Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Dovršiti crnogorsko proljeće

Objavljeno prije

na

Kakve će posljedice po Crnu Goru imati postizborna koalicija DPS – SDP?

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje, Podgorica
Zaključena priča o trećem putu

– Nakon rekonstrukcije vladajuće koalicije DPS-SDP, imamo čistu političku situaciju. DPS-SDP je vlast koja preko puta ima opoziciju čime se zaključuje priča o tzv. trećem putu, a budućnost crnogorske političke scene postaje bipolarna.

Da bi pobijedila DPS-SDP koaliciju, opozicija se mora koncentrisati na sopstvene snage, kadrovski se provjetriti i osnažiti, uložiti ozbiljne napore da izgradi i razvije terensku infrastrukturu, jasno se građanski profilisati. Takođe, potrebno je da mnogo pažljivije gradi odnose sa drugim dijelovima društva, kao i međunarodnom zajednicom, jer ti elementi mogu biti podržavajući za njen rad, a taj potencijal do sada nije dovoljno iskorišćen i zbog slabosti same opozicije kojima krivac nije vlast.

U postojećoj situaciji, opozicija bi trebala da DPS-SDP koaliciji suprotstavi jednu opozicionu listu sa jasnom programskom osnovom, principima demokratizacije, uspostavljanja vladavine prava, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, ubrzanja evropskih integracija.

Više nema prostora za očekivanja da bi SDP u jednom trenutku mogao imati političkog i demokratskog, ili kako to neki SDP funkcioneri vole da nazovu ,,patriotskog”, kapaciteta da bude jedan od stožera smjene DPS-a. Ta prilika je potrošena, a time svakako usporen proces reformi i izgradnje vladavine prava, i novi opozicioni pristup treba da se kreira shodno toj realnosti.

Iako je politička scena sada jasno podijeljena ta se podjela nije do kraja desila u partijama i političkim strukturama. Primjera radi, ne vjerujem da će oni koji su ostali u manjini u SDP-u to do kraja prihvatiti kao gotovo. Njihova politička zalaganju su bila i razboritija i prosperitetnija, a SDP bi umjesto u satelita DPS-a profilisala u jedog od ključnih aktera političke scene. Previranja se mogu očekivati i u drugim političkim partijama u kojima ne postoji konsenzus oko daljih strategija političkog djelovanja.

Duško Kovačević, bloger, Podgorica
Opet u istorijski falš

– Gdje će to „istorijsko” pomjeranje SDP-a (koalicije ELPG) završiti jasno je bilo još na početku izbornog procesa, kada se kao njihov nesuđeni, nestranački kandidat, u javnosti pojavio čovjek koji potiče iz mračnih poslovnih dubina Prve porodice – advokat Nikola Martinović.

SDP-ova mjera političkog i kadrovskog, ovih šesnaest godina, koaliranja sa DPS-om, ekvivalentna je patosu Đukanovićevih privatnih interesa, odnosno, uslovljena je „kalamperovštinom” (uplivom u privredno problematično).

Dakle, to su granice u kojima se isključivo i jedino može kretati nova-stara lokalna vlast u Podgorici, ali i determinante tog lažnog emancipatorskog i antimonopolskog novog kursa SDP-a.

Reklo bi se, unaprijed određen, uprljan prostor ravnoteže koruptivnog i „ugrađivačkog” i ništa više od toga. Konzervacija postojećeg.

Poražavajući je osjećaj kad sagledamo koji motivi dominantno konstituišu političko i državotvorno u Crnoj Gori danas. Međutim, šta tu ima novo? Šta smo očekivali i otkud tako snažno iznenađenje SDP-ovim postizbornim odabirom?

Što reče jedan moj prijatelj: „Koalicija ELPG i nije baš toliko prevarila svoje birače. Bar ne većinu. Samo treba pogledati ko su glasači ELPG, naročito SDP-a. Riječ je o ljudima kojima je iz raznih razloga prihvatljivije da u vlast uđu sa DPS-om nego sa bilo kojom opozicionom partijom, a pogotovo sa DF-om”.

Čini mi se da smo ovog puta, (mislim na nezavisne medije i intelektualce) bili oni koji su diletantski zavaravali sebe i javnost, na način što smo jednom bizarnom sekularnom apoteozom proglašavali Krivokapića najvećim kritičarem i oponentom Đukanovića! Jer, samo jedna inertno – anksiozna alternativa može nešto tako zahtijevati i očekivati. Ni psihodelične 68. se nije ostvarila lucidna parola „Budimo realni, tražimo nemoguće”.

Bojim se da se opet krenulo u tu pogubnu iteraciju, u taj istorijski falš, kao onomad, kada se sa Đukanovićem stvarala država, nauštrb demokratije.

Upravo nam ta ista deluzija danas, po svojoj izvrnutoj logici, nudi Krivokapića kao nekog ko će nam donijeti pravednije društvo.

Naša tragična situacija nije samo odraz nekakve subjektivne greške i očiglednog nemorala nekolicine režimlija, nije ni nesmotrenost i koruptivnost opozicione političke elite, nego događaj i usud koji je bio neizbježan i koji se razotkriva iz čitavog crnogorskog bića, kako iz političkog, tako i iz onog građanskog i nazovi progresivnog.

Ervina Dabižinović, psihološkinja, članica Centra za žensko i mirovno obrazovanje Anima – Kotor
Zabrinjavajuće ćutanje opozicije

– Moglo bi se reći da je odgovor na ovo pitanje već viđen. Mi živimo to posljednjih dvadeset godina. Dakle, neće se desiti ništa što se nije dešavalo i do sada. Ono što je meni značajno u sadašnjoj situaciji je takođe već viđeno, međutim moguće da je važnije, ako ne isto važno kao i njihova koalicija za glavni grad, koja je bez iznenađenja, makar za mene, jeste ćutanje i neartikulisan odgovor opozicije. Mora se reći da je opozicija ponovo propustila šansu da djeluje na način da zaštiti volju građana i ustavni poredak Crne Gore.

Ono što je posebno važno je da ni pozicija i opozicija, nemaju, mada ih nisu imali ni do sada, argumente da se obrušavaju na građane i građanke Crne Gore. Građani su im ovog puta dali odgovor, ali su ih i jedni i drugi prevarili.

Nameće se sada važnije pitanje – što će sada građani i građanke Crne Gore, kada su stavljeni u poziciju da oni koji bi trebalo da rukovode procesom demokratizacije i opšte društvene koristi, pokazuju koliko im je stalo suštinski do tog procesa, a koliko do lične dobiti. Uz nepotizam, korupciju i kriminal na svim nivoima, profiterstvo je još jedan segment koji nas povezuje sa ratom i devedesetim u zemlji u kojoj nije izvršena lustracija, promjene garniture koja nas je uvela u rat, ekonomsko osiromašenje i devastacija. Treba ih sve zajedno preživjeti.

Prof. dr Filip Kovačević, Univerzitet Crne Gore
Posljednji signal

– Volio bih kada bi ova cinična politička trgovina kojom se krši izborna volja građana i građanki, a time i Ustav Crne Gore, bila posljednji signal svim anti-monopolskim akterima da je u Crnoj Gori nemoguće mijenjati politički sistem putem sistema.

Dakle, sistem je do te mjere nedemokratski, nakaradan i kriminogen da je bilo kakvo učešće u njegovim političkim institucijama tj. skupštinama i odborima, kao i ,,izborima”, u ovom trenutku potpuno besmisleno i ne može voditi bilo kakvom progresivnom iskoraku prema univerzalnim vrijednostima i socijalnoj pravdi. Zbog toga je vrijeme da se osmišljavaju i sprovode vansistemske nenasilne demokratske mjere i aktivnosti, prvenstveno od strane opozicionih partija, ali i od strane sindikata, udruženja penzionera i studenata, kao i svih slobodnih građana i građanki.

Potrebno je da talas neposredne demokratije zahvati svaki crnogorski grad, u isto vrijeme, tražeći dobronamjerne saveznike u međunarodnoj zajednici. ,,Crnogorsko” proljeće 2012. godine je ostalo nedovršeno. Treba ga dovršiti, jer će se inače Crna Gora pretvoriti u crnu rupu bez dna: konsolidaciju organizovanog kriminala i smrt građanstva.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa, Podgorica
Slijedi dalje kvarenje vlasti

– Vjerujem da će ovakav epilog dovesti do daljeg kvarenja vlasti, obesmišljavanja mogućnosti demokratske promjene i daljim podjelama crnogorskog društva. Očekujem nastavak politike i prakse koja nije privržena odgovornosti, transparentnosti i efikasnom rješavanju problema građana. Najopasnija posljedica će biti dalje smanjenje povjerenja u političke partije, političke lidere, izborni proces i demokratiju.

SDP je pokazao kako većinski razmišlja i gdje vidi svoju političku budućnost. Zato je mjera političke pristojnosti da u naredne dvije godine ne kritikuju vlast i koalicionog partnera, a demokratske javnosti da ne pravi ,,fine” razlike između DPS-a i SDP-a.

Opozicija će morati da shvati da bez ozbiljnih reformi neće moći da računa na promjenu vlasti. Pobjedu im, kao što vidimo, ne može donijeti ni prebjeg SDP, ni blagonaklonost dijela medija i NVO, a još manje posredno ili nesposredno miješanje međunarodnih adresa. Opozicija će morati da se okrene sebi i vjerovatno daljoj integraciji i koordinaciji. Najozbiljniji gubitnik je u svakom slučaju Pozitivna, partija koja je pokazala da nema kapacitet za vođenje ozbiljne i odgovorne politike.

Čini se da će i opozicioni, antivladini i privatni mediji morati da razmisle o promjeni strategije i odnosu prema miljenicima u opoziciji i vlasti. Potreban je zaokret sa politike i strančarenja, na pitanja javnih politika. Ako o javnim politikama, institucijama, primjeni zakona i odgovornosti funkcionera i službenika budemo govorili, pisali i pitali koliko inače u medijima ,,tračarimo” o unutarstranačkom i međustranačkom, utoliko će nam svima biti bolje, a promjene izvjesnije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo