Nova vlada umije da pozajmi novac. Time je, otprilike, ispunjen minimum očekivanja – nijesu gori od prethodnih. Da pokažu da su bolji, trebaće im mnogo više

U srijedu veče stigla je vijest: Crna Gora je na međunarodnom tržištu kapitala emitovala obveznice vrijedne 750 miliona. Uslijedile su interpretacije. Neko vrijeme bićemo mirni, ubjeđuju optimisti. Državni dug raste, BDP strmoglavo pada – kako ćemo vraćati pozajmljeno, pitaju se pesimisti.  

Taj se posao ne može pripremiti za tri radna dana, koliko traje mandat Vlade koja je zakletvu položila u petak popodne, pa je očito da je novo zaduženje planirano i pripremano sa dijelom prethodne vlade. Prosto, nije bilo vremena za ozbiljnije analize i prikupljanje validnih podataka na osnovu kojih bi se pravila vlastita predviđanja i računice. A, opet, bilo je očigledno da je državna kasa prazna, i da što prije treba obezbijediti novac za normalno funkcionisanje.

„Crna Gora je danas dobila ekonomsku budućnost“, odahnuo je ministar finansija Milojko Spajić. „Masovna otpuštanja, smanjivanje plata i penzija i drugi scenariji koji su bili predviđeni za novu vladu su izbjegnuti na najbolji način po Crnu Goru”.

Iz opozicije su stvarnost pogledali iz drugog ugla. „Ništa naplata poreskog duga, ništa siva ekonomija, ništa ‘rezanje’ potrošnje“, oglasio se poslanik SDP i nekadašnji ministar finansija Raško Konjević. Kritičan je bio i njegov nekadašnji partijski kolega, potpredsjednik SD  Damir Šehović: „Prvi ‘reformski’ potez nove Vlade zaduženje od cijelih 750 miliona eura, po uslovima koji su nešto nepovoljniji od postignutih u prethodnoj velikoj emisiji. Pretpostavljam da je saznanje o tome iz medija transparentnost koja je na sva zvona najavljivana”.

Podaci govore. Crna Gora je obavezna da, tokom naredne godine, povjeriocima vrati oko 400 miliona eura. Taj posao počinje već sredinom januara kada na naplatu dospijeva 14,9 miliona koje je sredinom godine pozajmio Fond za zaštitu depozita. Ni ostatak neće biti teško potrošiti.

Tinjajuća ekonomska kriza iz prošle godine razbuktala se početkom epidemije koronavirusa, pošto je borba protiv pandemije najviše pogodila najuspješnije (turizam, ugostiteljstvo, građevinarstvo) i najosjetljivije (aviosaobraćaj) sektore. Bivše vlasti su, u izbornoj godini, pokušavale da odlože sučeljavanje sa ekonomskim posljedicama krize, potcjenjujući njen uticaj na privredu i državne finansije. Izvjesno je, ipak, da će ovogodišnji pad BDP biti zastrašujući. Možda i veći od 20 odsto. Uz evidentan porast nezaposlenosti i očekivanu stagnaciju zarada u realnom sektoru, to će se značajno odraziti i na budžetske prihode.

Nerealno je očekivati da bi nova vlada u prvoj godini, zapravo u prvim mjesecima, mandata mogla da ostvari značajnije budžetske uštede a da ne posegne za smanjenjem socijalnih naknada, penzija i zarada u javnom sektoru. Zato novo zaduženje i nije imalo alternativu. Uz sve rizike koje taj potez nosi.

Uglavnom, nova vlada umije da pozajmi novac. Time je ispunjen minimum očekivanja – nijesu gori od prethodnih. Da pokažu kako su bolji, trebaće im mnogo više.

Kamata koju ćemo plaćati na tek pozajmljeni novac veća je od one po kojoj se Crna Gora zaduživala krajem prošle godine (2,875 naspram prošlogodišnjih 2,55 odsto). I to je, ponajviše, posljedica prezaduženosti države, pošto je i interesovanje kreditora za obavljenu emisiju pokazalo da novca na tržištu ima dovoljno. Opet, rast kamate pokazuje da bi on, za Crnu Goru, mogao postati sve skuplji. Pod uslovom da nam ostane dostupan.

Bez jasnije slike ekonomskih tokova u narednoj godini i „stvarnog budžeta“ koji bi ukazivao na namjere novih vlasti, teško je procijeniti da li je pozajmica dovoljna da zakrpi rupe koje bi se u narednih 12 mjeseci mogle pojaviti u javnim finansijama. Tim prije što brojna mala i srednja preduzeća očekuju novu pomoć države, možda konkretniji i izdašniju, u borbi da prežive korona krizu i do njenog okončanja sačuvaju radna mjesta.

Sve da novca u državnoj kasi naredne godine i bude dovoljno, Vlada mora započeti, odnosno, nastaviti poresku reformu, rješavati pitanje nagomilanog poreskog duga, raditi na smanjenju sive ekonomije i ukidanju privilegija za povlašćene biznise i biznismene. Tako će najbolje pomoći legalnom biznisu koji je glavni izvor državnih prihoda. I smanjiti zavisnost od kreditora.

Do tada, uzajmljeni novac obezbjeđuje preživljavanje. Do narednog zajma. Što se otplate kredita tiče, sigurno je: ko preživi – vraćaće.

Zoran RADULOVIĆ