Odluka suda ne znači okončanje slučaja, već vraćanje procesa u fazu u kojoj nadležni pravosudni organi treba da odluče o daljim dokaznim radnjama. Predmet ostaje otvoren, a tek treba da vidimo da li će, nakon bezmalo dvije decenije, priča o privatizaciji Telekoma Crne Gore dobiti valjan pravni epilog

Afera Telekom, jedan od najdugotrajnijih i politički najosjetljivijih predmeta koji se odnose na sumnje u korupciju tokom vladavine DPS, ulazi u novu fazu. Prepunu nepoznanica.

Vrhovni sud Crne Gore odbacio je kao nedozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo(VDT), ocijenivši da za takav vanredni pravni lijek nijesu postojali zakonski uslovi, budući da krivični postupak formalno nije ni započet.

Zahtjev VDT odnosio se na preispitivanje odluke vijeća Višeg suda u Podgorici u predmetu protiv Mila Đukanovića, Ane Đukanović, Veselina Barovića, Olega Obradovića, Damjana Hoste i Tomaša Marvaia, u okviru istrage koja se vodi po navodima o mogućim nezakonitostima tokom privatizacije Telekoma Crne Gore. Vrhovni sud je, međutim, zauzeo stav da odluka Višeg suda nema karakter konačne odluke o krivičnoj odgovornosti, već predstavlja „procesno rješenje“ kojim je omogućeno sprovođenje određenih dokaznih radnji i predmet vraćen sudiji za istragu na ponovno odlučivanje.

U obrazloženju sud je naglasio da zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja „vanredni pravni lijek“ koji se može koristiti isključivo za osporavanje  pravosnažnih sudskih odluka. On, dakle, ne može predstavljati „treći stepen suđenja“, niti sredstvo za ponovno vođenje postupka ili kontrolu pojedinačnih procesnih odluka tokom izviđaja i istrage. Zato bi, po ponuđenom obrazloženju,  prihvatanje argumentacije VDT praktično značilo pretvaranje tog pravnog instituta u mehanizam nadzora nad svim izviđajnim i istražnim radnjama, što nije njegova zakonska svrha.

Vrhovni sud je dodatno ocijenio da odluke i radnje u fazi izviđaja nemaju karakter meritornog odlučivanja o krivičnoj stvari, jer se u toj fazi ne odlučuje konačno o eventualnoj krivičnoj odgovornosti bilo kojeg lica. Sud je razmatrao i navode VDT koji su se odnosili na pitanje zastarjelosti krivičnog gonjenja i ovlašćenja Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa države, ali je zaključeno da se o tim pitanjima ne može odlučivati kroz zahtjev za zaštitu zakonitosti u trenutnoj fazi postupka.

Posebno značajan dio obrazloženja odnosi se na pitanje procesnog interesa tužilaštva. Sud podsjeća da je ranije Specijalno državno tužilaštvo (SDT) odbacilo krivičnu prijavu, nakon čega je funkcija gonjenja prešla na oštećenog kao supsidijarnog tužioca, odnosno Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore. U tom kontekstu, Vrhovni sud je ukazao da bi sprovođenje dokaznih radnji kojima se VDT sada protivi moglo otvoriti prostor da tužilaštvo ponovo preuzme gonjenje u predmetu.

Sud se u obrazloženju pozvao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, podsjećajući da se pravičnost postupka procjenjuje kao cjelina, te da eventualni proceduralni nedostaci u ranim fazama mogu biti otklonjeni tokom daljeg vođenja predmeta. Istaknuto je i da odbacivanje zahtjeva ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje niti prava na djelotvorni pravni lijek, navodeći da je isti pravni stav zauziman i u ranijim predmetima koji su se odnosili na procesne odluke bez konačnog karaktera.

Podsjetimo, predmet Telekom godinama izaziva pažnju javnosti zbog sumnji da je tokom privatizacije te državne kompanije došlo do korupcije i isplata mita putem konsultantskih ugovora. Posebnu pažnju predmet je dobio nakon što su pravosudni organi u SAD ranije utvrdili postojanje koruptivnih radnji povezanih sa tom privatizacijom, što su domaći akteri više puta koristili kao osnov za zahtjeve da se slučaj procesuira i pred crnogorskim pravosuđem.

Nakon odluke Vrhovnog suda uslijedile su reakcije političkih predstavnika i civilnog sektora. Funkcioner Pokret Evropa sad i odbornik u Podgorici, Tihomir Dragaš, ocijenio je da je vrijeme da se postupak u aferi Telekom završi do kraja „na jedini ispravan način, pravičnim sudskim postupkom“. Prema njegovim riječima, to je u interesu svih, uključujući i optužene, ali prije svega građana Crne Gore, koji imaju pravo da znaju da li je tokom privatizacije bilo korupcije i ko eventualno snosi odgovornost.

„Građani zaslužuju da znaju da li je i ko bio korumpiran u cijelom procesu privatizacije Telekoma Crne Gore. Ukoliko sud utvrdi da je bilo korumpiranih, isti treba da budu osuđeni na stroge kazne zatvora“, poručio je Dragaš.

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju i funkcioner Demokratska Crna Gora, Momo Koprivica, saopštio je da predmet Telekom nije zastario i da odluka predstavlja važan korak za vladavinu prava i borbu protiv korupcije. Prema njegovim riječima, otklonjene su prepreke za nepristrasno utvrđivanje činjenica o eventualnoj korupciji kojom je, kako tvrdi, oštećena država.

„Ostvaren je važan korak u zaštiti javnog interesa i potvrđeno je da država ima pravo i obavezu da istraje u borbi za pravdu i odgovornost u predmetima od posebnog društvenog značaja“, naveo je Koprivica, dodajući da su odluke pravosuđa potvrdile pravnu održivost stavova Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije i Vlade.

Koprivica je istakao da građani imaju pravo na istinu o tome kako je jedno od najvrjednijih državnih preduzeća prodato, pod sumnjom na nezakonite uticaje i mito, uz tvrdnju da za to postoje brojni dokazi u pravosnažnim aktima američkih organa. Takođe je poručio da očekuje nastavak objektivnog i efikasnog postupanja nadležnih institucija kako bi predmet konačno dobio pravosudni epilog.

Pravni tim Mila Đukanovića i njegove sestre Ane saopštio je da potpredsjednik Vlade Koprivica tom izjavom nedostojno utiče na sud i zloupotrebljava funkciju dajući komentare o sudskim postupcima koji su u toku. Najavili da će protiv njega podnijeti krivičnu prijavu i tužbu zbog povrede prava ličnosti.

Dejan Milovac (MANS), ocijenio je da će naredni period pokazati postoji li institucionalna spremnost da se predmet dovede do kraja, ili će javnost ponovo svjedočiti višegodišnjim proceduralnim sporovima bez konačnog ishoda. Posebno je istakao pitanje odgovornosti svih koji su, prema njegovim riječima, godinama omogućavali da predmet bude blokiran proceduralnim pitanjima umjesto da fokus ostane na eventualnoj korupciji tokom privatizacije.

Iz VDT nije bilo reakcija na ovonedjeljnu odluku Vrhovnog suda.

Za sada, odluka Vrhovnog suda ne znači okončanje slučaja, već vraćanje procesa u fazu u kojoj nadležni pravosudni organi treba da odluče o daljim dokaznim radnjama. Time predmet Telekom, nakon više godina pravnih sporova i različitih tumačenja, ostaje otvoren. A mi tek treba da vidimo da li će, nakon bezmalo dvije decenije, priča o privatizaciji Telekoma Crne Gore dobiti valjan pravni epilog.

Svetlana ĐOKIĆ

Prvi prijedlog područja buduće Natura 2000 mreže za kopneni dio Crne Gore biće uskoro finalizovan. Predložena mreža obuhvata gotovo sve najvrednije prirodne cjeline Crne Gore, od kanjona Tare, Morače i Komarnice, preko Durmitora, Pive, Komova i Bjelasice, do kraških polja centralne Crne Gore i riječnih sistema na sjeveroistoku države.  Radi se o oko 37 odsto teritorije kroz područja definisana Direktivom o staništima, dok će dodatna područja biti uključena kroz Direktivu o pticama

Prijedlog dokumenata, kojim su određena područja koja će pripadati  mreži Natura 2000 na kopnenom dijelu Crne Gore, uskoro će biti finalizovan, nakon što je završena javna rasprava. Prethodno su održani ekspertski sastanci Agencije za zaštitu životne sredine, međunarodnih stručnjaka i konsultantskih timova koji su tokom prethodnih osam godina sprovodili intenzivna terenska istraživanja i mapiranje staništa i vrsta širom države. Rezultat tog rada je prvi prijedlog područja buduće Natura 2000 mreže za kopneni dio Crne Gore, dokument koji po obimu i značaju predstavlja možda najveći projekat zaštite prirode u istoriji države.

Predložena mreža obuhvata gotovo sve najvrednije prirodne cjeline Crne Gore,  od kanjona Tare, Morače i Komarnice, preko Durmitora, Pive, Komova i Bjelasice, do kraških polja centralne Crne Gore i riječnih sistema na sjeveroistoku države. Prema preliminarnim podacima, Natura 2000 za sada obuhvata oko 37 odsto teritorije države kroz područja definisana Direktivom o staništima, dok će dodatna područja biti uključena kroz Direktivu o pticama. Riječ je o okvirno 57 područja koja ispunjavaju kriterijume Evropske unije za zaštitu staništa i vrsta od posebnog značaja.

Centralna Crna Gora zauzima posebno mjesto u prijedlogu mreže. Kanjon Cijevne i Ćemovsko polje izdvojeni su zbog očuvanih mediteranskih travnjaka, kamenjara i rijetkih biljnih vrsta. Štitari su privukli pažnju naučne javnosti jer je upravo na tom području otkriven novi rod biljaka – Petrolamium crnojevicii, endemska vrsta koja bi mogla postati jedan od simbola crnogorske flore. Dolina Zete prepoznata je kao jedno od najosjetljivijih područja zbog snažnog pritiska urbanizacije i infrastrukture, ali i zbog izuzetno vrijednih riječnih i livadskih ekosistema.

U mrežu bi trebalo da budu uključeni kanjon Morače i Male rijeke, gdje su registrovane šume plemenitih lišćara, sedrena izvorišta, medvjedi i kolonije šišmiša. Nikšićko polje izdvojeno je kao jedno od posljednjih očuvanih kraških polja Dinarida, dok su Prekornica i Morakovo važni zbog tresava, šuma munike i riječnih vrsta. Na sjeveru države dominiraju velika planinska područja. Piva je označena kao najveće predloženo Natura područje u Crnoj Gori i jedno od ključnih za očuvanje evropski značajnih vrsta i staništa. Upravo je na prostoru Pive potvrđeno jedino prisustvo risa u Crnoj Gori. Durmitor i kanjon Tare, koji već imaju međunarodnu zaštitu, prema procjenama stručnjaka spadaju među najznačajnija područja biodiverziteta u regionu, sa više od 70 vrsta i desetinama tipova staništa važnih za EU. Sinjajevina je opisana kao jedan od najreprezentativnijih pašnjačkih prostora bivše Jugoslavije, važan za leptire, sisare i planinske travnjake, dok je Bjelasica označena kao jedan od najvrednijih planinskih kompleksa države, posebno zbog Biogradske gore, jedne od posljednjih evropskih prašuma.

Mrežom Natura 2000 biće obuhvaćene Đalovića klisura, dolina Lima i Pešterska visoravan. Pešter je izdvojena kao jedinstven kraški sistem poznat po ekstremnim klimatskim uslovima, zbog kojih nosi naziv „Sibir Balkana“. Hajla i Kaludra prepoznate su kao područja od izuzetnog značaja za očuvanje alpskih travnjaka i velikih zvijeri poput medvjeda i vuka.

Upravo je širina buduće Natura 2000 mreže otvorila brojna pitanja i primjedbe tokom  javne rasprave o Prijedlogu područja Natura 2000 za kopneni dio teritorije Crne Gore, koja je okončana krajem aprila.  Agencija za zaštitu životne sredine  suočila se s brojnim primjedbama privrednih subjekata, lokalnih zajednica i strukovnih udruženja, ali je veliki dio  ključnih zahtjeva za izmjene prijedloga ostala neprihvaćena. Među najglasnijim akterima bili su Ministarstvo energetike i rudarstva, JU Zavod za geološka istraživanja, te  nekoliko kompanija,  koje su zahtijevale izuzimanje svojih koncesionih polja i planiranih eksploatacionih područja iz mreže Natura 2000.

Argumentacija se često zasnivala na postojećim ugovorima, prostorno-planskoj dokumentaciji i značaju mineralnih sirovina za državu. Agencija je, međutim, dosljedno odbijala ove primjedbe, objašnjavajući da Natura 2000 ne podrazumijeva automatsku zabranu rudarskih aktivnosti, već obavezu „ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu“ za sve buduće zahvate. Istaknuto je da se Natura 2000 područja definišu isključivo na osnovu naučnih kriterijuma o prisustvu i očuvanosti ciljnih staništa i vrsta od evropskog značaja, a ne na osnovu vlasničke strukture ili koncesionih prava. Dodatno je naglašeno da razvoj projekata kritičnih sirovina mora biti usklađen sa visokim standardima zaštite životne sredine.

Slična situacija viđena je i sa primjedbama kompanije „Monteput“ d.o.o., koja je izrazila zabrinutost zbog preklapanja koridora planiranih autoputeva i brzih saobraćajnica sa mrežom Natura 2000. I u tom slučaju Agencija je odgovorila da mreža ne zabranjuje infrastrukturne projekte, već nalaže procjenu prihvatljivosti, te da čak i u slučajevima negativnog uticaja, uz imperativne razloge javnog interesa, postoji mogućnost sprovođenja kompenzatornih mjera. Lokalne zajednice i vlasnici zemljišta takođe su izrazili zabrinutost. Poljoprivrednici iz Nikšića tražili su izuzimanje svojih parcela sa održive poljoprivredne proizvodnje iz mreže, što je odbijeno uz obrazloženje da takve aktivnosti nijesu u koliziji sa ciljevima Natura 2000.

Agencija za zaštitu životne sredine kroz javnu raspravu se držala stava da je  formiranje mreže Natura 2000 neizostavna obaveza Crne Gore na putu ka EU, ističući da se granice područja određuju isključivo naučnim kriterijumima. Pojasnili su da Natura 2000 ne znači automatske zabrane postojećih aktivnosti, već uvodi mehanizam procjene uticaja radi održivog korišćenja prostora uz očuvanje prirodnih vrijednosti. Naglašeno je da koncesije, razvojni planovi i investicioni projekti ne mogu mijenjati područja koja ispunjavaju ove kriterijume.

Ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, tokom javne rasprave, ocijenio je da je Natura 2000 „uslov svih uslova“ za zatvaranje Poglavlja 27 i završetak evropskih integracija Crne Gore. Međutim, kako je kazao, poseban izazov predstavljaju administrativni kapaciteti. Ministarstvo trenutno raspolaže sa svega osam ekoloških inspektora, što je nedovoljno za kontrolu sistema koji će obuhvatiti više od trećine teritorije države.

Tokom prethodne godine izvršeno je 2.300 inspekcijskih nadzora i podnijeto 56 krivičnih prijava zbog djela protiv životne sredine. Zbog toga je najavljeno zapošljavanje 39 novih službenika, dok procjene pokazuju da će do 2030. godine biti potrebno oko 780 ljudi angažovanih na sprovođenju obaveza iz Poglavlja 27.

Finansijski aspekt dodatno komplikuje situaciju. Za sada je kroz IPA fondove obezbijeđeno oko 2,3 miliona eura, ali država još nema konačnu procjenu koliko će koštati puna implementacija mreže Natura 2000. Ipak, vlasti poručuju da se sredstva moraju obezbijediti jer je riječ o obavezi koja direktno utiče na završetak pregovora sa EU.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

U Zatonu je planirana izgradnja Regionalnog centra za upravljanje otpadom koji bi pokrivao sjever Crne Gore, ali je ideja odmah otvorila prostor za podijeljena mišljenja. Dok nadležni projekat predstavljaju kao savremen sistem, mještani se oštro protive jer strahuju „da bi mogao narušiti životnu sredinu, poljoprivredu i svakodnevni život u okolnim naseljima“

Još jedan projekat, koji je u samom povoju, na sjeveru države mogao bi u budućnosti biti blokiran masovnim nezadovoljstvom mještana. Riječ je o Regionalnom centru za upravljanje otpadom, koji je predviđen Državnim planom upravljanja otpadom za period 2025–2029. godine. Već tokom javne rasprave o Nacrtu odluke o utvrđivanju potencijalne lokacije za izgradnju, mještani su poručili da neće dozvoliti realizaciju projekta.

Iz Opštine Bijelo Polje kažu da je Nacrt značajan korak, koji ima za cilj rješavanje pitanja upravljanja otpadom u sjevernoj regiji Crne Gore, u skladu sa Državnim planom. Lokacija na kojoj je potencijalno planirana izgradnja obuhvata pet parcela u katastarskoj opštini (KO) Crnča–Laholo, koje su u svojini države.

„Lokacija je odabrana na osnovu sveobuhvatne analize koja je uključivala prostorne uslove, konfiguraciju terena, saobraćajnu dostupnost, udaljenost od naseljenih zona, postojeću komunalnu infrastrukturu u blizini, te osnovne ekološke i hidrološke kriterijume. Predlog je proizašao iz rada Komisije formirane od strane Opštine Bijelo Polje, u saradnji sa nadležnim državnim organima, posebno Ministarstvom nadležnim za poslove ekologije i zaštite životne sredine“, kazali su u bjelopoljskoj opštini.

Kako je obrazloženo u Nacrtu odluke, Regionalni centar za upravljanje otpadom planiran je kao savremeni, zatvoreni sistem za selekciju i reciklažu komunalnog otpada. Njegova svrha je i privremeno skladištenje recikliranih materijala, obrada, prerada, stvaranje novih proizvoda i njihova dalja prodaja. Iz Opštine podsjećaju da se centar planira „bez uspostavljanja klasične deponije, u potpunosti u skladu sa standardima Evropske unije”.

Takav pristup, obećavaju, „promoviše razvoj cirkularne ekonomije, reciklažu u većem obimu, otvaranje novih radnih mjesta i zaštitu prirodnih resursa za buduće generacije, sve u cilju smanjenja količine otpada i bez formiranja deponija u sjevernoj regiji“. Realizacija projekta uslovljena je, podsjećaju,  izradom potrebnih analiza i studija, elaborata procjene uticaja na životnu sredinu, sprovođenjem javne rasprave, pribavljanjem urbanističko-tehničkih uslova, svih saglasnosti i dozvola nadležnih organa, kao i usklađenošću sa važećom planskom dokumentacijom. Opština Bijelo Polje, kako je najavljeno, na daljim aktivnostima radiće u saradnji sa Vladom i jedinicama lokalne samouprave sjeverne regije.

„Garantujemo potpunu zaštitu životne sredine. Izgradnja neće započeti bez detaljnog elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu i svih neophodnih urbanističko-tehničkih dozvola. Naš prioritet je očuvanje prirodnih i vodnih resursa ovog kraja, koji će ostati apsolutno zaštićeni“, saopštili  su  iz Opštine.

Mještane Zatona, Brzave, Femića Krša i okolnih naselja to nije umirilo, pa su se skoro jednoglasno usprotivili namjerama da se Regionalni centar gradi u njihovom kraju.Između ostalog, tvrde da se lokacija za taj projekat nalazi u zoni predviđenoj za Natura 2000 ekološku mrežu, “što znači da je prepoznata po jedinstvenom biodiverzitetu i staništima od evropskog značaja, i u samom podnožju Bjelasice, koja je planirana kao turistička destinacija”.

„Na dijelu planirane lokacije nalazi se muslimansko groblje. Lokacija je geografski smještena tačno između četiri velika i gusto naseljena sela: Brestovik, Brzava, Femića Krš i Pašića Polje, podložna je plavljenju usljed visokih vodostaja Lima, posebno tokom obilnih padavina. Pojedine kuće u Brestoviku i Brzavi udaljene su svega 200–300 metara. Iako se blizina magistrale navodi kao prednost za lakši pristup, to u praksi znači da bi stotine teških kamiona sa otpadom iz svih sjevernih opština svakodnevno gravitirale ka toj lokaciji“, neki su od argumenata mještana protiv izgradnje Regionalnog centra.

Pored toga, podsjećaju da je područje predviđeno za taj projekat jedno od najplodnijih, pa bi „postavljanje regionalnog centra u srce poljoprivrednog kraja direktno ugrozilo proizvodnju zdrave hrane“. Mještani tvrde da, uprkos primjeni najstrožih mjera, „vjetar i dalje raznosi sitni otpad, prašinu i mikroplastiku po okolnim njivama“. Samo postojanje takvog objekta, upozoravaju, nepovratno narušava brend i reputaciju lokalnih poljoprivrednih proizvoda.

„Izgradnjom ovakvog objekta vrijednost kuća i imanja u okolini bi drastično pala. Postavljanje regionalnog reciklažnog centra tik uz glavni magistralni put stvara izuzetno lošu vizuelnu sliku za sve putnike, turiste i investitore koji prolaze kroz Bijelo Polje… Lokacija je primarno odabrana zbog infrastrukturnog komoditeta (državno zemljište, blizina puta, lak pristup), ali potpuno zanemaruje ekološke i socijalne parametre“, poručili su mještani tokom javne rasprave.

Među primjedbama se našla i konstatacija da je lokacija ne samo ekološki upitna, već i prirodno neodrživa. Navodno, da bi se na toj lokaciji bilo šta gradilo, nivo zemljišta bi morao biti vještački podignut.

Državnim planom upravljanja otpadom za period 2025–2029. godine planirana je izgradnja regionalnih centara u četiri opštine: Podgorici, Baru, Nikšiću i Bijelom Polju. Regionalni centar za upravljanje otpadom u Bijelom Polju bio bi operativan za Mojkovac, Kolašin, Berane, Rožaje, Plav, Petnjicu, Gusinje, Bijelo Polje, Pljevlja i Andrijevicu. Prije više od 18 godina, među deset ponuđenih lokacija, Vasove vode u Beranama bile su određene kao mjesto za izgradnju regionalne sanitarne deponije i reciklažnog centra. Ipak, ovaj projekat nikada nije sproveden, iako je urađena projektna dokumentacija i uloženo više od milion i po eura. Protiv realizacije bili su mještani Beransela, kao i brojni ekološki aktivisti. Nakon dugotrajnih protesta i promjene lokalne vlasti u Beranama, 2014. godine zvanično je saopšteno da se od projekta odustaje.

U preporukama Evropske unije iz oblasti zaštite životne sredine naglašava se potreba napuštanja dosadašnjeg načina odlaganja otpada u Crnoj Gori, jer postojeće deponije značajno narušavaju prirodnu ravnotežu. Takođe se ističe obaveza izgradnje regionalnih centara sa reciklažnim sistemima, u kojima bi se vršila selekcija otpada i proizvodila korisna energija za različite namjene.

Crna Gora bi do 2030. godine trebalo da dostigne nivo od 50 posto reciklaže prikupljenog otpada. To je obaveza koja proističe iz direktiva Evropske unije o pravilnom upravljanju otpadom.

                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ