Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JY” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

MONITOR: Bezbjednosne strukture su u centru pažnje novih vlasti. Kuda nas vode dosadašnje promjene?

GRAHOVAC:  Bezbjednosne strukture su bile topuzina u rukama  DPS vlasti ali i konzument  u finansijskom beščašću te iste vlasti.

Ima, mislim,  samo jedno valjano rješenje – rasformirati ANB i obavještajno-bezbjednosni sektor u vojsci i nanovo ga formirati tek nakon četvrte smjene vlasti. To bi trebalo sve da se desi u naredne tri godine.

Sada se malo obraća pažnja na onaj dio službi koji se nalazi u vojsci, a upravo tamo egzistira opaki malignitet.

MONITOR:  Može li nova vlast dobiti rat sa organizovanim kriminalom?

GRAHOVAC:  Bojim se da neće, djelimično i ne može zbog politički konstrukcione greške u njenom sastavljanju, a djelimično zbog nedovoljne kompetentnosti  i nedovoljnog iskustva nosilaca vlasti. Prethodna vlast je imala ustaljenu matricu – prvo osmisli program i projekat koji se zasniva na korupciji, a onda donese zakon kojim se sve to pokriva. Nisam slučajno rekao da je DPS vlast državu Crnu Goru pretvorila u državu – kriminalca.

Bojim se da će trebati više vremena za donošenje novih zakona, nego što će trajati vlast sa konstrukcionim felerima.

MONITOR:  Kako gledate na sukobe nove većine i SDT?

GRAHOVAC: Taj organ je odavno eksponiran kao monstrum u pravnom sistemu države i služi samo uskim centrima moći. Aktuelna vlast je napravila grešku u pokušaju donošenja tužilačkih zakona. Trebalo je da Evropsku komisiju prvo obavijesti da SDT predstavlja instituciju pravne nesigurnosti, te da je nužno napraviti  korak unazad da bi vrlo brzo Crna Gora učinila tri koraka naprijed. Tužilačke zakone je trebalo usvojiti, SDT osloboditi štetočina, a nakon toga u dogovoru sa Venecijanskom komisijom donijeti dugoročno valjane zakone. Podrazumijeva se da je hitno potrebno zamijeniti predstavnike Crne Gore u Venecijanskoj komisiji.

MONITOR:  Šta mislite o uticaju crkve na izvršnu vlast i na većinu u parlamentu?

GRAHOVAC: Pravo na slobodu i pravo na vjeroispovijest su temeljna prava, ugrađena u zakonodavstva svih pravno uređenih država. Konzumiranje vjere je iskonsko ljudsko pravo, a baš zato da bi ono bilo u svojoj punoći crkva je odvojena od države. Sekularnu državu čuva država, a crkva to poštuje. Agresivno ponašanje crkve prema državi se u savremenim teorijama smatra opasnijom pojavom od one kada bi na nju izvršila agresiju neka druga država. Ne treba da čudi što je u nekim državama vojska određena da bude čuvar njene sekularnosti.

Crkve na “eks-JY” prostoru su u neskrivenoj ofanzivi prema državnim vlastima. Prvenstveno oko osvajanja imovine i vjeronauke. Mnogi nosioci državne vlasti sve im to udovoljavaju– zbog rđavih ličnih biografija, manjka obrazovanja a goleme pohlepe za vlašću i novcem.

Agresivnost pravoslavnih crkava u Crnoj Gori postaje realnost i rizik kako po crkve, tako i po državu.

MONITOR:  Kakvo je stanje u Vojsci Crne Gore?

GRAHOVAC: Odavno saopštavam: pogrešan koncept odbrane i pogrešan model vojnog organizovanja mnogo košta i  ne može odgovoriti  namjeni. Vojska Crne Gore je pretvorena u partijsku soldatesku DPS. Ministarka odbrane će izvršiti svoju ulogu ako protiv dosadašnjeg ministra odbrane pokrene krivičnu prijavu zbog  diskriminacije po raznim osnovama, zbog zloupotrebe službenog položaja, zbog nesavjesnog vršenja dužnosti, zbog… Svako drugačije njeno postupanje će biti puko foliranje u cilju amnestiranja DPS vlasti.

Vojna predstavništva u inostranstvu su opake ćelije DPS-a. Masovna protivzakonita unapređenja oficira i podoficira, a posebno generala, po partijskoj podobnosti su najteža krivična djela.

MONITOR:  Kako gledate na prošlonedjeljna dešavanja u opštini Tuzi?

GRAHOVAC:  Za one koji znaju da rade ozbiljnu analizu najbolje je to objasnio Milivoje Katnić, iako, siguran sam, ni sam nije bio svjestan šta je izgovorio. Dešavanje u opštini Tuzi njega je asociralo na nacionalističke pobune na “eks-JY” prostoru što je uvelo u krvavo razbijanje Jugoslavije. To je potpuno tačno, ali treba znati da su te pobune organizovale nacionalističke snage u vladajućim strukturama, među kojima je bio DPS Crne Gore. Možda Katnić to zaključuje iz današnje neposredne blizine, jer je i sam bio dio takvih struktura iz tog vremena.

MONITOR:  Prije nekoliko godina ste rekli da je ,,Srbija poligon za rusku mitomaniju i crnogorsku mafiju”. Šta je danas?

GRAHOVAC: Vrijeme je potvrdilo i potvrđuje izrečeno. Dvije godine kasnije sam u srbijanskim medijima nekoliko puta izjavio da u Srbiji imamo proces fašizacije i države i društva, a nakon toga sam izjavio da se u Srbiji otvorio proces hitlerizacije. Reklo bi se da ne postoji ništa gore od izrečenog.

Ima! Doktrina o ,,srpskom svetu” je nešto dosad najgore što se moglo pojaviti. Od Srbije imaju strah svi njeni susjedi, militarizacija stanja duha građana je još gora činjenica, ali u Srbiji još ima i demokratskog kapaciteta i demografskog potencijala koji će spriječiti da niko više Srbiju ne može mobilisati za bilo kakav rat.

Ovih dana se putem medija u Srbiji sprovodi šizofrena agresija prema Crnoj Gori. Tom medijskom kampanjom  želi se politički oživjeti Đukanović. Vučić zna da je poslije Đukanovića on sljedeći u suočavanju sa problematičnom političkom biografijom. Ne treba zaboraviti da su oni zajedno ponikli u velikosrpskom inkubatoru. Vučić ima opsesiju i sobom i Srbijom, a nema ni minimum samokontrole svojih nezdravih ambicija.

MONITOR:  Onda je Srbija u svekolikom riziku?

GRAHOVAC:  Jeste u riziku, ali će se uz pomoć EU i SAD-a izvući. EU će uskoro od Vučića tražiti rješavanje nekoliko za njega nerješivih problema, a SAD će tražiti trajno rješavanje odnosa s Kosovom. On to naslućuje pa mediji pod njegovom kontrolom prikazuju kao da je otpočela oružana agresija na Srbiju od strane polovine zemaljske kugle.

MONITOR:  A Crna Gora?

GRAHOVAC:  To je sretna država, jer je bez nasilja uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu. Danas se bar ima šta popravljati.

Još tri brze promjene vlasti; ne dozvoliti da DF i DPS presudno odlučuju o budućnosti Crne Gore, a njihove časne članove uključiti u izvršnu vlast te stalno javno upozoravati na pizmu (prema rječniku: zavist, zloba, želja za osvetom) i pohlepu; i eto razloga za radovanje jer ćemo konačno onu čarobnu Crnu Goru otrgnuti od one bezobrazne.

 

Ruska posla

MONITOR: Krivokapićeva Vlada, unutar parlamentarne većine,  ima jaku opoziciju prema NATO-u?

GRAHOVAC: Logično je, i oni to ne kriju. Panslavenski fundamentalizam i ruska mitomanija su u temelju njihovog društvenog, političkog i svjetonazorskog bitisanja.

MONITOR:  Ko je bliži ruskim vlastima – sadašnja pozicija ili opozicija?

GRAHOVAC: Podjednako, s tom razlikom što veći dio sadašnje vlasti to radi otvorenije, dok je sadašnja opozicija u vrijeme  dok je vršila vlast imala vrlo perfidnu taktiku – glasno su zagovarali evroatlanske integracije, dok su ispod te glasne priče ruski tajkuni i tajkuni iz problematičnih režima osvajali privredne i prirodne resurse Crne Gore. Na taj način vrh DPS-a je nadmudrio briselske i vašingtonske birokrate, a sve u cilju sopstvenog političkog preživljavanja.

 

Velikodržavlje i mafija

MONITOR:  Šta čeka režim u Beogradu?

GRAHOVAC: Nije teško zaključiti da je, uz neprekidno nepristojno samohvalisanje, režim u Srbiji pred samouništenjem.To će biti uočljivije sredinom ove godine. A to što se vlast Srbije godinama ne obračunava sa crnogorskom mafijom je pokazatelj da ideja o velikodržavlju nije poražena, pa makar se ona realizovala i uz  pomoć mafije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo