Povežite se sa nama

FOKUS

AMFILOHIJE I ĐUKANOVIĆ STRATEŠKI PARTNERI: Perfekt tajming

Objavljeno prije

na

Političar u mantiji. Jedan od najeksponiranijih protagonista etničkog i klerikalnog nacionalizma, takozvanog etnofiletizma. Veleposjednik. Uzurpator oko šest stotina crnogorskih crkava i manastira. Neimar koji samovoljno preuređuje i gradi crkve širom Crne Gore u svetosavskom stilu. Propovijedi su mu najčešće bogato začinjene govorom mržnje o Crnogorcima i svima koji nisu Srbi. Kolekcionar brojnih titula: mitropolit SPC, arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog…

Sve to i još ponešto je mitropolit Amfilohije, koji je prije skoro tri decenije došao u rodnu Crnu Goru. Neupućeni bi zaključili, sudeći prema njegovom minulom radu, da je Crna Gora najdemokratskija zemlja na planeti, a sloboda govora na fantastičnom nivou.

A kako mu to sve polazi za rukom? Vrlo jednostavno. On je dugogodišnji strateški partner gospodara svega i svačega u Crnoj Gori Mila Đukanovića! Ponekad plane njihov ljuti međusobni verbalni boj ali to je predstava za lakomislene. Redovno je iscenirana kada to odgovara i Đukanoviću i Amfilohiju. Kao prošlonedjeljna.

,,Ima dosta Crnogoraca koji misle da su Crnogorci samo zato što su rođeni u Crnoj Gori… Misle da su Crnogorci samo zato što su se, kao i volovi, rodili u Crnoj Gori. Nisu to Crnogorci”, besjedio je mitropolit na liturgiji koju je 19. septembra služio u Cetinjskom manastiru.

Nakon što su uslijedila brojna reagovanja, Amfilohije se dva dana kasnije igrao riječima i propovijedao kako treba protumačiti ,,da su i volovi rođeni u Crnoj Gori pa nisu Crnogorci”. Mislio je na nekrštene građane Crne Gore! Tako je ovim uputstvom uvrijedio i pripadnike islamske vjeroispovijesti i ateiste. Oni koji malo duže pamte tome se ne čude. Ranije je Crnogorce nazivao komunističkim nakotom, kopiladima, prokletima, pasjom vjerom, satanom…

Povodom Amfilohijevih najnovijih uzleta, Demokratska partija socijalista primijetila je da je mitropolitu Amfilohiju odavno veoma blisko miješanje u politiku. I preporučila mu da se ,,drži crkve, vjere i poslova koji mu pripadaju u tom djelokrugu”. Mora da će se tome povinovati kao i poslije ranijih verbalnih ratova sa Đukanovićem.

Reagovala je i Socijaldemokratska partija. Iz Crnogorsko-njemačkog udruženja MonteKeln pitali su crnogorsku vlast: ,,Mi smo zabrinuti što u našoj domovini neko smije i može javno da omalovažava pojedince, vjernike, vjerske skupine i cijele nacije. Ko je njemu to dozvolio?!”. Crnogorska vlast, a da ko.

„Kad hoćeš neki narod da ubiješ – ubij mu pamćenje!” Sa tom svojom jedanaestom zapoviješću, objavljenom krajem 1990. godine, Amfilohije je započeo svoju misiju sve sjedeći na tronu svetog Petra Cetinjskog i uz blagoslov crnogorske vlasti. I iz istih stopa krenuo da zatire pamćenje crnogorskog naroda. Rječima i djelom.

S Amfilohijevim blagoslovom Cetinjskim manastirom šetali su Arkanovi „tigrovi”. Navraćali su i „frenkijevci”. Ratnih devedesetih bazao je hercegovačkim i ostalim ratištima da bodri na krvoproliće. Drugovao je sa Radovanom Karadžićem i Biljanom Plavšić, a Karadžić se, prema tvrdnjama iz Haškog tužilaštva, navodno skrivao u manastiru Ostrog.

Neometano je sijao nacionalnu i vjersku mržnju i razdore po Crnoj Gori. Rehabilitovao je četnike, za svece proglašavao ratne zločince, bio aktivan u odredu za rušenje Njegoševog mauzoleja… Crnu Goru naziva fildžan državom, jer se navodno odrekla granica iz vremena kralja Nikole. Pristalice Crnogorske pravoslavne crkve etiketira, kad god mu se prohtije, sektašima, crnolatinašima, raskolonicima, a poglavara CPC prevarantom koji se lažno predstavlja.

Prije tri godine iz crkve na Sinjajevini, Amfilohije se oglasio klasičnim govorom mržnje. Kazao je da su muslimani „lažni ljudi” koji su morali biti pobijeni u tzv. istrazi poturica. ,,Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uva u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu”, besjedio je Amfilohije.

Rifat Fejzić, reis IZ Crne Gore, zapitao se zašto se niko ne ograđuje od Amfilohijevih ekstremnih istupa. Amfilohije je dalje pod efektivnom zaštitom vlasti, kao da je mitropolit Demokratske partije socijalista.

Da mu se ne bi zamjerila vlast uredno odgađa i sopstvenu odluku o uklanjanju limene crkve sa Rumije, koja je postala primjer kako jedan osioni sveštenik može da se izruguje sa vjerskom tolerancijom u Crnoj Gori. Čak je i Milo Đukanović 2013. najavio da ,,svi nelegalno sagrađeni objekti u Crnoj Gori, a takva je i crkva na Rumiji, moraju da budu ili legalizovani ili uklonjeni”. Jedno su riječi drugo život. Monitor je davno pisao da su u zasađivanju limene crkve na Rumiji pomagali i pripadnicu crnogorske policije.

Amfilohije je svojevremeno Književnim novinama izjavio: „U istoriji nikad nije postojao crnogorski narod”. Nešto kasnije, u Politikinom svetu, oglasio se novim otkrićem: „Crnogorska nacija je izmišljena u Titovoj i Đilasovoj laboratoriji”. Prisvajao je crnogorske svece i prikazuje ih kao srpske. Naružio je arhitektonsku autentičnost i najvećoj crnogorskoj svetinji – manastiru Ostrog. I pretvorio ga u svratište osoba sumnjivih biografija. Amfilohije upravlja sa oko šest stotina manastira i crkava koji su oteti Crnogorskoj crkvi i Crnoj Gori dekretom kralja Aleksandra 1918. Na njegovo ime vode se ogromni i vrijedni kompleksi zemlje u Crnoj Gori.

Prema našim izvorima Amfilohije nikad nije uživao naročit ugled ni među visokim sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve. Njegov prethodnik, mitropolit Danilo Dajković, sedamdesetih godina poručio je Sinodu SPC: „Ili mi mičite Amfilohija, ili ću od vas odvojiti crkvu u Crnoj Gori!” Amfilohije je tada bio vikarni episkop na Cetinju.

Džaba. Više državno tužilaštvo pokrenulo je 20. januara 2011. godine prekršajni postupak protiv Amfilohija zbog govora mržnje. Taj sudski epilog se 19. novembra 2012. godine pred podgoričkim prekršajnim sudom završio sudskom opomenom. Sutkinja je bila Larisa Begović.

Potpredsjednik Građanskog pokreta URA Rade Bojović kazao je prije dvije godine da bi najbolje bilo da se Amfilohije i Đukanović povuku sa svojih prikovanih položaja jer bi time učinili najveću uslugu Crnoj Gori. ,,Riječ je o ličnostima koje najbolje simbolizuju višedecenijsko komercijalno i političko partnerstvo, kao i sporadična sporenja oko društvene moći i uticaja”, opisao ih je Bojović.

I Amfilohije je prije pet godina poručivao Đukanoviću: ,,Milo, vrijeme ti je da odeš s vlasti!” A gostujući na TV Vijesti prije tri godine pohvalio se: “Mene i Mila Đukanovića ‘nešto hoće’, pa zato tako dugo trajemo i vladamo”.

Prošle godine kleo je Đukanovića nakon odluke da Crna Gora pristupi NATO-u: ,,Ko ne bio vjeran Rusiji dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta od mene”. Prethodno je Đukanović za evropsko izdanje američkog portala Politiko optužio čelnike Mitropolije crnogorske da su ,,antidržavni element, potvrđeni protivnici crnogorske državnosti i nezavisnosti i glavni oslonac protivnicima NATO-a u Crnoj Gori”. Amfilohije je ipak čestitao Đukanoviću ulazak Crne Gore u NATO.

No ti toplo-hladni odnosi nisu smetali Vladi da pomogne izgradnju hrama SPC u Podgorici. A na desetogodišnjicu obnove samostalnosti Crne Gore Đukanović je optužio Srpsku pravoslavnu crkvu da je najveći protivnik njene nezavisnosti.

Pod pritiskom SPC Vlada je prije dvije godine donijela odluku da se produži javna rasprava o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Zakon još nije ugledao svjetlost dana. To je, izgleda, Vladi politički odgovaralo, pa je tako ispalo da su joj SPC i Amfilohije još jednom idealan i provjeren partner.

Amfilohije je dobio pohvale i od specijalnog tužioca Milivoja Katnića povodom navodnog državnog udara. Katnić je kazao da su ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović i mitropolit Amfilohije ,,opredeljujuće uticali da se građani ne okupe ispred Skupštine, kako se pakleni naum ne bi ostvario”.

Nacionalističku politiku Amfilohija Radovića osudio je i bivši gradonačelnik Beograda i čuveni arhitekta Bogdan Bogdanović 1993. godine: ,,Secite vi meni obe noge ako taj Amfilohije veruje u Boga”.

Amfilohija je ironično ovako opisao vladika hercegovački Georgije:

,,Amfilohije je devedeset devet posto Srbin i sto posto Crnogorac”.

Koliko je Đukanovićevo i Amfilohijevo strateško partnerstvo jako najbolje svjedoče vrijeme i društveni kontekst u kojem su povlačili poteze od obostrane koristi. Treba se samo sjetiti kako se biranim otrovnim rječnikom Amfilohije pojavio na protestima Demokratskog fronta . Veći poklon Đukanoviću nije mogao donijeti. Danas je Crna Gora u još dubljoj krizi. Đukanovićeva vlast i da hoće ne može riješiti ni jedan problem, a da tvorci krize ne ugroze vlastite interese. Odavno je svakome ovdje jasno da samo zajedništvo različitosti može srušiti ovaj režim. I evo Amfilohija da zagrmi – posije mržnju i strah među najranjivijima. Eto sad Đukanovića da ih brani od Amfilohija. Eto Srbima u Crnoj Gori Amfilohija da ih brani od svih ostalih koji žive sa njima. Suštinski, Amfilohije i Đukanović, čuvaju jedan drugom posao. U Crnoj Gori prekoračenih granica podjela obojica bi bili izlišni.

Miodrag Vlahović, jednim drugim povodom, izrekao je: ,,Perfect taiming, što bi rekli stari Crnogorci” . To slučajno, perfektno objašnjava prirodu odnosa dvojice ljudi koji se igraju sudbinom Crne Gore. Patrijarha partije i komesara u mantiji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo