Povežite se sa nama

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Prioritet Putina  je konflikt sa Zapadom

Objavljeno prije

7 mjeseci

na

Putin vrlo oprezno nastoji da ne pogorša odnose ni sa jednom stranom na Bliskom istoku: da se otvoreno ne stavlja protiv Hamasa zbog novog savezništva sa Iranom, a u isto vrijeme da ne ruši ni odnose sa Izraelom

 

MONITOR: Džozef Bajden je napad Hamasa na Izrael nazvao najvećim napadom na Jevreje od Holokausta. Država Izrael je brzo uzvratila bombardujući pojas Gaze. Premijer Benjamin Netanjahu je govorio o osveti i odmazdi koja će imati strašne posljedice. Pretpostavlja se da je namjera Izraela da uništi militantni Hamas koji je na vlast došao na izborima 2006. godine. Kako se Hamas toliko dugo održao na vlasti?

VEBER: Prošle su skoro dve decenije otkad je mirovni proces ka riješavanju izraelsko-palestinskog konflikta, najkomplikovanijeg konflikta na svijetu, kroz jedino realno riješenje, tj. dvije drzave, zaustavljen. Otad je Izrael, pod vođstvom Netanjahua politički sve više krenuo udesno i sve više se udaljavao od rješenja.

Vladajuća desnica je krenula da „riješi“ palestinski problem putem mijenjanja stanja na terenu, tj, širenjem naselja Jevreja na Zapadnoj obali,  čime se sve više onemogućavalo stvaranje palestinske drzave. Dio te politike je faktična kohabitacija između izraelske vlasti pod Netanjahuom i Hamasove vlasti u Gazi koja se zadnje decenije i po razvila, jer je podijeljeno palestinsko političko vođstvo odgovara(lo) izraelskoj politici. Tako da je odgovor na vaše pitanje o osnovi dugogodišnje vladavine Hamasa u tri faktora – represivni karakter njihove vladavine, slabost Fataha i politika Izraela.

A davno odustajanje Zapada od ozbiljnog angažmana u rješavanju konflikta, dodatno je pomoglo radikalizaciju Palestinaca. Konačno, treba dodati još jedan faktor: podrška drugih država iz regije Hamasu – Irana, te Katara.

MONITOR: U nagađanjima zašto je do ovako iznenadnog i surovog napada na Izrael došlo baš sada, pominje se namjera Hamasa da spriječi dalje približavanje Saudijske Arabije i Izraela. Taj proces podržavaju SAD, očigledno zanemarujući potrebu nastavka palestinsko-izraelskih pregovora.  Izrael je ispalio rakete i na Liban i Siriju.  Može li doći do širenja sukoba?

VEBER: Pregovori o istorijskoj normalizaciji odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, uz posredovanje SAD-a, prijetili su snižavanjem pritiska na Izrael za rješavanje konflikta sa Palestincima.

Predsjednik Bajden u tim pregovorima nije zanemario mirovno rješenje izraelsko-palestinskog konflikta,  jer je dio sporazuma bio zahtjev Izrealu o zaustavljanju politike naseljavanja Zapadne Obale, što bi vjerovatno dovelo to kraha ultradesničarske vlade u Tel Avivu. Ali bi to bio korak još uvijek jako udaljen od konačnog rješenja, a mali korak u odnos na faktični gubitak važnog arapskog saveznika Palestinaca.

Zato se taj politički kontekst čini kao najlogičnije objašnjenje Hamasovog terorističkog napada na jug Izreala, nasilne eskalacije bez presedana. Mada nije još konačno jasna eventualna uloga Irana u tom Hamasovom napadu. Zasad se čini da niti Iran niti Hezbolah u Libanu nisu uistinu zainteresirani za veliki regionalni konflikt. Ali napad Hamasa na Izrael predstavlja takvu vanrednu situaciju koja ne isključuje regionalnu eskalaciju, mimo i protiv interesa svih relevantnih aktera.

MONITOR: Administracija predsjednika Bajdena sada pokušava da privoli Izrael da vodi računa o civilnim palestinskim žrtvama. Međunarodni krivični sud se oglasio nadležnim u slučaju strana u ovom sukobu… Koliko je ponašanje SAD u ovom slučaju važno za glasače predsjednika Bajdena kao kandidata demokrata na predsjedničkim izborima 2024-e?

VEBER: Hamas je ciljano proizveo situaciju koja skoro da nije rješiva bez dalje eskalacije. Zbog razmjere ugrožavanja sigurnosti države Izrael i stravične razmjere zločina, Izrael ne može da ne reaguje tj. da vojnom intervencijom u Gazi odlučno oslabi ili potpuno uništi Hamas kao vojnu snagu. Ali, zbog terena u Gazi i Hamasove uhodane prakse zloupotrebe palestinskih civila i objekata kao de fakto živog štita, intervenciju je nemoguće izvesti bez velikog broja civilnih žrtava što bi se kvalifikovalo kao ratni zločin.

Reakcija Bajdenove administracije  je vođena tradicionalnom politkom tj. savezništvom sa Izraelom, ali i insistiranjem na rješavanju konflikta sa Palestincima, te u datom slučaju sprječavanju dalje eskalacije u veliki regionalni konflikt. Situacija je trenutno toliko opasna i fluidna, što se vidi iz Bajdenove posjete regiji i velike tragedije zbog udara rakete na bolnicu Al-Ahli Arab u Gazi, pa tu trenutno nema prostora za neke kalkulacije kako bi se sve to moglo odraziti na predsjedničke izbore u SAD iduće godine.

MONITOR: EU je prekinula pa ipak nastavila slanje pomoći palestinskim civilima. Postoje i simpatije djelova evropskih društava za Palestince kao „slabiju stranu“ i one koji trpe nepravdu prognanih i getoiziranih, posebno raznih ljevičarskih organizacija i antiratnih aktivista. Protesti širom Evrope nisu samo podrška Hamasu od strane doseljenika iz arapskog svijeta. Ali, postoji i strah od antisemitizma. Koliko ova buktinja na Bliskom istoku može uticati na jačanje desnice u Njemačkoj, Francuskoj i drugim zemljama EU i Evrope?

VEBER: Zabuna koju je Orbanov komesar za proširenje Varhelji svojom jednostranom najavom o navodnom prekidu pomoći EU-a Palestini proizveo, ponovo potvrđuje kako uspon iliberalnih aktera unutar Unije podriva jedinstvenu politiku EU. Drugo pitanje je odnos raznih političkih struja, ljevice i desnice, prema konfliktu Izrael-Palestina.

To je komplikovana priča za koju ovdje nema dovoljno prostora da se izloži. Treća stvar je kako konflikt u Gazi diže tenzije u evropskim društvima zbog moguće radikalizacije manjeg dijela migrantske muslimanske populacije. Tu se miješaju politike evropskih država u odnosu na integraciju migranata sa nekim elementima „uvezenog antisemitizma“ , dok poseban senzibilitet prema pitanju Izraela i antisemitizma u, na primjer Njemačkoj, zbog istorijske odgovornosti prema Jevrejima – prijeti da guši legitimno solidariziranje sa Palestincima.

Ne vidim da bi tu ultradesnica mogla profitirati. Ona se, kao na primjer AFD u Njemačkoj, u aktuelnoj krizi solidarizira sa Izrealom kao što to čine sve parlamentarne stranke, iako sama nije nesklona antisemitskim tendencijama.

MONITOR: Putin je nedavno u Moskvi razgovarao sa visokim predstavnikom Arapske lige, povodom događaja u Gazi. Govorio je o potrebi pregovora i brzog mirovnog rješenja. Dok rat na teritoriji Ukrajine traje bez perspektive skorijeg prestanka, Putin kao da psihološki racionalizuje svoju poziciju u nešto što je malo kome prihvatljivo-poziciju mirotvorca. Koju igru, u stvari, igra Putin u ovom slučaju?

VEBER: Moskva je prilično tiho i oprezno reagovala na teroristički napad Hamasa i rat u Gazi. Čini se da Putina vodi ono što ga vodi u Ukrajini, ali i rusku politiku, recimo, u Africi. Glavni prioritet mu je konflikt sa Zapadom, a cilj slabljenje Zapada gdje god stigne. Zato Putin vrlo oprezno nastoji da ne pogorša odnose ni sa jednom stranom na Bliskom istoku – da se otvoreno ne stavlja protiv Hamasa zbog novog savezništva sa Iranom, a u isto vrijeme da ne ruši ni odnose sa Izraelom.

MONITOR: I pregovori o normalizaciji u odnosima Beograda i Prištine su, posle incidenta u selu Banjska, faktički na ledu. Međunarodni faktori traže rezultate istraga i od vlasti u Srbiji i od vlasti u Prištini, a neke zemlje-kao Albanija, međunarodnu istragu. Za Srbiju se pominje i mogućnost uvođenja sankcija. Kako razriješiti kosovski čvor?

VEBER: Eskalacija sukoba između Kosova i Srbije, odnosno na sjeveru Kosova u terorističkom napadu u Banjskoj, na najdramatičniji način, na žalost, potvrđuje ono što govorim od početka godine: da je trenutačni pristup EU i SAD u političkom dijalogu tj. njemačko-francuskoj inicijativi pogrešno koncipiran, i zato od početka osuđen na neuspjeh.

Umjesto da se iskoristi prilika koja se otvorila time što je politika režima Aleksandra Vučića „sjedenja na dvije stolice“ upala u krizu ruskom agresijom na Ukrajinu, Zapad je nastavio sa svojom „appeasement“ politikom. To je dovelo do toga da po prvi put u istoriji političkog dijaloga, pregovori oko novog sporazuma dovode do eskalacije, a ne deeskalacije situacije na sjeveru Kosova te u odnosima Priština-Beograd.

To znači da je i prije dešavanja u Banjskoj već bilo sasvim očigledno da je njemačko-francuska inicijativa propala.

Potrebno je zato sada: prvo, da Zapad prizna neuspjeh, te što prije mijenja politiku dijaloga. Potrebno je ozbiljno resetovanje dijaloga ka istinskim pregovorima o konačnom, sveobuhvatnom sporazumu između Kosova i Srbije koji bi uključivao formalno priznavanje Kosova od strane Srbije na kraju implementacije tog sporazuma, odnosno najkasnije prije ulaska Srbije u EU. Te drugo, da Zapad pod hitno sanira štetu napravljenu na sjeveru Kosova, tj. vraćanje ka jednoj vrsti statusa kvo putem vraćanja Srba u kosovske institucije.

No, preduslov za prvo i drugo je ozbiljan strateški preokret politike Zapada prema Beogradu, te vraćanje potpuno uništenog povjerenja Prištine u EU i Vašington.

MONITOR: Milorad Dodik organizuje proteste obilježavajući entitetske granice RS kao državne, Kosovo je zamalo ponovo postalo „bure baruta“…Neki posmatrači vjeruju da je sve to pokušaj Rusije da otvori „drugi front“ u Evropi i skrene pažnju sa svog napada na Ukrajinu. Koliko je navodni subverzivni uticaj Putina na Balkanu ali i velika podrška Srba „bratskoj Rusiji“ važna za sliku koju sami Rusi imaju o Putinu? Ima li to ikakvog efekta?

VEBER: Nisam siguran da li podrška koju „srpska braća“ pružaju Putinu i Rusiji ima ikakav uticaj na sliku Putina kod samih ruskih građana. Inače, i dalje važi ono što ja i moje kolege iz Savjeta za politiku demokratizacije (DPC) već skoro deceniju upozoravamo u vezi sa rastućim uticajem Rusije na Zapadnom Balkanu: da to nije izraz jačine Rusije i Putina ili nekog strateškog ruskog interesa u regiji, već slabosti politike Zapada koja je stvorila vakuum u koji su uskočili treći akteri.

To Putinu od početka napada na Ukrajinu pruža i mogućnost da otvara drugi front na Balkanu. Da li je Putin odlučio da otvori taj front, u to – unatoč dešavanja u Banjskoj – nisam siguran.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA: Iza Srebrenica nema –  „ ali“

Objavljeno prije

4 dana

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Nacionalističke snage u Crnoj Gori su postale dovoljno jake i glasne da upravljaju odlukama Vlade. A u njoj nema dovoljno onih koji bi postavili granice retrogradnim politikama i pokazali šta je minimum koji se ne smije preći

 

 

„Uz punu svijest da zvuči naivno, ali kada smo prije skoro mjesec dana pisali prvo javno pismo premijeru sa zahtjevom da Crna Gora kosponzoriše Rezoluciju o Srebrenici, mislili smo da Vladu samo treba podsjetiti na njenu dužnost. Htjeli smo samo da stavimo do znanja političkoj eliti da je to pitanje otvoreno na međunarodnoj sceni, da pomno posmatramo kako će postupiti i da očekujemo da Crna Gora bude na pravoj strani istorije“, kaže Dina Bajramspahić u razgovoru za Monitor.

BAJRAMSPAHIĆ: U tom trenutku smo očekivali da u Vladi ima minimum zdravih snaga da razumiju naš zahtjev u dobroj mjeri i bez ikakvih fantazmagorija o tome šta se „krije“ iza Rezolucije. Nije nam palo na pamet  kako će Vlada iz dana u dan tonuti sve dublje i dublje. Naprotiv, smatrali smo da je ovo mali potez za Vladu, koji za nekoliko nas i grupu NVO koje decenijama zastupaju suočavanje sa prošlošću, znači mnogo.

MONITOR: Djeluje kao da ste se iznenadili onim što je slijedilo?

BAJRAMSPAHIĆ: Prvo pismo smo završili riječima „učinite nas ponosnim građankama i građanima Crne Gore”. Cijela stvar se strmoglavila vrlo brzo i ogolila da su problemi veći nego što smo i mi, koji kritički mislimo o sadašnjosti, očekivali.

Stotinu šest nevladinih organizacija i 376 istaknutih ličnosti potpisalo je inicijativu u međuvremenu. Do danas nije bilo odgovora. Vlada, koja je obećala da će biti demokratska, da će se rukovoditi principima dobrog upravljanja, ne nalazi za shodno da odgovori svojim građanima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE IZ VAŠINGTONA: Crnogorski amandmani su, praktično, već u nacrtu Rezolucije

Objavljeno prije

4 dana

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Njen je nacrt predat   u sekretarijat  Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Crnogorski amandmani se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo

 

 

MONITOR: Vlasti u Banja Luci visoko drže tenziju otkako je najavljeno glasanje u GS UN o Rezoluciji koja se odnosi na genocid u Srebrenici. Da li se u Vašingtonu i Njujorku razmatra i mogućnost da se tenzije koje već duže traju –kao i prijetnje otcepljenjem RS, pretvore u  pobunu?

PULJIĆ: Oprez je uvijek prisutan kada je zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina u pitanju. Zbog toga se često mogu čuti ili pročitati izjave američkih diplomata ili zakonodavaca da Sjedinjene Države neće dopustiti da dođe do podjele Bosne i Hercegovine, niti će biti dopušteno bilo kakvo nasilje. Bilo kakva pobuna od strane RS-a ne bi bila spontana nego podrobno pripremljena u Beogradu i Banja Luci s odobrenjem iz Moskve. Nema spontanosti. Dakle, mogućnost nasilja se uvijek razmatra kao jedna od opcija, ali se razmatra i odgovor na nasilje, odnosno njegovo efikasno zaustavljanje.

MONITOR: Još nije zakazan datum glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Saznalo se da Crna Gora namjerava da podnese dva amandmana na Rezoluciju koja se tiču individualizovanja krivice i neupitnosti Dejtonskog sporazuma.  Može li ova inicijativa da još jednom odloži glasanje i ima li podršku SAD?

PULJIĆ: Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o toj rezoluciji. Njen je nacrt predan u tajništvo Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Dakle, ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Što se tiče crnogorskih amandmana, koliko je do sada poznato, oni se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove

Objavljeno prije

2 sedmice

na

3 Maja, 2024

Objavio:

Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“

 

 

MONITOR: Kako komentarišete  ekstradiciju  Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?

MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.

Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.

Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.

MONITOR:  Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?

MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.

Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili  po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da  epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.

Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data  brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.

Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.

MONITOR: Može li Kneževićevo izručenje otvoriti neke druge procese?

MILOVAC: Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta , i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“ i nalogodavac kada je u pitanju korišćenje takozvanih crnih fondova za finansiranje izbornih kampanja Demokratske partije socijalista.

Iako je to tek jedan od nekoliko postupaka koje tužilaštvo vodi protiv Kneževića, predmet Koverta ima posebnu težinu, imajući u vidu da se radi o političkoj korupciji sa mnogo dugoročnijim štetnim efektima po crnogorsko društvo. Svi smo svjedočili predaji novca i snimku koji je poslužio kao konačna potvrda da se DPS finansira iz nelegalnih izvora.

Druga potvrda je došla od samog tadašnjeg predsjednika te partije, Mila Đukanovića, koji je još početkom 2019. godine priznao da je predsjednik Atlas Grupe finansijski pomagao njegovu partiju: „Sve to što je rađeno je završavalo na odgovarajućoj adresi u Demokratskoj partiji socijalista, dakle u računovodstvu. Tamo je pažljivo evidentirano, a prema državnim organima su pravljeni onakvi izvještaji kakve su ti organi tražili.“

MANS je od tadašnjeg Glavnog specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića,  tražio da se ispitaju sumnjive donacije DPS-a, ali to nikada nije urađeno.

Sa druge strane, bilo bi naivno vjerovati da je sve ono što je do sada otkrio javnosti, Duško Knežević uradio kao izraz nekog patriotskog čina, uključujući i najavu dokaza vezanih za “plavu torbu”. Radi se prosto o pokušaju da se ojača pozicija u onome što je neminovan krivični postupak protiv njega pred crnogorskim institucijama. Tako treba gledati i najave mogućeg statusa svjedoka-saradnika. Biće zanimljivo vidjeti kako će tužilaštvo cijeniti ono što Knežević najavljuje kao dokaze protiv samog vrha prethodnog režima, u prvom redu bivšeg predsjednika, Mila Đukanovića.

MONITOR: Kritikovali ste neke od akata na kojima Vlada radi u susret eventualnom dobijanju IBAR-a, a koji se tiču aktikorupcijskih politika, te mehanizama borbe sa kriminalom. Radi li vlast suštinski na reformama koje se tiču poglavlja 23, 24 ?

MILOVAC: Za sada nemamo potvrdu političke volje da je vlada Milojka Spajića ozbiljna u namjeri da zakonski okvir upodobi onome što su ne samo međunarodni standardi, već prije svega realne potrebe Crne Gore kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. To je sasvim vidljivo iz onoga što predstavlja paket reformi koje je Ministarstvo pravde predstavilo pod nazivom Pravda Sad, ali i sasvim očigledno kada je u pitanju nova Strategija za borbu protiv korupcije koja već u formi ne ispunjava čak ni prilično niske standarde koje su postavile prethodne vlade pod vlašću DPS-a.

Ogromno neznanje i nerad su dominantna karakteristika onoga što se građanima nudi kroz izmjene ključnih zakona, u prvom redu Zakona o sprečavanju korupcije, Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom, te Zakona o tužilaštvu. Korak dalje je  Strategija za borbu protiv korupcije koja ne tretira ključne izazove sa kojima se nosi crnogorsko društvo. MANS  godinama ukazuje na probleme u ovoj oblasti i predlaže rješenja, dajući komentare i obezbjeđujući pomoć međunarodnih eksperata. Komunikacija sa nosiocima vlasti u posljednje četiri godine je dodatno intezivirana, nakon svih obećanja koja su, iz tada opozicionih klupa, data kada je u pitanju borba protiv korupcije.

Nakon četiri godine apsolutnog nerada kada je u pitanju antikorupcijska reforma, smatram da više ne možemo govoriti samo o neznanju koje jeste dominantna prepreka, već i o značajnom nedostatku političke volje da se u ovoj oblasti stvari pomjere sa mrtve tačke. Poseban izazov će predstavljati odbrojavanje dana do momenta odlučivanja o tome da li će Crna Gora dobiti pozitivan odgovor na IBAR, te količina prečica za koje postiji sumnja da će administracija Spajića napraviti kako bi ispunila formu, dok će suština kao mnogo puta do sada ostati u drugom planu.

U svakom slučaju, sve ono što sada budemo pogrešno postavili kada je u pitanju borba protiv korupcije, biće izuzetno teško kasnije ispraviti, a već smo izgubili previše vremena.

MONITOR: Kako vidite prošlonedeljnju Đukanovićevu izjavu, kojom je hapšenja Milivoja Katnića i Zorana Lazovića poistovijetio sa krvnom osvetom?

MILOVAC: Radi se o veoma nepromišljenim izjavama, koje nisu strane bivšem predsjedniku države Crne Gore, Milu Đukanoviću, naročito onda kada ocijeni da je potrebno “podići moral” u teškim trenucima za njegovu partiju. Nakon svega što smo mogli da pročitamo u Skaj prepiskama, ostaje malo prostora za sumnju da su Milivoje Katnić i Zoran Lazović bili čuvari jednog potpuno paralelnog sistema koji je Đukanovića održavao na vlasti i van domašaja bilo kakve političke ili krivične odgovornosti.

Znog toga ne iznenađuje potreba da se javno oglasi i sam Đukanović koji i nakon odlaska u takozvanu političku penziju, nastavlja da biva svojevrsni stožer DPS-a, sa očitim uticajem ne samo na političko tkivo te partije, već i na ono što se često u javnosti naziva kriminalnim. Izjava Đukanovića može se čitati i kao direktna poruka Katniću i Lazoviću, da kao vjerni vojnici pomenutog sistema nisu zaboravljeni ili otpisani.

Đukanović i njegova partija su već neko vrijeme bez tradicionalnih poluga moći zahvaljujući kojima su vladali prethodne tri decenije. Sa druge strane, ako je vjerovati onome što smo mogli da pročitamo u SKAJ prepisakama, a odnosi se na učešće kriminalnih struktura u izbornim procesima, to može biti posljednja poluga moći na koju Đukanović računa i zbog čega njegove poruke kakve smo imali prilike da čujemo mogu biti opasne.

MONITOR: Ko sve vrši pritisak na Specijalno državno tužilaštvo?

MILOVAC: Nakon trideset godina DPS režima, sasvim je realno očekivanje građana Crne Gore da konačno pravda bude zadovoljena, ali taj proces nikako ne bi trebao da bude u službi i pod uticajem bilo koje partije na vlasti. Nažalost, rezultati u borbi protiv korupcije su očigledno percipirani kao politički kapital koji pojedine političke partije žele da prigrabe za sebe i potpuno neosnovano sebi pripišu zasluge za rezultate kojima su malo ili nimalo doprinjele.

Sa druge strane, iako smo i ranije imali hapšenje javnih funkcionera koji su bili članovi DPS-a ili bili percipirani kako njihov poslušnici, do hapšenja Milivoja Katinića i Zorana Lazovića, nismo imali izražen otvoren pritisak na tužilaštvo od strane te partije. Ovakvo ponašanje predstavnika DPS-a u javnosti ne samo da ukazuje da od “reformisanog DPS-a” nema ništa, već daje za pravo i onima koji sumnjaju da su veze sa organizovanim kriminalom bile duboko utkane u sve ono što je ta partija radila, a da su Katnić i Lazović bili među glavnim kopčama sa tim strukturama.

Kada se stvari stave u tu perspektivu, nije iznenađenje što glavna poruka DPS-a više nije da “prepustimo institucijama da rade svoj posao”, već ona koja direktno crta metu na GST Vladimiru Novoviću, nazivajući ga “skaj tužiocem”.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo