Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA NENEZIĆ, FULBRIGHT STIPENDISTICA I ISTRAŽIVAČICA NA INSTITUTU ZA POLITIČKU KOMUNIKACIJU UNIVERZITETA MISSOURI U KOLUMBIJI: Rješenje je u otklonu od retrogradnih politika

Objavljeno prije

na

Vidim dva moguća rješenja za izlazak iz krize. Formalnu  rekonstrukciju pojedinih resora na više ministarstava usljed jasne činjenice da se uvezivanje nesrodnih oblasti  nije pokazalo funkcionalnim, a zatim otvaranje prostora za političare-eksperte, koji nijesu lideri partija, ali jesu prepoznati u oblastima u kojima djeluju. Na ovaj način privremeno bi se odgovorilo apetitima političkih subjekata i produžio „život“ Vladi

 

MONITOR: Opet politička kriza, nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra Vladimira Leposavića.  Kako vidite razgovore parlamentarne većine koji teku, ali i moguće ishode?

NENEZIĆ: Nakon posljednjih parlamentarnih izbora i smjene režima DPS-a čini se da smo nastavili živjeti iste političke krize, sa istim političkim akterima, uz rotaciju političkih pozicija. Vlast je osvojena ali, cijeneći po djelovanju političkih aktera koji su dostigli ovaj višedecenijski cilj, čini se da zatečeni ostvarenim i ne znaju šta bi sa njom.

U takvoj situaciji, potpuno očekivano, vidimo povratak najačih političkih subjekata na one pozicije koje su potvrđeno siguran i najlagodniji prostor za djelovanje, bez straha od političke odgovornosti, a to je nacionalizam i jačanje nacionalističkog izraza u političkom diskursu.

Dodatno, imajući u vidu ideološku udaljenost činilaca vladajuće većine, među kojima ne postoji ni minimun političke saglasnosti oko osnovnih političkih pravaca djelovanja u vođenju unutrašnje i spoljne politike, kriza je očekivana i neminovna posljedica. Jasno je da je za većinu političkih subjekata  vladajuće većine put ka ozdravljenju crnogorskog društva, i izgradnji osnova za izlazak iz procesa decenijske tranzicije ka funckionalnoj demokratiji, preveliki zalogaj, politički neisplativ, u smislu konkretnih aktivnosti koje zahtjevaju vrijeme, znanje ali i kratkoročno žrtvovanje određenih partijskih interesa.

Demokratski front (DF), i pored toga što je pojedinačno najači politički subjekt vladajuće većine, a njen nosilac izborne liste na čelu izvršne vlasti, nije uspio da nametne svoju politiku kao dominantnu. Pokazalo se da DF nije poželjan partner ni domaćim, ni međunarodnim partnerima usljed nespremnosti da napravi otklon od prevaziđene nacionalističke retrogradne politike.

Ono što je dodatno osvijetlilo udaljenost DF-a od javno proklamovane spremnosti za jedan umjereniji politčki izraz i približavanje ka ideološkoj politici centra, koji je u jednom periodu jačao i njihov koalicioni kapacitet, je djelovanje struktura okupljenih oko njihovog nocioca izborne liste, sada crnogorskog premijera g-dina Krivokapića koji je, uvažavajući značaj istorijskog trenutka pobjede nad DPS-om nakon višedecenijske vladavine, ipak pokazao da je poželjniji partner onima čija politika djelovanja može biti prevashodno okarakterisana kao pro-građanska i pro-demokratska.

Jačanje Demokrata i URA-e, između ostalog, je posledica i ovakvog djelovanja DF-a, a dobar znak za crnogorsko društvo zato što onemogućava ustaljeno proigravanje dvije čvrsto utemeljene nacionalističke politike oličene u djelovanju DPS-a i DF-a i smanjuje im željeni manevarski prostor.

Vjerujem da je već sada jasno, kako DPS-u, tako i DF-u, da dalje djelovanje u crnogorskom političkom prostoru ne mogu ostvariti bez saradnje sa ovim političkim subjektima, čime je njihova startna pregovaračka pozicija ojačana u odnosu na predizborni period.

Međutim, u takvom odnosu snaga posljedično otvara se pitanje potencijalnog kolacionog kapaciteta obje strane, u odnosu na njihova ideološka opredjeljenja i vjerujem da će se u toj areni voditi dalje politčke „bitke“, odnosno da će od njih zavisiti rezultati političkih pregovora činilaca sadašnje vladajuće većine.

MONITOR: DF je, nakon sastanka partija parlamentarne većine, odbio mogućnost rekonstrukcije Vlade na čijem bi čelu ostao premijer Krivokapić, poručivši da, ako ne bude saglasnosti o novom kabinetu, najkasnije do kraja godine treba organizovati nove izbore. Koliko su izbori realni?  

NENEZIĆ: Imajući u vidu jasan i čvrst stav premijera Krivokapića da neće odstupiti od ideje ekspertske vlade, kao ni biti na čelu Vlade političara, a sa druge strane ništa manje čvrst i legitiman zahtjev DF-a da kao najači politički subjekt direktno učestvuju u izvršnoj vlasti, vidim dva moguća rješenja. Prvo, formalnu rekonstrukciju pojedinih resora na više ministarstava usljed jasne činjenice da uvezivanje nesrodnih oblasti radi formalnog smanjenja administracije, se nije pokazalo funkcionalnim, a zatim otvaranje prostora za političare-eksperte, koji nijesu lideri partija, ali jesu prepoznati u oblastima u kojima djeluju.

Na ovaj način privremeno bi se odgovorilo apetitima političkih subjekata i produžio „život“ Vladi, dok bi DF dobio određeni manevarski prostor koji bi dalje mogao komunicirati sa svojim biračima, a koji je u konačnom za njih svakako bolji od pat pozicije u kojoj se sada nalaze. Vjerujem i da bi Demokrate i URA pokazali spremnost da podrže ovakvo riješenje.

MONITOR: Šta je po Vama put za prevazilaženje krize?

NENEZIĆ: Nacionalizam, nacionalistička ideologija ili bolje reći indentitetska politika, je sada gotovo neophodan uslov da politička stranka stekne i ojača svoj legitimitet i osigura parlamentarni status. To je nažalost referencijalni okvir koji kreira višedecenijski crnogorski politički establišment. Nemogućnot stranaka da odgovore na nagomilane probleme, nedostatak vizije i političke strategije kako riješiti ekonomsko sociijalne probleme i povećati životni standard građana vuku najače političke subjekte u ono što prepoznajemo kao nacionalizam, ili politiku indentiteta, a čije posljedice već dugo živimo. Ipak, otklon se prepoznaje kod uslovno rečeno mlađih političkih subjekata, Demokrata i URA-e, čiju politiku djelovanja dominantno oblikuju političari mlađe generacije pa je posljedično politički izraz umjereniji.

Dugoročno posmatrano, vjerujem da je upravo tu rješenje i vidim ga u smjeni generacija i zauzimanju prostora od strane nosilaca modernih i progresivnih ideja koji će napraviti otklon od retrogradnih politika koje su nas i dovele u ovu, naizgled, bezizlaznu situaciju.  Ono što je u tom smislu zabrinjavajući fenomen je silina napada i otpora ka ovim promjenama od višedecenijskih političkih lidera, i sa jedne, i sa druge strane političkog spektra, čija silina i agresivnost oblikuju sadašnji politički diskurs.

Vjerujem da je vrijeme političkih uhljebljenika, i politike kao primarnog zanimanja i izvora prihoda, lidera bez ikakvih prethodnih profesionalnih rezultata, koji se kao takvi kriju iza profitnih, a razarajućih političkih ideologija i manipulacija iza nas ili bar da se nazire kraj. Ako smo u stanju učiti iz političke prošlosti, a vjerujem da nove generacije političara pokazuju jasniji senzibilitet ka tome, možemo uspostaviti kritički odnos prema pojavama koje oblikuju djelovanje sadašnjih političkih subjekata, a koje uvijek vodi u podjele, raslojavanje, pobjednike i gubitnike.

MONITOR: Podjele i nacionalne tenzije nakon avgusta rastu. Zašto?

NENEZIĆ: Ono čemu svjedočimo je rasplamsavanje nacionalizama do tačke usijanja, u cilju očuvanja ili osvajanja vlasti.

To jeste politički profitabilno jer ne zahtijeva politički program, viziju, strategiju već podrazumijevaju često neutemeljena obećanja i odgovore koji izazivaju snažne, najčešće negativne emocionalne reakcije. Ništa ne košta, a u kratkoročnom političkom smislu donosi mnogo. Bar do onog trenutka dok ne preuzmete vlast.

Međutim, ono što raduje i što pokazuju istraživanja javnog mnjenja je da kritična masa potrebna za promjenu državnopravnog statusa u Crnoj Gori ne postoji, iako je to bila nepoznanica za sve nakon održanih izbora. Ako postoji nešto što možemo nesporno okarakterisati kao uspjeh ove Vlade onda je to ovaj podatak. Raduje zato što ruši argument kojim se „sluđuje“ umorno, obespravljeno i osiromašeno crnogorsko društvo, u kostantnom strahu od „neprijatelja“. Sada, sa 70 % građana i građanki Crne Gore koji, po posljednjem istraživanju CEDEM-a, smatraju da je ovo pitanje riješeno i da ga ne treba mijenjati, i ovaj prostor je zatvoren. Očito je da DPS i DF sada moraju pronaći drugi manevarski prostor, a posljednje pomiriteljske izjave i pružena ruka saradnje koja se sve češće može čuti iz redova DPS-a potvrđuje ovu tezu.

MONITOR: Premijer je opet ponovio da očekuje da će Crna Gora biti u EU do 2024. Koliko je ta projekcija realna? Imajući u vidu i nestabilnost Vlade.  Ali i mnoge ključne reforme koje izostaju.

NENEZIĆ:  Da smo pratili ranija politička obećanja Crna Gora bi već odavno bila punopravna članica EU. U ekspozeu g-dina Markovića bila je zapisana 2019. godina kao krajnji rok. Ipak, nažalost, vidimo da nakon 9 godina pregovora nismo mnogo odmakli, i jasno je da je osnovni uzrok tome bio nedostatk političke volje da se tadašnje političke elite uhvate u koštac sa ključnim pitanjima korupcije i organizovanog kriminala, koja jesu ključni kočničari napretka. Pitanje je i da li je bilo za očekivati od DPS-a da sasijeku granu na kojoj sjede. Ipak, nova Vlada, i najveći dio vladajuće većine nemaju ove hipoteke te o nedostatku političke volje bilo bi neosnovano govoriti. Ipak, pitanje političke podrške vladajuće većine, nedostatak administartivnih kapaciteta i insitucionalne memorije neophodne za nastavak i ubrzanje procesa jesu pod znakom pitanja.

Činjenica da još uvijek nemamo čak ni pregovarače za ključna poglavlja 23 i 24 snažno upozoravaju, međutim ono što bih rekla da je suštinski problem je nedostatak autoriteta na poziciji ključnih nosilaca pregovaračkog procesa. Nisam siguna da u ovoj fazi, u ovoj konstalaciji političkih snaga i odnosa možemo konstatovati spremnost svih političkih subjekata vladajuće većine. Sporazum koji su potpisali lideri tri pobjedničke liste jesu dobar osnov i vodilja, i u toj strukturi prepoznajem jasnu opredijeljenost, što se ne može reći i za trećeg konstituenta vladajuće većine, DF.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo