Povežite se sa nama

HORIZONTI

O MIGRACIJAMA I STATISTIKAMA: Nestajanje Balkana

Objavljeno prije

na

Dok se u predvorju Evrope bavimo korupcijom, kriminalom i ostalim prioritetnim pitanjima, spakovane kofere malo ko broji. Od nevoljnika do doktora specijalizanata,  svaka priča o odlasku sa ognjišta, nosi svoju dozu tuge. I težine. Činjenica da  se u zemljama regiona ne preduzima gotovo ništa da se odlasci preduprijede,  služi kao okvir ovih egzodusa u tišini

 

Idu popisi po regionu. Nakon što se popišemo tačno ćemo znati ko govori kojim pismom i u koju bogomolju ide. Nećemo znati ko će da nas liječi, školuje i kroji neke veselije statistike. Možda je to i plan.

Dok se u predvorju Evrope bavimo  korupcijom, kriminalom i ostalim prioritetnim pitanjima, spakovane kofere malo ko broji. Mogli bismo se osvrnuti na par posljednjih putnika u Evropu i saznati šta nas čeka.

Šest godina nakon ulaska Bugarske i Rumunije u EU, u društvo odabranih stupila je Hrvatska.

Po podacima Svjetske banke, 3,6 miliona Rumuna trenutno živi van matične zemlje. Nešto manje od 20 odsto ukupne populacije te zemlje. Od ukupnog broja, visokokvalifikovanih je 27 odsto, pa je masovno iseljavanje uticalo na rumunsko tržište rada. To je priča koju danas živi Hrvatska.

Posljednjih mjeseci rezultati popisa su prilična mora za građane najmlađe članice EU. Ovo je prvi popis u Hrvatskoj koji se osim na terenu sprovodio i preko online upitnika. Hrvatska javnost barata sa podacima da će broj njenih stanovnika pasti ispod četiri miliona. Procjene sa kraja prošle godine govore o četiri miliona i 48 hiljada. U odnosu na podatke iz 2019. oko 17 hiljada manje ili još drastičnije, u odnosu na podatke iz Popisa 2011. godine – nedostaje preko 230 hiljada. Naravno, nije sve ni do migracija, oko šezdeset odsto otpada na negativan prirodni priraštaj.

Demografi smatraju da su brojke egzodusa potcijenjene i da je on posebno vidljiv u manjim sredinama. Portal poslovni.hr naveo je slikovite podatke iz opština Civljana i Ervenika. U pet godina ova mjesta su izgubila 39,3 odsto, odnosno 37,8 odsto stanovništva ili svakog trećeg stanovnika.

Da razlozi napuštanja ognjišta nijesu uvijek ekonomske prirode, pa možda ni najbitniji, pokazalo je istraživanje koje je sproveo doc. dr sc. Tado Jurić. U zaključcima njegove analize stoji da je više od polovine iseljenika imalo radno mjesto u Hrvatskoj.

„Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopšte poštenja. Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo, a naša istraživanja ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. To znači da su hrvatske vlade odgovorne za iseljavanje svojih građana, ali i da mogu učiniti puno toga da se iseljavanje smanji. Ako mlade nije iz Hrvatske otjerala ekonomija, onda ih ni oporavak ekonomije neće vratiti”, prenijela je dio ovog istraživanja Slobodna Dalmacija.

Školske klupe znaju istinu. Podaci tamošnjeg Ministarstva obrazovanja pokazali su da je ovu školsku godinu upisao najmanji broj prvaka od kada postoje statistike. Čak 53.390 manje nego prije osam godina kada je Hrvatska pristupila EU. Koliko se prvaka iz Hrvatske upisalo u zemlje EU ne zna se. Zasigurno – previše.

Od oktobra ove godine, hrvatski državljani dobili su zeleno svjetlo da u SAD mogu ući bez vize. Mnogi prognoziraju još punih aviona.

Možda je vrijeme da Crna Gora počne gledati i učiti od posljednjeg evropskog putnika. Odavno se osipamo, a hrvatski scenario je zagarantovan kada jednom uđemo u EU.

U izvještaju Migracije i odliv mozgova u Evropi i centralnoj Aziji koji je 2019. godine uradila Svjetska banka, stoji da nakon Malte, najveću stopu iseljavanja od zemalja EU ima Hrvatska sa 21,9 odsto ili nešto iznad petine stanovništva. Po tom izvještaju identična brojka važi i za Crnu Goru. Na vrhu liste su još, vjerovatno očekivano, Bosna i Hercegovina, Albanija i Sjeverna Makedonija.

U nedavnom intervjuu na televiziji Vijesti ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić kazao je da je za njega najvažniji podatak na popisu – koliko uopšte ima stanovnika u Crnoj Gori. On smatra da će taj podatak biti poražavajući, te da se već na osnovu poreskih i podataka uprave za nekretnine mogu naslutiti nivoi katastrofe ako se ne djeluje preventivno. Po njegovom mišljenju odliv stanovništva će se nastaviti kada se otvore granice, ukinu COVID restrikcije… Zvuči ohrabrujuće da neko na poziciji ovu priču smatra najvažnijom na nadolazećem popisu. Ekonomski planovi su tu. Ipak, čak  ako oni  i uspiju, treba imati na umu i gornji citat gospodina Jurića da samo oporavak ekonomije neće vratiti ljude. Toliko je stvari kod nas odavno zrelo za oporavak.

Mala Crna Gora ima velike probleme. Gotovo 17.350 osoba je našlo posao u EU od 2008. do 2018, prenijeli su mediji Eurostatove nalaze. Uz to je i istraživanje Vestminsterskog centra za demokratiju iz 2019. otkrilo da oko 70 odsto mladih ljudi u Crnoj Gori želi da napusti zemlju.

Nezvanične procjene govore da je od 1992. godine do danas oko 150.000 ljudi napustilo Crnu Goru.

Državna statistika nedostaje, a odlasci su postali vidljivi  golim okom. Osim što Crnogorci prate trendove iz Hrvatske, veliki je broj onih koji se odluče da popune upražnjena radna mjesta u toj zemlji.

Nekada su prognoze govorile drugačije. U publikaciji iz 2008. Monstat je navodio optimistične podatke. Pod pretpostavkom da ćemo 2015. godine biti u EU pisalo je: „U naredne dvije decenije (do 2030. godine) bilo bi nastavljeno intenzivnije povećavanje broja doseljenih od broja odseljenih, što bi rezultiralo stalno pozitivnim i rastućim migracionim saldom“.

Pretpostavljalo se da će ukupan pozitivan migracioni saldo u periodu 2005-2050. iznositi 90,2 hiljade osoba ili prosječno 2.000 godišnje. Živimo neku drugačiju budućnost.

I drugdje u komšiluku nevesele slike. Gotovo svaki drugi mladi čovek u Bosni i Hercegovini, ili 47 odsto, razmišlja da privremeno ili trajno napusti zemlju, pokazali su rezultati istraživanja koje je objavio Populacioni fond Ujedinjenih nacija (UNFPA). Oko 23.000 mladih ili četiri odsto već je, procjenjuje se, preduzelo konkretne korake u tom pravcu navode oni.

Samo tokom 2019. godine   napustilo oko 60.000 ljudi.  Pandemija nije spriječila odlaske potvrdili su statistički podaci istraživačke publikacije Utjecaj pandemije COVID-19 na migracije stanovništva u BiH.

Uprkos nedostatku zvaničnih podataka smatra se da se i Srbija suočava sa sličnim nevoljama.  Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), navela je da je od početka ovog vijeka do kraja 2018. godine Srbiju napustilo oko 654.000 ljudi. Podaci Eurostata govore da je 2018. godine iz ove zemlje u EU otišla 51.000 ljudi.

Po podacima iz popisa 2011, u prvoj deceniji ovog vijeka otišlo je 150.000 ljudi. Od čega jedna petina je sa visokom školom ili fakultetom.  Beogradski dnevnik Danas piše da kada se obrađuju ovi podaci treba imati u vidu da najveći broj iseljenika ne objavljuje svoje boravište, te da su brojke veće. Oni prenose podatke Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj. Po tim podacima samo u države članice, prosječan priliv radnika i stručnjaka koji im dolaze iz Srbije kreće se od 35.000 do 60.000 godišnje. Za vrijeme pandemije došlo je i do određenog povratka onih koji su otišli trbuhom za kruhom, a tamošnja vlast je najavljivala da će to biti dugotrajniji trend.

Zbog manjka stručnih radnika, Njemačka vlada je donijela Zakon o useljavanju stručnjaka iz zemalja izvan Evropske unije. Zakon je stupio na snagu u martu prošle godine. Brzo se  odrazilo na region, a njegove prednosti najviše su iskoristili stanovnici Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije, navode mediji.

Heiko Mas, ministar spoljnih poslova Njemačke, pohvalio se  da je preko 30.000 viza izdato, zahvakljujući ovom zakonu uprkos pandemiji i značajnim ograničenjima u mnogim zemljama, uključujući zatvaranje ambasada i zabranu putovanja. „Uprkos svim nedaćama, uspjeli smo 2020. privući mnogo kvalifikovanih radnika u Njemačku koji su hitno potrebni našim firmama”, rekao je on. Savezni ministar rada i socijalnih pitanja Hubertus Heil podvukao je da je pandemija toj zemlji pokazala važnost kvalifikovanih radnika u nekoliko sektora. Među glavnima su IT sektor i zdravstvo.

Mape svijeta se mijenjaju. Svaka priča o odlasku sa ognjišta nosi svoju dozu tuge. I težine. Činjenica da se u zemljama  našeg regiona ne preduzima gotovo ništa, da se odlasci preduprijede,  služi kao okvir tihog egzodusa.  A možda ovaj problem i ne postoji, jer se ne vidi u statističkim podacima.

Dragan LUČIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića, koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi. Taj  srpski Džejms Bond gradi i  jača srpski identitet u regionu. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…” Magazin Poredak,  čiji tekst prenose Novosti Milorada Vučelića , objašnjava da su strategije Parezanovića uključivale  “niz specijalnih operacija koje su obezbijedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”

 

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića – Čoveka u vihoru legendi i kontroverzi kako ga je u naslovnici predstavio opskurni Magazin Poredak. Tekst je odmah prenesen u režimskim Novostima čiji glavni i odgovorni urednik je Milorad Vučelić, glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića iz 90-tih. Novosti su ove godine dobile za “naročite zasluge za Republiku Srbiju i njene građane, a povodom 70 godina rada u oblasti novinarstva i izdavačke djelatosti” Sretenjski orden prvog stepena (za Dan državnosti) koji je Vučeliću direktno uručio sadašnji gospodar Srbije. Tekst o “jednom od najznačajnijih i najintrigantnijih figura u srpskom bezbednosnom aparatu” su prenijeli još neki velikosrpski mediji.

Parezanović koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi (državna bezbjednost ili BIA) je stigao “u sam vrh operativnog sastava BIA… isključivo (zbog) izuzetne inteligencije, čelične volje, odvažnosti, neumornog rada i zasluga u oblasti kontraobaveštajnog i obaveštajnog rada”. Dobitnik je velikog broja odlikovanja, a navodno se posebno ponosi na ordenje dobijeno od predsjednika Srbije, Rusije i Republike Srpske (RS) koja se u tekstu naziva državom. Parezanović je, piše u tekstu, “mnogo više od običnog državnog službenika – on je i jedan od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ali i jedan od ključnih arhitekata novog srpskog sveta”. Dalje se opisuje prisni odnos između Parezanovića i gospodara Vučića, o čemu se “sada već ispredaju čitave legende”. On se žrtvuje za gospodara ali i gospodar brine o njemu i navodno mu je 2020. godine “bukvalno spasio život”. Parezanović je zbog svoje borbe za Srbiju, tj. njenog gospodara “meta stranih obavještajnih službi i njihovih saradnika”. On otkriva izdajnike srpstva u redovima opozicije, nevladinog sektora i nezavisnih medija.

Uprkos svemu, ovaj srpski Džejms Bond je “nastavio da gradi i jača srpski identitet u regionu”. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…i sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi je dokaz obnovljenog srpstva u toj zemlji”. Vučićevo glasilo naglašava da taj “proces nije slučajan, već je posledica dobro organizovanih aktivnosti koje su vodile ka kulturnom i nacionalnom preporodu Srba u Crnoj Gori”. Objašnjava da su “strategije (Parezanovića) bile dugoročne i uključivale su niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”.

Dovoljno je podsjetiti se “pastirske posete” srpskog patrijarha Porfirija Perića Crnoj Gori u predvečerje popisa kada je pozivao “vjerni narod” da se izjasne kao Srbi. Sada je sasvim očito da je Porfirije došao u saglasju sa BIA-e koja je rukovodila i svim drugim aktivnostima u Crnoj Gori. Krajnji cilj ovog manifesta srpskog sveta je jasan – nestanak Crne Gore i brisanje njenog identiteta. Isto je najavio u predizbornom spotu Srpske napredne stranke (SNS) njen formalni predsjednik a sada i formalni premijer Miloš Vučević rekavši da je cilj Beograda da “srpski rod bude pod jednom kućom” pokazavši na RS i Crnu Goru.

Na ovakve jasno izrečene velikosrpske namjere Beograda nije bilo ni zvanične ni nezvanične reakcije u Crnoj Gori već skoro dvije sedmice. Vlada koja po Ustavu vodi unutrašnju i vanjsku politiku ćuti dok njeni pojedini ministri i potpredsjednici iz partija Vučićevskog bloka (NSD-DNP-SNP) obavljaju poklonička putovanja u Beograd i raportiraju Vučeviću i Goranu Vesiću, akterima brojnih korupcionaških afera.

Premijer Milojko Spajić koji za sebe kaže da je etnički Crnogorac nema šta da kaže na ovu temu, vjerovatno jer je i on obuhvaćen “nizom specijalnih operacija” BIA-e i njenog načelnika operative. Valja se podsjetiti blamiranja Spajića objavom njegovog srpskog prebivališta i državljanstva pri pokušaju predsjedničke kandidature i kasnije dovođenje Do Kvona. Do Kvonu je Srbija pružila utočište i omogućila nastavak “biznisa” (kao i ranije Svetozaru Maroviću) uprkos potjernici iz Južne Koreje i posjete korejskih tužilaca Beogradu. Kada su se Amerikanci pridružili gonjenju, Kvon je organizovano prebačen u Crnu Goru kod “brata Abaza” da bi se koristio protiv Spajića u kampanji za parlamentarne izbore. Spajić je tada prestižnom američkom listu Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal) rekao da iza kampanje protiv njega stoji srpska tajna služba.

Parezanović je mnogo više od operativca BIA-e. Po riječima Željka IvanovićaVijestima, on je  Vučiću ono što je (ZoranLazović bio  Đukanoviću. Ipak, Zapad je zahvaljujući dekodiranju SKY aplikacije rasvijetlio uloge i Lazovića i Parezanovića. Lazović je u zatvoru nakon silaska Đukanovića sa vlasti tokom koje je “Crna Gora istrulila kroz korupciju i postala utočište za trgovce drogom i švercere cigareta” – kako je nedavno opisao Njujork Tajms (New York Times). Vučić i dalje drži svu vlast i štiti Parezanovića, iako po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja. Po riječima beogradskog advokata Ivana Ninića, ako bi Parezanović potonuo potopio bi i Vučića.

Mreža za istraživanje kriminala i korupcije KRIK je početkom marta ove godine objavila detalje iz procurjelog policijskog dokumenta iz predmeta o Darku Šariću. U dokumentu su bivši ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović i BIA načelnik Marko Parezanović označeni kao pomagači Šarićevog narko biznisa. Tužilac za organizovani kriminal Mladen Nenadić ih je zaobišao. Iz SKY prepiske se vidi da su pripadnici Šarićevog klana tražili način da se utiče na sudiju Milimira Lukića, predsjedavajućeg vijeća Apelacionog suda da bi se ishodovala što povoljnija presuda i izlazak iz zatvora. Stefanović (Edo na SKY aplikaciji) i Parezanović (Markus) su organizovali sastanak u sjedištu BIA-a kako bi se pomoglo Šariću. Bio je prisutan i predsjednik Apelacionog suda Duško Milenković koji je izjavio da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. Jedan policajac je na kraju objasnio preko telefona Šariću da “misli da Oskar hoće da bude taj koji će na kraju rešiti“ stvar. Prljavi policajac je označio Markusa da “jedino on može da ode kod Oskara” i “da hoće to da uradi” jer je “Markus od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa Oskarom javio “da je sve ok”. Na kraju se desilo da je Vrhovni sud uklonio sudiju Lukića iz vijeća koje je odlučivalo o presudi. Presuda je umanjena za godinu dana i Šarić je izašao iz CZ-a nakon osam godina i vratio se u vilu na Dedinju.

Osim što je izdejstvovao oslobađanje Šarića, prema dokumentima u koje je KRIK imao uvid, vidi se da je Markus davao podršku Šarićevoj grupi. Pohvalio ih je nakon što su, preko svojih novinara, u medije plasirali negativne tekstove o svjedoku Joksoviću. SKY poruke otkrivaju i da je Parezanović Šarićevoj grupi prenosio povjerljive podatke i sređivao puštanje iz pritvora huligana bliskih narko klanu. Kasnije će se utvrditi i da je Šarić dok je bio u Centralnom zatvoru (CZ) u Beogradu koristio čak četiri kripto telefona i upravljao narko poslovima iz zatvora i dogovarao likvidacije suparnika u Grčkoj i Ekvadoru.

Krivičnom prijavom koju je policija podnijela 15. aprila 2022. godine Tužilaštvu za organizovani kriminal protiv Šarićeve grupe nisu obuhvaćeni Stefanović i Parezanović iako se u njoj jasno navodi da se oni kriju iza nadimaka Edo i Markus i da su usluživali narko klan. U tekstu optužnice protiv Šarića se ova dvojica uopšte ne pominju. Policija u  prijavi nije otkrila ko je Oskar. Opozicija i nezavisni analitičari su prepoznali Vučića u opisima svemoćnog Oskara dok je režim negirao da se radi o Vučiću. Apelacioni sud je prošle godine čak odbacio SKY kao dokaz na sudu. Stefanović nije odgovarao na prozivke dok je Parezanović izjavio da nema SKY telefon i da nije kontaktirao sa Šarićevim klanom.

Parezanović je zajedno sa još jednim promoterom Srpskog sveta i narko biznisa Aleksandrom Vulinom (sadašnjim potpredsjednikom Vlade i bivšim šefom BIA-e i MUP-a) predstavljao Srbiju u Sankt Petersburgu na Međunarodnom forumu bezbjednosti od 23. do 25. aprila ove godine. Vulin, osim što je pod američkim sankcijama zbog veza sa Rusijom i poslovima sa drogom, označen je  i od strane dvojice inspektora srpske policije kao jedan od pokrovitelja farme Jovanjica na kojoj je zaplijenjeno 1.6 tona marihuane.

Bivši direktor Vojno-bezbednosne agencije (VBA) Momir Stojanović izjavio je polovinom juna Beti da je od 2012. godine osnovna djelatnost BIA-e da štiti političku vlast i organizovani kriminal i “sve instrukcije i zadatke o radu BIA-e daje Vučić”. Srpski i narko svet su očito “pod istom kućom” kako Vučević predizborno najavi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSJETA ŠEFA CIA-E REGIONU: Znak da su politike ušle u opasnu fazu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi smatraju   dolazak Vilijama Bernsa prošle sedmice znakom da mnogo toga u našem regionu nije u redu.  Berns je posjetio BiH, Srbiju i Kosovo –  države van NATO saveza,  okružene zemljama članicama. U BiH i na Kosovu su objavljeni  snimci i detalji sa kime se Berns sreo i koje su bile teme razgovora.  Srbijanske vlasti nisu  zvanično ni potvrdile Bernsovu posjetu a kamoli s kim je i o čemu je razgovarao u Beogradu

 

 

Dolazak direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Vilijama Bernsa na zapadni Balkanu nije nešto što predstavlja uobičajenu diplomatsku aktivnost. Berns je inače bivši diplomata, ranije je bio i američki ambasador u Rusiji. Na čelu CIA-e se nalazi od januara 2021. godine i jedna je od osoba od najvećeg povjerenja predsjednika Džozefa Bajdena. Mnogi smatraju Bernsov dolazak prošle sedmice znakom da mnogo toga u našem regionu nije u redu, jer šef američkih obavještajaca stiže u vremenu opasne eskalacije sukoba na Bliskom istoku i Ukrajini. Berns je posjetio Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo – države koje su van NATO a  okružene zemljama članicama. U BiH i na Kosovu su objavljeni  snimci i detalji sa kime se Berns sreo i koje su bile teme razgovora. Posjeta Beogradu 21. avgusta je bila bez objava. Srbijanske vlasti taj dan nisu čak ni zvanično potvrdile Bernsovu posjetu, a kamoli s kim je i o čemu je razgovarao u Beogradu.

Berns je prvo stigao u Sarajevo 20. avgusta. Tamo se sastao sa direktorom BH Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Almirom Džuvom, ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem i članovima Predsjedništa BiH, uključujući i Željku Cvijanović. Ona je na američkoj listi sankcija od kraja jula prošle godine. Radio slobodna Evropa (RSE) je citirala neimenovanog američkog zvaničnika koji je rekao da je razlog dolaska Bernsa u Sarajevo, između ostalog, zabrinjavajuća secesionistička retorika i djelovanje predsjednika BH entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika i Vlade RS-a. Cvijanovićka nakon razgovora nije iznosila detalje sastanka niti da li je i kakva poruka poslata njenom šefu Dodiku. Cvijanovićka je opisala Bernsa kao „učtivog sagovornika sa impresivnom biografijom koji uveliko odudara od raznih nadobudnih prethodnih sagovornika“ i da je sastanak sa njim bio „preozbiljan“. Idući dan, kada je Berns već bio u Beogradu, Dodik je u pomirljivom tonu na društvenoj mreži X objavio da „Republika Srpska nikada nije sporila suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine shodno Dejtonskom sporazumu i secesija nikada nije bila naša politika“. Dodik je istakao i značaj  „borbe protiv terorizma…i u tom kontekstu je značajna posjeta BiH direktora Bernsa“.

Vrh RS-a predvođen Dodikom (uz premijera, predsjednika skupštine i ministra pravde) se nalazi na crnoj listi zbog prijetnji Dejtonskom mirovnom sporazumu (kojim je okončan rat 1995.god.), integritetu i suverenitetu BiH. Okidač je bilo usvajanje u Skupštini RS-a dva antidejtonska zakona o nepoštovanju odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Amerika tereti Dodika i članove njegove porodice i za rasprostranjenu korupciju i potčinjavanje institucija RS-a njihovim privatnim interesima. Posljednji par godina Dodik i njegovi saradnici su intenzivirali toksičnu nacionalističku retoriku uz zvanično revidiranje istorije. To uključuje i odbacivanje ranijih nalaza Vlade RS-a o genocidu u Srebrenici. Dodik i njegovi ne kriju da je krajnji cilj kampanje priključenje RS-a Srbiji i stvaranje Srpskog sveta koji je postao novi termin za Veliku Srbiju u koju, po njima, treba ući i Crna Gora.

Bošnjački političari su pozdravili posjetu direktora Bernsa. Konaković je rekao da posjeta “jednog od ključnih ljudi američke administracije pokazuje posvećenost SAD-a… i da je BiH u samom vrhu prioriteta američke vanjske politike”. Šef OSA-e Džuvo je rekao da je Berns podržao saradnju obavještajnih agencija, „ali i državu BiH”.

(Ponovna) saradnja sa domaćom agencijom je novina jer stvari nisu ružičaste ni u Federaciji BiH. Bivši šef OSA-e Osman Mehmedagić Osmica je stavljen polovinom marta prošle godine na američku crnu listu zajedno sa narko bosom Edinom Gačaninom. Osmica i Gačanin se u objavi Stejt dipartmenta označavaju kao osobe koje su „ugrozile vladavinu prava, podrivale institucije, opstruirale ili ugrožavale Dejtonski sporazum  i materijalno doprinijele međunarodnom širenju narkotika“. Osmica se optužuje i za zloupotrebu državnih institucija u korist Stranke demokratske akcije (SDA). Osmica je bio direktor OSA-e 8 godina, sve do 23. februara prošle godine. Ovaj nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića je negirao veze sa kriminalom i rekao da se stavlja na raspolaganje pravosudnim organima. Na crnoj listi je i bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić zbog zloupotrebe ličnih podataka penzionera u korist SDA pred izbore 2018. godine.

Dan nakon Sarajeva Berns se sastao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem što je on potvrdio tek dva dana nakon sastanka i odlaska Bernsa za Prištinu. Medijima je rekao da je odsustvo javnosti sa takvih sastanaka stvar dogovora sa gostima, i „obično kada razgovarate sa šefovima službi…nema nikakvih izjava ili čega već“. Vučić je rekao da su teme razgovora bile „budućnost zemlje i regiona“ i da su imali „vrlo koristan, pristojan i rekao bih važan sastanak“ i da je „to sve što po tom pitanju može da se kaže“. Međutim, jedan od predsjednikovih medijskih stubova,  tabloid Informer,  je imao puno više detalja. Tu je veliki  naslov Direktor američke obaveštajne službe vršlja po Balkanu, pravi plan rušenja Vučića sa još dva istaknuta teksta pod naslovom: Posustali organizatori Beomajdana (antilitijumski protesti) pod dodatnim pritiskom! CIA zahteva rezultate i Pakleni plan – CIA sprema atentat na Putina.

Momir Stojanović, penzionisani direktor Vojne bezbednosne agencije (VBA) u razgovoru za Glas Amerike tvrdi da ćutanje u Srbiji „ukazuje da sigurno zvaničnici u Beogradu nisu zadovoljni rezultatima tih razgovora, jer da jesu i te kako bi to podelili sa javnošću u Srbiji“. Stojanović kaže „da su najverovatnije poslate neke ultimativne poruke u pogledu krize i u BiH i na Kosovu i Metohiji“.  I drugi analitičari se slažu sa njim da je to bila jedna od glavnih tema razgovora,  uz nastojanja Amerikanaca da ograniče ruski uticaj u regionu. „Dok je Berns još bio u Beogradu, Vučić je primio ruskog ambasadora koji je  bio veoma zainteresovan da čuje šta to Amerikanci imaju da kažu na ono što se ovde naziva bratska saradnja“ kazao je vanjsko – politički komentator i novinar Boško Jakšić. Jakšić ima i razumijevanja za ćutanje medija. „Sama činjenica da predsednik Srbije razgovara sa šefom CIA-e, koja se godinama proglašava za glavnog zaverenika protiv Srbije… bila bi nepopularno primljena u značajnom delu srpske javnosti“, obasnio je on.

Analitičari i diplomatska zajednica smatraju da je glavni cilj SAD održavanje stabilnosti, tj. u ovom slučaju ukroćavanje Dodika u Bosni i držanje stvari pod kontrolom na sjeveru Kosova. SAD su posebno zainteresirane da se ne ponove krvava dešavanja iz Banjske na sjeveru Kosova prošle godine čiji akteri su bili dobro naoružani paramilitarci pod komandom narko bosa i štićenika Beograda Milorada Radoičića. Radoičić i njegov partner Zvonko Veselinović (najpoznatiji kod nas po objavljenoj u Vijestima SKY prepisci i proslavi prve milijarde sa predsjednikovim bratom) su na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala – prije svega trgovine narkoticima. Zbog iste stvari je na listu stavljen i Aleksandar Vulin, jedan od potpredsjednika Vlade Srbije i blizak prijatelj Moskve. Da li su i narko bosovi pod državnom zaštitom i transnacionalni kriminal bili teme razgovora u Beogradu ostaje nepoznato.

Dok za Radoičića, Veselinovića, Šariće i druge nema problema u Srbiji, Vulin je prije dva dana javno rekao da on stoji iza spiskova politički nepodobnih osoba iz regiona kojima je otežan ili zabranjen ulazak u Srbiju zbog „pretnje nacionalnoj bezbednosti“ ili „verbalnih delikata“ koji više ne postoje u srbijanskom zakonu. Navodno je lista napravljena dok je Vulin bio na čelu MUP-a i BIA-e. Među „opasnima“ su se našli i sarajevski glumac Feđa Štukan i hrvatska pjevačica Severina Vučković koja je satima držana na granici uz traženje da se izjasni o Srebrenici, Tuđmanu, Oluji… Štukan je vraćen sa aerodroma u Beogradu prvim letom za BiH uz obrazloženje da mu je zabranjen ulazak u zemlju zbog „nacionalne bezbednosti“. U prošlosti je viđen na jednom protestu u Beogradu. Ranije je vraćena sa beogradskog aerodroma i bivša crnogorska ministarka evropskih integracija Jovana Marović zbog kritičkih stavova o Otvorenom Balkanu. Crnogorski poslanici koji su glasali za rezoluciju o genocidu u Srebrenici su redovno  zadržavani i ispitivani na srbijanskoj granici prilikom ulaska. Slična maltretiranja su doživjeli i neki novinari.

Kada su u pitanju granice, ili njihovo  brisanje,  namjere premijera Kosova Albina Kurtija da otvori most na Ibru koji je do sada efektivno dijelio Mitrovicu po etničkim linijama, je izazvala puno kritika sa Zapada. Američki i drugi zapadni zvaničnici traže od Kurtija da ne povlači poteze koji će ugroziti krhki mir i etnički balans.

Ostaje nada da će Bernsova posjeta Balkanu doprinijeti stabilnosti i smirivanju tenzija.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

 LITIJUMSKI IZAZOVI ZA SRBIJANSKU VLAST: Između dvije vatre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zloupotreba sportista, agresivni nacionalizam i teorije zavjera kao odgovor Vučićeve vlasti na proteste . Provučićevske partije u Crnoj Gori (NSD, DNP i SNP) za sada ćute o litijumu.  Krajem avgusta će u Beogradu biti održan skup srpske dijaspore na kojima će se i oni pojaviti, kako nezvanično saznajemo. Provučićevski mediji u Crnoj Gori one koji se protive režimu i Rio Tintu nazivaju “drugosrbijanskim nadničarima”

 

 

Masovni protesti u Beogradu  protiv obnovljene dozvole anglo-australijskoj rudarskoj kompaniji Rio Tinto da rudari litijum u dolini Jadra na zapadu zemlje kao da su zatekli državne vlasti. Snimci dronom centra Beograda sa desetinama hiljada demonstranata su izazvale nervozne reakcije srbijanskih zvaničnika koji izgleda nisu računali na toliku masovnost u doba godišnjih odmora.

Formalni premijer Srbije Miloš Vučević se odmah obrušio na demonstrante nazvavši ih “raspalom bandom (koji) idu da blokiraju, ne znaju ni sami šta… da ugroze funkcionisanje normalnim ljudima”. To su za Vučevića “kukavice i lažovi…koji otvoreno i monstruozno prete smrću predsedniku”. Po ustaljenom udbaškom stilu Vučević ih je optužio da ugrožavaju Srbiju “zarad ličnih interesa koje podržavaju i  Kurti, i ustaše i strane službe“. Ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić je, nakon što je drastično umanjio broj prisutnih,  rekao da su demonstracije urađene “po receptu obojenih revolucija” aludirajući na Ukrajinu 2014. kada je svrgnuta mafio-kleptokratska vlast Viktora Janukoviča. Kazao je da su demonstranti “blokirali i železničku stanicu Prokop, najlepšu u ovom delu sveta i ponos svih građana Srbije, koju je ova vlast napravila”. Dačić je najavio i krivične i prekršajne prijave protiv onih koji su blokirali saobraćajnice dok su njih trojica ekspresno dobili kazne od 40 i 30 dana zatvora. Predsjednica Skupštine Ana Brnabić je dan prije skupa rekla da je “jedini cilj protesta nasilno svrgavanje (predsjednika Vučića i vlasti koju je narod demokratski izabrao na izborima…i otimanje države”). Za nju je “litijum bogatstvo Srbije, šansa koju bi samo neprijatelj želeo da propustimo”. Istovremeno su režimski mediji objavili da su ruske službe upozorile Predsjednika da se sprema “majdanizacija Srbije” iza koje stoje neke zapadne službe.

Da “neprijatelji Srbije” vrebaju sa svih strana, poručio je i dan nakon protesta predsjednik Vučič. Rekao je da “razume oduševljenje u Prištini” zbog demonstracija kao i želju svih drugih “da Srbiji bude lošije” uključujući i “Zagreb, Sarajevo i zvaničnu Podgoricu”. I zbog neprijateljstva prema Srbiji iz vana “svakom normalnom čoveku” u Srbiji treba biti “jasno na kojoj strani treba da bude” – tj. njegovoj.

Predsjednika je podržala i turbo folk pjevačica Jelena Karleuša, jedan od medijskih (i duhovnih) stubova Srpske napredne stranke (SNS). Karleuša je rekla da proteste predvodi “neuspješni pjevač”, “ubica životinja i silovatelj Topalko (Milan Topalović)”. Po njenim riječima Topalko je “psiho (koji) nije mogao pobijediti ni u Zvezdama Granda a ne Vučića”. Karleuša je uputila i prostačke uvrede proslavljenoj glumici Svetlani Ceci Bojković, koja je bila jedna od govornica na protestu kao i ostalim demonstrantima. Ustvrdila je da na protestu nije bilo stručnjaka već “non-stop pijana” glumica koja “baulja i čarlija” preporučivši da joj se oduzme “pljoska iz koje cuga” a da “Topalka vežu natrag u štalu”. Po Karleuši “neuki” demonstranti trebaju prestati “da maltretiraju normalne građane” usporedivši njihovo mišljenje sa muškim genitaljama. Ova srbijanska pjevačica je nedavno bila u emisiji na Happy TV zajedno sa predsjednikom Vučićem, ministrom Dačićem i liderom Demokratske narodne partije (DNP) Milanom Kneževićem koji ju je pozvao da održi koncert u Zeti čiji gradonačelnik je iz redova njegove stranke. Emisija je bila prilika da se dva političara i turbo folk pjevačica utrkuju ko će više komplimenata i izjava lojalnosti udijeliti gospodaru Vučiću.

Međutim, ni svi u Vučićevom okruženju ne misle isto kada je u pitanju kopanje litijuma koje može imati opasne posljedice po zdravlje ljudi i okoline i po čemu je kompanije Rio Tinto do sada bila neslavna diljem planete. Poznati filmski režiser i prijatelj srpskog establišmenta Emir Kusturica je u autorskom tekstu na svom portalu Iskra izrazio rezerve prema projektu rekavši da je narod dovoljno uplašen i neće odustati od ideje Rio Tinto, Marš sa Drine. Kusturica je izrazio neslaganje sa teorijama zavjera da je taj slogan “smišljen u leglu obojenih revolucija” već su ga skovali “ljudi koji žive na Drini” i u čijoj neposrednoj blizini treba biti rudnik.

Vrh srpske crkve (SPC) je čvrsto pod kontrolom Vučića i njegovih službi, prije svega patrijarh Porfirije i Sinod (crkvena vlada). Ipak, kod par episkopa su se pojavili disonantni tonovi. Krajem jula se u svojoj besjedi mitropolit zvorničko – tuzlanski Fotije usprotivio “prekopavanju Srbije uzduž i poprijeko”. Poručio je da ako je cijena zarade “potpuno uništenje našeg naroda i naše zemlje…šta će nam onda to?” Prije nekoliko dana je episkop dizeldorfski i njemački Grigorije javno poručio da “kao hrišćanin i episkop, kao građanin i čovjek – ne podržavam iskopavanje litijuma i uništavanje plodne Doline Jadra ili bilo koje druge”. Patrijarh, koji se ranije bez problema pojavio u predizbornom spotu Vučićeve SNS pored svog gospodara, ne oglašava se i pored upornih pitanja nezavisnih medija.

Provučićevske partije u Crnoj Gori (parlamentarne NSD, DNP i SNP) za sada ćute o litijumu. Krajem avgusta će u Beogradu biti održan skup srpske dijaspore na kojima će se i oni pojaviti, kako nezvanično saznajemo. Od njih srbijanska javnost i ekološki aktivisti ne očekuju nikakvu podršku. Provučićevski mediji u Crnoj Gori one koji se protive režimu i Rio Tintu nazivaju “drugosrbijanskim nadničarima”.

Ne oglašavaju se ni srbijanski sportisti koji su imali zapažene uspjehe na Olimpijadi u Parizu i kojima je režim priredio zvanični doček po povratku. Prvo ih je primio Predsjednik i slikao se sa njima u svom uredu na Andrićevom vencu. Njihova slava je bila i njegova slava. Kasnije je pred oko 14 hiljada građana, prema nezvaničnim procjenama, priređeno, i direktno televizijski prenošeno, slavlje ispred Starog dvora. Klicalo se Srbiji, pjevala se himna, i posebno  otpjevalo Veseli se srpski rode Danice Crnogorčević. Ova pjesma u njenoj izvedbi je postala nezvanična himna (veliko)srpskog sveta i revizionističke istorije u kojoj su fašisti i zločinci postali dobri momci i obrnuto. Jedina “mrlja” režimskom i nacionalističkom veselju su bili aktivisti Kreni-promeni koji su razvili transparent “Nećeš kopati” i još uzvikivali : “Rio Tinto, marš iz Srbije”. Ubrzo su bili privedeni od strane policije zbog remećenja proslave. Istu noć kasnije su pušteni.

Ipak, Vučić je naposljetku rekao “da će razgovarati sa narodom” kako bi se odagnali strahovi od posljedica rudarenja litijuma.  U skupštini opštine Mali Zvornik organizovan je razgovor građana sa Predsjednikom jer se ta oblast nalazi u blizini predviđene zone eksploatacije. Vučić je pozvao svakoga do dođe,  I da niko  “neće biti kontrolisan”. Ponovio je da se neće ništa kopati dok struka ne kaže svoje i dok se “dobro ne odvaga”.

Ekološki aktivisti iz te opštine koji su ranije organizovali proteste odbili su doći smatrajući da je sve režirano. Jedan od njih, Duško Matejić je u izjavi N1 televiziji rekao da je razgovor je “čista farsa” i “leteći cirkus Aleksandra Vučića”. Matejić je istakao da mnogi ljudi koji prisustvuju razgovoru sa Predsjednikom nisu iz Malog Zvornika već “su sve ljudi koji su ucijenjeni,… vidio sam neke ljude koji su na funkcijama i koji su morali da dođu da bi sačuvali svoja radna mjesta“, istakao je. Aktivisti ne vjeruju u “otvoreni razgovor” zato što već imaju tri toksična zagađivača od kojih obližnji rudnik ispušta u akumulaciono jezero olovo, cink i nikl. Postrojenje glinice takođe ispušta u vodu otrovno hemikalije već duže .Prije dvije godine je bio pomor ribe u Drini. “Na sve to nikom ništa” kaže Matejić” niti se stanovništo uopšte obavještava o sadašnjoj količina otrova u okolini. Zato  aktivisti ne vjeruju ni najavljenim ekološkim mjerama.

Prije dva dana je naučni saradnik pri Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, Aleksandar Matković, prijavio da je dobio prijetnje smrću nekoliko dana nakon objavljivanja teksta o litijumu na portalu Danasa.

Na  skupu u sali Opštine Mali Zvornik doktorka Sanja Sakan, naučna savjetnica u Centru izuzetnih vrednosti životne sredine u sklopu Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju je upozorila predsjednika države, ali i širu javnost o opasnostima ne samo kopanja litijuma, već i istraživanja koje prethodi otvaranju rudnika. Vučić joj je ponudio da uđe u ekspertski tim koji je formirala država. Međutim, poručio joj je i da joj je “šef država zato što vas država plaća, izdržava vašu porodicu” i da on ne traži od nje da pogazi struku. Ali “nemojte …ako mi kažu ovi ili oni koji se bave politikom…nećemo tu da budemo…(da kažete) neću ni ja”.

Borba se nastavlja, ishod je nezvjestan.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo