Povežite se sa nama

Izdvojeno

BIL GEJTS U ŽIŽI GLOBALNIH KONTROVERZI: Humanist ili prorok dominacije nad ljudskim rodom

Objavljeno prije

na

Za mnoge Gejts je humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom. Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega. Posljednjih sedmica su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana

 

Bil Gejts, drugi najbogatiji čovjek na svijetu, osnivač američke multinacionalne tehnološke kompanije Majkrosoft, usred globalne bitke protiv KOVID-19 u središtu je zanimanja svjetske javnosti. Za mnoge je 64-ogodišnji Gejts humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom.

Gejtsov angažman u borbi protiv pandemije izlazi iz uobičajenog obrasca – on predlaže mjere, najavljuje izgradnju sedam bolnica za proizvodnju vakcine, polemiše sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom oko mjera za borbu protiv korona virusa i finansiranja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Dobrotvorni fond Bila i Melinde Gejts finansira potragu za vakcinom, liječenje i dijagnostikovanje virusa korona, a Gejts poziva da se ponovo uspostavi saradnja SAD sa Kinom, iz koje je pošast korona virusa krenula.

Poslije detaljnog proučavanja procesa nastanka epidemija, budući da je njegova fondacija godinama radila na suzbijanju bolesti i na stvaranju zdravstvenog sistema u siromašnim zemljama, Gejts je predvidio izbijanje pandemije. Na društvenim mrežama izaziva ogromnu pažnju njegovo predavanje „TED“ iz 2015. Tada je istakao kako nova „svjetska katastrofa“ neće biti povezana s nuklearnom bombom, već sa virusima.

Gjets je smatrao da medunarodna zajednica može da „izade na kraj s tim zadatkom“, ukazujući na informaciona sredstva i otkrića u biologiji, koja mogu da omoguće razvoj ljekova i vakcine. „Da bi se to desilo neophodan je globalni pristup u oblasti zdravstvene zaštite“, istakao je.

Bil Gejts, evo pet godina kasnije, ponovo insistira na ideji „globalnog odgovora“.  Podsjeća međunarodnu zajednicu (posebno zemlje G20, grupu najrazvijenijih i najvećih svjetskih privreda u usponu) na nužnost ujedinjenog fronta koji će biti „presudan“ za pobjedu nad krona virusom.

Gejts je odluku predsjednika Trampa da privremeno obustavi finansiranje SZO nazvao „veoma opasnom“. Izvršni direktor njegovog Fonda Mark Suzman je SZO nazvao „veoma pouzdanim partnerom“ . Istovremeno je istakao potrebu za saradnjom sa zvaničnim Pekingom, gdje Fond ima veliki biro.

Ima mišljenja da je prelomni momenat u Gejtsovom fokusiranju pandemije kao gobalne opasnosti, bila epidemja svinjskog gripa  2009. Tada je, kao najbogatiji čovjek na svijetu, napisao članak „Ka boljem odgovoru za buduću pandemiju”. Neki analitičari smatraju da je tadašnje  Gejtsovo angažovanje pomoglo SZO u donošenju mjera za održivi razvoj u Ujedinjenim nacijama. Tada je Gejts definisao korake koji moraju da budu preduzeti kako bi se spriječila eventualna sljedeća pandemija. Na ovome su on i njegovi saradnici radili sa fondacijom Vorena Bafeta, američkog kapitaliste, tada drugog najbogatijeg čovjeka svijeta. Argumente da mogu da budu u pravu dobili su 2012. i 2014, kada je izbila zaraza Bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS), koji je prijetio da postane globalna pandemija.

MERS je poznat i kao kamilski grip. Prvi slučaj je identifikovan 2012. u Saudijskoj Arabiji, a većina potonjih na Arabijskom poluostrvu. Do januara 2020. je zabilježeno oko 2.500 slučajeva, a oko 35 posto onih kojima je dijagnostikovana bolest umre od nje. Veće epidemije su se pojavile u Južnoj Koreji 2015. i u Saudijskoj Arabiji 2018.

SZO od pojave virusa SARS 2002. daje redovna uputstva i upozorenja o mogućnosti izbijanja pandemijskih kriza.

U nekoliko scenarija koje je do 2010. izradila CIA, a koji su predviđali globalne trendove u narednih 15 ili 30 godina, pandemija je pomenuta kao jedna od opasnosti s kojom globalni svijet može da se suoči.

Gejts, pvobitno, nije privukao pažnju javnosti svojim filantropskim radom. Osnovavši sa prijateljem Polom Alenom softversku kompaniju Majkrosoft 1975, on će 20-ak godina kasnije postati guru informatičke ere u nastajanju. Gejts i Majkrosoft imali su ključnu ulogu u tranziciji svijeta iz analognog u digitalno doba.

Početkom 21. vijeka, Gejts je odlučio da svoje bogatstvo uloži u humanitarni rad, pa je, zajedno sa suprugom Melindom, osnovao Gejts fondaciju i etapno počeo da se povlači iz direktnog upravljanja Majkrosoftom. Sredinom marta potpuno se povukao iz kompanije.

Fond Bila i Melinde Gejts nastao je 2000. godine tako što je bračni par u jednu spojio nekoliko već postojećih porodičnih fondacija (prva je osnovana 1994).

Njegova fondacija tijesno sarađuje sa SZO na nekoliko velikih projekata suzbijanja zaraza, kao što je dječija paraliza. U saradnji sa jednim od osnivaca Gugla Larijem Pejdžom, finansirao je istraživanja za pronalazak jedinstvene vakcine protiv gripa. Finansira i istraživanja za borbu protiv Alchajmerove bolesti.

Do 2018. Gejtsova fondacija je sakupila 46,8 milijardi dolara, i jedna je od najvećih svjetskih privatnih humanitarnih organizacija. Fondacija je radila na distribuciji vakcina u zemljama u razvoju, zalagala se za porodično planiranje preko veće upotrebe kontracepcije i finansirala razvoj genetski modifikovanih usjeva. Ti napori su izazvali neosnovane optužbe da Gejts ugrožava siromašne u svijetu nepotrebnim ljekovima i štetnim usjevima dok pokušava da smanji globalnu populaciju.

Gejtsove pristalice smatraju kako je njegov doprinos ravnoteži snaga koje se bore protiv epidemija zadivljujući. On odražava američku tradiciju filantropije, koja podstiče uspješne ljude da daju dug zajednici. Pored toga, potvrđuje pojavu „nedržavnih“ kolosalnih snaga na svjetskoj sceni: medu glavnim finansijskim donatorima SZO je Fond Bila i Melinde Gejts, odmah iza SAD (cinici primjećuju  mnogo neizmirenih obaveza), dok su Kina i Evropa daleko iza.

Gejtsov pristup se ne dopada svima: u Vašingtonu njegov pristup smatraju naivnim. Ideja Fonda o osnivanje Globalnog tehničkog odbora za određivanje raspodjele – ko će prvo primiti vakcinu, trebalo bi da postane predmet burnih diskusija. Trampova administracija se boji bilo kakve nadnacionalne vlasti u tom pitanju i ne žuri da se vrati saradnji sa Kinom koja se pozicionirala kao novi lider u stvaranju „globalnog poretka u zdravstvu“.

Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega na internetu. Posljednjih nedjelja su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana, od antivakserskih grupa do pristalica raskrinkane teorije zavjere, koji povezuju novi korona virus sa 5G tehnologijom.

Njegov elektronski post je dobio stotine hiljada komentara koji ga optužuju za zločine protiv čovječnosti i povezuju s različitim teorijama zavjera s vakcinama, SZO i implantiranjem mikročipova u ljude. U postovima na Jutjubu, Fejsbuku i Tviteru lažno je prikazan kao tvorac KOVID-19, profiter od vakcine za virus i dio podlog plana da se bolest iskoristi za nadziranje globalne populacije.

Pomenuti Gejtsov govor iz 2015. je ponovo isplivao na Jutjubu s 25 miliona novih pregleda, ali ne kako je Gejts želio. Antivakseri, pripadnici grupe teorija zavere Kenon i desničarski komentatori su taj video uzeli kao dokaz da je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu planirao da iskoristi pandemiju za preuzimanje kontrole nad globalnim zdravstvenim sistemom. Teorije zavjere izokreću Gejtsove riječi. Pošto je na Reditu spomenuo mogućnost „digitalnih sertifikata” kao potvrdu ko je imao virus, trolovi na internetu su počeli da tvrde da želi da nadzire populaciju implantiranjem mikročipova u ljude.

Napadi na Gejtsa su pojačani pošto je kritikovao odluku SAD da prekinu finansiranje SZO, što je Trampova administracija obrazložila načinom na koji je ta međunarodna organizacija iz sistema UN postupala tokom  pandemije. Milioni Amerikanaca su izgubili posao tokom pandemije, pa je način na koji se Trampova administracija odnosi prema krizi veoma lično pitanje koje pogađa mnoge.

Gejts se pojavio kao protivteža Trampu zalaganjem za mjere ostanka kod kuće, proširenje obima testiranja i razvoj vakcine. Gejts je sada, zajedno s vodećim stručnjakom za infektivne bolesti u SAD Entonijem Faucijem, meta desničarskih komentatora koji nipodaštavaju sve one koji se ne slažu sa Trampom oko virusa.

Peticiju koja je osvanula na sajtu Bijele kuće potpisalo je oko 450.000 ljudi. Njome se traži sveobuhvatna i javna istraga protiv Fondacije Bila i Melinde Gejts zbog, kako se navodi, „zločina protiv čovječnosti i zloupotrebe medicine“. Pojedini analitičari smatraju da će peticija usred predsjedničke kampanje u novembru ove godine, jačati Trampovu poziciju. Od ishoda društvenog i političkog obračuna Trampa i Gejtsa mogla bi da zavisi i neposredna budućnost SAD.

 

Za globalnu dostupnost vakcine

SZO je pokrenula globalnu inicijativu za ubrzani razvoj i ravnomjernu raspodjelu vakcina, dijagnostike i tretmana protiv bolesti KOVID-19. Među suorganizatorima predstavljanja inicijative našli su se i Evropska komisija, predsjednik Francuske Emanuel Makron i fondacija Bila i Melinde Gejts.

Gejts je ocijenio da se život može jedino u potpunosti vratiti u normalu pošto vakcina protiv korona virusa bude globalno dostupna. On je kazao da se mora brzo raditi na razvoju nove vakcine u „milijardama doza”. Razvijene zemlje poput SAD, prije ili kasnije će moći da se bore protiv virusa, ali on mora biti poražen u cijelom svijetu, kazao je Gejts.

Gejts je prošle sedmice pozvao administraciju predsjednika Trampa da u borbi protiv korona virusa krene s izgradnjom fabrika za razvoj najperspektivnijih vakcina. Pošto neke vakcine najvjerovatnije nikada neće biti potrebne, privatne kompanije ne mogu preuzeti rizik gubitka miliona dolara, „ali savezna vlada može”, rekao je Gets. „To je jedini način da bude osigurana masovna proizvodnja vakcina.”

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

80 GODINA OD OPERACIJE BARBAROSA: Uloga Jugoslovena u špijunskim igrama između Hitlera i Staljina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno objavljena knjiga njemačkog publiciste i novinara Mihaela Martensa o Ivu Andriću „U požaru svjetova“ otkriva malo poznate detalje o spektakularnom obavještajnom radu ambasade Kraljevine Jugoslavije u Berlinu uoči i nakon početka Drugog svjetskog rata

 

U 3 sata i 15 minuta  22. juna 1941, njemački radio vezisti su poslali kodni signal Dortmund za 3 miliona njemačkih vojnika nagomilanih uz granicu Sovjetskog Saveza u dužini od 2.900 km. Time je otpočeo Slučaj Barbarosa – kako se kodno zvala invazija na Sovjetski Savez. Dojučerašnji saveznici, koji su zajedno počeli Drugi svjetski rat napadom na Poljsku i raskomadali istočnu Evropu, od toga trena su smrtni protivnici. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin i njegova Crvena armija su zatečeni nespremni jer nisu očekivali rat prije nego Njemci dotuku Veliku Britaniju i time izbjegnu fatalni rat na dva fronta kao 1914. Crvena armija je bila daleko brojnija po ljudstvu i naoružanju od Njemačke i njenih saveznica. Međutim, njemačka avijacija je samo u prva tri dana rata zbrisala preko 3.900 sovjetskih borbenih aviona, od kojih je ogromna većina uništena na zemlji, uz gubitak od svega 78 svojih. Nakon šest dana rata, njemačke oklopne jedinice su već bile u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, pošto su munjevito razbile i uništile 5 sovjetskih armija.

Sva dotadašnja upozorenja Moskvi o predstojećem napadu Staljin je odbacivao kao provokacije Britanije i njenih saveznika kojima je, po njegovom ideološkom ubjeđenju, cilj bio da ga uvuku u rat za kapitalističke i imperijalističke ciljeve. Staljin je doprinio nespremnosti svog carstva za rat jer je u čistkama i montiranim suđenjima krajem 30-ih poubijao preko 30.000 visokih oficira zamijenivši ih partijski podobnim ali vojnički nesposobnim kadrom. Od pet maršala Sovjetskog Saveza samo su dva sačuvali glave na ramenima dok je samo jedan armijski general, od ukupno 16, preživio čistke. Od ukupno 57 komandanata korpusa, 50 su pogubljeni kao „narodni neprijatelji i kontrarevolucionari“ uz koje su likvidirana i 154 divizijska generala od ukupno 186.

Njemački vođa Adolf Hitler je 18. decembra 1940. godine izdao u najvećoj tajnosti Direktivu br. 21  kojom se naređuju pripreme i glavni pravci invazije. Međutim, nije se ni završila kalendarska 1940. godina a iz jugoslovenske ambasade u Berlinu je stigao u Beograd izvještaj da Njemačka priprema vojni pohod na Rusiju.

Ambasador u nacističkoj Njemačkoj je od aprila 1939. godine jugoslovenski pisac i kasniji nobelovac Ivo Andrić. Osoblje ambasade je malobrojno i čini ga svega 15 zaposlenih. Jedan od njih je i četrdesetdvogodišnji vojni ataše i pukovnik Vladimir Vauhnik koji je stigao u Berlin nekoliko mjeseci prije Iva Andrića. Vauhnik je bivši pitomac austro-ugarske vojne gimnazije u Mariboru. Tokom Prvog svjetskog rata je ranjen i povučen u pozadinu. Po osnivanju Jugoslavije završava generalštabnu školu u Beogradu i kasnije prestižnu višu vojnu školu u Francuskoj. Prije nego je poslat u diplomatsku službu u Njemačku, radi kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu gdje predaje vojnu strategiju. Osim maternjeg slovenačkog govori još pet jezika, uključujući i njemački bez akcenta. Odmah po dolasku u Berlin Vauhnik je razvio živopisnu objavještajnu aktivnost koja će mu donijeti divljenje i samih Njemaca.

Krajem 1940. godine na prijemu kod Maršala Njemačkog Rajha i drugog čovjeka države Hermana Geringa uspio je od njega samog kroz ćaskanje dobiti podatak da će Njemačka do polovine proljeća 1941. godine imati 200 divizija na raspolaganju. S obzirom na to da je protiv Britanije dovoljno svega 40-ak divizija, Vauhnik je logički zaključio da je toliko povećanje Vermahta (njemačke armije) uvertira u rat protiv Rusije. Ubrzo njegove procjene potvrđuje slovački vojni ataše u Berlinu koji mu saopštava da im Njemci traže da „spreme dvije divizije za operacije na Istoku“.

Ubrzo će u Beograd početi da stižu vrlo precizni podaci o proizvodnji lovaca, bombardera, tenkova i druge moderne vojne opreme sa detaljnim tehničkim karakteristikama. Takođe Vauhnik šalje iscrpne izvještaje o njemačkim vojnim transportima prema granici sa Rusijom kao i operativne planove protiv Jugoslavije i Grčke. On poimenice navodi njemačke divizije sa matičnim brojevima koje su određene za glavni udar na Balkan i kasnije na Rusiju . Vauhnik je, nakon martovskog puča u Beogradu, 1. aprila 1941. godine, poslao kraljevskom generalštabu informaciju da slijedi njemački napad na Jugoslaviju 6. aprila.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo