Nakon što je odbila mogućnost, makar privremenog, prijema izbjeglica iz Avganistana, Vlada Zdravka Krivokapića formirala je radnu grupu sa zadatkom da još jednom razmotri to ,,kompleksno pitanje”. Humanitarne organizacije, u međuvremenu, apeluju da se pomogne ljudima koji čekaju evakuaciju. Jer ih čeka egzekucija
Hosein M. je jedan od onih Avganistanaca, koji su nakon što su talibani ponovo osvojili vlast u toj zemlji, pokušao da se domogne Zapadne Evrope.
Na tom putu jedno vrijeme je proveo u Crnoj Gori. Sedam dana je bio u kampu na Božaju, a onda je zajedno sa još jednim mladićem pokušao da se domogne Italije gdje ga je čekala porodica. Prije pada Vlade u Kabulu bio je vojnik, a onda se standardnom rutom preko Pakistana, Irana, Turske, Grčke i Albanije dokopao Crne Gore.
Da dođemo do priča o sudbini Avganistanaca koji bježe od Talibana pomogla nam je Meliha Murić. Pošto govori arapski jezik, nju je NVO Građanska alijansa angažovala da pomogne migrantima dok borave u Crnoj Gori. Kaže nam da je neke od njih srela u kampu, neke na autobuskoj stanici u Podgorici. U posljednje vrijeme, prema zvaničnim informacijama MUP-a, mnogi od migranata koriste autobuski prevoz da bi stigli do Pljevalja, odakle pokušavaju da pređu granicu sa BiH i nastave dalje prema Hrvatskoj i Zapadnoj Evropi.
Slična je sudbina i Omera L., koji je takođe bio avganistanski vojnik, ranjen u borbama sa Talibanima. Često plače jer je tamo ostavio porodicu, braću i sestre. Sestra mu ima samo 14 godina i plaši se da će je odvesti talibani. Boravio je nekoliko dana u kampu u Spužu. Pokušaće da se domogne Njemačke.
Svaka priča, teška za sebe. Mushagan L. je završila fakultet u Avganistanu. Magistrirala je u Indiji. U svojoj je zemlji radila u Ministartsvu obrazovanja, na socijalnoj inkluziji omladine. Morala je da napusti Avganistan, jer su je talibani tražili. Našla se na njihovom spisku za odstrel jer je gostovala na televiziji, a njeni su ,,stavovi bili suprotni vrijednostima” koje baštini nova vlast u toj zemlji. U Avganistanu su joj ostali roditelji. Jako je uplašena za njihovu sudbinu.
Kaže da je imala dosta problema na putu do Crne Gore, posebno od policije u Grčkoj. Ispričala je da je u Crnoj Gori naišla na gostoljubive ljude. Nada se da će se jednog dana vratiti, da kao turistikinja detaljnije obiđe našu zemlju. Njena priželjkivana destinacija je Njemačka.
Dok veliki broj Avganistanaca iščekuje evakuaciju na Zapad u smrtnom strahu od osvete talibana, Vlada u Podgorici, koja je na početku humanitarne krize rekla da ,,za sada neće primati” izbjeglice, nedavno je formirala radno tijelo koje bi trebalo da procijeni da li je i Crna Gora, nakon Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije, sada ipak spremna da prihvati jedan broj izbjeglica.
Iz Vlade su saopštili da se to što još nijesu donijeli konačnu odluku ne može okarakterisati kao oklijevanje, već da prihvat izbjeglica iz Avganistana predstavlja kompeksno pitanje koje zahtijeva ,,promišljen međuresorni pristup”. Tvrde da je ključno pitanje da li Crna Gora ima kapacitet za zbrinjavanje izbjeglica iz Avganistana, kao i da Vlada ne donosi ishitrene odluke i ne daje neutemeljena obećanja.
Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić kaže da je formiranje Radne grupe pozitivan pomak ako stvarno dođe do nekog rješenja, ali se plaši kako se radi o prividu da se nešto analizira i promišlja, a da se suštinski ne radi previše na tome.
,,Manji dio Vlade je bio spreman da Crna Gora nešto uradi po ovom pitanju, imao inicijativu i zaustavljen je, ali ne izričitim odbijanjem jer je to kompromitujuće, pa je formirana radna grupa. Mislim da su prevagnule predrasude drugog dijela Vlade o Avganistancima i Avganistankama, prije svega zato što se radi o migrantima druge religije”, kazala je ona.
Bajramspahić dodaje da nije sporno da su kapaciteti naše zemlje skromni. ,,Međutim, suština je ovdje nešto sasvim drugo. Niko nije očekivao od Crne Gore masovni prihvat izbjeglica. Poenta je da Crna Gora kao suverena država ne bude okupirana samo svojim unutrašnjim pitanjima, već da prati svjetska dešavanja i daje svoj, makar mali, doprinos razvoju multilateralizma, inkluzije, solidarnosti, zajedničkog života različitih”.
Tokom devedesetih je iz bivše Jugoslavije otišao ogroman broj ljudi koji su primljeni negdje kao ljudi u nevolji, podsjeća naša sagovornica, tako da mi ovdje imamo sopstveno iskustvo kako je teško napustiti dom i otići negdje daleko, u neizvjesnost. ,,To iskustvo bi trebalo da oplemeni naše politike i naš odnos prema drugim ljudima u sličnoj situaciji”, kazala je ona.
U međuvremenu je američka humanitarna organizacija Mercury one saopštila da je spremna da finansira projekat prevoza, smještaja i edukacije avganistanskih migranata u Crnoj Gori, vrijedan 35 miliona dolara. Kažu da bi boravak migranata bio vremenski ograničen (najduže 90 dana), na lokaciji koju odredi Vlada, i da državu ne bi koštao ni cent.
,,Ljudi koje moramo evakuisati su pojedinci u najvećem stepenu rizika, koji moraju napustiti Avganistan, jer talibani posebno ciljaju te osobe kao što su sutkinje, visoki vojni zvaničnici, rukovodioci obavještajnih službi, aktivistkinje, novinarke, vjerske grupe, čak i hrišćane… Mnogo tih ljudi mora biti evakuisano, jer je njihov izbor sveden na evakuaciju ili pogubljenje”, rekao je prestavnik te organizacije Geri Đino Gerša za Glas Amerike.
Iz crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova odgovaraju da ta inicijativa zavrjeđuju pažnju, ali da o njoj ne mogu da se odrede prije nego donesu odluku o načinu i broju izbjeglica koji bi, eventualno, mogli biti zbrinuti u Crnoj Gori.
Zvanični podaci MUP-a kažu da je od početka ove godine na prihvatu u Crnoj Gori bilo oko 1.500 osoba iz Avganistana. I za njih kao i za sve ostale važe ista pravila – mogu da podnesu zahtjev za azil i da čekaju da im on bude odobren. Ili odbijen. Većina se, međutim, opredijeli da u Crnoj Gori budu nekoliko dana, tek da predahnu i nastave neizvjestan put ka Zapadnoj Evropi.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice