Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA I PETNJICA BEZ JAVNOG PREVOZA: Vožnja unatrag

Objavljeno prije

na

Mještani potkomovskih i bihorskih sela  su prije tri decenije imali daleko uredniji i organizovanii javni prevoz nego danas. U ništa boljem položaju nijesu ni stanovnici velikih mjesnih centara na području beranske opštine, kao što su Lubnice, Šekular i Kaludra. Taksisti za svaku hitnu potrebu  stanovnicima ovih sve siromašnijih krajeva izvlače i posljednju paru iz džepa

 

Ako bi se kao parameter razvoja uzeo javni prevoz, onda bi se vrlo lako moglo zaključiti kako su opštine Andrijevica i Petnjica napredovale unazad geometrijskom progresijom, uporedo s raspadom velikih autoprevoznih preduzeća.

Svaki građanin s ruralnih područja iz ovih opština posvjedočiće da su veze s gradovima u susjedstvu bile bolje prije pola vijeka nego danas.

Mještani potkomovskih sela upozoravaju da na ovom području, zahvaljujući nebrizi onih koji bi o tome morali da se staraju, već dugi niz godina ne funkcioniše javni prevoz. Zbog toga su stanovnici Jošanice, Japana, Кonjuha, Кošutića, Đulića, Cecuna, Кuti i Bojovića prinuđeni da se sami snalaze kako bi stigli do grada.

Prema njihovim riječima, to je još jedan razlog više što lokalno stanovništvo masovno napušta zavičaj.

,,Na području Andrijevice prije tri decenija imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz nego danas. Apelujem na nadležne da što prije nešto preduzmu i omoguće mještanima potkomovskih sela bar najosnovnije uslove za život jer, ako se nastavi ovakvim tempom naši krajevi će ubrzo ostati pusti”, kaže Radenko Janković.

On smatra da andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost s gradskim jezgrom i susjednim Beranama, gdje se nalaze sve važnije isntitucije, od bolnice do suda.

,,Pitamo se da li u Crnoj Gori, ili u bilo kojoj drugoj zemlji, postoji danas opština čiji građani ne mogu dobiti osnovnu uslugu, kao što je uslugu javnog prevoza”, ističe Janković.

Mještani ovih krajeva s vidnim emocijama pričaju o proteklim ne tako dalekim vremenima.  ,,Nekad su od Berana do Кonjuha saobraćali autobusi i kombi vozila po nekoliko puta dnevno i svi su bili puni putnika. Tada se u autobusu tražilo mjesto više, jer nije mogao da primi sve putnike”, sjeća se Aco Babović.

Danas nema ni autobusa ni kombija, a sve je manje i putnika.

,,Odjednom se sve promijenilo. Sela su počela da propadaju uporedo sa zatvaranjem fabrika. Izgubili smo i radnika i seljaka.  Кonjuhe je danas tu gdje jeste, na rubu umiranja”, naglašava Babović.

Mještani tvrde da se ni održavanju lokalnog puta Andrijevica – Кonjuhe ne pridaje dovoljno pažnje i da će se u to uvjeriti svako ko se tom saobraćajnicom uputi prema potkomovskim selima.

,,Кolovoz je na više mjesta toliko oštećen da predstvalja opasnost za sve učesnike u saobraćaju. Zbog velikog broja klizišta pored rječnih korita sužava se kolovozna traka. I pored brojnih zahtjeva mještana, ta klizišta godinama niko ne pokušava da sanira. Zato je u zimskom periodu nemoguće očistiti put od sniježnih padavina”,  tvrde mještani.

Iz lokalne uprave ističu da su redovno raspisivali konkurse za dodjelu linija u prigradskom linijskom prevozu putnika u opštini Andrijevica. Međutim, kako tvrde, na konkurse se niko ne javlja, prije svega zbog nedostatka putnika.

,,Mi smo raspisivali tendere za prevoz pitnika ali nema interesenata za ovu djelatnost, najvjerovatnije zbog nerentabilnosti”, tvrde u lokalnoj upravi u Andrijevici.

Putnici su ostali bez autobusa i na području opštine Petnjica.  I mještani bihorskih sela godinama upozoravaju da ne funkcioniše javni prevoz i da su zbog toga  prinuđeni da se sami snalaze kada žele do Berana, Rožaja i Bijelog Polja.

,,Na području Petnjice prije četiri decenija imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas. Apelujem na nadležne da što prije preduzmu nešto i omoguće mještanima petnjčkih sela bar najosnovnije uslove za život jer, ako se nastavi ovakvim tempom naši krajevi će ubrzo ostati pusti”, kaže Zaim Ličina.

Iz  centra Petnjice nemoguće je otići gradskim ili međugradskim prevozom, s izuzetkom privatnika koji prevozi učenike ujutro u sedam sati i vraća ih poslije završetka škole.

Ličina podsjeća da na području Petnjice žive mahom  ljudi u poodmaklim godinama koji zbog nedostatka autobuske linije do Berana često ne mogu dobiti  ljekarsku pomoć.

,,Problem neredovnog javnog prevoza posebno pogađa stare i bolesne koji su uskraćeni elementarnog prava na zdravstvenu zaštitu. Ovaj problem bi se mogao riješiti donošenjem odluke po kojoj bi se regulisao prevoz do najudaljenijih mjesta kombi vozilima, uz određene uslove. Mi vjerujemo da bi ovakvo rješenje bilo od velike pomoći građanima”, smatra Ličina.

U ništa boljem položaju nijesu ni stanovnici velikih mjesnih centara na području beranske opštine, kao što su Lubnice, Šekular ili Kaludra.

O posljedicama najslikovitije govore podaci posljednjeg popisa. Dovoljan je primjer takozvane Gornjoselsku župe, smještene na  padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Кurikuće i Vuča.

Na ovom prostoru 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je taj broj još manji.

Da je situacija poprimila zabinjavajuće razmjere govori i podatak da  osnovnu školu u Lubnicama ove godine pohađa svega  četrdeset  učenika, iako je  nekad brojala i do četiri stotine đaka.

,,Gornja sela su nekad bila puna naroda. Mjesni centar u Lubnicama živio je kao pravi mali grad. Autobus na relaciji Berane – Lubnice saobraćao je četiri puta dnevno”, prisjećaju se mještani Lubnica.

Nekad su regionalnim i lokalnim putevima krstarile ,,dubrave”, nikada bez putnika. Danas taksisti za svaku hitnu potrebu izvlače stanovništvu ovih sve siromašnijih sjevernih krajeva i posljednju paru iz džepa.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

ZDRAVSTVO: KADROVSKE NEVOLJE NA SJEVERU: Odlazak specijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zdravstvene ustanove na sjeveru godinama se suočavaju s nedostatkom kadrova. Najveći problem predstavljaju specijalisti, koji se nakon specijalizacije kratko zadržavaju ili čak uopšte ne vraćaju u ustanovu koja je finansirala njihovo školovanje. Nedostaje ljekara i u domovima zdravlja i službama hitne pomoći

 

U posljednjih šest godina opštu bolnicu u Pljevljima napustilo je destek ljekara specijalista. Taj problem muči i ostale zdravstvene ustanove na sjeveru.   Rukovodiocizdravstvenih ustanova prizanju da je vrlo čest nekorektan odnos kolega, koji rad na sjeveru koriste kao „odskočnu dasku u karijeri“, a zatim odlaze.

Direktor Opšte bolnice u Pljevljima Ernes Gadžo nedavno je kazao novinarima da ta ustanova više neće biti „usputna stanica ljekarima koji se vraćaju sa specijalizacije, niti će biti ulaz na mala vrata za veće zdravstvene ustanove“.U toj  bolnici rade 22 ljekara specijalista, a po sistematizaciji trebalo bi da ih je 48.

Gadžo je saopštio i da se tokom minule decenije pet ili šest ljekara nije vratilo nakon završene specijalizacije, iako su bili obavezni da to urade. Navodno  ti su ljekari procesuirani.

Samo  tokom 2017. godine opštu bolnicu u Bijelom Polju napustilo je 15 ljekara, a među njima čak šest ginekologa.

Troškovi specijalizacije, koja traje četiri do pet godina,  za jednog ljekara iznose   40.000 do 50.000 eura. Njihovim odlaskom iz matične ustanove nastaju znatni  i indirektni troškovi, koji podrzumijevaju angažovanje specijalista iz drugih bolnica po tržišnom  principu.

Prema podacima iz Direktorata za kontrolu i unapređenje kvaliteta od 2013. godine u crnogorski zdravstveni sistem ušlo je 350 ljekara, dok je u posljednje dvije godine odobreno 150 specijalizacija i 20 užih specijalizacija. U Kliničkom centru Crne Gore na specijalizacijama se nalazi oko 200 ljekara.  Prednost će se ove godine dati, kako je najavljeno,  specijalističkom usavršavanju u Nikšiću, Pljevljima, Bijelom Polju, Kolašinu.

U bolnicima na sjeveru ohrabreni su jer je, kako tvrde,resorno ministarstvo krenulo u rješavanje problema odlaska specijalista  iz njihovih ustanova i to kroz   predložene izmjene u ugovorima specijalizanata.Ministarstvo je, naime, predložilo da se ugovor o specijalizaciji izmijeni tako što bi ljekar koji napusti ustanovu u periodu kraćem od onoga koliko je trajala specijalizacija, morao vratitidvostruki iznos troškova edukacije.  Ljekar bi, drugim riječima, ukoliko mu je spacijalizacija trajala četiri godine, bio dužan da plati troškove za osam.

I u pljevaljskoj bolnici kažu da su s ljekrima sada potpisani ugovori, prema kojima su obavezni da nakon završene specijalizacije u toj usatnovi  rade dva puta duže od vremena koje su proveli na specijalizaci. Trenutno, na specijalizaciji u tom je gradu 26 ljekara.

“Ljekar koji završi specijalizaciju ima pravo da raskine radni odnos, a da u ovoj ustanovi ne radi ni jednog dana, ali osim tog prava ima i obavezu da izmiri sve troškove koje je društvo uložilou njegovu specijalizaciju. Pošto se dešava da se neki ljekari ne vraćaju u Crnu Goru već ostaju u drugim državama, gdje su bili na specijalizaciji, postignut je dogovor da se svaki takav slučaj procesuira preko nadležnih državnih i instutucija“, – objasnio je Gadžo.

Nedostatak kadrova nije zaobišao ni službe hirne pomoći, ni domove zdravlja na sjeveru. Krajem prošle godine nijedan od nezaposlenih ljekara s evidencije Zavoda za zapošljavanjenije želio prihvatiti posao u kolašinskom Domu zdravlja. Mladi ljekari radije čekaju posao u nekoj od zdravstvenih ustanova u glavnom gradu ili na primorju.Kao i u Kolašinu, isti problem imaju i u mojkovačkom Domu zdravlja, gdje, do prije nekoliko mjeseci,  nijesu popunjena dva od pet radnih mjesta ljekara za odrasle. Takođe, umjesto dvojice, predviđenih po sistematizaciji, radi samo jedan pedijatar.

Poslove izabranog ljekara za žene u Mojkovcu, po ugovoru o dopunskom radu, obavljaju ljekari specijalisti ginekologije i akušerstva iz Doma zdravlja i Opšte bonice Bijelo Polje.  U tom gradu čekaju  ljekara sa specijalizacije iz ginekologije i akušerstva.

Kolašinskom  Domu zdravlja, objašnjava direktorica  Dragica Popović, fale dvaljekara opšte medicine.  Raspisivanje konkursa nekoliko puta nije dalo rezultzate. Samo se jedan ljekar minule godine javio na konkurs, ali i on je napustio Kolašin nakon nekoliko mjeseci.

Nedosatatak kadra u domovima zdravlja, uglavnom, rješava se zahvaljujući naporima ljekara koji preuzimaju dodatni posao.

Početkom sedmice iz Sindikata doktora medicine saopštili su da se  Zavod za hitnu medicinsku pomoć suočava s velikim problemima u organizaciji posla zbog nedostatka oko 50 ljekara svakog mjeseca.  Iz Sindikata su objasnili da je prema sistematizaciji radnih mjesta u ZHMP predviđeno 145 ljekara.

Tokom minulih pet godina crnogorske javne zdravstvene ustanove, prema podacima Sindikata doktora medicine,  napustilo je više od 150 ljekara.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEZAUSTAVLJIVE MIGRACIJE: Pusta sela, pusti i gradovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjever Crne Gore je za posljednjih 25 godina izgubio 50 hiljada stanovnika. Ekonomsko zaostajanje,  migraciona kretanja, pad nataliteta i odumiranje  sela na sjeveru poprimaju zabrinjavajuće razmjere. I u većini gradova na sjeveru je iz godinu u godinu sve  manje stanovnika. O tome svjedoče i zatvoreni poslovni centri i promet u trgovinama

 

Da iseljavanje sa sjevera države ne prestaje i da su migracioni procesi posebno nezaustavljivi na ruralnom području, najslikovitije govori primjer sela Veliđe u beranskoj opštini, koje je nekada imalo oko dvije stotine pedeset stanovnika, u četrdeset i dva domaćinstva, dok ove zime u tom selu, na samo nekoliko kilometara od grada, nije bilo dima ni iz jednog dimnjaka.

“Iz godine u godinu zatvarala se jedna po jedna kuća u Veliđu, a niko nije pokušao da to zaustavi. Ovo malo selo oživi jedino ljeti, ali i to polako sve rjeđe”, – kaže Dragan Bogavac.

Ovaj čovjek je Veliđe napustio odavno, ali mu se, ipak, stalno vraća. Njega, kao i mnoge druge stanovnike, posao je odveo u grad.

“Ja odem još ponekad, ali znam mnogo kuća u Veliđu koje nijesu otvarene ko zna od kada. To je nekako žalosno i to je poraz države i društva”, – smatra Bogavac.

Prema svim pokazateljima pored privrednog i ekonomskog zaostajanja,  migraciona kretanja, pad nataliteta i odumiranje sela na sjeveru poprimaju zabrinjavajuće razmjere.

“Ako je tako nadomak grada, onda možete misliti kako je u najudaljenijim selima”, – kaže mještanin Šekulara Borivoje Deletić.

Prema njegovim riječima, u pojedinim selima na širokom području Šekulara, kao što su Rmuši, ovu zimu prezimilo tek po jedno domaćinstvo.

“To je porazna činjenica i znak da država mirno gleda kako naša sela nestaju sa mape.  Jednostavno, nikoga nije briga što ovdje nema ko kome ni dobro jutro da nazove i što država nije preduzela ama baš ništa da se raseljavanja zaustave”, – naglašava Deletić. 

Podaci ukazuju da i selima Vuča, Veliđe, Crni Vrh i Rujišta prijeti potpuno odumiranje. U svakom od ovih sela tokom prošle zime živio je mali broj domaćinstava, i to, uglavnom, staračkih.

Mještani navode kako je slaba putna i druga infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga društva u cjelini uzrokovala drastičan odliv stanovništva s rurarnog područja.

“Naša sela su mrtva. Šta reći na podatak da je u selu Vuča zimus bilo tri stanovnika. Bijela kuga, to je to”, – kaže predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

U selu Tmušiće, udaljenom na oko tri kilometra od magistralnog puta Berane – Rožaje, inače pitomom mjestu, koje je prije nekoliko decenija brojalo četrdesetak domaćinstava, ove zime bile su otvorene četiri kuće.

“Put koji od magistrale vodi do naših kuća još uvijek nije asfaltiran. Uz to, imamo lošu elektromrežu, dok ni pitanje vodosnadbijevanja još nije riješeno. U takvim okolnostima ne treba se čuditi što Tmušiće odumire, jer mladi odlaze u potragu za boljim životom, Čak i staračka domaćinstva polako gase”, – svjedoče rijetki stanovnici ovog sela.

Ništa nije bolje ni u većini gradova na sjeveru, gdje je iz godinu u godinu čak i golim okom vidljivo da je manje stanovnika. O tome govore zatvoreni poslovni centri i radnje, promet u trgovinama.

“Vjerujte mi, ovu prodavnicu održavam samo zbog toga da bih imao šta da radim, da mi ne bude dosadno. Pogledajte ulice kako su puste. Narod masovno odlazi u inostranstvo”, – kaže jedan trgovac u Rožajama. Taj grad je progresivno krenuo unazad.
U “rikvercu” je čitav sjever. Od obećanja da će se ubrzo uvoziti radna snaga iz inostranstva, stiglo se dotle da na teritoriji koja zauzima 52 odsto površine države, živi svega 177 hiljada građana, ili procentualno izraženo 28 odsto stanovništva Crne Gore.

“Sjever Crne Gore je za posljednjih 25 godina izgubio 50 hiljada stanovnika. Dramatičan je podatak da je, prema popisu iz 1991. godine, sjeverni region brojao 218.592 stanovnika, a taj broj se do 2003. godine smanjio za 23.713 stanovnika. Prema popisu iz te godine na sjeveru  je bilo 194.879 stanovnika, a trend iseljavanja stanovništva nastavlja se i do 2011. godine, kada se broj stanovnika umanjio za 17.042” ,– upozorili su iz NVO ‘Euromost‘ iz Bijelog Polja.

Koliko je stanje dramatično govori podatak da je u odnosu na popis iz 1991. godine, iz najveće, bjelopoljske opštine, praktično nestalo  9.217 stanovnika,  iz Pljevalja 8.807, Berana 4.983 stanovnika.

Poslije ratova na području bivše SFRJ koji su sa sjevera otjerali izvjestan broj ljudi, kao i prekida privrednih veza i platnog prometa sa Srbijom, takozvane burazerske privatizacije su poput tajfuna otjerale sjevenjake sa svojih ogrnjišta.

U Bijelom Polju, koje su nekada zvali crnogorski Mančester, tako je nestala cijela industijska zona gde je posao izgubilo oko 11.000 ljudi. U Beranama je takođe ugašena svaka fabrika i bez posla u privredi ostalo desetak hiljada ljudi. Sve je pogašeno i u Mojkovcu.

Na zavodima za zapošljavanje na sjeveru na spisku nezaposlenih nekoliko je desetina hiljada građana. Prema zvaničnim podacima 6.300 građana u Beranama  nalazi se na evidenciji tamošnjeg biroa rada, a među njima oko 340 visokoškolaca, mladih ljudi. U Beranama je stopa nezaposlenosti ogromna, čak 58 odsto.

Čitave porodice pakuju kofere i od socijalne bijede spas traže u zapadnoevopskim zemljama i iz drugih sjevernih gradova.

Računica je jasna. Ako im i ne uspije da ostanu duže, za nekoliko mjeseci rada na crno, što jeste rizično ali ne neizvodljivo, oni će zaraditi mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dvije. Neki od njih će pokušati i da dobiju  radne dozvole, koje u Njemačkoj, kako prenose mediji, koštaju od tri i po do pet hiljada eura.

„Čini se da nema dana da po neka klupa u učionici ne ostane prazna. Odlaze čitave porodice, roditelji odvode djecu. Pokušavaju tamo da opstanu. Vraća se jedino ko mora“, – kaže jedan prosvjetni radnik iz Petnjice.

Od kada je uvedena vizna liberalizacija, jedan mladi Petnjičanin išao je u Luksemburg više puta na po tri mjeseca, a to će činiti sve dok bude mogao. Pokušaće i da ostane jer su mu u toj zemlji od ranije starija braća. U Crnoj Gori je radio kod privatnika od jutra do mraka, jedva preživljavajući, i shvatio da to nije ono što želi u životu.

„Odem u Luksemburg na tri mjeseca. Radim na crno i onda ne čekam da me oni deportuju, već se sam vratim u Crnu Goru. Sačekam neko vrijeme, pa onda opet odem“, iskren je ovaj mladić.

Nemogućnost zaposlenja, siromaštvo i socijalna bijeda, bankarski i zelanaški dugovi, kamataši, stvari su koje i stanovnike Plava i Gusinja tjeraju da spas, makar privremeno, potraže tradicionalno u Sjedinjenim Američkim Državama.

Uskoro će početi ljetnje ferije, i gradovi na sjeveru će oživjeti. Vašari, sajmišta, tradicionalna okupljanja. Kao ono na Alipašinim izvorima u Gusinju.

Možda se upali i svjetlo u nekoj kući u beranskom selu Veliđe. Izgledaće, kao i svake godine, da se život na sjeveru vraća, ali će taj privid trajati svega dva do tri mjeseca.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

VREMENSKE NEPRILIKE: Kad ljeto kasni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izlivene rijeke i potoci, uništeni usjevi, poplavljena domaćinstva, blokade u saobraćaju, ljudi u zimskoj garderobi, majska je slika najkišovitijeg mjeseca u Crnoj Gori, regionu i svijetu

 

Jun je, a plaže su prazne, livade nepokošene, a rijeke nabujale od padavina. Vrijeme je prevarilo turiste i uplašilo poljoprivrednike. Svuda se čuje pitanje: „Oće li stajat ova kiša“?

Meteorolog Branko Micev kaže da je maj ove godine bilo je neubičajeno kišan: ,,Količina padavina se kretala od 63 litara po metru (lit/m2)u Pljevljima do 384 na Cetinju, u Podgorici je palo 233 lit/m2 kiše, što je za 155% veća količina od klimatske normale za maj”.

Oscilacije su bile odgromne, pa se ostvarenost količine padavina u odnosu na klimatsku normalu kretala od – 9 posto u Pljevljima do + 216 posto u Ulcinju. ,,Na skali najvećih vrijednosti maj 2019. godine je bio najkišniji u Herceg Novom sa količinom kiše od 321 lit/m2 (dosadašnji maksimum od 298 lit/m2 je izmjeren 1978. godine), drugi po redu u Podgorici izmjerena količina od 233 lit/m2  (maksimum od 268 lit/m2 je izmjeren 2016. godine), u Ulcinju od 211 lit/m2  (maksimum od 304 lit/m2 je izmjeren 1957. godine), u Budvi od 224 lit/m2  (maksimum od 291 lit/m2 je izmjeren 1978. godine) i na Cetinju od 384 lit/m2  (maksimum od 458 lit/m2 je izmjeren 1978. godine)“, priča Micev.

Na pitanje koliko se vremenski uslovi ove sezone razlikuju od onih od prethodnih godina, meteorolog Dušan Pavićević odgovara: ,,Maj 2019. je u Podgorici što se maksimalne dnevne temperature tiče bio sedmi najhladniji od 1949. godine, tačnije od kada Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju vrši kontinuirana mjerenja. U odnosu na maj 2018. godine, ovaj je u prosjeku bio hladniji za čitavih 6 stepeni“.

Micev kaže da se maj od ove godine i od prošle bitno razlikuju u pogledu meteoroloških prilika: ,,Ove godine je znatno kišniji i hladniji. Na primjer, prošle godine u Podgorici u pogledu prosječne maksimalne dnevne temperature maj je bio topliji za oko 7 stepeni a ove godine je kišniji za oko 115%. Prošle godine imao je 13 tropskih dana a ove godine nijedan”.

Loše vrijeme nije prijatelj poljoprivredi. Pčelar s 22 godine iskustva Andrija Radoman kaže da su iza njega mukotrpna dva mjeseca: ,,Dug kišni period uticao je negativno na pčele, gladne su. Kad je pčela jaka i nezaposlena – hoće da se roji. Prošla godina bila je pogodnija za pčelarstvo“.

Vijesti o vremenu slične su i u regionu. Hrvatski meteorolozi kažu da je maj 2019. godine najhladniji u posljednjih 30 godina i najkišovitiji u posljednjih 60.

U Srbiji je na snazi vanredno stanje usljed poplava koje su zadesile više gradova: Kraljevo, Sremsku Mitrovicu, Novi Pazar, Vrnjačku Banju… Zbog obilnih kiša izlili su se potoci i kanali za odvodnjavanje. Potopljena je i Ibarska magistrala kod sela Adrani.

,,Oštećeni mostovi i putevi, stotine poplavljenih domaćinstava, pokrenuta klizišta, poljoprivredna zemljišta pod vodom – ovo je posledica poplava koje su pogodile Srbiju“, pišu i strani mediji.

U Bosni i Hercegovini izlile su se  lokalne rijeke, a do sela kod Prijedora, zbog poplavljenih puteva, ne može se doći, prenosi prijedorski gradski portal.

Sezona poplava je i u svijetu. U Sjedinjenim Američkim Državama olujama su najgore pogođene države Indijana, Nebraska, Ajova, Ilinois.

,,U maju je zabilježeno oko 270 tornada uključujući i rekordnih 13 dana uzbuna u drugoj polovini mjeseca. Poplave su mnoge otjerale od kuća u skloništa i zatvorile međudržavne autoputeve. U Nebraski, gdje se farmeri već bore sa efektima trgovinskog rata Donalda Trampa sa Kinom, koji je ubio dobar dio trgovine, procjenjuje se da su poplave uništile usjeve i stoku ukupne vrijednosti od milijardu dolara“, piše Gardijan.

Jaka i uporna kiša pogodila je i Pariz i odložila mečeve na Rolan Garosu. ,,U centralnim Harzovim planinama u Njemačkoj snijeg je pozdravio stanovnike na nadomorskoj visini od 700 metara, samo par nedjelja prije početka ljeta. Folklor ovaj fenomen pripisuje “ledenim svecima“, hrišćanskim mučenicima čiji su dani svetaca od 11. do 15. maja“, prenosi portal Euro Njuz.

Grad je pogodio južni italijanski region Apuliju. Najveća šteta pričinjena je gradovima Monteroni, Galantina, Rufano i Matino, u provinciji Leće, i gradovima u području Taranto. Lokalni poljoprivrednici su u strahu zbog izgubljenih usjeva maslina i grožđa u regionu koji se najviše oslanja na poljoprivredu. Došlo je i do smetnji u saobraćaju. Na sjeveru Italije, rijeka Savio se izlila, a putevi i mostovi su u nekim dijelovima zatvoreni zbog blata i opasnosti od klizišta. Vozovi od Riminija do Bolonje su prestali sa radom jer je velika količina vode prijetila da prekrije prugu. Italijanski portal, Lokal, piše: ,,Ljudi bi obično 2. jun, Dan Republike Italije, proveli na plaži. Međutim, ove godine ekstremne vremenske prilike su to onemogućile, od poplava na istoku, do jakih vjetrova na jugu i niskih temperatura na sjeveru. Sve ovo prati neuobičajeno toplu zimu“.

Na pitanje da li ovakvi neobični vremenski uslovi mogu da budu posljedica globalnog zagrijavanja ili efekta staklene bašte, meteorolog Pavićević odgovora: ,,Jedan ili više hladnijih i kišovitijih mjeseci ne mogu da se smatraju klimatskom promjenom, niti mogu da se vežu za neke okolnosti na globalnom nivou“.

O ovoj temi priča nam i Branko Micev: ,,Ovo su značajne meteorološke situacije – vremenske anomalije koje su posljedica određenih oscilacija u opštoj cirkulaciji atmosfere sa generisanjem stacionarnih ciklonskih aktivnosti koje su uslovljavale nestabilne vremenske prilike u dužem vremenskom periodu. Maj ove godine kod nas, u regionu i u drugim dijelovima Zemlje ima značajno odstupanje meteoroloških prilika. U naučnim i stručnim krugovima vjerovatno će biti istraživan razlog ovakvih promjena. Zaista ne možemo o svakoj promjeni meteoroloških prilika po automatizmu govoriti da je riječ o klimatskim promjenama ili posljedicama globalnog zagrijevanja. To treba da se dokaže od strane naučnih i stručnih autoriteta”, zaključuje.

,,Od 6. juna dolazi osjetno topliji period, a sezonski prognostički materijal kaže da će ljeto 2019. godine biti u okviru prosječnih vrijednosti za poslednjih 25 godina. Temperatura će u najtoplijim oblastima imati tropski karakter, a maksimalna dnevna će se kretati na nivou oko 30-35 stepeni“, zaključuju naši sagovornici.

Nije rijetkost da se mnoga klimatska dešavanja dramatizuju i da se predviđaju prirodne katastrofe. U Crnoj Gori bojazni od toga nema, a očekuje nas ljepše i sunčanije vrijeme.

                                                                                               Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo