Kakve će posljedice po Crnu Goru imati postizborna koalicija DPS – SDP?
Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje, Podgorica
Zaključena priča o trećem putu
– Nakon rekonstrukcije vladajuće koalicije DPS-SDP, imamo čistu političku situaciju. DPS-SDP je vlast koja preko puta ima opoziciju čime se zaključuje priča o tzv. trećem putu, a budućnost crnogorske političke scene postaje bipolarna.
Da bi pobijedila DPS-SDP koaliciju, opozicija se mora koncentrisati na sopstvene snage, kadrovski se provjetriti i osnažiti, uložiti ozbiljne napore da izgradi i razvije terensku infrastrukturu, jasno se građanski profilisati. Takođe, potrebno je da mnogo pažljivije gradi odnose sa drugim dijelovima društva, kao i međunarodnom zajednicom, jer ti elementi mogu biti podržavajući za njen rad, a taj potencijal do sada nije dovoljno iskorišćen i zbog slabosti same opozicije kojima krivac nije vlast.
U postojećoj situaciji, opozicija bi trebala da DPS-SDP koaliciji suprotstavi jednu opozicionu listu sa jasnom programskom osnovom, principima demokratizacije, uspostavljanja vladavine prava, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, ubrzanja evropskih integracija.
Više nema prostora za očekivanja da bi SDP u jednom trenutku mogao imati političkog i demokratskog, ili kako to neki SDP funkcioneri vole da nazovu ,,patriotskog”, kapaciteta da bude jedan od stožera smjene DPS-a. Ta prilika je potrošena, a time svakako usporen proces reformi i izgradnje vladavine prava, i novi opozicioni pristup treba da se kreira shodno toj realnosti.
Iako je politička scena sada jasno podijeljena ta se podjela nije do kraja desila u partijama i političkim strukturama. Primjera radi, ne vjerujem da će oni koji su ostali u manjini u SDP-u to do kraja prihvatiti kao gotovo. Njihova politička zalaganju su bila i razboritija i prosperitetnija, a SDP bi umjesto u satelita DPS-a profilisala u jedog od ključnih aktera političke scene. Previranja se mogu očekivati i u drugim političkim partijama u kojima ne postoji konsenzus oko daljih strategija političkog djelovanja.
Duško Kovačević, bloger, Podgorica
Opet u istorijski falš
– Gdje će to „istorijsko” pomjeranje SDP-a (koalicije ELPG) završiti jasno je bilo još na početku izbornog procesa, kada se kao njihov nesuđeni, nestranački kandidat, u javnosti pojavio čovjek koji potiče iz mračnih poslovnih dubina Prve porodice – advokat Nikola Martinović.
SDP-ova mjera političkog i kadrovskog, ovih šesnaest godina, koaliranja sa DPS-om, ekvivalentna je patosu Đukanovićevih privatnih interesa, odnosno, uslovljena je „kalamperovštinom” (uplivom u privredno problematično).
Dakle, to su granice u kojima se isključivo i jedino može kretati nova-stara lokalna vlast u Podgorici, ali i determinante tog lažnog emancipatorskog i antimonopolskog novog kursa SDP-a.
Reklo bi se, unaprijed određen, uprljan prostor ravnoteže koruptivnog i „ugrađivačkog” i ništa više od toga. Konzervacija postojećeg.
Poražavajući je osjećaj kad sagledamo koji motivi dominantno konstituišu političko i državotvorno u Crnoj Gori danas. Međutim, šta tu ima novo? Šta smo očekivali i otkud tako snažno iznenađenje SDP-ovim postizbornim odabirom?
Što reče jedan moj prijatelj: „Koalicija ELPG i nije baš toliko prevarila svoje birače. Bar ne većinu. Samo treba pogledati ko su glasači ELPG, naročito SDP-a. Riječ je o ljudima kojima je iz raznih razloga prihvatljivije da u vlast uđu sa DPS-om nego sa bilo kojom opozicionom partijom, a pogotovo sa DF-om”.
Čini mi se da smo ovog puta, (mislim na nezavisne medije i intelektualce) bili oni koji su diletantski zavaravali sebe i javnost, na način što smo jednom bizarnom sekularnom apoteozom proglašavali Krivokapića najvećim kritičarem i oponentom Đukanovića! Jer, samo jedna inertno – anksiozna alternativa može nešto tako zahtijevati i očekivati. Ni psihodelične 68. se nije ostvarila lucidna parola „Budimo realni, tražimo nemoguće”.
Bojim se da se opet krenulo u tu pogubnu iteraciju, u taj istorijski falš, kao onomad, kada se sa Đukanovićem stvarala država, nauštrb demokratije.
Upravo nam ta ista deluzija danas, po svojoj izvrnutoj logici, nudi Krivokapića kao nekog ko će nam donijeti pravednije društvo.
Naša tragična situacija nije samo odraz nekakve subjektivne greške i očiglednog nemorala nekolicine režimlija, nije ni nesmotrenost i koruptivnost opozicione političke elite, nego događaj i usud koji je bio neizbježan i koji se razotkriva iz čitavog crnogorskog bića, kako iz političkog, tako i iz onog građanskog i nazovi progresivnog.
Ervina Dabižinović, psihološkinja, članica Centra za žensko i mirovno obrazovanje Anima – Kotor
Zabrinjavajuće ćutanje opozicije
– Moglo bi se reći da je odgovor na ovo pitanje već viđen. Mi živimo to posljednjih dvadeset godina. Dakle, neće se desiti ništa što se nije dešavalo i do sada. Ono što je meni značajno u sadašnjoj situaciji je takođe već viđeno, međutim moguće da je važnije, ako ne isto važno kao i njihova koalicija za glavni grad, koja je bez iznenađenja, makar za mene, jeste ćutanje i neartikulisan odgovor opozicije. Mora se reći da je opozicija ponovo propustila šansu da djeluje na način da zaštiti volju građana i ustavni poredak Crne Gore.
Ono što je posebno važno je da ni pozicija i opozicija, nemaju, mada ih nisu imali ni do sada, argumente da se obrušavaju na građane i građanke Crne Gore. Građani su im ovog puta dali odgovor, ali su ih i jedni i drugi prevarili.
Nameće se sada važnije pitanje – što će sada građani i građanke Crne Gore, kada su stavljeni u poziciju da oni koji bi trebalo da rukovode procesom demokratizacije i opšte društvene koristi, pokazuju koliko im je stalo suštinski do tog procesa, a koliko do lične dobiti. Uz nepotizam, korupciju i kriminal na svim nivoima, profiterstvo je još jedan segment koji nas povezuje sa ratom i devedesetim u zemlji u kojoj nije izvršena lustracija, promjene garniture koja nas je uvela u rat, ekonomsko osiromašenje i devastacija. Treba ih sve zajedno preživjeti.
Prof. dr Filip Kovačević, Univerzitet Crne Gore
Posljednji signal
– Volio bih kada bi ova cinična politička trgovina kojom se krši izborna volja građana i građanki, a time i Ustav Crne Gore, bila posljednji signal svim anti-monopolskim akterima da je u Crnoj Gori nemoguće mijenjati politički sistem putem sistema.
Dakle, sistem je do te mjere nedemokratski, nakaradan i kriminogen da je bilo kakvo učešće u njegovim političkim institucijama tj. skupštinama i odborima, kao i ,,izborima”, u ovom trenutku potpuno besmisleno i ne može voditi bilo kakvom progresivnom iskoraku prema univerzalnim vrijednostima i socijalnoj pravdi. Zbog toga je vrijeme da se osmišljavaju i sprovode vansistemske nenasilne demokratske mjere i aktivnosti, prvenstveno od strane opozicionih partija, ali i od strane sindikata, udruženja penzionera i studenata, kao i svih slobodnih građana i građanki.
Potrebno je da talas neposredne demokratije zahvati svaki crnogorski grad, u isto vrijeme, tražeći dobronamjerne saveznike u međunarodnoj zajednici. ,,Crnogorsko” proljeće 2012. godine je ostalo nedovršeno. Treba ga dovršiti, jer će se inače Crna Gora pretvoriti u crnu rupu bez dna: konsolidaciju organizovanog kriminala i smrt građanstva.
Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa, Podgorica
Slijedi dalje kvarenje vlasti
– Vjerujem da će ovakav epilog dovesti do daljeg kvarenja vlasti, obesmišljavanja mogućnosti demokratske promjene i daljim podjelama crnogorskog društva. Očekujem nastavak politike i prakse koja nije privržena odgovornosti, transparentnosti i efikasnom rješavanju problema građana. Najopasnija posljedica će biti dalje smanjenje povjerenja u političke partije, političke lidere, izborni proces i demokratiju.
SDP je pokazao kako većinski razmišlja i gdje vidi svoju političku budućnost. Zato je mjera političke pristojnosti da u naredne dvije godine ne kritikuju vlast i koalicionog partnera, a demokratske javnosti da ne pravi ,,fine” razlike između DPS-a i SDP-a.
Opozicija će morati da shvati da bez ozbiljnih reformi neće moći da računa na promjenu vlasti. Pobjedu im, kao što vidimo, ne može donijeti ni prebjeg SDP, ni blagonaklonost dijela medija i NVO, a još manje posredno ili nesposredno miješanje međunarodnih adresa. Opozicija će morati da se okrene sebi i vjerovatno daljoj integraciji i koordinaciji. Najozbiljniji gubitnik je u svakom slučaju Pozitivna, partija koja je pokazala da nema kapacitet za vođenje ozbiljne i odgovorne politike.
Čini se da će i opozicioni, antivladini i privatni mediji morati da razmisle o promjeni strategije i odnosu prema miljenicima u opoziciji i vlasti. Potreban je zaokret sa politike i strančarenja, na pitanja javnih politika. Ako o javnim politikama, institucijama, primjeni zakona i odgovornosti funkcionera i službenika budemo govorili, pisali i pitali koliko inače u medijima ,,tračarimo” o unutarstranačkom i međustranačkom, utoliko će nam svima biti bolje, a promjene izvjesnije.
Veseljko KOPRIVICA
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice