Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA NENEZIĆ, FULBRIGHT STIPENDISTICA I ISTRAŽIVAČICA NA INSTITUTU ZA POLITIČKU KOMUNIKACIJU UNIVERZITETA MISSOURI U KOLUMBIJI: Rješenje je u otklonu od retrogradnih politika

Objavljeno prije

na

Vidim dva moguća rješenja za izlazak iz krize. Formalnu  rekonstrukciju pojedinih resora na više ministarstava usljed jasne činjenice da se uvezivanje nesrodnih oblasti  nije pokazalo funkcionalnim, a zatim otvaranje prostora za političare-eksperte, koji nijesu lideri partija, ali jesu prepoznati u oblastima u kojima djeluju. Na ovaj način privremeno bi se odgovorilo apetitima političkih subjekata i produžio „život“ Vladi

 

MONITOR: Opet politička kriza, nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra Vladimira Leposavića.  Kako vidite razgovore parlamentarne većine koji teku, ali i moguće ishode?

NENEZIĆ: Nakon posljednjih parlamentarnih izbora i smjene režima DPS-a čini se da smo nastavili živjeti iste političke krize, sa istim političkim akterima, uz rotaciju političkih pozicija. Vlast je osvojena ali, cijeneći po djelovanju političkih aktera koji su dostigli ovaj višedecenijski cilj, čini se da zatečeni ostvarenim i ne znaju šta bi sa njom.

U takvoj situaciji, potpuno očekivano, vidimo povratak najačih političkih subjekata na one pozicije koje su potvrđeno siguran i najlagodniji prostor za djelovanje, bez straha od političke odgovornosti, a to je nacionalizam i jačanje nacionalističkog izraza u političkom diskursu.

Dodatno, imajući u vidu ideološku udaljenost činilaca vladajuće većine, među kojima ne postoji ni minimun političke saglasnosti oko osnovnih političkih pravaca djelovanja u vođenju unutrašnje i spoljne politike, kriza je očekivana i neminovna posljedica. Jasno je da je za većinu političkih subjekata  vladajuće većine put ka ozdravljenju crnogorskog društva, i izgradnji osnova za izlazak iz procesa decenijske tranzicije ka funckionalnoj demokratiji, preveliki zalogaj, politički neisplativ, u smislu konkretnih aktivnosti koje zahtjevaju vrijeme, znanje ali i kratkoročno žrtvovanje određenih partijskih interesa.

Demokratski front (DF), i pored toga što je pojedinačno najači politički subjekt vladajuće većine, a njen nosilac izborne liste na čelu izvršne vlasti, nije uspio da nametne svoju politiku kao dominantnu. Pokazalo se da DF nije poželjan partner ni domaćim, ni međunarodnim partnerima usljed nespremnosti da napravi otklon od prevaziđene nacionalističke retrogradne politike.

Ono što je dodatno osvijetlilo udaljenost DF-a od javno proklamovane spremnosti za jedan umjereniji politčki izraz i približavanje ka ideološkoj politici centra, koji je u jednom periodu jačao i njihov koalicioni kapacitet, je djelovanje struktura okupljenih oko njihovog nocioca izborne liste, sada crnogorskog premijera g-dina Krivokapića koji je, uvažavajući značaj istorijskog trenutka pobjede nad DPS-om nakon višedecenijske vladavine, ipak pokazao da je poželjniji partner onima čija politika djelovanja može biti prevashodno okarakterisana kao pro-građanska i pro-demokratska.

Jačanje Demokrata i URA-e, između ostalog, je posledica i ovakvog djelovanja DF-a, a dobar znak za crnogorsko društvo zato što onemogućava ustaljeno proigravanje dvije čvrsto utemeljene nacionalističke politike oličene u djelovanju DPS-a i DF-a i smanjuje im željeni manevarski prostor.

Vjerujem da je već sada jasno, kako DPS-u, tako i DF-u, da dalje djelovanje u crnogorskom političkom prostoru ne mogu ostvariti bez saradnje sa ovim političkim subjektima, čime je njihova startna pregovaračka pozicija ojačana u odnosu na predizborni period.

Međutim, u takvom odnosu snaga posljedično otvara se pitanje potencijalnog kolacionog kapaciteta obje strane, u odnosu na njihova ideološka opredjeljenja i vjerujem da će se u toj areni voditi dalje politčke „bitke“, odnosno da će od njih zavisiti rezultati političkih pregovora činilaca sadašnje vladajuće većine.

MONITOR: DF je, nakon sastanka partija parlamentarne većine, odbio mogućnost rekonstrukcije Vlade na čijem bi čelu ostao premijer Krivokapić, poručivši da, ako ne bude saglasnosti o novom kabinetu, najkasnije do kraja godine treba organizovati nove izbore. Koliko su izbori realni?  

NENEZIĆ: Imajući u vidu jasan i čvrst stav premijera Krivokapića da neće odstupiti od ideje ekspertske vlade, kao ni biti na čelu Vlade političara, a sa druge strane ništa manje čvrst i legitiman zahtjev DF-a da kao najači politički subjekt direktno učestvuju u izvršnoj vlasti, vidim dva moguća rješenja. Prvo, formalnu rekonstrukciju pojedinih resora na više ministarstava usljed jasne činjenice da uvezivanje nesrodnih oblasti radi formalnog smanjenja administracije, se nije pokazalo funkcionalnim, a zatim otvaranje prostora za političare-eksperte, koji nijesu lideri partija, ali jesu prepoznati u oblastima u kojima djeluju.

Na ovaj način privremeno bi se odgovorilo apetitima političkih subjekata i produžio „život“ Vladi, dok bi DF dobio određeni manevarski prostor koji bi dalje mogao komunicirati sa svojim biračima, a koji je u konačnom za njih svakako bolji od pat pozicije u kojoj se sada nalaze. Vjerujem i da bi Demokrate i URA pokazali spremnost da podrže ovakvo riješenje.

MONITOR: Šta je po Vama put za prevazilaženje krize?

NENEZIĆ: Nacionalizam, nacionalistička ideologija ili bolje reći indentitetska politika, je sada gotovo neophodan uslov da politička stranka stekne i ojača svoj legitimitet i osigura parlamentarni status. To je nažalost referencijalni okvir koji kreira višedecenijski crnogorski politički establišment. Nemogućnot stranaka da odgovore na nagomilane probleme, nedostatak vizije i političke strategije kako riješiti ekonomsko sociijalne probleme i povećati životni standard građana vuku najače političke subjekte u ono što prepoznajemo kao nacionalizam, ili politiku indentiteta, a čije posljedice već dugo živimo. Ipak, otklon se prepoznaje kod uslovno rečeno mlađih političkih subjekata, Demokrata i URA-e, čiju politiku djelovanja dominantno oblikuju političari mlađe generacije pa je posljedično politički izraz umjereniji.

Dugoročno posmatrano, vjerujem da je upravo tu rješenje i vidim ga u smjeni generacija i zauzimanju prostora od strane nosilaca modernih i progresivnih ideja koji će napraviti otklon od retrogradnih politika koje su nas i dovele u ovu, naizgled, bezizlaznu situaciju.  Ono što je u tom smislu zabrinjavajući fenomen je silina napada i otpora ka ovim promjenama od višedecenijskih političkih lidera, i sa jedne, i sa druge strane političkog spektra, čija silina i agresivnost oblikuju sadašnji politički diskurs.

Vjerujem da je vrijeme političkih uhljebljenika, i politike kao primarnog zanimanja i izvora prihoda, lidera bez ikakvih prethodnih profesionalnih rezultata, koji se kao takvi kriju iza profitnih, a razarajućih političkih ideologija i manipulacija iza nas ili bar da se nazire kraj. Ako smo u stanju učiti iz političke prošlosti, a vjerujem da nove generacije političara pokazuju jasniji senzibilitet ka tome, možemo uspostaviti kritički odnos prema pojavama koje oblikuju djelovanje sadašnjih političkih subjekata, a koje uvijek vodi u podjele, raslojavanje, pobjednike i gubitnike.

MONITOR: Podjele i nacionalne tenzije nakon avgusta rastu. Zašto?

NENEZIĆ: Ono čemu svjedočimo je rasplamsavanje nacionalizama do tačke usijanja, u cilju očuvanja ili osvajanja vlasti.

To jeste politički profitabilno jer ne zahtijeva politički program, viziju, strategiju već podrazumijevaju često neutemeljena obećanja i odgovore koji izazivaju snažne, najčešće negativne emocionalne reakcije. Ništa ne košta, a u kratkoročnom političkom smislu donosi mnogo. Bar do onog trenutka dok ne preuzmete vlast.

Međutim, ono što raduje i što pokazuju istraživanja javnog mnjenja je da kritična masa potrebna za promjenu državnopravnog statusa u Crnoj Gori ne postoji, iako je to bila nepoznanica za sve nakon održanih izbora. Ako postoji nešto što možemo nesporno okarakterisati kao uspjeh ove Vlade onda je to ovaj podatak. Raduje zato što ruši argument kojim se „sluđuje“ umorno, obespravljeno i osiromašeno crnogorsko društvo, u kostantnom strahu od „neprijatelja“. Sada, sa 70 % građana i građanki Crne Gore koji, po posljednjem istraživanju CEDEM-a, smatraju da je ovo pitanje riješeno i da ga ne treba mijenjati, i ovaj prostor je zatvoren. Očito je da DPS i DF sada moraju pronaći drugi manevarski prostor, a posljednje pomiriteljske izjave i pružena ruka saradnje koja se sve češće može čuti iz redova DPS-a potvrđuje ovu tezu.

MONITOR: Premijer je opet ponovio da očekuje da će Crna Gora biti u EU do 2024. Koliko je ta projekcija realna? Imajući u vidu i nestabilnost Vlade.  Ali i mnoge ključne reforme koje izostaju.

NENEZIĆ:  Da smo pratili ranija politička obećanja Crna Gora bi već odavno bila punopravna članica EU. U ekspozeu g-dina Markovića bila je zapisana 2019. godina kao krajnji rok. Ipak, nažalost, vidimo da nakon 9 godina pregovora nismo mnogo odmakli, i jasno je da je osnovni uzrok tome bio nedostatk političke volje da se tadašnje političke elite uhvate u koštac sa ključnim pitanjima korupcije i organizovanog kriminala, koja jesu ključni kočničari napretka. Pitanje je i da li je bilo za očekivati od DPS-a da sasijeku granu na kojoj sjede. Ipak, nova Vlada, i najveći dio vladajuće većine nemaju ove hipoteke te o nedostatku političke volje bilo bi neosnovano govoriti. Ipak, pitanje političke podrške vladajuće većine, nedostatak administartivnih kapaciteta i insitucionalne memorije neophodne za nastavak i ubrzanje procesa jesu pod znakom pitanja.

Činjenica da još uvijek nemamo čak ni pregovarače za ključna poglavlja 23 i 24 snažno upozoravaju, međutim ono što bih rekla da je suštinski problem je nedostatak autoriteta na poziciji ključnih nosilaca pregovaračkog procesa. Nisam siguna da u ovoj fazi, u ovoj konstalaciji političkih snaga i odnosa možemo konstatovati spremnost svih političkih subjekata vladajuće većine. Sporazum koji su potpisali lideri tri pobjedničke liste jesu dobar osnov i vodilja, i u toj strukturi prepoznajem jasnu opredijeljenost, što se ne može reći i za trećeg konstituenta vladajuće većine, DF.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo