Povežite se sa nama

INTERVJU

MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Trebaju nam novi ljudi

Objavljeno prije

na

Fale nam novi ljudi, nove ideje i mudri potezi koji će hrabro iskoračiti iz dosadašnje neoliberalne mantre koja je prilagođena karakteristikama crnogorskog modela razvoja: državne privilegije za veoma uzak krug ljudi. U suprotnom, čeka nas pozicija periferije Evrope

 

Intenzitet krize koja nas je pogodila može se porediti sa (ne)očekivanim cunamijem: razarajuće je djelovala na značajne segmente naše ekonomije i  stvorila složene socio-ekonomske izazove sa kojima se ovako ranjena zemlja teško nosi, kaže ekonomista Miloš Vuković u razgovoru za Monitor, skicirajući našu trenutnu poziciju.

VUKOVIĆ: Nova Vlada je formirana u najgorem mogućem trenutku, usred epicentra ekonomske krize. Kao da sve to nije dovoljno,  imamo i političke turbulencije od prvog dana njenog rada, što ukupno usložnjava ekonomski oporavak zemlje.

Očekivao sam još lošije ekonomske indikatore za prvi kvartal 2021. godine. Mogu konstatovati da je bilo sasvim realno za očekivati veći pad BDP-a, veći broj nezaposlenih lica kao i znatno lošije ekonomske indikatore od ostvarenih. Boljim indikatorima od projektovanih je zaslužan precizniji i izdašniji paket mjera koje je nova Vlada usmjerila ka privredi kao i iznenađujuće dobra zimska turistička sezona, sa svim svojim ograničenjima.

MONITOR: Konačno smo dobili budžet za 2021. godinu. Je li se isplatilo čekanje od šest mjeseci?

VUKOVIĆ: Svjedočimo potpuno apstraktnim logikama pojedinih aktera u crnogorskom društvu koji su, između ostalih aktivnosti, svjesno odugovlačili usvajanje Zakona o budžetu za 2021. godinu. Time je nanijet težak udarac Vladinim naporima za oporavak države od katastrofalne prethodne godine. Podsjetiću, Crna Gora je među najteže pogođenim državama zbog pandemije virusa COVID-19 ali i velikim dijelom zbog nerazumljive odluke bivše Vlade koja je 2020. godine hermetički zatvorila granice za turiste, čime je svjesno umalo ugušila našu najznačajniju privrednu granu. Usljed toga je ionako krhka finansijska pozicija države drastično narušena.

Smatram da je budžet morao biti usvojen po hitnom postupku već u aprilu mjesecu, dok je otvorena pitanja trebalo rješavati rebalansom koji nas svakako uskoro očekuje.

MONITOR: Šta je to po čemu se ovaj budžet, prvi u čijoj pripremi nijesu učestvovali vlasti pod vođstvom DPS-a, razlikuje od prethodnih?

VUKOVIĆ: Budžet za 2021. godinu u svojoj suštini je sanacioni budžet, koji se u kvalitativnom smislu razlikuje od ranijih budžeta. Navešću tri glavne razlike ovog i ranijih budžeta.

Prvo, po prvi put imamo programski budžet koji u dijelu detaljnih obrazloženja ima jasne prateće indikatore na osnovu kojih se može pratiti kvalitet rada budžetskih jedinica. Drugo, u ovom budžetu postoji drastično smanjenje diskrecione potrošnje (preko 150 miliona), što ukazuje da su do ovogodišnjeg budžeta ogromne sume novca bile neadekvatno trošene. Treće, jako je dobra činjenica da u budžetu nema prihoda od prodaje državne imovine. Ove godine, nema prodaje državne imovine uprkos tri puta većem odnosu duga i BDP-a nego što je to bilo 2008. godine, kada je Vlada prodala Elektroprivredu. To je važan signal.

MONITOR: Možemo li, na osnovu usvojenog budžeta, izvesti neke zaključke o ekonomskoj politici noveVlade?

VUKOVIĆ: Proces formulisanja pametne ekonomske politike nije jednostavan čin koji traje nekoliko dana; to je kompleksan proces koji traje mjesecima ako ne i godinama. Alati za izmjenu crnogorske ekonomske politike su gotovo potrošeni; stoga,  njihova rekalibracija će trajati duže. Veoma sam oprezan kada se govori o mogućnostima Crne Gore za brz ukupan oporavak od tradicionalnih i naslijeđenih ekonomskih problema, neadekvatnog modela ekonomskog razvoja i uticaja pandemije.

MONITOR: Dio vladajuće većine odbio je da glasa za amandman o reprogramu tzv. kineskog duga. Kakve su posljedice tog postupka?

VUKOVIĆ: Primijetio sam da su najžešće reakcije na pomenuti amandman došle od onih koji su dogovarali problematični kredit, sada već daleke 2014. godine. Red je da podsjetim čitaoce Monitora na nekoliko činjenica koje se vezuju za ovaj projekat koji je „težak“ gotovo milijardu eura. Potrošnja tolikog novca je u potpunosti sprovedena van sistema javnih nabavki, čime se stvorio prostor za favorizovanje pojedinih kompanija. Kako bi pravilno razumjeli veličinu problema koji se tiče netransparentnosti trošenja novca kojim su zaduženi svi građani Crne Gore, navešću činjenicu da ukupni godišnji budžet javnih nabavki iznosi oko 500 miliona eura, pa se  može konstatovati da su na prioritetnu dionicu auto-puta potrošena dva puna godišnja budžeta javnih nabavki.

Za razliku od projekata koji se finansiraju iz sredstava EU a koje karakteriše brižljivo planiranje i puna transparentnost, o projektu prioritetne dionice auto-puta u Crnoj Gori nije se puno znalo jer su brojna dokumenta bila proglašavana tajnim.

MONITOR: Ta netransparentnost, pokazalo se, nije jedini problem.

VUKOVIĆ: Na sve to treba dodati i propuste u inicijalnom procesu planiranja (ugovori su potpisani na osnovu idejnog, a ne glavnog projekta) koji je rezultirao činjenicom da je zaboravljena petlja koja povezuje prioritetnu dionicu auto-puta sa Podgoricom, kao i elektro i vodovodne mreže, što je sve skupa državu koštalo preko 100 miliona. Takođe, Crna Gora je do sada izgubila preko 40 miliona projektovanih prihoda zbog kašnjenja izgradnje prioritetne dionice, što dodatno komplikuje stanje u javnim finansijama.

Tako ugovoren aranžman može dovesti do paradoksalne situacije da otplata kredita počne bez obzira na to što prioritetna dionica nije završena, što je slučaj bez presedana u projektnom finansiranju. Nova Vlada pokušava da sanira problem kroz amandmansko stvaranje pravnih pretpostavki da se refinansiranje ovakvog kredita; zanimljivo, ovaj prijedlog nailazi na hladan prijem onih koji su odgovorni za ugovoranje takvog posla.

Važno je napomenuti da smo do sada slušali puno kritika na račun nedostatka konkretnog djelovanja Evropske unije u Crnoj Gori. Sada imamo priliku da iskoristimo povoljnu situaciju i volju EU institucija da pruže konkretnu podršku u vidu refinansiranja pomenutog kredita. Ipak, sve su prilike da nekim akterima u našem društvu ne odgovara jasno profilisanje Crne Gore kao sljedeće članice EU, iako se deklarativno zalažu za članstvo u zajednici evropskih naroda.

MONITOR: Kakva je budućnost ove Vlade, iz perspektive stalnih problema koje ima sa „svojom“ većinom u parlamentu? Kako se to može odraziti na našu ekonomiju?

VUKOVIĆ: Bilo bi sjajno kada bi pojedini akteri crnogorske društvene scene pokušali da prežive jedan mjesec sa 290 eura, koliko iznosi prosječna mjesečna penzija u Crnoj Gori. Prilično bijedan životni standard velikog broja građana Crne Gore ne rješava se podjelama i uznemirujućim izjavama koje bude iskonski strah.

Od trenutka formiranja nove Vlade, u javnom prostoru dobili smo dnevnu hiperprodukciju teških uvreda; građani se tretiraju kao bezidejno i amorfno glasačko tijelo koje se konsoliduje izjavama o mogućim sukobima i  neodgovornim pokličima. Pojedincima koji kliču takve parole, treba obezbijediti  neku izolovanu lokaciju kako bi svoje lične frustracije usmjerili jedni na druge a nikako na sve građane Crne Gore.

Lično smatram da ova i naredna Vlada moraju imati puni mandat sa stabilnom podrškom za teške reforme i nepopularne zahvate koje nas čekaju. Dijalog između svih strana u tom procesu mora biti intenzivan i beskompromisan. Ako je skoro 30 lidera članica EU moglo prošle godine dogovoriti budžet težak 1.800 milijardi eura za period 2021. do 2027. godine za nepuna četiri dana, smatram da i donosioci odluka u Crnoj Gori mogu da dogovore planove za budućnost na sličan način.

MONITOR: Koji je put do obećanih i neophodnih reformi?

VUKOVIĆ: Svega par entuzijasta razmišlja gdje ova zemlja treba da ide i kako treba da izgleda 2030. godine. Za priču o budućnosti, ipak treba mnogo više analitičnosti, posvećenosti i konstantnog preispitivanja odluka. Treba otvoriti vrata za kvalitativan i strukturiran dijalog sa svim akterima crnogorskog društva čiji osnov treba da bude pametan ali mukotrpan rad, sa uvažavanjem i pametnim kalibriranjem oskudnih ljudskih i prirodnih resursa.

Smatram da nam fale novi ljudi, nove ideje i mudri potezi koji će hrabro iskoračiti iz dosadašnje neoliberalne mantre koja je prilagođena crnogorskim karakteristikama ekonomskog modela razvoja: državne privilegije za veoma uzak krug ljudi. U suprotnom, čeka nas dobro poznata pozicija periferije Evrope kojoj smo, nažalost, prilično blizu.

MONITOR: Šta su prioriteti na tom putu?

VUKOVIĆ: Proces oporavka države od naslijeđenih strukturnih problema, neadekvatnog modela ekonomskog razvoja i pandemije trajaće najmanje puna dva mandata Vlade. Fokus reformi treba da bude na intenzivnom regionalnom povezivanju kako bi iskoristili izdašne EU fondove (sa garancijama oko 30 milijardi eura), kao i na pravednoj zelenoj tranziciji i ubrzanoj digitalnoj transformaciji na svim nivoima. Posebno treba voditi računa o smanjenju nejednakosti u društvu. Male otvorene ekonomije, kao što je Crna Gora, imaće veće izazove prilagođavanju na brojne izazove koje nosi post pandemijska ekonomska realnost.

 

Kritičari iz sjenke

MONITOR: Vlast nikad nije imala više kritičara. Posebno su na meti njene ekonomske odluke?

VUKOVIĆ: Želim da iskažem zadovoljstvo fenomenom koji je evidentan u posljednje vrijeme: veliki broj ljudi kritikuje ekonomske poteze nove Vlade. Nadam se da ti ljudi, za razliku od onih koji su kritikovali rad bivše administracije, neće biti ignorisani niti će zbog svog mišljenja biti marginalizovani. Naprotiv, treba ih ohrabriti da iznose svoja zapažanja o ekonomskom stanju u državi.

Ipak, među njima primjećujem iste one koji su do prije 10-ak mjeseci bili prvaci utišavanja tadašnjih kritičara. Odjednom, kao po nekoj tajanstvenoj komandi, isti ti ljudi postaju neobično glasni iako je trenutna ekonomska situacija u zemlji u najvećoj mjeri zapravo posljedica rada bivše administracije, kojoj su mnogi od njih pripadali ili podržavali. Stoga, drago mi je da su konačno spoznali što znači sloboda govora i kritičko mišljenje koje su doskora (ne)svjesno suzbijali drugima. Na moju veliku žalost, 90 odsto kritika koje uočavam zapravo nisu kritike već jeftino igranje na kartu senzacionalizma koji je lišen osnovnih ekonomskih principa, te snažno prožeto ličnim interesima, što puno govori o stepenu površnog razumijevanja problema u kojem se kao društvo nalazimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo