Povežite se sa nama

OKO NAS

TRGOVINA LJUDIMA U CRNOJ GORI – UGOVORENI BRAKOVI: Kriminal pod velom  tradicije

Objavljeno prije

na

Nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja u porodici, od početka godine za pomoć su se obratile dvije žene koje su navele da su žrtve ugovorenog braka

 

Takav je običaj, kaže nam Romkinja, koju su roditelji udali kada je imala 13 godina. Iako su od tada prošle četiri decenije, živo se sjeća detalja.

„Teško mi je kad se sjetim što sam sve prošla. Bila sam dijete, ništa nisam znala. Prije nego sam se udala za njega nijesmo imali nikakav kontakt, iako sam ga znala jer je živio u komšiluku.  Jedne noći, došli su moj budući đever, svekrva i njegov ujak da me prose. I donijeli su pare. To je običaj. Za svadbu, za nevjestu, ne znam…”, prisjeća se naša sagovornica. „Nazdravili su i koliko su moji tražili, oni su dali. Ja nisam željela da se udam, bila sam mala, ali kad je tata rekao, ja tu riječ nisam htjela da pogazim… Svašta sam trpjela, i batine i maltretiranje, svašta, ali nisam imala kud nazad”.

Prema procjenama romskih nevladinih organizaca, prije punoljetstva u brak stupe dvije od tri, ili čak tri od četiri Romkinje. Ne zna se koliko je ugovorenih brakova. Ali se zna „cijena” nevjeste. Uglavnom od 200 do 4.000 eura, u nekim slučajevima i više. Ako kojim slučajem djevojčica napusti bračnu zajednicu, porodica mora da vrati novac. Nevinost je na posebnoj cijeni. U slučaju takve pogodbe, ako se pokaže da je mlada ranije imala seksualne odnose, mora se vratiti dupli iznos ugovorene svote.

„Niko sa sigurnošću ne može da tvrdi koliki je broj ugovorenih brakova bio do sada u našoj zemlji ali je, prema svim saznanjima, definitivno veliki”, kaže Fana Delija, izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative koji se godinama bavi tim problemom.

Iz Centra su, u posljednjih pet godina, uspjeli da zaustave 85 slučajeva ugovorenih dječjih brakova. Samo u prethodnoj godini postupali su u sedam takvih slučajeva. Kao jedan od specifičnih primjera Delija navodi ugovaranje braka između djevojčice i dječaka od šest i sedam godina. Slučaj je prijavljen nadležnim organima.

I Nataša Međedović Pištalo, izvršna koordinatorka SOS telefona Nikšić, ukazuje da ugovoreni brakovi nijesu incidentna već raširena pojava, često povezana sa nasiljem u porodici. „U praksi najčešće imamo situacije u kojima su se žene inicijalno obratile za pomoć zbog nasilja u porodici. U daljim razgovorima, tokom procesa osnaživanja, dobije se informacija i da su žrtve ugovorenog braka“, kaže ona.

Nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja u porodici, od početka godine za pomoć su se obratile dvije žene koje su navele da su žrtve ugovorenog braka. „U jednom slučaju žrtva je odlučila da policiji prijavi nasilje kojem je izložena i slučaj je procesuiran kao krivično djelo trgovina ljudima. U drugom slučaju žrtva nije željela da prijavi nasilje. Važno je istaći da u slučaju gdje je žrtva odlučila da prijavi nasilje, nasilnik nije bio član porodice. U drugom slučaju su nasilnici bili članovi najuže porodice: otac i stric”, ističe Međedović Pištalo.

Ugovoreni brakovi su jedan od oblika trgovine ljudima. Potrebno je međutim da se ispuni nekoliko uslova da bi ih nadležni prepoznali kao krivično djelo za koje je propisana kazna do deset godina zatvora.

Prema podacima MUP-a, Tim za formalnu identifikaciju sproveo je, od početka godine, postupak identifikacije u odnosu na 54 osobe koje su bile u riziku da postanu žrtve trgovine ljudima i dodijelio status žrtve za ukupno 50 lica. Među njima je identifikovano i 10 maloljetnih lica, od čega su četiri bile žrtve sklapanja nedozvoljenog braka.

Tokom 2020. godine, Višem sudu u Podgorici dostavljene su tri optužnice protiv tri lica zbog krivičnog djela trgovina ljudima u cilju sklapanja nedozvoljenog braka. „U dva predmeta optužnica je potvrđena i postupak je u fazi suđenja, dok je u jednom predmetu postupak u fazi kontrole opravdanosti i zakonitosti optužnice”, navodi se u zvaničnim podacima. Iz Višeg suda nam je odgovoreno da u prethodne četiri godine, od 2015. do 2019, nije bilo optužnica koje su se odnosile na trgovinu ljudima u cilju nedozvoljenog sklapanja braka.

„Najveći broj takvih brakova nije moguće procesuirati jer o njima ne postoji saznanje, niti je moguće pribaviti dokaze”, ukazuje Fana Delija. Ona dodaje da u romskoj zajednici sada prikrivaju udaju ili vjeridbu djevojčice pod različitim izgovorima ili se okupljaju u krugu porodice kako se vijest ne bi proširila i došla do njihovih koordinatorki na terenu. „Često nagovaraju djevojčice da one same pobjegnu ili da kažu da su same željele da se udaju”, objašnjava Delija. Poseban problem je, kaže, što često važi običajno pravo pa se djevojčice, čak iako imaju preko 16 godina, ne vjenčavaju.

Naš Porodični zakonik dozvoljava brak sa navršenih18 godina, ali uz saglasnost roditelja, na osnovu odluke suda i sa navršenih 16 godina. Krivično gonjenje neće se preduzeti ako se brak zaključi tokom vanbračne zajednice s maloljetnikom između 14 i 18 godina ili će gonjenje biti obustavljeno ako je već preduzeto.

„Primjećujemo da raste broj dječjih brakova od 16–18 godina jer se tada koristi uslovna mogućnost za zasnivanje braka. Nadamo se da će društvo i u tom smislu reagovati i zabraniti takve vrste brakova, odnosno ne prihvatati saglasnost roditelja i djevojčice za spremnost za ulazak u brak”, ističe Delija.

No, nije samo to problem. Zabrinjava, kaže Nataša Međedović Pištalo, to što se dešava da, kad se prijavi institucijama da je djevojčica žrtva ugovorenog braka, ona bude vraćena u porodicu. Iako su upravo članovi porodice bili osumnjičeni.

Tako ulazimo u začarani kruga pakla. NVO zato ukazuju da „namjeravano izvršenje krivičnog djela takođe treba krivično goniti”. Ovo je posebno važno za sprečavanje slučajeva dječjeg braka, jer ne postoji ništa što porodice odvraća da ponovo organizuju sklapanje braka svoje maloljetne djece. Osim toga, značajano bi bilo da se kriminalizuje maloljetnički ugovoreni brak.

Upućeni nam kažu da institucije posljednjih godina pokušavaju da stanu na put prodaji djevojčica radi braka. Pa ipak, sve je to još malo i nedovoljno. Posebno imajući u vidi koliko ih (ne)zavši na sudu.

„Mislim da institucije rade mnogo efikasnije nego u prethodnom periodu. Sistem je unaprijeđen formiranjem timova koje čine predstavnici tužilaštva, policije i drugih institucija i mi tek očekujemo kvalitetne rezultate po ovom pitanju”, ističe Delija. „Ne smijemo kao društvo dozvoliti da se djevojčice porađaju sa 14 ili 15 godina i postaju majke a da pri tom ne postoji efikasan odgovor društva. Dakle, ne smije se događati da takvi slučajevi ostanu nekažnjeni”.

Irena RAŠOVIĆ
Ovaj tekst nastao je uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove Globalne inicijative. 

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo