Povežite se sa nama

OKO NAS

BIVŠA VLADA PREVESLALA ZIMSKU TURISTIČKU PRIJESTONICU: Durmitor u Mojkovcu  

Objavljeno prije

na

Zimsku sezonu Žabljak dočekuje sa starom žičarom na Savinom kuku i zatvorenim  skijalištem Javorovača. Žabljačani se ne mire sa činjenicom da je doskorašnja Vlada novu žičaru, davno obećanu njima, ustupila mojkovačkom skijalištu u izgradnji

 

Umjesto godinama obećavanih milionskih ulaganja, na Savinom kuku ostaje  stara skijaška infrastruktura. Vlada je 6. novembra, dva mjeseca nakon izgubljenih izbora, usvojila informaciju o raskidu ugovora  između Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT),  Uprave javnih radova   i firme Novi Volvox. To preduzeće  bilo je zaduženo za projektovanje i izvođenje radova na izgradnji šesotsjedne žičare i četiri kilometra skijaških staza  na Savinom kuku, jednom od najviših vrhova Durmitora.

Sada već bivša vlada ujedno je predložila i  da se nabavljene instalacije  iskoriste za spajanje ski-centara  u izgradnji  Žarski i Smiljača, na području mojkovačke, odnosno, bjelopoljske opštine.

Ugovor, potpisan  prije dvije godine, garantovao je da se na Savinom kuku izgradi žičara kapaciteta 2.600 skijaša na sat, a ugovorena vrijednost radova bila je veća od 8,7 miliona eura. Raskidom ugovora,  Žabljačani ne samo da nijesu dobili nove staze i novu žičaru, već su, kako sada stvari stoje, vrlo daleko i od rekonstrukcije postojeće (i dotrajale) skijaške infrastrukture.

Odavno poznati stav  UNESKO-a  da se ne preporučuje proširenje kapaciteta u zaštićenoj zoni Nacionalnog parka (NP) Durmitor, Vlada je posljednja „čula“. I to tek onda kada je završena kompletna procedura nabavke nove žičare.

„Taj projekat nije bilo moguće realizovati zbog izričitih zaključaka Savjetodavne misije Centra za svjetsku baštinu pri UNESKO-u, kojima je ukazano ‘da se potencijalna gradnja većeg obima u okviru dobra, poput vodne infrastrukture, zamjene ili izgradnje ski-liftova, infrastrukture za vještački snijeg, zemljanih radova, uključujući djelimično uklanjanje drveća i žbunja – mora izbjegavati’“, saopštili su krajem novembra iz Vlade, odgovarajući na proteste koji su stizali sa raznih adresa. „Takav stav UNESKO-a, u prevodu – zabrana izgradnje žičare šestosjed – jedini je i isključivi razlog zbog čega se odustalo od njenog postavljanja na Savin kuk“, pravdali su se iz kabineta Duška Markovića ne objšnjavajući brojne kontroverze koje su pratile njihovu odluku, ali i kompletan postupak koji joj je prethodio.

Misija UNESKO-a u mišljenju iz 2019. godine nije isključila rekonstrukciju postojećih kapaciteta na Savinom kuku, ali, uz dva uslova.  Postojeća infrastruktura može biti, rekli su, zamijenjena novom, ali ne smije biti nikave promjene (proširenja) u prostoru.  Takođe,  broj skijaša ne smije biti povećan.

„U julu ove godine donijet je jedinstven zaključak da je potrebno izvršiti preprojektovanje već nabavljene žičare, a potom i zamjenu postojeće koja je stara više od 30 godina, sa čim se složio i inženjer firme Novi Volvox… Jednostavno je neobjašnjivo da odlazeća Vlada,  činom odustajanja od izgradnje žičare na Durmitoru,  namjerava u formi kazne za neposlušnost sankcionisati građane Žabljaka“, saopštili su iz  Uruženje građana Dalje nećeš moći. Turistički radnici, takođe, tvrde da šestosjedna žičara „namijenjena Žabljaku, treba i da ostane na Žabljaku“.  Podsjećaju da je Žabljak naš najstariji zimski turistički centar, „koji ima i tradiciju i uslove, ali mu fali infrastruktura“.

Da li je to kraj priče i žičari i zimskom turizmu podno Durmitora? „Građani Žabljaka, neće dozvoliti da ta žičara bilo gdje drugo završi“, tvrde predstavnici turističke privrede tog grada. „Tražićemo od nove vlasti da nam pomogne da vratimo žičaru. Gdje ćemo je postaviti, kazaće struka. Biće postavljena tamo gdje ima snijega i gdje se može skijati, a takvih mjesta ima mnogo na području naše opštine“.

Iz Skijališta Crne Gore, državne firme čije je sjedište u Mojkovcu, objasnili  su da se žičara koju je doskorašnja Vlada  namijenila Mojkovcu ne može prilagoditi za Savin kuk, a da se  pri tom ispoštuju preporuke UNESKO-a. Nova žičara je, kazali su iz tog preduzeća, šestosjedna, sklopiva, kapaciteta 2.600 skijaša na sat.  Postojeća na Savinom kuku je dvosjedna, sa kapacitetom do 1.000 skijaša na sat.

„Nova žičara se kreće  pet, a stara 1, 8 m/s i vožnja njom traje 18 minuta od podnožja do vrha. Novom bi trajala 4-5 minuta.  Razlika je i u postojanju međustanice kod stare. Novom to nije predviđeno, pa bi se morala ugrađivati međustanica, koja bi, bukvalno, značila još jednu novu žičaru unutar žičare. Osim što ne bi bile ispoštovane preporuke UNESKO-a, zamjena  bi iziskivala i dodatne troškove“, kazali su u Skijalištima Crne Gore. Opet ne objašnjavajući najvažnije – zašto su Žabljačani čašćeni opremom koja nije za njih i njihovo skijalište. Da bi, nakon izbora, ispalo po onoj „nije kome je rečeno…“.

Kada je riječ o skijaškoj infrastrukturi na Žabljaku situacija je nezavidna, priznaje i predsjednik Opštine Veselin Vukićević. Iz lokalne uprave, nekoliko dana nakon što je Vlada usvojila informaciju o raskidu ugovra, poslali su molbu da se odluka preispita. Ubrzo je stigao i odgovor. ,,Vaš zahtjev da se, uz određene korekcije, već nabavljena oprema upotrijebi za rekostrukciju postojeće dvosjedne žičare na skijalištu ‘Savin kuk’, u ovom momentu nije prihvatljiv, na način kako je predloženo. Naime, u pitanju je žičara čiji projektovani kapacitet premašuje nosivi kapacitet postojećih skijaških staza, pa bi se, pored neracionalnosti takvog pristupa, država oglušila i o jasne smjernice iz pomenutog izvještaja UNESCO-a da eventualna modernizacija ne smije rezultirati omogućavanjem prisustva većeg broja skijaša“, odgovorili su Vukićeviću iz doskorašnje Vlade.

Iz Markovićeve Vlade su pojasnili  kako ni Uprava javnih radova, „koja je nabavila opremu za novu šestosjednu žičaru, nije nadležna za pristupanje sanaciji postojeće skijaške infrastrukture na Savinom kuku koja je u vlasništvu Investicionog razvojnog fonda (IRF)“. I, na kraju, preporučili su da  rješenje za rekonstrukciju, odnosno neophodnu modernizaciju, postojeće dvosjedne žičare treba tražiti u komunikaciji sa tim fondom. Pa rukom od ruku. I pravac na Bjelasicu, čim padne prvi snijeg.

Ipak, Vukićević ne propušta da svaki put kada govori na temu zabrinjavajuće skijaške infrastrukture u svojoj opštini, saopšti kako je on optimista. Zahvalan dosadašnjoj Vladi za  „ulaganja od sedam miliona eura  sa nivoa države u opštinu Žabljak“.

Nezavidno stanje skijaške infrastrukture u najpoznatijem crnogorskom zimskom turističkom centru dodatno komplikuje činjenica da više neće postojati ni skijalište Javorovača, na periferiji Žabljaka. Ono je prestalo da postoji nakon što je sud donio odluku da zakupac prostora, d.o.o Javorovača  sa tog mjesta mora da ukloni infrastrukturu (ski-lift i prateće objekte) koja je postavljena prije gotovo 50 godina. Javorovača je bila prvi urbanizovani sportsko-turistički objekat te vrste u Crnoj Gor. Prvi ski-lift na tom prostoru postavljen je početkom 80-ih godina prošlog vijeka.

Nepovoljna epidemiološka situacija desetkovala je ljetos prihode od turizma u toj sjevernoj opštini. Sa neizvjesnošću Žabljačani dočekuju i  predstojeću sezonu. Jasno je da ni ove godine ne mogu računati na vještačko osnježavanje skijaških staza. Pa ko dočeka bolja vremena – pričaće.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo