INTERVJU
BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac
Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.
MONITOR: Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?
GRAHOVAC: Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je teže i prepoznati i rješavati.
MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?
GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.
Na ,,eks-JY” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.
MONITOR: Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?
GRAHOVAC: U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada je u prvih sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere njihovog nepočinstva.
To bi trebalo biti dovoljan argument da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!
Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.
Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.
MONITOR: Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?
GRAHOVAC: Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.
MONITOR: Bezbjednosne strukture su u centru pažnje novih vlasti. Kuda nas vode dosadašnje promjene?
GRAHOVAC: Bezbjednosne strukture su bile topuzina u rukama DPS vlasti ali i konzument u finansijskom beščašću te iste vlasti.
Ima, mislim, samo jedno valjano rješenje – rasformirati ANB i obavještajno-bezbjednosni sektor u vojsci i nanovo ga formirati tek nakon četvrte smjene vlasti. To bi trebalo sve da se desi u naredne tri godine.
Sada se malo obraća pažnja na onaj dio službi koji se nalazi u vojsci, a upravo tamo egzistira opaki malignitet.
MONITOR: Može li nova vlast dobiti rat sa organizovanim kriminalom?
GRAHOVAC: Bojim se da neće, djelimično i ne može zbog politički konstrukcione greške u njenom sastavljanju, a djelimično zbog nedovoljne kompetentnosti i nedovoljnog iskustva nosilaca vlasti. Prethodna vlast je imala ustaljenu matricu – prvo osmisli program i projekat koji se zasniva na korupciji, a onda donese zakon kojim se sve to pokriva. Nisam slučajno rekao da je DPS vlast državu Crnu Goru pretvorila u državu – kriminalca.
Bojim se da će trebati više vremena za donošenje novih zakona, nego što će trajati vlast sa konstrukcionim felerima.
MONITOR: Kako gledate na sukobe nove većine i SDT?
GRAHOVAC: Taj organ je odavno eksponiran kao monstrum u pravnom sistemu države i služi samo uskim centrima moći. Aktuelna vlast je napravila grešku u pokušaju donošenja tužilačkih zakona. Trebalo je da Evropsku komisiju prvo obavijesti da SDT predstavlja instituciju pravne nesigurnosti, te da je nužno napraviti korak unazad da bi vrlo brzo Crna Gora učinila tri koraka naprijed. Tužilačke zakone je trebalo usvojiti, SDT osloboditi štetočina, a nakon toga u dogovoru sa Venecijanskom komisijom donijeti dugoročno valjane zakone. Podrazumijeva se da je hitno potrebno zamijeniti predstavnike Crne Gore u Venecijanskoj komisiji.
MONITOR: Šta mislite o uticaju crkve na izvršnu vlast i na većinu u parlamentu?
GRAHOVAC: Pravo na slobodu i pravo na vjeroispovijest su temeljna prava, ugrađena u zakonodavstva svih pravno uređenih država. Konzumiranje vjere je iskonsko ljudsko pravo, a baš zato da bi ono bilo u svojoj punoći crkva je odvojena od države. Sekularnu državu čuva država, a crkva to poštuje. Agresivno ponašanje crkve prema državi se u savremenim teorijama smatra opasnijom pojavom od one kada bi na nju izvršila agresiju neka druga država. Ne treba da čudi što je u nekim državama vojska određena da bude čuvar njene sekularnosti.
Crkve na “eks-JY” prostoru su u neskrivenoj ofanzivi prema državnim vlastima. Prvenstveno oko osvajanja imovine i vjeronauke. Mnogi nosioci državne vlasti sve im to udovoljavaju– zbog rđavih ličnih biografija, manjka obrazovanja a goleme pohlepe za vlašću i novcem.
Agresivnost pravoslavnih crkava u Crnoj Gori postaje realnost i rizik kako po crkve, tako i po državu.
MONITOR: Kakvo je stanje u Vojsci Crne Gore?
GRAHOVAC: Odavno saopštavam: pogrešan koncept odbrane i pogrešan model vojnog organizovanja mnogo košta i ne može odgovoriti namjeni. Vojska Crne Gore je pretvorena u partijsku soldatesku DPS. Ministarka odbrane će izvršiti svoju ulogu ako protiv dosadašnjeg ministra odbrane pokrene krivičnu prijavu zbog diskriminacije po raznim osnovama, zbog zloupotrebe službenog položaja, zbog nesavjesnog vršenja dužnosti, zbog… Svako drugačije njeno postupanje će biti puko foliranje u cilju amnestiranja DPS vlasti.
Vojna predstavništva u inostranstvu su opake ćelije DPS-a. Masovna protivzakonita unapređenja oficira i podoficira, a posebno generala, po partijskoj podobnosti su najteža krivična djela.
MONITOR: Kako gledate na prošlonedjeljna dešavanja u opštini Tuzi?
GRAHOVAC: Za one koji znaju da rade ozbiljnu analizu najbolje je to objasnio Milivoje Katnić, iako, siguran sam, ni sam nije bio svjestan šta je izgovorio. Dešavanje u opštini Tuzi njega je asociralo na nacionalističke pobune na “eks-JY” prostoru što je uvelo u krvavo razbijanje Jugoslavije. To je potpuno tačno, ali treba znati da su te pobune organizovale nacionalističke snage u vladajućim strukturama, među kojima je bio DPS Crne Gore. Možda Katnić to zaključuje iz današnje neposredne blizine, jer je i sam bio dio takvih struktura iz tog vremena.
MONITOR: Prije nekoliko godina ste rekli da je ,,Srbija poligon za rusku mitomaniju i crnogorsku mafiju”. Šta je danas?
GRAHOVAC: Vrijeme je potvrdilo i potvrđuje izrečeno. Dvije godine kasnije sam u srbijanskim medijima nekoliko puta izjavio da u Srbiji imamo proces fašizacije i države i društva, a nakon toga sam izjavio da se u Srbiji otvorio proces hitlerizacije. Reklo bi se da ne postoji ništa gore od izrečenog.
Ima! Doktrina o ,,srpskom svetu” je nešto dosad najgore što se moglo pojaviti. Od Srbije imaju strah svi njeni susjedi, militarizacija stanja duha građana je još gora činjenica, ali u Srbiji još ima i demokratskog kapaciteta i demografskog potencijala koji će spriječiti da niko više Srbiju ne može mobilisati za bilo kakav rat.
Ovih dana se putem medija u Srbiji sprovodi šizofrena agresija prema Crnoj Gori. Tom medijskom kampanjom želi se politički oživjeti Đukanović. Vučić zna da je poslije Đukanovića on sljedeći u suočavanju sa problematičnom političkom biografijom. Ne treba zaboraviti da su oni zajedno ponikli u velikosrpskom inkubatoru. Vučić ima opsesiju i sobom i Srbijom, a nema ni minimum samokontrole svojih nezdravih ambicija.
MONITOR: Onda je Srbija u svekolikom riziku?
GRAHOVAC: Jeste u riziku, ali će se uz pomoć EU i SAD-a izvući. EU će uskoro od Vučića tražiti rješavanje nekoliko za njega nerješivih problema, a SAD će tražiti trajno rješavanje odnosa s Kosovom. On to naslućuje pa mediji pod njegovom kontrolom prikazuju kao da je otpočela oružana agresija na Srbiju od strane polovine zemaljske kugle.
MONITOR: A Crna Gora?
GRAHOVAC: To je sretna država, jer je bez nasilja uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu. Danas se bar ima šta popravljati.
Još tri brze promjene vlasti; ne dozvoliti da DF i DPS presudno odlučuju o budućnosti Crne Gore, a njihove časne članove uključiti u izvršnu vlast te stalno javno upozoravati na pizmu (prema rječniku: zavist, zloba, želja za osvetom) i pohlepu; i eto razloga za radovanje jer ćemo konačno onu čarobnu Crnu Goru otrgnuti od one bezobrazne.
Ruska posla
MONITOR: Krivokapićeva Vlada, unutar parlamentarne većine, ima jaku opoziciju prema NATO-u?
GRAHOVAC: Logično je, i oni to ne kriju. Panslavenski fundamentalizam i ruska mitomanija su u temelju njihovog društvenog, političkog i svjetonazorskog bitisanja.
MONITOR: Ko je bliži ruskim vlastima – sadašnja pozicija ili opozicija?
GRAHOVAC: Podjednako, s tom razlikom što veći dio sadašnje vlasti to radi otvorenije, dok je sadašnja opozicija u vrijeme dok je vršila vlast imala vrlo perfidnu taktiku – glasno su zagovarali evroatlanske integracije, dok su ispod te glasne priče ruski tajkuni i tajkuni iz problematičnih režima osvajali privredne i prirodne resurse Crne Gore. Na taj način vrh DPS-a je nadmudrio briselske i vašingtonske birokrate, a sve u cilju sopstvenog političkog preživljavanja.
Velikodržavlje i mafija
MONITOR: Šta čeka režim u Beogradu?
GRAHOVAC: Nije teško zaključiti da je, uz neprekidno nepristojno samohvalisanje, režim u Srbiji pred samouništenjem.To će biti uočljivije sredinom ove godine. A to što se vlast Srbije godinama ne obračunava sa crnogorskom mafijom je pokazatelj da ideja o velikodržavlju nije poražena, pa makar se ona realizovala i uz pomoć mafije.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 danana
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
NIKOLA LUNIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR SAVJETA ZA STRATEŠKE POLITIKE IZ BEOGRADA: Upotrijebljen je neki od nesmrtonosnih sistema za suzbijanje demonstracija

Objavljeno prije
2 danana
21 Marta, 2025
Mala je mogućnost da se radi o tzv. zvučnom topu (LRAD – Long-Range Acoustic Device). Vjerovatno je upotrijebljen neki od sličnih sistema poput energetskog (ADS – Active Denial System) ili vazdušnog/gasnog topa (Vortex Cannon). U svakom slučaju radi se o zabranjenim sredstvima koja su potencijalno mogla prouzrokovati tragičan ishod
MONITOR: U subotu je, nekim sredstvom, za koje dio javnosti tvrdi da je tzv.zvučni top, napadnut veliki skup na Slaviji. Izvršna vlast, Aleksandar Vučić, Više javno tužilaštvo, čak i Urgentni centar u Beogradu, odmah su stali „u odbranu države“. Poslije peticije međunarodnim organizacijama preko pola miliona ljudi, ministar policije nudi istragu FBI i FSB. Čemu, u stvari, svjedočimo?
LUNIĆ: Svedoci smo bili istorijskog skupa u Beogradu gde su predstavnici vlasti nepovratno izgubili ne samo politički legitimitet, već i poverenje naroda. Niko više u Srbiji ne veruje zvaničnim saopštenjima, već se uglavnom do istine dolazi ukrštanjem raznih izvora informacija. Obzirom na brojna svedočenja i snimke sa društvenih mreža, može se reći da je upotrebljen neki od nesmrtonosnih sistema za suzbijanje demonstracija. Mala je mogućnost da se radi o tzv. zvučnom topu (LRAD – Long-Range Acoustic Device). Verovatno je upotrebljen neki od sličnih sistema poput energetskog (ADS – Active Denial System) ili vazdušnog/gasnog topa (Vortex Cannon). U svakom slučaju radi se o zabranjenim sredstvima koja su potencijalno mogla prouzrokovati tragičan ishod. Nikom sada ne trebaju političke floskule o kvazi istrazi ili plasiranim dezinformacijama, već istina koja mora dovesti do odgovornosti. Javnost očekuje odgovor na pitanje šta se stvarno desilo i koji nesmrtonosni sistemi su u posedu institucija u Srbiji. Ponuda za istragu stranim službama na teritoriji Srbije govori u prilog da niti vlast razume koncept suvereniteta, niti dovoljno poštuje istorijsko nasleđe. Podsetiću da je Srbija 1914. upravo zbog odbijanja istrage stranoj službi iz tačke 6. ultimatuma, bila spremna za rat sa Austrougarskom.
MONITOR: Vučić je obećao rezultate istrage u roku od 48 sati, prema onima koji tvrde da je država imala i upotrijebila zvučni top. Kritične situacije za vlast i ranije su se često kanalisale u razne „teorije zavere“. Kakav „scenario“ predviđate?
LUNIĆ: Iako vlast voli da upotrebljava rusofilsku frazeologiju o obojenoj revoluciji, istina je da protesti predstavljaju široki narodni bunt prema stanju u društvu, probuđen studentskom inicijativom. Za razliku od opozicionih ili aktivističkih organizacija, protiv naroda je jednostavno nemoguće upotrebiti silu. U okruženju ljubavi, tolerancije i solidarnosti kakva do sada nije viđena, svaka metoda prisile je po pravilu beskorisna. Bez obzira što se studenti formalno ograđuju od politike, protesti predstavljaju političku destabilizaciju društva koji se u jednom trenutku moraju završiti demokratskim izborima. U društvu koje se nalazi u srcu Evrope i u okruženju globalne geopolitičke rekompozicije moći, bilo bi veoma neodgovorno upotrebiti silu. Jedini društveno prihvatljivi scenario predstavlja formiranje nezavisnih institucija koje će pomoći u organizaciji potpuno demokratskih izbora izbornih manipulacija koje su nam postale svakodnevnica.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Marta, 2025
Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika
MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak zbog kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?
MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.
Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.
MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja slobodi govora, državne institucije se stavljaju u zaštitu profesora koji je u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?
MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.
Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.
MONITOR: Po Zakonu, odnosno njegovom tumačenju od strane UP, vi kritikom “vrijeđate moral”. Šta je onda sa moralom u Crnoj Gori?
MANDIĆ: Tačno je da Zakon o javnom redu i miru pominje moral, iako naravno ne možemo znati šta moral zapravo znači. Za mene je moral individualna kategorija i u Crnoj Gori ga nema ni manje ni više nego na drugim mjestima. Ono važno je kako ćemo mi kodifikovati moral da postane društvena potreba. To možemo uraditi samo preko jezika, koji država, policija i partije žele da kontrolišu. Zato oni napadaju pravo na maštu, provokaciju i slobodan izraz, da bi njihova norma zavladala. U tom sistemu vrijednosti figura “matorog jarca” koju koristim posve literarno biva opasnija od kvaziakademskog meketanja kojim se opravdava prostakluk. Naši centri moći, a možda je bolje reći centri suštinske nemoći, žele da propišu fine riječi, tačne signale, da bi kroz njih lakše proturali svoje političke agende. Ne sumnjajte da svi znaju tačno što žele u ovom slučaju, a najmanje su naivni oni koji povrh svega primaju novac iz budžeta kao profesori, pravnici, filozofi. Najgori su ti zatvoreni krugovi lažnog akademizma u kojem se kale karijere zasnovane na političkoj podvali i pokoravanju.
Moj članak, kao i mnogi koje sam napisao, samo je pokušaj da jasno kažem crnogorskom društvu koliko je opasno i bijedno poigravanje sa istinom sa tih umišljenih visina.
MONITOR: Reagovali su iz dijela civilnog sektora, medija.. Kako vidite reakciju javnosti?
MANDIĆ: U Crnoj Gori već postoji određeni broj pojedinaca i organizacija koje znaju šta treba raditi u ovakvim situacijama. Oko mene je stvoren obruč profesionalne stručne podrške koji mi omogućava da se skoncentrišem na svoj posao i sagledam stvar u pravom značenju. Sve što se dešava gledam prevashodno kao pisac, jer je to moja jedina donekle valjana optika. Na polju aktivizma i pravne akcije nisam naročito verziran, pa mi pomoć svakako dobro dođe. Hvala kolegama koji su pisali o mom slučaju, hvala civilnom sektoru što prati, a čitaocima što me podržavaju lično.
MONITOR: Nakon pritiska javnosti koji je trajao nekoliko dana, direktor policije Šćepanović je saopštio da će policija dodatno razmotriti osnovanost prijave protiv vas. Kako ste doživjeli njegove riječi?
MANDIĆ: To što je direktor policije saopštio liči na sugestiju da se od cijele stvari odustane. Pominje se tu pravo na kritiku, novinarski stilovi, čak i odbrana dostojanstva koleginice kao motiv za pisanje spornog članka. Dakle, sve što smo čuli je jedno atipično pravno usmjeravanje koje kao da govori neko verziran za medijska prava i slobode. Nismo imali prilike da čujemo nešto tako od ranijih direktora policije, tako da je izazvalo pažnju. Ako se desi da policija povuče svoju prijavu, znači u toj institutciji, ali i krovnom Ministarstvu unutrašnjih poslova, imaju dovoljno mudrosti da uvide pogrešan korak. Nije to mala stvar, ali da ne trčimo sa zaključkom, neka se prvo dogodi. Ne zaboravimo da je samo dan-dva prije Šćepanovićevog nastupa, Uprava policije izdala saopštenje u kojem sasvim opravdava prijavu protiv mene.
MONITOR: Kazali ste da se nadate da je u tom slučaju reakcije policije riječ o neznanju, ali da se plašite da je ovakvo djelovanje države pokušaj da se slobodna kritika zakine do mjere blaziranosti koju propisuju političari, istoričari i ostale malterdžije našeg oštećenog javnog diskursa. Ima li još simptoma koji ukazuju da uprkos narativima političke klase, baš i ne idemo u evropskom smjeru?
MANDIĆ: Ni sama Evropa više nije sigurna da li ide u “evropskom smjeru”, što našu poziciju dovoljno otežava. Naprosto, koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika. Ugrožena je naivna vizija pravne liberalno-demokratske države, koja se pokazala kao preskup servis i istorijski previzađen model kapitalističkog razvoja. Zato srljamo u ono što neki zovu tehno-feudalizam, a neki neofašizam. Kako god bilo, Crna Gora je nesnađena i podložna zlim tendencijama, koje se sve brže artikulišu ubrzanim tehnološkim prenosom informacija. Konačno nismo periferija, jer je cijeli svijet otišao dođavola.
MONITOR: Treba li nam ozbiljna normalizacija?
MANDIĆ: I treba, i ne treba. Sa jedne strane moramo da baštinimo narative van standarda i na granici onog okoštalog pojma o normalnosti koji nije ništa drugo nego politički mit i sredstvo manipulacije masama. Tu vrstu normalizacije valja podrivati, razotkriti njeno maligno svojstvo da opravdava zločine i dehumanizuje komunikaciju. Sa druge strane, ne možemo se dovijeka ni izmotavati u realtivizaciji svega, činjenica je da vrijeme koje živimo traži konstruktivnu moralnu okosnicu, makar kao polazište i minimum dogovora šta je to normalno. Taj minimum društvenog dogovora ni u svijetu ne postoji a kamoli kod nas, ali to ne znači da ga prestanemo tražiti i zagovarati.
MONITOR: Koliko je recimo normalno da još pričamo o jeziku i zastavama, dok i dalje čekamo reforme pravosuđa, javne uprave, rezultate u borbi protiv korupcije, procese protiv ratnih zločina, bolji život, niže cijene?
MANDIĆ: U ovom trenutku crnogorsko društvo nema snažan artikulisan glas koji bi pomogao da se te stvari prevaziđu. Namučeni mnogim traumama, još ne nalazimo ideološki referentni okvir u kojem bismo rešavali te smiješne probleme. Pošto tog okvira nema, pošto nam ljevicu glumi kasta tranzicionih zločinaca, dok desnica veliča ratne zločine i EU integracije, nalazimo se u besmislenom prostoru za bilo kakvu političku akciju. Ali ni to neće dovijeka. Epohalno pražnjenje u Srbiji nastupilo je u trenucima najvećeg očaja. Tektonski pokreti čine se nagli, ali posljedica su duge istorijske pripreme. Moram priznati da mi u ovom trenutku Crna Gora izgleda očajno, ali ja sam upravo traumiran jednom policijskom prijavom i vjerujem da nisam sasvim objektivan u ovom lamentu.
MONITOR: Koliko je važno da makar o svemu tome ne ćutimo, remeteći red i mir moćnih?
MANDIĆ: Važno je da preuzimemo definiciju moći i da je okrenemo u korist svojih potencija i potreba, kako su to učinili studenti u Srbiji. Moć je u stvaralačkom i slobodnom izrazu, te nikakva trošna balkanska državna forma ne može kontrolisati našu želju i potrebu za slobodom. To su u komšiluku shvatili onog trenutka kad se više nije moglo disati, kad je ugrožena osnovna supstanca društva. Kamo će rečena pobuna povesti, ne znam, ali vjerujem u nove pobune, ovdje i tamo, lijevo, prevashodno lijevo, gdje se treba okupiti, konsolidovati i spremiti za užase koji svijetu tek predstoje.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Muke pod Lovćenom
Zoran Radulović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Privatno i javno
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Deportacije
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Mevlan – o snazi dobrote
Ferid Muhić
-
Izdvojeno / prije 3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison

Novi broj


KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi
-
SVIJET4 sedmice
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima
-
DRUŠTVO3 sedmice
NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
DRUŠTVO4 sedmice
JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema
-
INTERVJU3 sedmice
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje
-
Izdvojeno3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
-
Izdvojeno4 sedmice
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak