Povežite se sa nama

FOKUS

ZAKON O RADU PO MJERI KAPITALA: Vlast protiv radnika

Objavljeno prije

na

Završava se javna rasprava o Nacrtu novog zakona o radu. Uz neobičnu letargiju i tišinu sa kojom je ispraćena priprema propisa od koga direktno zavisi sudbina blizu 200 hiljada (legalno i nelegalno) zapošljenih i njihovih porodica.

Znači li to da su zainteresovani povjerovali u vladina obećanja: ,,Nema govora o nepovoljnijem rješenju za radnike, niti je zakon mijenjan na štetu zaposlenih, već će se eliminisati postojeća nepovoljna praksa… uz poštovanje odredbi međunarodnog prava…?”

Ili ih je destimulisao pesimizam opozicionih predstavnika. Poput ocjena Janka Vučinića, nekadašnjeg sindikalnog aktiviste iz Željezare i Unije slobodnih sindikata (USS CG), a sada poslanika DF-a i predsjednika Radničke partije, koji smatra da ponuđeni Nacrt zakona o radu donosi novo umanjenje radničkih prava. I, istovremeno, optužuje: ,,Oni koji su bili u nekoj radnoj grupi za izradu Nacrta zakona kao predstavnici radnika više su vodili računa o poslodavcima nego o onima koje je trebalo da zaštite i od čijeg novca lagodno žive, druguju i putuju”.

Sindikalci, opet, ne prihvataju kritike. Tvrde kako su uradili dobar posao. A bilo bi još bolje da su se mogli osloniti na veću podršku zaposlenih.

“Očekujemo da ćemo tokom javne rasprave uspjeti dodatno da unaprijedimo tekst zakona i da na taj način dobijemo Zakon o radu koji je, ne samo u regionu, već i u Evropi bolji od mnogih drugih”, najavio je generalni sekretar USS CG Srđa Keković početkom septembra.

Optimizmom su zračile i Kekovićeve kolege/konkurenti iz Saveza sindikata CG. Duško Zarubica, prvi čovjek te radničke asocijacije, objašnjava zašto se – suprotno kritikama – kao pregovarački uspjeh doživljava rješenje po kome će rad na određeno vrijeme sada umjesto dvije, moći da traje maksimalno tri godine. „Znate da je prije mogao biti zaposlen kod poslodavca najviše na 24 mjeseca na određeno vrijeme, ali su zato, nažalost, preko agencija mogli doživotno da budu angažovani – dvije godine kod jedne pa kod druge, treće. Tačno je da je to sada do tri godine, ali ukupno i kod poslodavaca i kod agencija. Dakle, do tri godine je plafon”.

Ne dijele svi ni optimizam sindikalnih prvaka. Tako Radoje Lakušić, predsjednik Udruženja za prava radnika Status i član radne grupe za izradu zakona o radu, kaže Vijestima da se – uz postojeća i novopredložena ograničenja radničkih prava – postavlja pitanje kuda ide Crna Gore u EU ili u organizovani kriminal.

Lakušić prezentuje i rezultate istraživanja koje je radio Status a koje pokazuje da se radno pravo u Crnoj Gori prekrši možda i 100 hiljada puta – dnevno. Odnosno, da jedno od dvoje (ne)legalno zapošljenih svakodnevno trpi bezakonje svojih poslodavaca. ,,To su prekršaji u oblasti rada bez ugovora – najmanje 30 hiljada; rada na određeno vrijeme kršenjem zakona – oko 30 hiljada; prekovremenog rada suprotno zakonskim propisima – 30 hiljada; te rada u danima državnih i vjerskih praznika… Ukupno oko 100 hiljada dnevno”, precizira Lakušić uz napomenu da poslodavci te prekršaje „čine sasvim svjesno i time se neosnovano bogate”.

Istraživanje Statusa možda i nije neophodno da bismo shvatili ambijent u kome se priprema novi zakon o radu.

Rok u kome poslodavci mogu radnike angažovati uz ugovor na određeno vrijeme produžiće se sa dvije na tri godine u momentu kada se država našla među poslodavcima koji zloupotrebljavaju taj instutut. Pa bez ikakvog objašnjenja na ulici ostavlja ljude kojima je istekao radni ugovor a, iz nekog razloga, nijesu po volji onima koji odlučuju o njihovom daljem angažmanu.

Vikend za nama obilježio je i protest podrške i solidarnosti sa 22 vojnika Vojske Crne Gore sa kojima Ministarstvo odbrane pod komandom Predraga Boškovića, „ministra za svaki resor”, nije produžilo ugovor o radu. Bez objašnjenja.

Zna li NATO za ovo, pisalo je na transparentima koje su nosili okupljeni. Spremni da stanu pred policijske kamere i solidarišu se sa otpuštenim vojnicima. Ali, njihov broj je ukazivao na to da, možda, za sve to što se dešava ne zna ni Crna Gora. Pošto u strahu za sopstvenu egzistenciju neće ni da vidi ni da čuje za tuđe muke.

Jednako, novim propisom zakonodavac planira da Crnu Goru svrsta među tek nekoliko evropskih zemalja (nekim čudom sve su sa Balkana) u kojima radna potraživanja (doprinosi, plate i druga primanja iz radnog odnosa) mogu zastarjeti. Nacrtom zakona predviđeno je da zastara nastupa poslije četiri godine, ali se sindikalni lideri nadaju kako će taj rok, možda, uspjeti da produže za 12 mjeseci.

Radoje Lakušić naglašava da važeći propisi nijesu predviđali mogućnost zastare ovih potraživanja. Takvo rješenje ne sadrže ni konvencije Međunarodne organizacije rada ni Direktive EU. Pa, ipak…

,,Nameće se pitanje koji je to cilj da se vremenski ograniči ili uskrati pravo na naknadu štete pričinjene radnicima zbog neisplaćenih zarada i drugih ličnih primanja? Na drugoj strani relaksira se poslodavac koji se neosnovano bogati na račun radnika i stvaraju mu se uslovi da se oslobodi vraćanja otetih radničkih plata”, navodi Lakušić.

Možda problem postaje makar malo jasniji ima li se na umu, recimo, podatak da su radnici danilovgradskog Vodovoda proljetos štrajkovali pošto im je firma dugovala četiri plate i zimnicu.

Dodatno svjetlo na odluku o uvođenju instituta zastare u radnička potraživanja baca i ljetošnji događaj u Pljevljima: Dragan Brković, vlasnik Vektre Jakić, otpustio je petnaest radnika paletare nakon što su oni započeli štrajk zbog pet neisplaćenih zarada. Potom je ponudio da ih vrati na posao ako odustanu od najavljene tužbe. I nastave da strpljivo čekaju na zarađeni novaca.

I radnici bjelopoljske fabrike mineralne vode Rada morali su na ulici da se bore za svoje plate. Oni su prošle godine blokirali magistralni put Bijelo Polje – Prijepolje kako bi od poslodavca – kompanije Eurofond kojom preko povezanih lica upravlja Veselin Barović – naplatili dug: osam plata i doprinose za sedam godina staža. Nakon protesta dobili su po dvije (minimalne) plate.

Teško je povjerovati da će se donošenjem novog zakona o radu bilo šta promijeniti na bolje. Što god da se desi i radnici Kombinata aluminijuma ostaju robovi fabričkog stečaja. Tri godine oni rade angažovani uz ugovore na 30 dana, bez prava na odmor i bolovanje. A niko u državi ne smije da se proglasi nadležnim i njihovog poslodavca obavijesti o činjenici da su i oni – ljudi. Samo zbog KAP-a vrijedjelo bi ukinutu Inspekciju rada, a nadležne za njen rad, od resornog ministra do premijera žestoko kazniti. Ali, nema ništa od toga.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić brine o tome kako da vlast doprinose „konstantnom prilagođavanju brzim promjenama na tržištu rada”. Rješenje je, po njima, u zakonu o posredovanju pri zapošljavanju, kojim će Zavod za zapošljavanje i postojeće agencije za iznajmljivanje radnika dodatno dobiti na značaju. A radnici će dobiti na fleskibilnosti.

Kao što i zakon o radu ostaje štivo podložno čestim i korjenitim promjenama. Bez jasnog motiva. Ili uz veliki trud da pravi motivi ostanu skriveni.

Na jednom mjestu, u obrazloženju predloženog Nacrta zakona o radu, stoji kako je cilj donošenja novog zakona „suzbijanje sive ekonomije”. Na drugom mjestu, međutim, piše da je osnovni razlog za donošenje novog propisa „usklađivanje radnog zakonodavstva sa pravnim tekovinama EU predviđenih Akcionim planom za pregovaračko poglavlje 19 – Socijalna politika i zapošljavanje, konvencijama i preporukama MOR-a, koje je Crna Gora ratifikovala i drugim izvorima međunarodnog prava”. I kao da nikome od nadležnih tu ne smeta što su neka od predloženih rješenja skoro pa izvjesno u suprotnosti sa važećim evropskim standardima.

Nezvanično, zakon je promijenjen na insistiranje Američke privredne komore u Crnoj Gori u kojoj se Amerikanci nalaze samo u imenu, dok izistinski konce vuku biznismeni iz okruženja predsjednika DPS-a Mila Đukanovića. Od ranije se zna da su „Amerikanci” insistirali na rješenju po kome novčana potraživanja radnika mogu zastarjeti i produženju roka u kome je moguće angažovanje radne snage uz ugovore na određeno vrijeme. I tim zahtjevima je udovoljeno. Bez jasnog obrazloženja kako i zašto.

U Uniji poslodavaca, ipak, kažu da je i novo rješenje o produženju roka za rad na određeno vrijeme „rezultat kompromisa” strana koje zastupaju različite interese.

,,Rad na određeno na tri godine je uglavnom praksa zemalja EU”, kaže Suzana Radulović, generalna sekretarka Unije poslodavaca, uz napomenu da se taj rok – od zemlje do zemlje – kreće od 2,5 do sedam godina. „Mi smo to s obzorim na naše uslove i dosta čvrste zahtjeve sindikata, sveli na mjeru kompromisa tih 36 mjeseci”. Dok Keković i Zarubica takođe pravdaju kompromis, Željka Savković, potpredsjednica Radničke partije i jedna od koordinatorki višemjesečnog protesta majki, kaže: ,,Ako sindikati dozvole da prođe ovaj Nacrt zakona o radu treba da se ugase i da više ne postoje”.

Advokat Sergej Sekulović vraća priču na početak. „Ovakvi zakonodavni poduhvati, ukoliko želimo da gradimo društvenu stabilnost, moraju biti proizvod javne debate, usaglašavanja politike i socijalnih partnera”.

Socijalni partneri, izgleda, nemaju vremena za mišljenja koja stižu van njihovog kružoka. Zato će i budući zakon o radu, kakav god da je, biti baš po našoj mjeri. Jer, što bi rekao Balašević, krivi smo mi!

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo