Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA – KAKO POBJEĆI IZ SIROMAŠTVA: Stare karaule za novi početak             

Objavljeno prije

na

Mještani potkomovskih sela zatražili su od novih vlasti da revitalizuju  nekadašnje kasarne i karaule JNA koje se nalaze na nekoliko lokacija u mjestima Đuliće i Kuti, prema granici sa Albanijom

 

Novo lokalno rukovodstvo Opštine Andrijevica (SNP, NSD, Demokrate) tvrdi da će učiniti sve da zaustavi dalju devastaciju i propadanje četiri vojna objekta, karaule i kasarne, iz vremena bivše Jugoslavije, koje se nalaze na teritoriji ovo sjeverne opštine.

Potpredsjednik opštine Veselin Raketić (NSD) kaže za Monitor da bi se time učinio i veliki napor da se smanji višedecenijski zaostatak tih krajeva, koji su gašenjem kasarni i škola, ostali uglavnom pusti. „Bog je tom kraju ispod Komova podario predivnu prirodu, ali se ljudi nisu odužili”, kaže Raketić, „umjesto u prirodu i napore da se sačuva ono što već postoji, u ovom kraju se uglavnom ulagalo u izgradnju malih hidroelktrana i devastaciju prirodnih ljepota. Nekolicina ljudi se bogatila, a sve drugo je propadalo”.

Ranije su i mještani potkomovskih sela zatražili od novih državnih i lokalnih vlasti da revitalizuju objekte nekadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) koji se nalaze na nekoliko lokacija u mjestima Đuliće i Kuti. Radi se o bivšim karaulama koje su, nakon raspada bivše države, povremeno za svoje potrebe koristili pripadnici granične policije. Potom su prepuštene propadanju.

Mještani podsjećaju da je u svakoj od tih karaula svojevremeno boravilo i po 40–50 vojnika zaduženih da obezbjeđuju granicu prema Albaniji. Oni napominju da je jedino objekat karaule u selu Jošanica rekonstruisan i preuređen u Avanturistički centar Mojan, u okviru projekta Revitalizacija lokalnih zajednica kroz turizam i rad sa mladima.

Sve rjeđi stanovnici ovih krajeva kažu da je nedopustivo što su ostali objekti ostavljeni na milost i nemilost zubu vremena i što ništa nije urađeno da se i oni stave u neku funkciju. „Posebnu devastaciju doživjeli su objekti karaule Kruška smještena između sela Cecuni i Kuti, koja je važila za najuređeniji vojni objekat u pograničnom pojasu Crne Gore i Albanije”, priča nam mještanin David Lalić. „Sa nje je odneseno sve što se moglo odnijeti. I druge dvije karaule u Kutima i Đulićima su vidno oštećene”. Lalić kaže da je krajnje neprihvatljivo što niko od nadležnih nije ni pokušao da zaštiti te objekte od daljeg propadanja i pronađe im neku novu funkciju. „Zato pozivamo nove vlasti da nađu odgovarajuće rješenje za revitalizaciju ovih objekata i da se na mjestu bivših karaula osmisle sadržaji koji će dati doprinos razvoju lokalne zajednice”.

On smatra da prostori Đulića i Kuta raspolažu izuzetnim prirodnim resursima koji pružaju dobre preduslove da se na mjestu nekadašnjih karaula instaliraju proizvodni pogoni, kao i uslužni turistički kapaciteti. „Lokacije na kojima su se nalazile bivše karaule idealna su mjesta za otvaranje otkupnih centara, malih proizvodnih pogona i turističkih punktova, što sve zajedno daje šansu za otvaranje novih radnih mjesta, a samim tim i zaustavljanje migracije lokalnog stanovništva”, kaže Lalić, stanovnik Cecuna, jednog od potkomovskih sela.

Iz lokalne uprave su naveli da su zahtjevi mještana potkomovskih sela potpuno opravdani i da u cilju jačanja razvojnih kapaciteta, njihovu inicativu treba detaljno razmotriti. „Tačno je da su objekti bivših karaula prepušteni konstantnom propadanju i da treba tražiti određena rješenja da se oni saniraju i stave u određenu funkciju. Pri tome treba napraviti jednu stručnu analizu šta je to što bi na odgovarajući i funkcionalan način moglo da zamijeni bivše karaule”, kaže nam  Raketić.

On dodaje da treba razmišljati o otvaranju proizvodnih kapaciteta koji garantuju upošljavanje ljudi sa ovog područja, jer su se ovi krajevi, zbog nedostatka radnih mjesta, posljednjih decenija suočavali sa masovnim iseljavanjem naroda.

„Mi smo nedavno bili u posjeti opštini Budva, i rukovodostvo te najrazvijenije opštine je obećalo da će nam pomoći, kao najnerazvijenijoj opštini u Crnoj Gori. Obećali su da će otkupljivati sve što naši poljoprivrednici proizvedu, da će dovoditi turiste u ove planinske krajeve”, kaže Raketić. On upravo u toj saradnji vidi šansu da se zaštite, rekosntruišu i valorizuju bivši vojni objekti ispod Komova. „Neke od njih mogli bi se pretvoriti u etno centre i naselja. Od svih tih objekata prema planinama vode nevjerovatno lijepe staze kuda su se nekada kretali graničari. To bi za planinare i turiste bilo zaista privlačno”.

Raketić ističe da je to nemoguće učiniti bez pomoći države, jer su sredstva potrebna za to prevelika za lokalni budžet. „Potrebno je, prije svega, obnoviti puteve do tih sela i bivših vojnih objekata, a tek zatim osmišljavati poljoprivredno-proizvodne ili turističke sadržaje. Neki do njih su sada u zaista lošem stanju, moglo bi se slobodno reći katastrofalnom”, kaže potpredsjednik opštine Andrijevica.

Monitor je ranije pisao da je veći broj kasarni i karaula iz perioda bivše Jugoslavije i zajedničke države Srbije i Crne Gore, nakon što je čuvanje granice od vojske preuzela policija, ostao prazan i prepušten zubu vremena, nemaru, nebrizi i propadanju. Na području plavske i gusinjske opštine, na granici prema Albaniji, ima ih čak devet, dok se četiri nalaze na teritoriji Andrijevice.

Upravo je sa zatvaranjem karaula počeo i primjetniji odliv lokalnog stanovništva iz sela gdje su se ti objekti nalazili. I on danas već poprima razmjere bijele kuge. Veselin Raketić kaže da nisu samo vojni objekti u ovoj opštini uništeni, već mnogo toga drugog što su stvarale generacije. On, ipak, nema dilemu u pogledu mogućnosti za razvoj. Samo da se, kaže, zaustavi pljačka i napretka mora biti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo