Povežite se sa nama

Izdvojeno

BUNT ZBOG PLANIRANOG VODOSNABDIJEVANJA SKIJALIŠTA NA BJELASICI: Rizično i skupo

Objavljeno prije

na

Brojne su primjedbe laičke i stručne javnosti na planirani projekat vodosnabdijevanja privatnih turističkih objekata i vještačko osnježavanje ski-centara na Bjelasici. Mještani tvrde da će faliti vode za potrebe sela i rad jedne od najstarijih hidrocentrala u Crnoj Gori, a stručnjaci kažu da će vođenje vode ,,uz planinu”,  biti  neisplativo arčenje novca građana

 

Mještani, vlasnici imanja  i ekološki aktivisti pokušaće da spriječe da voda još jedne kolašinske rijeke završi u cijevima. To je, ovoga puta, naumila država, a ne neki koncesionar.

Skupljanje potpisa protiv korišćenja rijeke  Ljevaje za obezbjeđivanje  potrebne količine vode za piće, sanitarne potrebe, protivpožarnu zaštitu i osnježavanje ski-staza planinskih centara Kolašin 1600 i  Kolašin 1450, uveliko traje. Potpisnici  najavljuju da će pokušati da zaustave relizaciju državnog projekta, za koji tvrde da je ,,predimenzioniran, preksup, neisplativ za državu i da  bez dovoljno vode ostavlja turbine male hidrelektrane (mHE) Mušovića Rijeka, koja je stara gotovo 73 godine, kao i  imanja u istoimenom selu”.

Kako piše u dokumentaciji za taj posao, planirano je  površinsko zahvatanje vode  neposredno ispod izvorišta Ljevaje, a predviđena količina je 400l/s (litara u sekundi). Izgradnju vodovodnog sistema dugog 10 kilometara finansira Uprava za kapitalne projekte, a njime će, pored osnježavanja ski-staza državnog skijališta, biti  obezbijeđena  voda za potrebe brojnih hotela i vila,  ali skijališta Zorana Ćoća Bećirovića. Zbog toga jedan od mještana Mušovića Rijeke i potpisnik peticije Milo Grujić kaže da je to državni projekat za privatne potrebe.

,,Ne treba biti veliki stručnjak i shvatiti da je taj projekat potpuni promašaj. Zamišljen je tako da se voda, prvo, kilometrima spušta od izvora Ljevaje do sela Mušovića Riijeka, a onda penje uz planinu najmanje četiri kilometra da stigne do privatnih hotela i skijališta na Bjelasici. Svako ko je prošao  pored  rijeke zna da nema dovoljno vode za sve to i da će tim projektom biti ugrožen i rad mHE , koja je jedna od najstarijih u Crnoj Gori i za koju su i  čelnici Elektroprivrede (EPCG) nedavno kazali da je svojevrstan tehnički muzej. Nema toga ko misli na javni interes  da će pristati na ovaj projekat”, kaže  Grujić za Monitor.

Prema njegovim riječima, čitava procedura projektovanja, sve do odluke o Elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu,  bila je netransparentna i odvijala se bez značajnog učešća javnosti. Pojedine njegove komšije, tvrdi Grujić, ni sada ne znaju o kakvom je projektu  riječ i kakve će sve posljedice imati po život u selu i rad mHE, u kojoj je zaposleno 10-ak ljudi.  Grujić podsjeća da u neposrednoj blizini ski-centara protiče rijeka Paljevinska, na kojoj je prije nekoliko godina izgrađena privatana mHE. Paljevinsku, objašnjava , ,,država ne smije ni taći, već je cijelu ostavlja za potrebe koncesionara”.

Investitor vodovoda, međutim, u Elaboratu obećavaju da će ostaviti u koritu Ljevaje ekološki minimum vode i da ona mještanima neće faliti. ,,Preko monitoringa proticaja kontrolisaće se obezbjeđivanje protoka biološkog minimuma (ekološki prihvatljiv protok) u prirodnim koritima, koji će između ostalog obezbijediti vodu neophodnu za eventualne potrebe mještana, za navodnjavanje, napajanje stoke… Smanjena količina vode u prirodnom koritu rijeke neće negativno uticati na zadovoljavanje potreba stanovnika za vodom s obzirom da će tokom ljetnih mjeseci biti korštena voda samo za vodosnabdijevanje”, predviđeno je Elaboratom,  o kojem još traje javna rasprava.

Postupak javne nabavke za izbor ponuđača za  „Izradu tehničke dokumentacije i izgradnju hidrotehničke infrastrukture za potrebe ski-centra Kolašin po principu projektuj i izgradi”  okončan je sredinom januara ove godine. Ugovor je potpisan u  najkraćem mogućem roku, poslije isteka rokova za žalbu koji se preklapao sa periodom novogodišnjih i božićnih praznika, a nakon brojnih primjedbi stručne javnosti, koje  investitor nije uzeo u obzir.

Brojne  zamjerke  pratile su  taj postupak, a među njima je i primjedba da je ,,rok za podnošenje ponuda stavljen na zakonski minimum, što je jako neobično za projekte veće vrijednosti”. U ovom slučaju riječ je o poslu koji će građane koštati blizu 7,6 miliona eura, bez PDV-a.

Neki od sagovornika Monitora, nezvanično, kažu da ,,svako ko poznaje Bjelasicu, njenu prirodu i karakteristike, postaviće pitanje kome je palo na pamet da na planini bogatoj izvorištima kilometrima dovodi vodu iz podnožja planine”. To, tvrde, predstavlja skup  i ekonomski upitan projekat, ,,koji će učiniti da je cijena vode apsolutno neprihvatljiva, bar za rad sistema vještakog osnježavanja zbog troškova amortizacije i održavanja tog sistema”. Sve to, kažu pojedini predstavnici struke, prate ,,enormno veliki” utrošak električne energije i potencijalno devastiranje prirode.

,,Formalni odgovor investitora se svodi na njihovu obavezu poštovanja riješenja iz usvojenog Prostornog plana, pozivanje na urađeno Idejno rješenje, kao i potrebu obezbjeđivanja dodatnih količina vode za sam Kolašin zbog rastućih potreba usljed razvoja grada i dotrajalosti postojeg sistema vodosnabdjevanja. I laiku je jasno da su to samo floskule,  kojima se pokušava opravdati arčenje para poreskih obveznika u Crnoj Gori. Prostorni plan, kao i bilo koji drugi zvanični dokument te vrste,  moguće je revidirati,  ako se, u međuvremenu, pronađu bolja i ekonomičnija riješenja. Potreba Kolašina za dodatnim količinama pitke vode ne može biti razlog neracionalnog i neisplativog rješenja za vodosnabdijevanje ski-centara i rad njihovog sistema vještačkog osnježavanja”, neke su od primjedbi na državni projekat.

Pojedini  potpisnici  peticije protiv uzimanja vode Ljevaje na planirani način  kažu i da ,,od predviđenih 400l/s , čak  260l/s  namijenjeno sistemu vještačkog osnježavanja”.  Nikada i nigdje, objašnjavaju, vještačko osnježavanje  nema prioritet, naročito ne nad proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora”.

,,Stručno mišljenje je da se uvijek može uzeti planiranih 140l/s za vodosnabdijevanje (110l/s za Kolašin i 30l/s za oba ski-centra), a da se sva voda za osnježavanje mora obezbjedi iz izvora na samoj planini. Čak se i od ovih 30l/s namjenjenih ski-centrima, može iskoristiti značajan dio kao ispomoć za punjenje akumulacija sistema vještakog osnježavanja, ako je uopšte nešto tako potrebno. Gravitacioni cjevovod koji od kaptaže u  Mušovića Rijeci treba da spusti vodu do mjesta račvanja za potrebe snabdijevanja grada Kolašina na koti 1.100mnm, može biti presjeka DN350, umjesto DN500, kako je to projektovano”, kažu  sagovornici Monitora.

Sugerišu i da gravitacioni cjevovod koji, kako je planirano, vodi od tačke račvanja prema mjestu planirane glavne pumpne satnice (GPS), na koti 1.240mnm, može biti presjeka DN250, umjesto DN500. To je, tvrde, ogromna ušteda već na ovom, početnom, dijelu cjevovoda. Planirana GSP je, objašnjavaju, preskupo i ekonomski neodrživo riješenje. To su tek neke od primjedbi koje su se mogle čuti od stručne i laičke javnosti, tokom trajanja postupka javnih nabavki, ali i tokom javne rasprave o elaboratu.

Prijedlog sagovornika Monitora je da država raspiše novi tender za Idejno riješenje vodosnabdijevanja  planinskih cenatra i osnježavanje ski-staza na Bjelasici. Kriterijum bi, sugerišu, trebalo  da bude ekonomski, to jest, za Crnu Goru kao investitora, najpovoljnije riješenje,  ali i kredibilnost i nezavisnost projektanta ili grupe projektanata koji bi predložili novo rješenje.

Ugovor o  izradi tehničke dokumentacije i izvođenju radova na izgradnji hidrotehničke infrastrukture za potrebe ski-centra Uprava za kapitalne projekte potpisala je sa konzorcijumom Sigillum Co. Prema ugovoru, rok za izradu  Glavnog projekta i predaja revidentu je  dva, a rok za izvođenje radova je sedam mjeseci  od dana  uvođenja u posao.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo