Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA: POBUNE ZBOG MALIH HIDROELEKTRANA: Kad tajkuni grade

Objavljeno prije

na

Mještani sela Trepča, Trešnjevo, Zabrđe i Slatina zatražili su od Vlade Crne Gore da hitno poništi odluku o davanju koncesije za izgradnju hidroelektrana na dijelu vodotoka Gradišnice i Trepačke rijeke, na teritoriji opštine Andrijevica.

Oni tvrde da se radi o veoma lošoj odluci za njihova sela i upozoravaju da ni po cijenu fizičkog suprotstavljanja neće dozvoliti da se remeti prirodno korito ovih planinskih rječnih ljepotica.

Ne štedeći riječi, mještani četiri sela kažu kako se planirane elektrane neće moći graditi preko njih i mimo njihove saglasnosti i da to i Vlada i investitor treba da imaju na umu.

Mještani Trepče, Trešnjeva, Zabrđa i Slatine ističu da je upravo ovih dana završeno anketiranje stanovnika njihovih sela i da su većina od njih svojim potpisima potvrdili da su protiv izgradnje mini hidrielektrana na vodotocima Gradišnice i Trepačke rijeke.

Iz Odbora za očuvanje Gradišnice saopštavju da se u posljednje vrijeme ubrzano vrše pripremni radovi za izgradnju hidroelektrana na toj, kao i Trepačkoj rijeci.

,,Na licu mjesta se može primijetiti da investitori prave pristupne saobraćajnice, rušeći praktično sve što im se nađe na putu. To je izazvalo veliki revolt kod lokalnog stanovništva, jer je svima poznato da je Gradišnička rijeka ponorica i da je prirodni bazen vodama na teritoriji četiri mjesne zajednice”, objašnjava u ime tog seoskog Odbora Novo Bakić.

On tvrdi da su saznali da investitori planiraju da rijeku Gradišnicu, od koje nastaje Trepačka rijeka, kaptiraju na 1330 metara nadmorske visine i da je prevedu u cjevovod u dužini od preko šest i po hiljada metara.

,,Takođe smo saznali da je izgradnja drugog vodozahvata planirana na 1160 metara nadmorske visine, odakle bi se rijeka ponovo odvodila cijevima u dužini od oko tri i po kilometra. Na taj način bi naša sela postala praktično mrtva, jer ovdje bez te vode nema života”, kaže Bakić.

Mještani zbog toga od crnogorske Vlade i drugih nadležnih institucija traže da stopiraju uzurpaciju rječnih korita Gradišnice i Trepačke rijeke, jer im se, kako kažu, izgradnjom hidroelektrana na ovom potezu oduzima osnovno ljudsko pravo – pravo na život i to sve radi interesa nekoliko lokalnih i podgoričkih tajkuna.

Podgoričko preduzeće Dekar Hidro još 2013. godine dobilo je građevinsku dozvolu za izgradnju elekrana na Trepačkoj rijeci. Mještani tvrde da je to urađeno mimo njihove saglasnosti i da bi izgradnja minielektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent cijelog kraja, a posebno planine Gradišnice, po kojoj je Rijeka i dobila ime. Upozoravaju da bi remećenje korita rijeke Gradišnice predstavljalo svojevrstan ekocid.

,,Rijeka Gradišnica sa svojom okolinom predstavlja pravi prirodni biser. Ona svojom ljepotom ne zaostaje za najprivlačnijim planinskim destinacijama. Uz to, od stabilnosti rijeke zavisi uredno vodosnadbijevanje stanovnika nekoliko sela. Zato je više nego suludo dozvoliti da neko, zbog ličnog bogaćenja, krene da gradi minielektrane i da tako razara i remeti ne samo korito rijeke , nego i cijeli prostor koji se naslanja na njene obale”, naglašavaju i iz NVO Gradišnica.

Stanovnici Zabrđa ističu da ih posebno vrijeđa to što ih niko ništa nije pitao prilikom donošenja odluke o izgradnji mini hidroelektrane.

,,Bilo je prirodno da nas nadležni konsultuju da li se slažemo da se na našim rijekama grade elektrane. Umjesto toga investitor je pokazao svoju bahatost jer je bez saglasnosti seoskih odbora i drugih mjesnih organa već preduzeo određene radove. To nas je još više uvrijedilo i ogorčilo”, kažu mještani Zabrđa

Iz njihove perspektive stvari djeluju još drskije zbog toga što je investitor počeo da pravi put prema vodozahvatu iako su brojni vlasnici čvrsto odlučili da mu ne dozvole da prođe preko njihovih privatnih parcela.

,,Sve to govori da je cijeli postupak oko izgradnje elektrane sproveden neozbiljno, i zato svi treba da znaju da narod to neće dozvoliti tek tako i da neće mirno gledati”, upozoravaju stanovnici ova četiri sela.

Iz Mjesnog odbora za zaštitu Gradišnice uputili su dopis čelnicima andrijevičke opštine, optužujući ih da su mimo volje građana dali podršku investitorima da grade hidroelektrane.

„Očigledno je da opštinska vlast podržava tajkune i omogućava im da nam oduzimaju prirodna prava. Svim onim strukturama stanovništva koje primaju socijalna davanja i rade u društvenim firmama sugerišu i daju im do znanja da ne smiju potpisati peticiju i doći na sastanak odbora”, tvrde u Mjesnom odboru za zaštitu Gradišnice.

Oni Ministarstvu poljoprivrede postavljaju pitanje zašto su davana sredstva za razvoj poljoprivrede i turizma na ovom području ako se sve ovo jednim potezom tajkuna može uništiti, kao što se i uništava.

Predsjednik opštine Andrijevica Srđan Mašović odbacio je navode mještana kao netačne i neosnovane. On je izjavio da lokalna uprava nema nikakve nadležnosti kada je u pitanju izgradnja elektrana i da mještani treba da se obrate na druge adrese.

Mještani četiri andrijevička sela podsjećaju na važnu činjenicu, a to je da je i Evropska unija prepoznala potencijale Gradišnice, izdvajajući sredstva za izgradnju puta koji vodi do ove planine. Međutim, kako su naveli, privilegovani koncesionari su u znatnoj mjeri oštetili novoizgrađeni put.

Početkom 2013. godine ozvaničen je završetak rekonstrukcije puta Zabrđe – Gradišnica, koja je podrazumijevala postavljanje asfaltnog zastora u dužini od 7,7 kilometara. Radi se o investiciji vrijednoj 759.260 eura.

,,Koncesionari, transportujući balvane, s teškim kamionima konstantno uništavaju ovaj put. To sada čine i investitori koji su namjerili da grade elektrane na ovom području. Zato smo prinuđeni da blokiramo dalji izvoz balvana i prolaz teškim kamionima ukoliko se ne budu poštovala pravila po kojima je ovim putem dozvoljen transport tereta samo do dvadeset tona”, kažu u NVO Gradišnica.

Pobuna zbog gradnje malih hidroelektrana na području andrijevičke opštine počela je prije nekoliko mjeseci u selima ispod Komova.

Mještani Potkomovlja oštro su se suprotstavili izgradnji mini hidroelektrana na vodotocima koji pripadaju slivu rijeke Zlorečice. Onu su takođe poručili da bi izgradnja elektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent na prostoru Konjuške župe. Kažu da bi remećenje korita Kutske i Mojanske rijeke predstavljalo ekološki zločin.

Mnogo prije toga pobunili su se i mještani šekularskih sela, sela ispod Bjelasice i u selu Kaludra, na teritoriji opštine Berane, gdje koncesije za male elektrane uglavnom ima kompanija Bemaks, kao većinski vlasnik Hidroenergije Montenegro. Prije nekoliko mjeseci glas protiv malih elektrana podigli su i mještani beranskog sela Vinicka, protiveći se gradnji male elektrane na rijeci u tom selu.

Pobune su sve češće. Zanimljivo, najčešće na području Berana i Andrijevice. Kao da je to problem samo građana ovih opština. Kao da se samo tu gradi. I kao da ne plaća čitava Crna Gora da bi tajkuni gradili „obnovljive izvore energije”.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo