Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Astropolitika

Objavljeno prije

na

Svemirski prostor – to čudesno nebo prema kojem često podižemo oči kada nas pritisnu zemaljske tegobe – postaje jedna vrsta beskonačnog „divljeg Zapada“ u kome ne važe nikakva pravila osim onoga ko brže i bolje poteže revolver. Analiza poteza globalnih lidera, da bi bila tačnija, mora migrirati od geopolitičke u astropolitičku

 

Ovih dana SAD proslavljaju pedesetogodišnjicu jednog od svojih najvećih naučnih i spoljnopolitičkih uspjeha u dvadesetom vijeku. 20. jula 1969. Nil Armstrong i Baz Oldrin su prvi u istoriji čovječanstva zakoračili na površinu Mjeseca. U toku skoro decenijskog trajanja programa Apolo,ukupno je dvanaest američkih astronauta hodalo Mjesecom. Zabodeno je šest američkih zastava od kojih, prema tumačenjima nedavnih fotografija, čak pet još stoji na istom mjestu. Iako je imao značajnu početnu prednost kroz lansiranje Sputnika i let Jurija Gagarina, SSSR – zbog sukoba unutar partijske nomenklature kao i iznenadne smrti glavnog sovjetskog raketnog stručnjaka Sergeja Karaljova – nije nikada uspio da pošalje čovjeka na Mjesec.U današnje vrijeme, prema istraživanjima javnog mnjenja, oko 5 odstoAmerikanaca vjeruje da to nisu uspjele ni SAD već da je sve bila holivudska hladnoratovska prevara.

S obzirom da je u politici glavni resurs ona verzija istorije u koju vjeruje velika većina, Donald Tramp je iskoristio ovaj jubilej da potvrdi i opravda talas masivnih američkih državnih i privatnih investicija u tehnologije vezane za svemir. Za razliku od često licemjernih izjava američkih političara, Tramp je bio jasan. Ne radi se ovdje ni o značaju za nauku ni o dobrobiti za čovječanstvo. Ubrzana američka ekspanzija u svemir je vezana za vojnu odbranu i profit. Svemirski prostor – to čudesno nebo prema kojem često podižemo oči kada nas pritisnu zemaljske tegobe – tako postaje jedna vrsta beskonačnog „divljeg Zapada“ u kome ne važe nikakva pravila osim toga ko brže i bolje poteže revolver.

Ovim će i geopolitika koja se odomaćila kao glavni teorijski okvir za razumijevanje sadašnjih i budućih poteza globalnih lidera takođe biti prevaziđena. Teritorije, granice i zemaljski mineralni resursi neće više biti odlučujući faktori u donošenju odluka vezanih za rat i mir. Pozicioniranje u svemiru i eksploatacija svemirskih resursa, broj naoružanih satelita, svemirskih brodova i permanentnih stanica će postati presudni u hijerarhiji svjetske moći. Zbog toga se „geo“ (zemlja) već sada treba zamijeniti sa „astro“ (zvijezda). Analiza, da bi bila tačnija, mora migrirati od geopolitičke u astropolitičku.

Prvi na udaru militarizacije i komercijalizacije će očigledno biti Mjesec. Decenijama su naučnici vjerovali da je vječni Zemljin saputnik turobno mjesto na kome nema ništa od vrijednosti za tržišnu eksploataciju. Međutim, krajem prošle decenije na Mjesecu su otkrivena ogromna nalazišta leda. Prema izjavama direktora NASA, bivšeg republikanskog kongresmena Džima Brajdenstajna, upravo će ovaj led biti iskorišten za funkcionisanje američke permanentne lunarne orbitalne stanice Gejtvej na čijoj se realizaciji intenzivno radi. Brajdenstajn smatra da ova stanica može obezbijediti sve neophodne pripreme za put ljudi na planetu Mars. Mora se utvrditi, na primjer, kako na ljudski organizam djeluje dugoročno prebivanje izvan Zemljinog zaštitnog magnetskog omotača. Naravno, ne smiju se zapostaviti ni psihološki efekti izolacije i rizičnog putovanja u nepoznato. Umjetnici-vizionari već odavno osmišljavaju ovu temu. Da li su u NASA gledali film Andreja Tarkovskog Solaris baziran na istoimenom romanu Stanislava Lema?

Naravno, daleko od toga da će se SAD u svemiru naći u političkom vakuumu. Sve ostale svjetske sile imaju takođe velike ambicije i planove. Njihovi potencijalni sukobi i predstavljaju razlog za medijsku traženost astropolitičke analize i analitičara. Na primjer, direktor ruskog ekvivalenta NASA, Roskosmosa, Dmitri Rogozin je jedan od najoštrijih kritičara zapadne politike prema Rusiji još od vremena kada je bio ruski ambasador pri NATO-u. Sigurno je da on nema iluzija o „međunarodnoj“ saradnji u svemiru.

Međutim, trenutno su najaktivniji Kinezi čiji je rover Jutu 2 preduhitrio i Amerikance i Ruse, sletjevši na dalju stranu Mjeseca. Aktivni su takođe i Indija i Japan, pa čak i Izrael. EU ima agenciju za svemir (ESA), ali suočena sa problemom sopstvenog opstanka, teško da može da se bavi svemirom. Nevolje EU ne dijele samo njene članice, nego i one države koje su za nju politički vezane, uključujući i Crnu Goru. Sa ovakvom EU, kao i sa ovom crnogorskom vlašću, još dugo neće biti nikoga iz Crne Gore u svemiru.

 

Filip KOVAČEVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Količnici inteligencije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema izvještaju Fridom hausa za 2023. godinu, Crna Gora je nazadovala po pitanju stanja demokratije u zemlji. Od njihovih ocjenjivača zaslužili smo najnižu prosječnu ocjenu u zadnjih deset godina

 

Odlazeći premijer održao je, prenijeli su iz njegovog kabineta, „predavanje na Univerzitetu Oksford, najstarijem univerzitetu u anglofonskom svijetu“. Koji dan ranije, zakletvu je položio novi predsjednik države koji je, prije koju godinu, „kao stipendista britanske vlade magistrirao ekonomiju na Univerzitetu Oksford“.

Malo li je to za zemlju u kojoj je, prema posljednjem istraživanju svjetske inteligencije, prosječan količnik inteligencije nepunih 86? Na šta premijer često i rado podsjeća: „Ubiće nas IQ 86“. Prema kategorizaciji količnika inteligencije to nas, u prosjeku, svrstava u grupu fiziološki tupih. Iznad su prosječno inteligentni a u kategoriji ispod oni sa lakom duševnom zaostalošću.

Ukoliko želimo popraviti trenutno stanje, jedni preporučuju više čitanja a drugi pravilniju ishranu, pošto se „nedovoljnim uzimanjem joda količnik inteligencije smanjuje za 10–15 odsto“. Naravno, možemo uživati i u zatečenom stanju i, recimo, političarima prepustiti da nezavisno do volje građana brinu naše brige. Prema istraživanju koje je ove nedjelje predstavio CGO, takvom načinu razmišljanja sklon je skoro pa svaki dvadeseti punoljetni stanovnik Crne Gore obuhvaćen anketom. I saglasan sa stavom da „politika i odluke pripadaju političarima“. Kad su već tako pametni i toliko školovani.

Doduše, već ima onih koji spočitavaju odlazećem premijeru da nije držao predavanje na čuvenom britanskom Univerzitetu, već je promovisao svoju knjigu Kritika globalne etike u jednom od, otprilike, 400 klubova i društava koja funkcionišu pod okriljem Univerziteta Oksford. I nemaju, uvijek, direktne veze sa njim. Može biti da je tu u pitanju i neka vrsta ljubomore. Ili političkog rivalstva.

Tako nešto je mnogo teže prebaciti renomiranoj organizaciji Fridom haus. Prema njihovom izvještaju  za 2023. godinu, Crna Gora je nazadovala po pitanju stanja demokratije u zemlji. Zato smo od njihovih ocjenjivača dobili i najnižu prosječnu ocjenu u posljednjih deset godina. U odnosu na 4,18 iz 2013. godine, 4,07 iz 2018, prošlogodišnjih 3,82 – sada smo stigli do 3,79. Na skali do mogućih 7 (sedam).

„Neka građani sami procijene, ne treba im Fridom haus“, prokomentarisao je Dritan Abazović izvještaj američke NVO. „Predsjednički izbori su održani kao u Švajcarskoj. Ako neko ne vidi napredak, ne znam… Naši građani uživaju veće slobode, imaju bolje zarade, turizam ide dobrim pravcem… Sve ostalo je manje važno“.

Legitiman politički stav. Baš kao i onaj od prije nepunih mjesec dana, kada je napredak Crne Gore na Svjetskom indeksu slobode medija, premijer Abazović ocijenio kao „svjetski rekord“ i krunski dokaz da kritičari njegovog odnosa prema nanaklonjenim medijima nijesu u pravu. Tada nijesmo čuli poziv građanima i novinarima da sami procijene stanje medijskih sloboda u Crnoj Gori. Živimo doba alternativnih činjenica.

A sada – stvarnost. Ili ono od čega se i kako živi. Pljevlja su ponovo u fokusu. Među četrdesetak kanidata koje je vladajuća većina u opštinskom parlamentu predložila za čelne funkcije u lokalnim javnim preduzećima nema nijednog Bošnjaka/Muslimana. Iz opozicije pretpostavljaju da nema ni Crnogoraca, ali to ne mogu da ustvrde samo na osnovu imena predloženih kandidata. Prošlog ljeta identičan slučaj imali smo u tamošnjem Rudniku uglja. Samo su brojke bile višestruko veće. I nikome ništa. Treba li nam Fridom haus da ukaže na ovu opasnu nelogičnost?

Ili je dovoljno osvrnuti se oko sebe, duboko udahnuti i zaćutati makar na minut. U danima kada se obilježava 31 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore pravo u smrt, podgoričke fasade i dalje ruže svježe ispisani grafiti tipa: „Svaki Srbin je Ratkov vojnik“. Glupost i mržnja ne pitaju za IQ. Potvrdiće vam to i u Oksfordu.

Samo ne pitajte novog predsjednika. Jakov Milatović, iako je na vrijeme pozvan na komemoraciju u Herceg Novom, nije našao za shodno da oda počast nevinim žrtvama države Crne Gore. I tako bude prvi predsjednik koji se poklonio sjenama izbjeglih ljudi koji su ovdje, umjesto utočišta, pronašli dželate i njihove šegrte. A morao je da to uradi. I zbog sebe i zbog nas. Dok mu je Murino bliže od Herceg Novog, Milatović neće biti predsjednik svih građana. Kao što nije bio ni Đukanović.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Vatrogasac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok smo  pokušali da razaberemo motive aktera za početak najavljenih pregovora između Vlade i CPC-a o potpisivanju Ugovora, stigla je vijest da ih neće biti. Možda je ipak cilj postignut. Odnos države i dvije pravoslave crkve ponovo će se naći u fokusu javnosti.  Abazović će opet biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evroski put

 

Čudni su, kažu, putevi Gospodnji. A još čudniji politički i partijski. Posebno onih što grozničavo brane vlast.

U srijedu ujutru, dok su se slijegali odjeci juriša na Državnu izbornu komisiju, u kojoj je predato čak 17 lista za predstojeće parlamantarne izbore (uglavnom u zadnji čas), iz Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) stiglo je zanimljivo saopštenje. Njime je najavljeno da će sjutradan (četvrtak), u zgradi Vlade, započeti razgovori između Vlade i CPC-a ,,u vezi sa potpisivanjem Ugovora o pitanjima od zajedničkoga interesa, u javnosti poznatoga kao temeljni ugovor”.

Te razgovore najavio je premijer Dritan Abazović još u ljeto prošle godine, dok se spremao da sa Srpskom pravoslavnom crkvom potpiše Temeljni ugovor. Po cijenu izvjesnog pada njegove, tek izabrane Vlade.

Ugovor sa SPC-om potpisan, Vladi je izglasano nepovjerenje, Ustavnom sudu je dostavljena inicijativa za preispitivanje zakonitosti Ugovora koji su potpisali crnogorski premijer i patrijarh SPC-a. U zaborav je pala priča o uređenju pitanja od zajedničkog interesa  između Crnogorske pravoslavne crkve i države Crne Gore.

Monitor je nedavno podsjetio na sve to, pominjući izostanak pregovora zvaničnika Vlade i CPC-a kao jedno od neispunjenih obećanja odlazeće Vlade.

Optimisti su se ponadali konačnom pokušaju da se (re)definišu odnosi CPC-a i njene matične države. Da se tako, makar malo, popravi položaj onih građana Crne Gore koji su po nacionalnosti Crnogorci a po vjerskom izjašnjenju pravoslavni vjernici. Da i oni dočekaju da im iz bogomolja koje su gradili njihovi preci dolaze blagoslovi umjesto uvreda i prijetnji o maloj Ukrajini.

Pesimisti su najavljeni susret spremno protumačili kao jeftin pokušaj lidera URA-e da pred neželjene izbore i predaju premijerske fukcije popravi svoju poziciju među razočaranim glasačima  suverenistisima. U nadi da bi ih početak pregovora i  najava mogućeg sporazuma sa CPC-om mogla navesti da zaborave na  preambulu  Temeljnog ugovora  sa SPC-om  kojoj se Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori ,,priznaje pravni subjektivitet i kontinuitet  od 1219. godine”. Ispalo je  kako je SPC u Crnoj Gori starija nego u Srbiji. A danas i uticajnija.

Toliko da, svjedočimo i ovih dana, velikodostojnici SPC-a uredno idu na poklonjenje predsjedniku Srbije iskazujući mu prijeko potrebnu podršku u momentu kada na ulicama započinje novi krug protesta protiv poraznih rezultata njegove vladavine. Crnogorski premijer  po pozivu, svakomalo svrati do Patrijaršije u Beogradu na prijateljski razgovor i konsultacije.

Bez potpisanog Temeljnog ugovora nema konsenzusa za deblokadu Ustavnog suda, govorio je  Abazović prošlog ljeta. Sada, kaže, Temeljni ugovor sa SPC-om više nikome ne smeta, dok se Ustavnom sudu – ruga.

Uglavnom, dok smo pokušali da razlučimo motive aktera za početak najavljenih pregovora, u srijedu poslije podne stigla je vijest da ih neće biti. Sa iste adrese sa koje nam je, koji sat ranije, prispjela i njihova najava.

,,Crnogorska pravoslavna crkva otkazala je pregovore s Vladom Crne Gore o Temeljnom ugovoru koji su bili zakazani za sjutra u 11 časova, u zgradi Vlade, jer je uvrijeđena njenim odnosom prema mitropolitu CPC-a Mihailu i cijeloj Crkvi”, navedeno je u novom saopštenju. Uz obrazloženje da su, umjesto premijera i ministra pravde, ,,kako je bilo dogovoreno”, za pregovore od strane Vlade i ministarstva delegirana dvojica službenika, dok je zakazani sastanak  iz zgrade Vlade preseljen u zgradu Ministrastva pravde. ,,Crnogorska pravoslavna crkva drži taj akt Vlade kao izrugujući, zbog čega i otkazuje pregovore”.

Možda je ipak postignut stvarno cilj najave razgovora Vlade i poglavara CPC-a.  Odnos države i dvije, međusobno komfrontirane, pravoslave crkve, ponovo će naći svoje mjesto u fokusu javnosti. Abazović će biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evropski put. Iako je baš on, od 30. avgusta do danas, bio neizostavni dio svake priče koja je imala potencijal podizanja međunacionalnih/vjerskih tenzija u Crnoj Gori. U Srebrenici, na Cetinju, u Podgorici ili Strazburu (Savjet Evrope). Sve igrajući vatrogasca.

Čudni su, kažu, putevi Gospodnji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Provjereni ljudi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima,  ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku upravu:  „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS

 

Dragan Koprivica na čelu Parking servisa. Zvuči kao naslov satire, ali je ovo – nedeljna vijest. Zato bi, možda, nagradu za humor u satiri, kakvu je početkom godine dobio upravo Dragan Koprivica,  profesor, književnik, aforističar i pjesnik, a uskoro i predsjednik Odbora podgoričkog javnog preduzeća Parking i servisi, trebalo uručiti i novim podgoričkim vlastima. A specijalnu nagradu Demokratskom frontu koji ga je za to mjesto predložio.

„Kvalifikovalo me je što sam vrlo fina osoba“, objasnio je Koprivica svoje novo postavljenje, dodajući da to, biti fina osoba, „nije naodmet u Crnoj Gori“. Ono, valja s manirima i osmjehom čitati bilanse i finasijske izvještaje. Imaće Koprivica pune ruke posla. Parking servis prihoduje preko 2 miliona eura godišnje, a tamo je zapošljeno svega 170 ljudi. Bogata je kuća zapala finog čovjeka.

Nego, samo da se neko fin ne prijavi i za mjesto hirurga u KBC-u.

Šta je Marinu Jočić, poslanicu DF-a, kvalifikovalo za Odbor JU Muzeji i Galerije, još nije pojašnjeno. Maniri, finoća. Dokazanost. Poslanica Demokratskog fronta ostala je upamćena po šamaru koji je,  svojevremeno, zviznula poslanici suprotnog političkog tabora. O njenoj osobnosti dovoljno govori i izjava dok je bila prva predsjednica Kola srpskih sestara, ratnih devedesetih: „Za krst časni i slobodu zlatnu daćemo sve. Makar to bili naši životi, životi naše braće i naše djece”. Od tuđih života bile su joj važnije granice velike Srbije. Što se tiče iskustva rukovođenjem javnim preduzećima, Marinino je trajalo nekoliko mjeseci u Nacionalnim parkovima. Onda ju je vlada Zdravka Krivokapića smijenila, a ubrzo i Jelenu Kljajević, direktoricu tog preduzeća, nakon što je blokiran račun kompanije i konstatovano „zabrinjavajuće stanje u svim aspektima u NPCG”. Jočićeva je tada zagrmjela: „Krivokapić je izdajnička tranja”.

Ima još interesantnih vijesti. Na čelo Građanskog biroa biće postavljen Vladislav Dajković iz Slobodne Crne Gore. I on ima prigodno  obrazloženje o kvalifikacijama: „Rođen sam u Podgorici, moj otac je rođen u Podgorici, moj đed je živio u Podgorici. I moj sin živi u Podgorici“. Sreća za Građanski biro.

Ima onih koji žive u Podgorici, koji su se nadali da će nove lokalne vlasti ispuniti obećanja o profesionalizaciji javne uprave, i zapošljavanju u skladu sa referencama i stručnošću, a ne partijskim pripadanjem. Uprkos već jednom iznevjerenim obećanjima većine istih političkih partija, nakon avgusta 2020. Podsjetili su ih i na Koalicioni sporazum u kom stoji da će radne biografije i stručnost biti odlučujući kriterijum prilikom kadriranja.

Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima, ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku  upravu : „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo