti, kao da je mitropolit Demokratske partije socijalista.
Da mu se ne bi zamjerila vlast uredno odgađa i sopstvenu odluku o uklanjanju limene crkve sa Rumije, koja je postala primjer kako jedan osioni sveštenik može da se izruguje sa vjerskom tolerancijom u Crnoj Gori. Čak je i Milo Đukanović 2013. najavio da ,,svi nelegalno sagrađeni objekti u Crnoj Gori, a takva je i crkva na Rumiji, moraju da budu ili legalizovani ili uklonjeni”. Jedno su riječi drugo život. Monitor je davno pisao da su u zasađivanju limene crkve na Rumiji pomagali i pripadnicu crnogorske policije.
Amfilohije je svojevremeno Književnim novinama izjavio: „U istoriji nikad nije postojao crnogorski narod”. Nešto kasnije, u Politikinom svetu, oglasio se novim otkrićem: „Crnogorska nacija je izmišljena u Titovoj i Đilasovoj laboratoriji”. Prisvajao je crnogorske svece i prikazuje ih kao srpske. Naružio je arhitektonsku autentičnost i najvećoj crnogorskoj svetinji – manastiru Ostrog. I pretvorio ga u svratište osoba sumnjivih biografija. Amfilohije upravlja sa oko šest stotina manastira i crkava koji su oteti Crnogorskoj crkvi i Crnoj Gori dekretom kralja Aleksandra 1918. Na njegovo ime vode se ogromni i vrijedni kompleksi zemlje u Crnoj Gori.
Prema našim izvorima Amfilohije nikad nije uživao naročit ugled ni među visokim sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve. Njegov prethodnik, mitropolit Danilo Dajković, sedamdesetih godina poručio je Sinodu SPC: „Ili mi mičite Amfilohija, ili ću od vas odvojiti crkvu u Crnoj Gori!” Amfilohije je tada bio vikarni episkop na Cetinju.
Džaba. Više državno tužilaštvo pokrenulo je 20. januara 2011. godine prekršajni postupak protiv Amfilohija zbog govora mržnje. Taj sudski epilog se 19. novembra 2012. godine pred podgoričkim prekršajnim sudom završio sudskom opomenom. Sutkinja je bila Larisa Begović.
Potpredsjednik Građanskog pokreta URA Rade Bojović kazao je prije dvije godine da bi najbolje bilo da se Amfilohije i Đukanović povuku sa svojih prikovanih položaja jer bi time učinili najveću uslugu Crnoj Gori. ,,Riječ je o ličnostima koje najbolje simbolizuju višedecenijsko komercijalno i političko partnerstvo, kao i sporadična sporenja oko društvene moći i uticaja”, opisao ih je Bojović.
I Amfilohije je prije pet godina poručivao Đukanoviću: ,,Milo, vrijeme ti je da odeš s vlasti!” A gostujući na TV Vijesti prije tri godine pohvalio se: “Mene i Mila Đukanovića ‘nešto hoće’, pa zato tako dugo trajemo i vladamo”.
Prošle godine kleo je Đukanovića nakon odluke da Crna Gora pristupi NATO-u: ,,Ko ne bio vjeran Rusiji dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta od mene”. Prethodno je Đukanović za evropsko izdanje američkog portala Politiko optužio čelnike Mitropolije crnogorske da su ,,antidržavni element, potvrđeni protivnici crnogorske državnosti i nezavisnosti i glavni oslonac protivnicima NATO-a u Crnoj Gori”. Amfilohije je ipak čestitao Đukanoviću ulazak Crne Gore u NATO.
No ti toplo-hladni odnosi nisu smetali Vladi da pomogne izgradnju hrama SPC u Podgorici. A na desetogodišnjicu obnove samostalnosti Crne Gore Đukanović je optužio Srpsku pravoslavnu crkvu da je najveći protivnik njene nezavisnosti.
Pod pritiskom SPC Vlada je prije dvije godine donijela odluku da se produži javna rasprava o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Zakon još nije ugledao svjetlost dana. To je, izgleda, Vladi politički odgovaralo, pa je tako ispalo da su joj SPC i Amfilohije još jednom idealan i provjeren partner.
Amfilohije je dobio pohvale i od specijalnog tužioca Milivoja Katnića povodom navodnog državnog udara. Katnić je kazao da su ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović i mitropolit Amfilohije ,,opredeljujuće uticali da se građani ne okupe ispred Skupštine, kako se pakleni naum ne bi ostvario”.
Nacionalističku politiku Amfilohija Radovića osudio je i bivši gradonačelnik Beograda i čuveni arhitekta Bogdan Bogdanović 1993. godine: ,,Secite vi meni obe noge ako taj Amfilohije veruje u Boga”.
Amfilohija je ironično ovako opisao vladika hercegovački Georgije:
,,Amfilohije je devedeset devet posto Srbin i sto posto Crnogorac”.
Koliko je Đukanovićevo i Amfilohijevo strateško partnerstvo jako najbolje svjedoče vrijeme i društveni kontekst u kojem su povlačili poteze od obostrane koristi. Treba se samo sjetiti kako se biranim otrovnim rječnikom Amfilohije pojavio na protestima Demokratskog fronta . Veći poklon Đukanoviću nije mogao donijeti. Danas je Crna Gora u još dubljoj krizi. Đukanovićeva vlast i da hoće ne može riješiti ni jedan problem, a da tvorci krize ne ugroze vlastite interese. Odavno je svakome ovdje jasno da samo zajedništvo različitosti može srušiti ovaj režim. I evo Amfilohija da zagrmi – posije mržnju i strah među najranjivijima. Eto sad Đukanovića da ih brani od Amfilohija. Eto Srbima u Crnoj Gori Amfilohija da ih brani od svih ostalih koji žive sa njima. Suštinski, Amfilohije i Đukanović, čuvaju jedan drugom posao. U Crnoj Gori prekoračenih granica podjela obojica bi bili izlišni.
Miodrag Vlahović, jednim drugim povodom, izrekao je: ,,Perfect taiming, što bi rekli stari Crnogorci” . To slučajno, perfektno objašnjava prirodu odnosa dvojice ljudi koji se igraju sudbinom Crne Gore. Patrijarha partije i komesara u mantiji.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
FOKUS
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU1 sedmica
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno1 sedmica
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije