Fale nam novi ljudi, nove ideje i mudri potezi koji će hrabro iskoračiti iz dosadašnje neoliberalne mantre koja je prilagođena karakteristikama crnogorskog modela razvoja: državne privilegije za veoma uzak krug ljudi. U suprotnom, čeka nas pozicija periferije Evrope

Intenzitet krize koja nas je pogodila može se porediti sa (ne)očekivanim cunamijem: razarajuće je djelovala na značajne segmente naše ekonomije i  stvorila složene socio-ekonomske izazove sa kojima se ovako ranjena zemlja teško nosi, kaže ekonomista Miloš Vuković u razgovoru za Monitor, skicirajući našu trenutnu poziciju.

VUKOVIĆ: Nova Vlada je formirana u najgorem mogućem trenutku, usred epicentra ekonomske krize. Kao da sve to nije dovoljno,  imamo i političke turbulencije od prvog dana njenog rada, što ukupno usložnjava ekonomski oporavak zemlje.

Očekivao sam još lošije ekonomske indikatore za prvi kvartal 2021. godine. Mogu konstatovati da je bilo sasvim realno za očekivati veći pad BDP-a, veći broj nezaposlenih lica kao i znatno lošije ekonomske indikatore od ostvarenih. Boljim indikatorima od projektovanih je zaslužan precizniji i izdašniji paket mjera koje je nova Vlada usmjerila ka privredi kao i iznenađujuće dobra zimska turistička sezona, sa svim svojim ograničenjima.

MONITOR: Konačno smo dobili budžet za 2021. godinu. Je li se isplatilo čekanje od šest mjeseci?

VUKOVIĆ: Svjedočimo potpuno apstraktnim logikama pojedinih aktera u crnogorskom društvu koji su, između ostalih aktivnosti, svjesno odugovlačili usvajanje Zakona o budžetu za 2021. godinu. Time je nanijet težak udarac Vladinim naporima za oporavak države od katastrofalne prethodne godine. Podsjetiću, Crna Gora je među najteže pogođenim državama zbog pandemije virusa COVID-19 ali i velikim dijelom zbog nerazumljive odluke bivše Vlade koja je 2020. godine hermetički zatvorila granice za turiste, čime je svjesno umalo ugušila našu najznačajniju privrednu granu. Usljed toga je ionako krhka finansijska pozicija države drastično narušena.

Smatram da je budžet morao biti usvojen po hitnom postupku već u aprilu mjesecu, dok je otvorena pitanja trebalo rješavati rebalansom koji nas svakako uskoro očekuje.

MONITOR: Šta je to po čemu se ovaj budžet, prvi u čijoj pripremi nijesu učestvovali vlasti pod vođstvom DPS-a, razlikuje od prethodnih?

VUKOVIĆ: Budžet za 2021. godinu u svojoj suštini je sanacioni budžet, koji se u kvalitativnom smislu razlikuje od ranijih budžeta. Navešću tri glavne razlike ovog i ranijih budžeta.

Prvo, po prvi put imamo programski budžet koji u dijelu detaljnih obrazloženja ima jasne prateće indikatore na osnovu kojih se može pratiti kvalitet rada budžetskih jedinica. Drugo, u ovom budžetu postoji drastično smanjenje diskrecione potrošnje (preko 150 miliona), što ukazuje da su do ovogodišnjeg budžeta ogromne sume novca bile neadekvatno trošene. Treće, jako je dobra činjenica da u budžetu nema prihoda od prodaje državne imovine. Ove godine, nema prodaje državne imovine uprkos tri puta većem odnosu duga i BDP-a nego što je to bilo 2008. godine, kada je Vlada prodala Elektroprivredu. To je važan signal.

MONITOR: Možemo li, na osnovu usvojenog budžeta, izvesti neke zaključke o ekonomskoj politici noveVlade?

VUKOVIĆ: Proces formulisanja pametne ekonomske politike nije jednostavan čin koji traje nekoliko dana; to je kompleksan proces koji traje mjesecima ako ne i godinama. Alati za izmjenu crnogorske ekonomske politike su gotovo potrošeni; stoga,  njihova rekalibracija će trajati duže. Veoma sam oprezan kada se govori o mogućnostima Crne Gore za brz ukupan oporavak od tradicionalnih i naslijeđenih ekonomskih problema, neadekvatnog modela ekonomskog razvoja i uticaja pandemije.

MONITOR: Dio vladajuće većine odbio je da glasa za amandman o reprogramu tzv. kineskog duga. Kakve su posljedice tog postupka?

VUKOVIĆ: Primijetio sam da su najžešće reakcije na pomenuti amandman došle od onih koji su dogovarali problematični kredit, sada već daleke 2014. godine. Red je da podsjetim čitaoce Monitora na nekoliko činjenica koje se vezuju za ovaj projekat koji je „težak“ gotovo milijardu eura. Potrošnja tolikog novca je u potpunosti sprovedena van sistema javnih nabavki, čime se stvorio prostor za favorizovanje pojedinih kompanija. Kako bi pravilno razumjeli veličinu problema koji se tiče netransparentnosti trošenja novca kojim su zaduženi svi građani Crne Gore, navešću činjenicu da ukupni godišnji budžet javnih nabavki iznosi oko 500 miliona eura, pa se  može konstatovati da su na prioritetnu dionicu auto-puta potrošena dva puna godišnja budžeta javnih nabavki.

Za razliku od projekata koji se finansiraju iz sredstava EU a koje karakteriše brižljivo planiranje i puna transparentnost, o projektu prioritetne dionice auto-puta u Crnoj Gori nije se puno znalo jer su brojna dokumenta bila proglašavana tajnim.

MONITOR: Ta netransparentnost, pokazalo se, nije jedini problem.

VUKOVIĆ: Na sve to treba dodati i propuste u inicijalnom procesu planiranja (ugovori su potpisani na osnovu idejnog, a ne glavnog projekta) koji je rezultirao činjenicom da je zaboravljena petlja koja povezuje prioritetnu dionicu auto-puta sa Podgoricom, kao i elektro i vodovodne mreže, što je sve skupa državu koštalo preko 100 miliona. Takođe, Crna Gora je do sada izgubila preko 40 miliona projektovanih prihoda zbog kašnjenja izgradnje prioritetne dionice, što dodatno komplikuje stanje u javnim finansijama.

Tako ugovoren aranžman može dovesti do paradoksalne situacije da otplata kredita počne bez obzira na to što prioritetna dionica nije završena, što je slučaj bez presedana u projektnom finansiranju. Nova Vlada pokušava da sanira problem kroz amandmansko stvaranje pravnih pretpostavki da se refinansiranje ovakvog kredita; zanimljivo, ovaj prijedlog nailazi na hladan prijem onih koji su odgovorni za ugovoranje takvog posla.

Važno je napomenuti da smo do sada slušali puno kritika na račun nedostatka konkretnog djelovanja Evropske unije u Crnoj Gori. Sada imamo priliku da iskoristimo povoljnu situaciju i volju EU institucija da pruže konkretnu podršku u vidu refinansiranja pomenutog kredita. Ipak, sve su prilike da nekim akterima u našem društvu ne odgovara jasno profilisanje Crne Gore kao sljedeće članice EU, iako se deklarativno zalažu za članstvo u zajednici evropskih naroda.

MONITOR: Kakva je budućnost ove Vlade, iz perspektive stalnih problema koje ima sa „svojom“ većinom u parlamentu? Kako se to može odraziti na našu ekonomiju?

VUKOVIĆ: Bilo bi sjajno kada bi pojedini akteri crnogorske društvene scene pokušali da prežive jedan mjesec sa 290 eura, koliko iznosi prosječna mjesečna penzija u Crnoj Gori. Prilično bijedan životni standard velikog broja građana Crne Gore ne rješava se podjelama i uznemirujućim izjavama koje bude iskonski strah.

Od trenutka formiranja nove Vlade, u javnom prostoru dobili smo dnevnu hiperprodukciju teških uvreda; građani se tretiraju kao bezidejno i amorfno glasačko tijelo koje se konsoliduje izjavama o mogućim sukobima i  neodgovornim pokličima. Pojedincima koji kliču takve parole, treba obezbijediti  neku izolovanu lokaciju kako bi svoje lične frustracije usmjerili jedni na druge a nikako na sve građane Crne Gore.

Lično smatram da ova i naredna Vlada moraju imati puni mandat sa stabilnom podrškom za teške reforme i nepopularne zahvate koje nas čekaju. Dijalog između svih strana u tom procesu mora biti intenzivan i beskompromisan. Ako je skoro 30 lidera članica EU moglo prošle godine dogovoriti budžet težak 1.800 milijardi eura za period 2021. do 2027. godine za nepuna četiri dana, smatram da i donosioci odluka u Crnoj Gori mogu da dogovore planove za budućnost na sličan način.

MONITOR: Koji je put do obećanih i neophodnih reformi?

VUKOVIĆ: Svega par entuzijasta razmišlja gdje ova zemlja treba da ide i kako treba da izgleda 2030. godine. Za priču o budućnosti, ipak treba mnogo više analitičnosti, posvećenosti i konstantnog preispitivanja odluka. Treba otvoriti vrata za kvalitativan i strukturiran dijalog sa svim akterima crnogorskog društva čiji osnov treba da bude pametan ali mukotrpan rad, sa uvažavanjem i pametnim kalibriranjem oskudnih ljudskih i prirodnih resursa.

Smatram da nam fale novi ljudi, nove ideje i mudri potezi koji će hrabro iskoračiti iz dosadašnje neoliberalne mantre koja je prilagođena crnogorskim karakteristikama ekonomskog modela razvoja: državne privilegije za veoma uzak krug ljudi. U suprotnom, čeka nas dobro poznata pozicija periferije Evrope kojoj smo, nažalost, prilično blizu.

MONITOR: Šta su prioriteti na tom putu?

VUKOVIĆ: Proces oporavka države od naslijeđenih strukturnih problema, neadekvatnog modela ekonomskog razvoja i pandemije trajaće najmanje puna dva mandata Vlade. Fokus reformi treba da bude na intenzivnom regionalnom povezivanju kako bi iskoristili izdašne EU fondove (sa garancijama oko 30 milijardi eura), kao i na pravednoj zelenoj tranziciji i ubrzanoj digitalnoj transformaciji na svim nivoima. Posebno treba voditi računa o smanjenju nejednakosti u društvu. Male otvorene ekonomije, kao što je Crna Gora, imaće veće izazove prilagođavanju na brojne izazove koje nosi post pandemijska ekonomska realnost.

Kritičari iz sjenke

MONITOR: Vlast nikad nije imala više kritičara. Posebno su na meti njene ekonomske odluke?

VUKOVIĆ: Želim da iskažem zadovoljstvo fenomenom koji je evidentan u posljednje vrijeme: veliki broj ljudi kritikuje ekonomske poteze nove Vlade. Nadam se da ti ljudi, za razliku od onih koji su kritikovali rad bivše administracije, neće biti ignorisani niti će zbog svog mišljenja biti marginalizovani. Naprotiv, treba ih ohrabriti da iznose svoja zapažanja o ekonomskom stanju u državi.

Ipak, među njima primjećujem iste one koji su do prije 10-ak mjeseci bili prvaci utišavanja tadašnjih kritičara. Odjednom, kao po nekoj tajanstvenoj komandi, isti ti ljudi postaju neobično glasni iako je trenutna ekonomska situacija u zemlji u najvećoj mjeri zapravo posljedica rada bivše administracije, kojoj su mnogi od njih pripadali ili podržavali. Stoga, drago mi je da su konačno spoznali što znači sloboda govora i kritičko mišljenje koje su doskora (ne)svjesno suzbijali drugima. Na moju veliku žalost, 90 odsto kritika koje uočavam zapravo nisu kritike već jeftino igranje na kartu senzacionalizma koji je lišen osnovnih ekonomskih principa, te snažno prožeto ličnim interesima, što puno govori o stepenu površnog razumijevanja problema u kojem se kao društvo nalazimo.

Zoran RADULOVIĆ