Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JY” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

MONITOR: Bezbjednosne strukture su u centru pažnje novih vlasti. Kuda nas vode dosadašnje promjene?

GRAHOVAC:  Bezbjednosne strukture su bile topuzina u rukama  DPS vlasti ali i konzument  u finansijskom beščašću te iste vlasti.

Ima, mislim,  samo jedno valjano rješenje – rasformirati ANB i obavještajno-bezbjednosni sektor u vojsci i nanovo ga formirati tek nakon četvrte smjene vlasti. To bi trebalo sve da se desi u naredne tri godine.

Sada se malo obraća pažnja na onaj dio službi koji se nalazi u vojsci, a upravo tamo egzistira opaki malignitet.

MONITOR:  Može li nova vlast dobiti rat sa organizovanim kriminalom?

GRAHOVAC:  Bojim se da neće, djelimično i ne može zbog politički konstrukcione greške u njenom sastavljanju, a djelimično zbog nedovoljne kompetentnosti  i nedovoljnog iskustva nosilaca vlasti. Prethodna vlast je imala ustaljenu matricu – prvo osmisli program i projekat koji se zasniva na korupciji, a onda donese zakon kojim se sve to pokriva. Nisam slučajno rekao da je DPS vlast državu Crnu Goru pretvorila u državu – kriminalca.

Bojim se da će trebati više vremena za donošenje novih zakona, nego što će trajati vlast sa konstrukcionim felerima.

MONITOR:  Kako gledate na sukobe nove većine i SDT?

GRAHOVAC: Taj organ je odavno eksponiran kao monstrum u pravnom sistemu države i služi samo uskim centrima moći. Aktuelna vlast je napravila grešku u pokušaju donošenja tužilačkih zakona. Trebalo je da Evropsku komisiju prvo obavijesti da SDT predstavlja instituciju pravne nesigurnosti, te da je nužno napraviti  korak unazad da bi vrlo brzo Crna Gora učinila tri koraka naprijed. Tužilačke zakone je trebalo usvojiti, SDT osloboditi štetočina, a nakon toga u dogovoru sa Venecijanskom komisijom donijeti dugoročno valjane zakone. Podrazumijeva se da je hitno potrebno zamijeniti predstavnike Crne Gore u Venecijanskoj komisiji.

MONITOR:  Šta mislite o uticaju crkve na izvršnu vlast i na većinu u parlamentu?

GRAHOVAC: Pravo na slobodu i pravo na vjeroispovijest su temeljna prava, ugrađena u zakonodavstva svih pravno uređenih država. Konzumiranje vjere je iskonsko ljudsko pravo, a baš zato da bi ono bilo u svojoj punoći crkva je odvojena od države. Sekularnu državu čuva država, a crkva to poštuje. Agresivno ponašanje crkve prema državi se u savremenim teorijama smatra opasnijom pojavom od one kada bi na nju izvršila agresiju neka druga država. Ne treba da čudi što je u nekim državama vojska određena da bude čuvar njene sekularnosti.

Crkve na “eks-JY” prostoru su u neskrivenoj ofanzivi prema državnim vlastima. Prvenstveno oko osvajanja imovine i vjeronauke. Mnogi nosioci državne vlasti sve im to udovoljavaju– zbog rđavih ličnih biografija, manjka obrazovanja a goleme pohlepe za vlašću i novcem.

Agresivnost pravoslavnih crkava u Crnoj Gori postaje realnost i rizik kako po crkve, tako i po državu.

MONITOR:  Kakvo je stanje u Vojsci Crne Gore?

GRAHOVAC: Odavno saopštavam: pogrešan koncept odbrane i pogrešan model vojnog organizovanja mnogo košta i  ne može odgovoriti  namjeni. Vojska Crne Gore je pretvorena u partijsku soldatesku DPS. Ministarka odbrane će izvršiti svoju ulogu ako protiv dosadašnjeg ministra odbrane pokrene krivičnu prijavu zbog  diskriminacije po raznim osnovama, zbog zloupotrebe službenog položaja, zbog nesavjesnog vršenja dužnosti, zbog… Svako drugačije njeno postupanje će biti puko foliranje u cilju amnestiranja DPS vlasti.

Vojna predstavništva u inostranstvu su opake ćelije DPS-a. Masovna protivzakonita unapređenja oficira i podoficira, a posebno generala, po partijskoj podobnosti su najteža krivična djela.

MONITOR:  Kako gledate na prošlonedjeljna dešavanja u opštini Tuzi?

GRAHOVAC:  Za one koji znaju da rade ozbiljnu analizu najbolje je to objasnio Milivoje Katnić, iako, siguran sam, ni sam nije bio svjestan šta je izgovorio. Dešavanje u opštini Tuzi njega je asociralo na nacionalističke pobune na “eks-JY” prostoru što je uvelo u krvavo razbijanje Jugoslavije. To je potpuno tačno, ali treba znati da su te pobune organizovale nacionalističke snage u vladajućim strukturama, među kojima je bio DPS Crne Gore. Možda Katnić to zaključuje iz današnje neposredne blizine, jer je i sam bio dio takvih struktura iz tog vremena.

MONITOR:  Prije nekoliko godina ste rekli da je ,,Srbija poligon za rusku mitomaniju i crnogorsku mafiju”. Šta je danas?

GRAHOVAC: Vrijeme je potvrdilo i potvrđuje izrečeno. Dvije godine kasnije sam u srbijanskim medijima nekoliko puta izjavio da u Srbiji imamo proces fašizacije i države i društva, a nakon toga sam izjavio da se u Srbiji otvorio proces hitlerizacije. Reklo bi se da ne postoji ništa gore od izrečenog.

Ima! Doktrina o ,,srpskom svetu” je nešto dosad najgore što se moglo pojaviti. Od Srbije imaju strah svi njeni susjedi, militarizacija stanja duha građana je još gora činjenica, ali u Srbiji još ima i demokratskog kapaciteta i demografskog potencijala koji će spriječiti da niko više Srbiju ne može mobilisati za bilo kakav rat.

Ovih dana se putem medija u Srbiji sprovodi šizofrena agresija prema Crnoj Gori. Tom medijskom kampanjom  želi se politički oživjeti Đukanović. Vučić zna da je poslije Đukanovića on sljedeći u suočavanju sa problematičnom političkom biografijom. Ne treba zaboraviti da su oni zajedno ponikli u velikosrpskom inkubatoru. Vučić ima opsesiju i sobom i Srbijom, a nema ni minimum samokontrole svojih nezdravih ambicija.

MONITOR:  Onda je Srbija u svekolikom riziku?

GRAHOVAC:  Jeste u riziku, ali će se uz pomoć EU i SAD-a izvući. EU će uskoro od Vučića tražiti rješavanje nekoliko za njega nerješivih problema, a SAD će tražiti trajno rješavanje odnosa s Kosovom. On to naslućuje pa mediji pod njegovom kontrolom prikazuju kao da je otpočela oružana agresija na Srbiju od strane polovine zemaljske kugle.

MONITOR:  A Crna Gora?

GRAHOVAC:  To je sretna država, jer je bez nasilja uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu. Danas se bar ima šta popravljati.

Još tri brze promjene vlasti; ne dozvoliti da DF i DPS presudno odlučuju o budućnosti Crne Gore, a njihove časne članove uključiti u izvršnu vlast te stalno javno upozoravati na pizmu (prema rječniku: zavist, zloba, želja za osvetom) i pohlepu; i eto razloga za radovanje jer ćemo konačno onu čarobnu Crnu Goru otrgnuti od one bezobrazne.

 

Ruska posla

MONITOR: Krivokapićeva Vlada, unutar parlamentarne većine,  ima jaku opoziciju prema NATO-u?

GRAHOVAC: Logično je, i oni to ne kriju. Panslavenski fundamentalizam i ruska mitomanija su u temelju njihovog društvenog, političkog i svjetonazorskog bitisanja.

MONITOR:  Ko je bliži ruskim vlastima – sadašnja pozicija ili opozicija?

GRAHOVAC: Podjednako, s tom razlikom što veći dio sadašnje vlasti to radi otvorenije, dok je sadašnja opozicija u vrijeme  dok je vršila vlast imala vrlo perfidnu taktiku – glasno su zagovarali evroatlanske integracije, dok su ispod te glasne priče ruski tajkuni i tajkuni iz problematičnih režima osvajali privredne i prirodne resurse Crne Gore. Na taj način vrh DPS-a je nadmudrio briselske i vašingtonske birokrate, a sve u cilju sopstvenog političkog preživljavanja.

 

Velikodržavlje i mafija

MONITOR:  Šta čeka režim u Beogradu?

GRAHOVAC: Nije teško zaključiti da je, uz neprekidno nepristojno samohvalisanje, režim u Srbiji pred samouništenjem.To će biti uočljivije sredinom ove godine. A to što se vlast Srbije godinama ne obračunava sa crnogorskom mafijom je pokazatelj da ideja o velikodržavlju nije poražena, pa makar se ona realizovala i uz  pomoć mafije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo