OKO NAS
TRGOVINA LJUDIMA U CRNOJ GORI – UGOVORENI BRAKOVI: Kriminal pod velom tradicije

Nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja u porodici, od početka godine za pomoć su se obratile dvije žene koje su navele da su žrtve ugovorenog braka
Takav je običaj, kaže nam Romkinja, koju su roditelji udali kada je imala 13 godina. Iako su od tada prošle četiri decenije, živo se sjeća detalja.
„Teško mi je kad se sjetim što sam sve prošla. Bila sam dijete, ništa nisam znala. Prije nego sam se udala za njega nijesmo imali nikakav kontakt, iako sam ga znala jer je živio u komšiluku. Jedne noći, došli su moj budući đever, svekrva i njegov ujak da me prose. I donijeli su pare. To je običaj. Za svadbu, za nevjestu, ne znam…”, prisjeća se naša sagovornica. „Nazdravili su i koliko su moji tražili, oni su dali. Ja nisam željela da se udam, bila sam mala, ali kad je tata rekao, ja tu riječ nisam htjela da pogazim… Svašta sam trpjela, i batine i maltretiranje, svašta, ali nisam imala kud nazad”.
Prema procjenama romskih nevladinih organizaca, prije punoljetstva u brak stupe dvije od tri, ili čak tri od četiri Romkinje. Ne zna se koliko je ugovorenih brakova. Ali se zna „cijena” nevjeste. Uglavnom od 200 do 4.000 eura, u nekim slučajevima i više. Ako kojim slučajem djevojčica napusti bračnu zajednicu, porodica mora da vrati novac. Nevinost je na posebnoj cijeni. U slučaju takve pogodbe, ako se pokaže da je mlada ranije imala seksualne odnose, mora se vratiti dupli iznos ugovorene svote.
„Niko sa sigurnošću ne može da tvrdi koliki je broj ugovorenih brakova bio do sada u našoj zemlji ali je, prema svim saznanjima, definitivno veliki”, kaže Fana Delija, izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative koji se godinama bavi tim problemom.
Iz Centra su, u posljednjih pet godina, uspjeli da zaustave 85 slučajeva ugovorenih dječjih brakova. Samo u prethodnoj godini postupali su u sedam takvih slučajeva. Kao jedan od specifičnih primjera Delija navodi ugovaranje braka između djevojčice i dječaka od šest i sedam godina. Slučaj je prijavljen nadležnim organima.
I Nataša Međedović Pištalo, izvršna koordinatorka SOS telefona Nikšić, ukazuje da ugovoreni brakovi nijesu incidentna već raširena pojava, često povezana sa nasiljem u porodici. „U praksi najčešće imamo situacije u kojima su se žene inicijalno obratile za pomoć zbog nasilja u porodici. U daljim razgovorima, tokom procesa osnaživanja, dobije se informacija i da su žrtve ugovorenog braka“, kaže ona.
Nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja u porodici, od početka godine za pomoć su se obratile dvije žene koje su navele da su žrtve ugovorenog braka. „U jednom slučaju žrtva je odlučila da policiji prijavi nasilje kojem je izložena i slučaj je procesuiran kao krivično djelo trgovina ljudima. U drugom slučaju žrtva nije željela da prijavi nasilje. Važno je istaći da u slučaju gdje je žrtva odlučila da prijavi nasilje, nasilnik nije bio član porodice. U drugom slučaju su nasilnici bili članovi najuže porodice: otac i stric”, ističe Međedović Pištalo.
Ugovoreni brakovi su jedan od oblika trgovine ljudima. Potrebno je međutim da se ispuni nekoliko uslova da bi ih nadležni prepoznali kao krivično djelo za koje je propisana kazna do deset godina zatvora.
Prema podacima MUP-a, Tim za formalnu identifikaciju sproveo je, od početka godine, postupak identifikacije u odnosu na 54 osobe koje su bile u riziku da postanu žrtve trgovine ljudima i dodijelio status žrtve za ukupno 50 lica. Među njima je identifikovano i 10 maloljetnih lica, od čega su četiri bile žrtve sklapanja nedozvoljenog braka.
Tokom 2020. godine, Višem sudu u Podgorici dostavljene su tri optužnice protiv tri lica zbog krivičnog djela trgovina ljudima u cilju sklapanja nedozvoljenog braka. „U dva predmeta optužnica je potvrđena i postupak je u fazi suđenja, dok je u jednom predmetu postupak u fazi kontrole opravdanosti i zakonitosti optužnice”, navodi se u zvaničnim podacima. Iz Višeg suda nam je odgovoreno da u prethodne četiri godine, od 2015. do 2019, nije bilo optužnica koje su se odnosile na trgovinu ljudima u cilju nedozvoljenog sklapanja braka.
„Najveći broj takvih brakova nije moguće procesuirati jer o njima ne postoji saznanje, niti je moguće pribaviti dokaze”, ukazuje Fana Delija. Ona dodaje da u romskoj zajednici sada prikrivaju udaju ili vjeridbu djevojčice pod različitim izgovorima ili se okupljaju u krugu porodice kako se vijest ne bi proširila i došla do njihovih koordinatorki na terenu. „Često nagovaraju djevojčice da one same pobjegnu ili da kažu da su same željele da se udaju”, objašnjava Delija. Poseban problem je, kaže, što često važi običajno pravo pa se djevojčice, čak iako imaju preko 16 godina, ne vjenčavaju.
Naš Porodični zakonik dozvoljava brak sa navršenih18 godina, ali uz saglasnost roditelja, na osnovu odluke suda i sa navršenih 16 godina. Krivično gonjenje neće se preduzeti ako se brak zaključi tokom vanbračne zajednice s maloljetnikom između 14 i 18 godina ili će gonjenje biti obustavljeno ako je već preduzeto.
„Primjećujemo da raste broj dječjih brakova od 16–18 godina jer se tada koristi uslovna mogućnost za zasnivanje braka. Nadamo se da će društvo i u tom smislu reagovati i zabraniti takve vrste brakova, odnosno ne prihvatati saglasnost roditelja i djevojčice za spremnost za ulazak u brak”, ističe Delija.
No, nije samo to problem. Zabrinjava, kaže Nataša Međedović Pištalo, to što se dešava da, kad se prijavi institucijama da je djevojčica žrtva ugovorenog braka, ona bude vraćena u porodicu. Iako su upravo članovi porodice bili osumnjičeni.
Tako ulazimo u začarani kruga pakla. NVO zato ukazuju da „namjeravano izvršenje krivičnog djela takođe treba krivično goniti”. Ovo je posebno važno za sprečavanje slučajeva dječjeg braka, jer ne postoji ništa što porodice odvraća da ponovo organizuju sklapanje braka svoje maloljetne djece. Osim toga, značajano bi bilo da se kriminalizuje maloljetnički ugovoreni brak.
Upućeni nam kažu da institucije posljednjih godina pokušavaju da stanu na put prodaji djevojčica radi braka. Pa ipak, sve je to još malo i nedovoljno. Posebno imajući u vidi koliko ih (ne)zavši na sudu.
„Mislim da institucije rade mnogo efikasnije nego u prethodnom periodu. Sistem je unaprijeđen formiranjem timova koje čine predstavnici tužilaštva, policije i drugih institucija i mi tek očekujemo kvalitetne rezultate po ovom pitanju”, ističe Delija. „Ne smijemo kao društvo dozvoliti da se djevojčice porađaju sa 14 ili 15 godina i postaju majke a da pri tom ne postoji efikasan odgovor društva. Dakle, ne smije se događati da takvi slučajevi ostanu nekažnjeni”.
Irena RAŠOVIĆ
Ovaj tekst nastao je uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove Globalne inicijative.
Komentari
Izdvojeno
SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema
Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.
Luka Ristanović, Jovan Janković, Andreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.
Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.
Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.
Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika
U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća
Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.
U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.
U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.
Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.
„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.
U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste
Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.
Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.
Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.
Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).
Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.
Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.
Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU1 sedmica
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno1 sedmica
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije