Povežite se sa nama

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Prioritet Putina  je konflikt sa Zapadom

Objavljeno prije

6 mjeseci

na

Putin vrlo oprezno nastoji da ne pogorša odnose ni sa jednom stranom na Bliskom istoku: da se otvoreno ne stavlja protiv Hamasa zbog novog savezništva sa Iranom, a u isto vrijeme da ne ruši ni odnose sa Izraelom

 

MONITOR: Džozef Bajden je napad Hamasa na Izrael nazvao najvećim napadom na Jevreje od Holokausta. Država Izrael je brzo uzvratila bombardujući pojas Gaze. Premijer Benjamin Netanjahu je govorio o osveti i odmazdi koja će imati strašne posljedice. Pretpostavlja se da je namjera Izraela da uništi militantni Hamas koji je na vlast došao na izborima 2006. godine. Kako se Hamas toliko dugo održao na vlasti?

VEBER: Prošle su skoro dve decenije otkad je mirovni proces ka riješavanju izraelsko-palestinskog konflikta, najkomplikovanijeg konflikta na svijetu, kroz jedino realno riješenje, tj. dvije drzave, zaustavljen. Otad je Izrael, pod vođstvom Netanjahua politički sve više krenuo udesno i sve više se udaljavao od rješenja.

Vladajuća desnica je krenula da „riješi“ palestinski problem putem mijenjanja stanja na terenu, tj, širenjem naselja Jevreja na Zapadnoj obali,  čime se sve više onemogućavalo stvaranje palestinske drzave. Dio te politike je faktična kohabitacija između izraelske vlasti pod Netanjahuom i Hamasove vlasti u Gazi koja se zadnje decenije i po razvila, jer je podijeljeno palestinsko političko vođstvo odgovara(lo) izraelskoj politici. Tako da je odgovor na vaše pitanje o osnovi dugogodišnje vladavine Hamasa u tri faktora – represivni karakter njihove vladavine, slabost Fataha i politika Izraela.

A davno odustajanje Zapada od ozbiljnog angažmana u rješavanju konflikta, dodatno je pomoglo radikalizaciju Palestinaca. Konačno, treba dodati još jedan faktor: podrška drugih država iz regije Hamasu – Irana, te Katara.

MONITOR: U nagađanjima zašto je do ovako iznenadnog i surovog napada na Izrael došlo baš sada, pominje se namjera Hamasa da spriječi dalje približavanje Saudijske Arabije i Izraela. Taj proces podržavaju SAD, očigledno zanemarujući potrebu nastavka palestinsko-izraelskih pregovora.  Izrael je ispalio rakete i na Liban i Siriju.  Može li doći do širenja sukoba?

VEBER: Pregovori o istorijskoj normalizaciji odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, uz posredovanje SAD-a, prijetili su snižavanjem pritiska na Izrael za rješavanje konflikta sa Palestincima.

Predsjednik Bajden u tim pregovorima nije zanemario mirovno rješenje izraelsko-palestinskog konflikta,  jer je dio sporazuma bio zahtjev Izrealu o zaustavljanju politike naseljavanja Zapadne Obale, što bi vjerovatno dovelo to kraha ultradesničarske vlade u Tel Avivu. Ali bi to bio korak još uvijek jako udaljen od konačnog rješenja, a mali korak u odnos na faktični gubitak važnog arapskog saveznika Palestinaca.

Zato se taj politički kontekst čini kao najlogičnije objašnjenje Hamasovog terorističkog napada na jug Izreala, nasilne eskalacije bez presedana. Mada nije još konačno jasna eventualna uloga Irana u tom Hamasovom napadu. Zasad se čini da niti Iran niti Hezbolah u Libanu nisu uistinu zainteresirani za veliki regionalni konflikt. Ali napad Hamasa na Izrael predstavlja takvu vanrednu situaciju koja ne isključuje regionalnu eskalaciju, mimo i protiv interesa svih relevantnih aktera.

MONITOR: Administracija predsjednika Bajdena sada pokušava da privoli Izrael da vodi računa o civilnim palestinskim žrtvama. Međunarodni krivični sud se oglasio nadležnim u slučaju strana u ovom sukobu… Koliko je ponašanje SAD u ovom slučaju važno za glasače predsjednika Bajdena kao kandidata demokrata na predsjedničkim izborima 2024-e?

VEBER: Hamas je ciljano proizveo situaciju koja skoro da nije rješiva bez dalje eskalacije. Zbog razmjere ugrožavanja sigurnosti države Izrael i stravične razmjere zločina, Izrael ne može da ne reaguje tj. da vojnom intervencijom u Gazi odlučno oslabi ili potpuno uništi Hamas kao vojnu snagu. Ali, zbog terena u Gazi i Hamasove uhodane prakse zloupotrebe palestinskih civila i objekata kao de fakto živog štita, intervenciju je nemoguće izvesti bez velikog broja civilnih žrtava što bi se kvalifikovalo kao ratni zločin.

Reakcija Bajdenove administracije  je vođena tradicionalnom politkom tj. savezništvom sa Izraelom, ali i insistiranjem na rješavanju konflikta sa Palestincima, te u datom slučaju sprječavanju dalje eskalacije u veliki regionalni konflikt. Situacija je trenutno toliko opasna i fluidna, što se vidi iz Bajdenove posjete regiji i velike tragedije zbog udara rakete na bolnicu Al-Ahli Arab u Gazi, pa tu trenutno nema prostora za neke kalkulacije kako bi se sve to moglo odraziti na predsjedničke izbore u SAD iduće godine.

MONITOR: EU je prekinula pa ipak nastavila slanje pomoći palestinskim civilima. Postoje i simpatije djelova evropskih društava za Palestince kao „slabiju stranu“ i one koji trpe nepravdu prognanih i getoiziranih, posebno raznih ljevičarskih organizacija i antiratnih aktivista. Protesti širom Evrope nisu samo podrška Hamasu od strane doseljenika iz arapskog svijeta. Ali, postoji i strah od antisemitizma. Koliko ova buktinja na Bliskom istoku može uticati na jačanje desnice u Njemačkoj, Francuskoj i drugim zemljama EU i Evrope?

VEBER: Zabuna koju je Orbanov komesar za proširenje Varhelji svojom jednostranom najavom o navodnom prekidu pomoći EU-a Palestini proizveo, ponovo potvrđuje kako uspon iliberalnih aktera unutar Unije podriva jedinstvenu politiku EU. Drugo pitanje je odnos raznih političkih struja, ljevice i desnice, prema konfliktu Izrael-Palestina.

To je komplikovana priča za koju ovdje nema dovoljno prostora da se izloži. Treća stvar je kako konflikt u Gazi diže tenzije u evropskim društvima zbog moguće radikalizacije manjeg dijela migrantske muslimanske populacije. Tu se miješaju politike evropskih država u odnosu na integraciju migranata sa nekim elementima „uvezenog antisemitizma“ , dok poseban senzibilitet prema pitanju Izraela i antisemitizma u, na primjer Njemačkoj, zbog istorijske odgovornosti prema Jevrejima – prijeti da guši legitimno solidariziranje sa Palestincima.

Ne vidim da bi tu ultradesnica mogla profitirati. Ona se, kao na primjer AFD u Njemačkoj, u aktuelnoj krizi solidarizira sa Izrealom kao što to čine sve parlamentarne stranke, iako sama nije nesklona antisemitskim tendencijama.

MONITOR: Putin je nedavno u Moskvi razgovarao sa visokim predstavnikom Arapske lige, povodom događaja u Gazi. Govorio je o potrebi pregovora i brzog mirovnog rješenja. Dok rat na teritoriji Ukrajine traje bez perspektive skorijeg prestanka, Putin kao da psihološki racionalizuje svoju poziciju u nešto što je malo kome prihvatljivo-poziciju mirotvorca. Koju igru, u stvari, igra Putin u ovom slučaju?

VEBER: Moskva je prilično tiho i oprezno reagovala na teroristički napad Hamasa i rat u Gazi. Čini se da Putina vodi ono što ga vodi u Ukrajini, ali i rusku politiku, recimo, u Africi. Glavni prioritet mu je konflikt sa Zapadom, a cilj slabljenje Zapada gdje god stigne. Zato Putin vrlo oprezno nastoji da ne pogorša odnose ni sa jednom stranom na Bliskom istoku – da se otvoreno ne stavlja protiv Hamasa zbog novog savezništva sa Iranom, a u isto vrijeme da ne ruši ni odnose sa Izraelom.

MONITOR: I pregovori o normalizaciji u odnosima Beograda i Prištine su, posle incidenta u selu Banjska, faktički na ledu. Međunarodni faktori traže rezultate istraga i od vlasti u Srbiji i od vlasti u Prištini, a neke zemlje-kao Albanija, međunarodnu istragu. Za Srbiju se pominje i mogućnost uvođenja sankcija. Kako razriješiti kosovski čvor?

VEBER: Eskalacija sukoba između Kosova i Srbije, odnosno na sjeveru Kosova u terorističkom napadu u Banjskoj, na najdramatičniji način, na žalost, potvrđuje ono što govorim od početka godine: da je trenutačni pristup EU i SAD u političkom dijalogu tj. njemačko-francuskoj inicijativi pogrešno koncipiran, i zato od početka osuđen na neuspjeh.

Umjesto da se iskoristi prilika koja se otvorila time što je politika režima Aleksandra Vučića „sjedenja na dvije stolice“ upala u krizu ruskom agresijom na Ukrajinu, Zapad je nastavio sa svojom „appeasement“ politikom. To je dovelo do toga da po prvi put u istoriji političkog dijaloga, pregovori oko novog sporazuma dovode do eskalacije, a ne deeskalacije situacije na sjeveru Kosova te u odnosima Priština-Beograd.

To znači da je i prije dešavanja u Banjskoj već bilo sasvim očigledno da je njemačko-francuska inicijativa propala.

Potrebno je zato sada: prvo, da Zapad prizna neuspjeh, te što prije mijenja politiku dijaloga. Potrebno je ozbiljno resetovanje dijaloga ka istinskim pregovorima o konačnom, sveobuhvatnom sporazumu između Kosova i Srbije koji bi uključivao formalno priznavanje Kosova od strane Srbije na kraju implementacije tog sporazuma, odnosno najkasnije prije ulaska Srbije u EU. Te drugo, da Zapad pod hitno sanira štetu napravljenu na sjeveru Kosova, tj. vraćanje ka jednoj vrsti statusa kvo putem vraćanja Srba u kosovske institucije.

No, preduslov za prvo i drugo je ozbiljan strateški preokret politike Zapada prema Beogradu, te vraćanje potpuno uništenog povjerenja Prištine u EU i Vašington.

MONITOR: Milorad Dodik organizuje proteste obilježavajući entitetske granice RS kao državne, Kosovo je zamalo ponovo postalo „bure baruta“…Neki posmatrači vjeruju da je sve to pokušaj Rusije da otvori „drugi front“ u Evropi i skrene pažnju sa svog napada na Ukrajinu. Koliko je navodni subverzivni uticaj Putina na Balkanu ali i velika podrška Srba „bratskoj Rusiji“ važna za sliku koju sami Rusi imaju o Putinu? Ima li to ikakvog efekta?

VEBER: Nisam siguran da li podrška koju „srpska braća“ pružaju Putinu i Rusiji ima ikakav uticaj na sliku Putina kod samih ruskih građana. Inače, i dalje važi ono što ja i moje kolege iz Savjeta za politiku demokratizacije (DPC) već skoro deceniju upozoravamo u vezi sa rastućim uticajem Rusije na Zapadnom Balkanu: da to nije izraz jačine Rusije i Putina ili nekog strateškog ruskog interesa u regiji, već slabosti politike Zapada koja je stvorila vakuum u koji su uskočili treći akteri.

To Putinu od početka napada na Ukrajinu pruža i mogućnost da otvara drugi front na Balkanu. Da li je Putin odlučio da otvori taj front, u to – unatoč dešavanja u Banjskoj – nisam siguran.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo