Povežite se sa nama

HORIZONTI

O MIGRACIJAMA I STATISTIKAMA: Nestajanje Balkana

Objavljeno prije

na

Dok se u predvorju Evrope bavimo korupcijom, kriminalom i ostalim prioritetnim pitanjima, spakovane kofere malo ko broji. Od nevoljnika do doktora specijalizanata,  svaka priča o odlasku sa ognjišta, nosi svoju dozu tuge. I težine. Činjenica da  se u zemljama regiona ne preduzima gotovo ništa da se odlasci preduprijede,  služi kao okvir ovih egzodusa u tišini

 

Idu popisi po regionu. Nakon što se popišemo tačno ćemo znati ko govori kojim pismom i u koju bogomolju ide. Nećemo znati ko će da nas liječi, školuje i kroji neke veselije statistike. Možda je to i plan.

Dok se u predvorju Evrope bavimo  korupcijom, kriminalom i ostalim prioritetnim pitanjima, spakovane kofere malo ko broji. Mogli bismo se osvrnuti na par posljednjih putnika u Evropu i saznati šta nas čeka.

Šest godina nakon ulaska Bugarske i Rumunije u EU, u društvo odabranih stupila je Hrvatska.

Po podacima Svjetske banke, 3,6 miliona Rumuna trenutno živi van matične zemlje. Nešto manje od 20 odsto ukupne populacije te zemlje. Od ukupnog broja, visokokvalifikovanih je 27 odsto, pa je masovno iseljavanje uticalo na rumunsko tržište rada. To je priča koju danas živi Hrvatska.

Posljednjih mjeseci rezultati popisa su prilična mora za građane najmlađe članice EU. Ovo je prvi popis u Hrvatskoj koji se osim na terenu sprovodio i preko online upitnika. Hrvatska javnost barata sa podacima da će broj njenih stanovnika pasti ispod četiri miliona. Procjene sa kraja prošle godine govore o četiri miliona i 48 hiljada. U odnosu na podatke iz 2019. oko 17 hiljada manje ili još drastičnije, u odnosu na podatke iz Popisa 2011. godine – nedostaje preko 230 hiljada. Naravno, nije sve ni do migracija, oko šezdeset odsto otpada na negativan prirodni priraštaj.

Demografi smatraju da su brojke egzodusa potcijenjene i da je on posebno vidljiv u manjim sredinama. Portal poslovni.hr naveo je slikovite podatke iz opština Civljana i Ervenika. U pet godina ova mjesta su izgubila 39,3 odsto, odnosno 37,8 odsto stanovništva ili svakog trećeg stanovnika.

Da razlozi napuštanja ognjišta nijesu uvijek ekonomske prirode, pa možda ni najbitniji, pokazalo je istraživanje koje je sproveo doc. dr sc. Tado Jurić. U zaključcima njegove analize stoji da je više od polovine iseljenika imalo radno mjesto u Hrvatskoj.

„Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopšte poštenja. Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo, a naša istraživanja ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. To znači da su hrvatske vlade odgovorne za iseljavanje svojih građana, ali i da mogu učiniti puno toga da se iseljavanje smanji. Ako mlade nije iz Hrvatske otjerala ekonomija, onda ih ni oporavak ekonomije neće vratiti”, prenijela je dio ovog istraživanja Slobodna Dalmacija.

Školske klupe znaju istinu. Podaci tamošnjeg Ministarstva obrazovanja pokazali su da je ovu školsku godinu upisao najmanji broj prvaka od kada postoje statistike. Čak 53.390 manje nego prije osam godina kada je Hrvatska pristupila EU. Koliko se prvaka iz Hrvatske upisalo u zemlje EU ne zna se. Zasigurno – previše.

Od oktobra ove godine, hrvatski državljani dobili su zeleno svjetlo da u SAD mogu ući bez vize. Mnogi prognoziraju još punih aviona.

Možda je vrijeme da Crna Gora počne gledati i učiti od posljednjeg evropskog putnika. Odavno se osipamo, a hrvatski scenario je zagarantovan kada jednom uđemo u EU.

U izvještaju Migracije i odliv mozgova u Evropi i centralnoj Aziji koji je 2019. godine uradila Svjetska banka, stoji da nakon Malte, najveću stopu iseljavanja od zemalja EU ima Hrvatska sa 21,9 odsto ili nešto iznad petine stanovništva. Po tom izvještaju identična brojka važi i za Crnu Goru. Na vrhu liste su još, vjerovatno očekivano, Bosna i Hercegovina, Albanija i Sjeverna Makedonija.

U nedavnom intervjuu na televiziji Vijesti ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić kazao je da je za njega najvažniji podatak na popisu – koliko uopšte ima stanovnika u Crnoj Gori. On smatra da će taj podatak biti poražavajući, te da se već na osnovu poreskih i podataka uprave za nekretnine mogu naslutiti nivoi katastrofe ako se ne djeluje preventivno. Po njegovom mišljenju odliv stanovništva će se nastaviti kada se otvore granice, ukinu COVID restrikcije… Zvuči ohrabrujuće da neko na poziciji ovu priču smatra najvažnijom na nadolazećem popisu. Ekonomski planovi su tu. Ipak, čak  ako oni  i uspiju, treba imati na umu i gornji citat gospodina Jurića da samo oporavak ekonomije neće vratiti ljude. Toliko je stvari kod nas odavno zrelo za oporavak.

Mala Crna Gora ima velike probleme. Gotovo 17.350 osoba je našlo posao u EU od 2008. do 2018, prenijeli su mediji Eurostatove nalaze. Uz to je i istraživanje Vestminsterskog centra za demokratiju iz 2019. otkrilo da oko 70 odsto mladih ljudi u Crnoj Gori želi da napusti zemlju.

Nezvanične procjene govore da je od 1992. godine do danas oko 150.000 ljudi napustilo Crnu Goru.

Državna statistika nedostaje, a odlasci su postali vidljivi  golim okom. Osim što Crnogorci prate trendove iz Hrvatske, veliki je broj onih koji se odluče da popune upražnjena radna mjesta u toj zemlji.

Nekada su prognoze govorile drugačije. U publikaciji iz 2008. Monstat je navodio optimistične podatke. Pod pretpostavkom da ćemo 2015. godine biti u EU pisalo je: „U naredne dvije decenije (do 2030. godine) bilo bi nastavljeno intenzivnije povećavanje broja doseljenih od broja odseljenih, što bi rezultiralo stalno pozitivnim i rastućim migracionim saldom“.

Pretpostavljalo se da će ukupan pozitivan migracioni saldo u periodu 2005-2050. iznositi 90,2 hiljade osoba ili prosječno 2.000 godišnje. Živimo neku drugačiju budućnost.

I drugdje u komšiluku nevesele slike. Gotovo svaki drugi mladi čovek u Bosni i Hercegovini, ili 47 odsto, razmišlja da privremeno ili trajno napusti zemlju, pokazali su rezultati istraživanja koje je objavio Populacioni fond Ujedinjenih nacija (UNFPA). Oko 23.000 mladih ili četiri odsto već je, procjenjuje se, preduzelo konkretne korake u tom pravcu navode oni.

Samo tokom 2019. godine   napustilo oko 60.000 ljudi.  Pandemija nije spriječila odlaske potvrdili su statistički podaci istraživačke publikacije Utjecaj pandemije COVID-19 na migracije stanovništva u BiH.

Uprkos nedostatku zvaničnih podataka smatra se da se i Srbija suočava sa sličnim nevoljama.  Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), navela je da je od početka ovog vijeka do kraja 2018. godine Srbiju napustilo oko 654.000 ljudi. Podaci Eurostata govore da je 2018. godine iz ove zemlje u EU otišla 51.000 ljudi.

Po podacima iz popisa 2011, u prvoj deceniji ovog vijeka otišlo je 150.000 ljudi. Od čega jedna petina je sa visokom školom ili fakultetom.  Beogradski dnevnik Danas piše da kada se obrađuju ovi podaci treba imati u vidu da najveći broj iseljenika ne objavljuje svoje boravište, te da su brojke veće. Oni prenose podatke Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj. Po tim podacima samo u države članice, prosječan priliv radnika i stručnjaka koji im dolaze iz Srbije kreće se od 35.000 do 60.000 godišnje. Za vrijeme pandemije došlo je i do određenog povratka onih koji su otišli trbuhom za kruhom, a tamošnja vlast je najavljivala da će to biti dugotrajniji trend.

Zbog manjka stručnih radnika, Njemačka vlada je donijela Zakon o useljavanju stručnjaka iz zemalja izvan Evropske unije. Zakon je stupio na snagu u martu prošle godine. Brzo se  odrazilo na region, a njegove prednosti najviše su iskoristili stanovnici Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije, navode mediji.

Heiko Mas, ministar spoljnih poslova Njemačke, pohvalio se  da je preko 30.000 viza izdato, zahvakljujući ovom zakonu uprkos pandemiji i značajnim ograničenjima u mnogim zemljama, uključujući zatvaranje ambasada i zabranu putovanja. „Uprkos svim nedaćama, uspjeli smo 2020. privući mnogo kvalifikovanih radnika u Njemačku koji su hitno potrebni našim firmama”, rekao je on. Savezni ministar rada i socijalnih pitanja Hubertus Heil podvukao je da je pandemija toj zemlji pokazala važnost kvalifikovanih radnika u nekoliko sektora. Među glavnima su IT sektor i zdravstvo.

Mape svijeta se mijenjaju. Svaka priča o odlasku sa ognjišta nosi svoju dozu tuge. I težine. Činjenica da se u zemljama  našeg regiona ne preduzima gotovo ništa, da se odlasci preduprijede,  služi kao okvir tihog egzodusa.  A možda ovaj problem i ne postoji, jer se ne vidi u statističkim podacima.

Dragan LUČIĆ

Komentari

HORIZONTI

EUROPOL I KODIRANE TELEFONSKE APLIKACIJE: Najveći zemljotres na kriminalnom balkanskom tlu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalno će se svi u EK složiti da najveće zasluge za napretke zapadnobalkanskih zemalja u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije pripadaju Evropskoj policijskog službi ili skraćeno Europol. Pojedinačno, najzaslužniji su Francuzi i Holanđani čije policije su uradile gro posla na razbijanju šifri sa kripto telefona koje su koristili kriminalci i zvaničnici balkanskih država i sigurnosnih agencija u službi organizovanog kriminala

 

Kada je početkom novembra Evropska komisija (EK) objavila izvještaje o napretku pojedinačno za svih 6 zemalja koje, deklarativno, teže članstvu u Evropskoj Uniji (EU) navedene su razne pohvale i kritike državnim vladama. Međutim, neformalno će se svi u EK složiti da najveće zasluge za sadašnje napretke zapadnobalkanskih zemalja u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije pripadaju Evropskoj policijskog službi (European Police Office) ili skraćeno Europol. Pojedinačno, najzaslužniji su Francuzi i Holanđani čije policije su uradile gro posla na razbijanju šifri sa kripto telefona koje su koristili kriminalci i zvaničnici balkanskih država i sigurnosnih agencija u službi organizovanog kriminala. Podaci do kojih je došao Europol će jasno profilirati miloističku Crnu Goru i vučićevsku Srbiju kao zarobljene mafijaške države u kojima je došlo do visokog stapanja i sinergije državnih institucija sa kriminalnim kartelima. U Crnoj Gori je najznačajniji pad bivših vodećih osoba pravosuđa i policije i ogoljavanje sistema koji je bio dizajniran da štiti privatne interese vladajuće porodice Đukanović i njenih satrapa. U Srbiji su „državni vojnici“ Veljko Belivuk i Darko Šarić morali biti uhapšeni i pored nevoljnosti srbijanskih vlasti. Šarić je  i u zatvoru i pod 24-satnom kamerom i obezbjeđenjem nastavio sa „vođenjim poslova“ preko četiri kripto -telefona što je, kada je otkriveno od Europola, izazvalo dodatnu blamažu vrha srpske vlasti kao direktnih pokrovitelja organizovanog kriminala. Osim „dva oka u glavi“ podaci Europola su izazvali i ozbiljne potrese u ostale 4 zemlje Zapadnog Balkana sa hapšenjem ili pokretanjem istraga protiv kriminalaca i njihovih pomogača u policiji, tajnoj službi i pravosuđu. U Albaniji je bivši zamjenik premijera i bivši ministar finansija u bjekstvu, dok je protiv bivšeg premijera pokrenuta istraga i zabranjeno mu je napuštanje zemlje. U Bosni, Makedoniji i Kosovu došlo je do hapšenja niza policajaca zbog učešća u trgovini drogom, reketiranju i organizovanju prostitucije.

Tehnološki napredak i želja kriminalaca da nesmetano komuniciraju u novim okruženjima u kojima se brzo živi i još brže donose odluke odavno je prevazišla model komunikacije dona sicilijanske mafije Bernarda Provenćana. Provenćano je rukovodio svojom „korporacijom“ putem poruka napisanim na sitnom komadu papira u vidu tzv. Cezarove šifre u kojem se svako slovo pomjeralo za tri mjesta u abecedi.

Početkom 90-tih lansiran je u Americi tzv. Crni telefon (Blackphone) koji je nudio enkripciju (kodiranje) poziva i poruka i vrlo brzo postao popularan među kriminalcima i zvaničnicima represivnih režima. Od tada su takvi uređaji samo dobijali na sofistikaciji tehnologije i zaštite ili su jednostavno obični telefoni „impregnirani“. Impregnacijom bi se uklanjale sve aplikacije koji nisu neophodne za rad uređaja i koje mogu biti infilitrirane špijunskim programima. Tako da se na impregniranim telefonima nisu mogle igrati igrice, ćaskati na društvenim mrežama ili, još gore, objavljivati fotografije. Uglavnom bi komunikacija bila „fiksirana“ na zatvoreni krug ljudi i poruke bi se nakon čitanja same brisale. U razgovoru za Monitor jedan, kako tvrdi, bivši pripadnik kriminalnog klana iz Crne Gore se sjeća svog prvog posla u „karijeri“ prije 12 godina dok je radio na trgovačkom brodu na relaciji Latinska Amerika – Španija. „Ukrcao“ je na brod 400kg kokaina uz koje je dobio GPS lokator, nepromočive naduvavajuće vreće i crni BlackBerry objašnjavajuće da je „bolje ponijeti što više droge na brod jer će te teško neko otkucati kao mamac kad nosiš toliko vrijedan tovar“. Oni sa tovarom od 30-40 kg su riskirali puno više. „Rečeno mi je da je BlackBerry  bio siguran samo za jedan poziv“. Nakon javljanja obavljenog posla (spuštenja kokaina da polupotopljen pluta u moru uz uključen lokator) telefon se „odma bacao u more“.

BlackBerry je već do 2016. godine izgubio tri četvrtine tržišta zbog pojave novih digitalnih platformi, novih operativnih sistema i navodno bolje enkripcije koja se marketinški reklamirala. U Holandiji je toliko procvjetala trgovina „kriptama“ (kripto telefonima) da je maltene svaki kriminalac imao po jedan uređaj. Međutim, holandska policija je imala pravo privesti svakoga kod koga bi prilikom pretresa našla takav uređaj i zadržati ga do okončanja provjera.

Kripto aplikacije nisu samo planirali kompjuterski eksperti. MPC, ugašen prije četiri godine, bio je vlasništvo ozloglašene braće, Džejmsa i Berija Gilespija, koji su stvorili imperiju droge. Pobjegli iz Evrope u Južnu Ameriku nakon što su izdate potjernice 2019. godine i od tada im se gubi svaki trag.

Sky Global, kompanija sa sjedištem u Kanadi je javno ponudila nagradu od 5 miliona dolara svakome ko bude u stanju provaliti (krekovati) njenu SKY ECC enkripciju. Encrochat je na svojim proizvodima stavljao slike snuždenog Edvarda Snoudena jer ni on, navodno, ne bi mogao probiti njihovu enkripciju. Oba komercijalna proizvođača su tvrdili da su im serveri sa svim podacima smješteni na „offshore destinacijima, daleko od svih onih koji bi željeli narušiti vašu privatnost“.

Da li opijeni uspjehom i novcem ili zbog nečega drugog, glavni proizvođači kripta i aplikacija su slagali svoje mušterije koje su za uređaje plaćale oko 1500 eura i još hiljadu za 6-mjesečnu pretplatu za „bezbjedne kanale komunikacije“. Prvo je holandska policija 2016. otkrila da su serveri Ennetcom-a smješteni u Kanadi. Kako američki časopis Njujorker (Newyorker) u svom velikom istraživanju objavljenom polovinom aprila ove godine piše, na zamolnicu iz Amsterdama, kanadska policija je dobila nalog za pretres i kopiranja podataka. Ennetcom u vlasništvu Holanđanina Denija Manupasa je napravila spektakularnu glupost ili previđaj. Digitalni privatni ključevi koji se koriste za otvaranje i čitanje poruka su bili na istom serveru kao i poruke mreže. Otključavanjem mreže su počele padati velike ribe, uključujući i Manupasa.

Nekoliko godina kasnije, istu grešku će ponoviti i Encrochat i Sky ECC ne naučivši ništa iz primjera Ennetcom-a. Ispostavit će se da su, uprkos reklami o offshore destinacijama, njihovi serveri zapravo smješteni u indistrijskom gradu Rubeu, na sjeveroistoku Francuske. Kada su shvatili u januaru 2019. godine šta imaju u dosegu ruke, Francuzi su izdali nalog za tajno kopiranje Encrochat servera i počeli tražiti grešku u sistemu kako bi mogli ući u njega. Prema riječima jednog stručnjaka koji je pričao sa novinarom američkog časopisa, Francuzi su kopirali razvojni server i napravili virus. Virus je poslat pod maskom ažuriranja aplikacije na sve telefone koji su imali instaliran Encrochat. Operacija je počela u aprilu 2020. godine. Policiji su prvo poslate kopije svih tekstova i slika sačuvanih na uređajima. Nakon dva mjeseca, policija je mogla čitati poruke u realnom vremenu, a ne samo kopije koje su svakih 7 dana gomilane na server.

Enkročet je ugašen u julu 2020. godine. Istraga je samo u Britaniji dovela do hapšenja gotovo tri hiljade korisnika od ukupno deset hiljada pretplaćenih na Encrochat. Čak ni ovakva blamaža Encrochat-a nije natjerala Sky Global i njegovog izvešnog direktora Žan-Fransoa Eapa da izmjesti servere iz Rubea na sigurniju lokaciju. Operacija protiv Sky-ja je imala slične odlike, kako je napisao američki novinar Ed Cezar Njujorkeru. Prvo je francuska policija kopirala servere koji su bili na drugačijem sistemu od Encrochat-a koji je bio otporniji na masovni virus. Umjesto toga, kompjuterski stručnjaci su pokrenuli „protokolarni napad“ koji je prevario telefone da otkriju svoje privatne digitalne ključeve u martu 2021.god.  Eap je optužen od američkih vlasti za reketiranje i za omogućavanje „transnacionalnog uvoza i distribucije narkotika prodajom i servisiranjem šifrovanih komunikacionih uređaja“. Sky Global tvrdi da je njegova imovina nepravedno napadnuta dok advokat firme tvrdi da je samo “mali dio“ Sky klijenata bio umiješan u kriminal.

Erik Van De Sandt, član holandske policijske jedinice za sajber (cyber) kriminal je na predavanju  studentima na Univerzitetu Kembridž u Engleskoj 2020. godine rekao da je „glavna slabost kodiranih mreža to što su njihovi protokoli za šifrovanje razvijeni u tajnosti, često od strane kriptografa koji nijesu bili dovoljno vješti“. “Morate obratiti pažnju na antropologiju“, rekao je tada Van De Sandt studentima. Provajderi kriptovanih usluga fokusiraju se na „isključivo kriminalnu zajednicu… i primenjuju povjerljivost i na sopstveni procedure“. Naime, nikada nijesu mogli stvarno testirati tu bezbjednost dok nije bilo prekasno pa je na kraju navodni „bezbjedni proizvod“  postao „zaista loš proizvod jer nije bilo transparentnosti“ .  Na radost običnih pravdoljubivih građana.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO U VENECIJI MILU ĐUKANOVIĆU: Samočašćavanje opskurnim priznanjem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na web stranici Gran Premio Internazionale di Venezia navodi se da je Zlatni lav za životno djelo ustanovljen 2007. godine za “objavljivanje muzičkih, plesnih, komunikacijskih i drugih uspješnih produkcija kao i za domaće i međunarodne umjetnike”. Kako se Milo Đukanović našao u opisu međunarodnih umjetnika i uspješnih plesnih i muzičkih producenata nije jasno. Interesantno je i to da je njegov prijatelj i politički partner Aleksandar Vučić bio dobitnik iste nagrade prije 5 godina o čemu su tada brujali režimski mediji

 

Prošlog petka je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore i trodecenijski vladar Milo Đukanović primio međunarodnu nagradu Zlatni lav za životno djelo, koju mu je dodijelio Komitet za Orden Zlatnog venecijanskog lava u palati regije Veneto u Veneciji.

Kancelarija bivšeg predsjednika je dostavila medijima i govor bivšeg predsjednika sa svečanosti rekavši da je Komitet “izrazio veliko poštovanje” prema njemu lično, i njegovoj zemlji. Crna Gora se posljednjih decenija našla pred krupnim političkim i istorijskim izazovima, rekao je Đukanović, i na te izazove je “uspjela da odgovori, i da preskoči vjekove”. Bivši predsjednik se pohvalio i “strateškom državnom politikom” koja je dovela do “partnerstva i savezništvo sa zemljama EU i NATO”, navodno “usvajajući vrijednosti savremenog demokratskog svijeta”. On je “imao privilegiju da bude na čelu tima koji je upravljao tim procesima”. Nakon fraza o “slavnoj crnogorskoj istoriji” Đukanović je istakao da “kad se radi o najvažnijim postignućima Crne Gore kojima sam doprinosio ništa ne bih mijenjao”. On je ponosan što je u “vrijeme krvavog raspada Jugoslavije umjesto sukoba i razaranja izabrao mir” i  “učvrstio nacionalno dostojanstvo”. Pomenuo je i referendum o nezavisnosti ali bez zahvaljivanja Putinu u stvaranju njegove “države” koja je sada “u predvorju EU, najrazvijenija ekonomija na Zapadnom Balkanu” i “uspješna evropska priča”. Osim ovakvog kabinetskog “obraćanja  pučanstvu” nije se više nigdje mogao pročitati ni govor niti naći bilo kakva informacija o našem nagrađenom ex predsjedniku slobodnim pretraživanjem Interneta.

 Jedino se mogla naći kratka informacija na talijanskom portalu Prima Pagina News od 16.decembra gdje se govorilo o dodjeli nagrada u Palacu Regio Veneta. Predsjednik Zlatnog lava Sinelo Kandelarezi je rekao da su nagrađeni kombinacija svih vrlina iz preduzetništva, sporta i kulture diljem Italije. Milo Đukanović se spominje prvi među počasnim gostima na svečanosti ali nema ni riječi o njemu kao nagrađenom. Na Facebook stranici Gran Premio Internazionale di Venezia nema ni pomena Đukanovića ni u kontekstu gosta ni nagrađivanog.

Ova nagrada inače nije isto što i nagrada Zlatnog lava filmskog festivala u Veneciji koja je osnovana 1932. u vrijeme vladavine fašističkog lidera Benita Musolinija. Tada se zvala Musolinijev kup. 

Na web stranici Gran Premio Internazionale di Venezia navodi se da je predsjednik Lava Kandelarezi “vlasnik brendova vezanih za Zlatnog lava preko 16 godina sa licencom izdatom od Ministarstva ekonomskog razvoja za korištenje imena (slavnog filmskog festivala). Onda se navodi 9 različitih nagrada dok je Zlatni lav za životno djelo ustanovljen 2007. godine za “objavljivanje muzičkih, plesnih, komunikacijskih i drugih uspješnih produkcija kao i za domaće i međunarodne umjetnike”. Kako se Đukanović našao u opisu međunarodnih umjetnika i uspješnih plesnih i muzičkih producenata nije jasno. Interesantno je i to da je njegov prijatelj i politički partner Aleksandar Vučić takođe bio dobitnik iste nagrade prije 5 godina o čemu su tada brujali režimski mediji.

Ovo nije prva nagrade ovakve vrste. Internacionalna liga humanista (ILH) iz Sarajeva dodijelila je 2007. godine nagrade Đukanoviću i njegovom tadašnjem  potpredsjedniku DPS-a Svetozaru Maroviću koji sada uživa zaštitu Aleksandra Vučića od odlaska u zatvor kao osuđeni vođa organizovane kriminalne grupe. Marović je tada dobio priznanje Prvi počasni ambasador mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Đukanović je dobio Zlatnu povelju mira sa plaketom i zlatnom značkom. Dodjela tih nagrada je izazvala zgražavanje dijela javnosti u BiH i Crnoj Gori zbog izrazito velikosrpske i ratoborne politike dvojice političara u doba krvavog raspada Jugoslavija 90tih. Tada nije bilo ni govora da je Đukanović “umjesto sukoba i razaranja izabrao mir” kako je rekao u Veneciji nedavno. Te 2007. godine je reagovala i Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u BiH i ranija dobitnica priznanja ILH-a. Hasečić se odrekla nagrade i napisala javno pismo gdje je  Đukanovića i Marovića opisala kao “najodanije i najvjernije saradnike Slobodana Miloševića i njegove ratne politike”. Hasečić je tada naglasila i da je crnogorski MUP pod premijerom Đukanovića  “protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož, a da do dan-danas niko nije odgovarao.”

Sarajevski univerzitetski profesor Zdravko Grebo je u znak protesta vratio svoju nagradu dok je Sonja Stiegelbauer, predsjednica ILH-a, dala ostavku dva dana prije uručivanja nagrada, rekavši da nije bila “uključena u tu prljavu rabotu”. Naplata od IHL je stigla kasnije, 2016. godine, iako je možda novac obećan puno ranije – 2007. Sarajevska ILH je tada prinudnim putem sa računa Opštine Budva skinula 82.188 eura, na ime duga iz 2007. godine kada su dotični i dobili “nagrade”.

Da se stvari mogu regulisati, pokazalo se na primjeru rukovodstva Majki Srebrenice koje je išlo kod Đukanovića da ga politički podrži uprkos ozbiljnim i do sada neispitanim sumnjama da je  logistički pomagao srpsku vojsku u srebreničkoj operaciji u kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima. Bivši Karadžićev ministar Momčilo Mandić je javno pohvalio dva puta Đukanovićevu presudnu pomoć Vojsci Republike Srpske (VRS) u gorivu i municiji jer da nije bilo njega srpski “tenkovi bi stali”.

Milo Đukanović je 2019. u Briselu dobio Evropsku nagradu Kralj David od predsjedavajućeg Evropske jevrejske asocijacije rabina Menahima Margolina. Tada je naš predsjednik na sastanku borda ove asocijacije govorio o crnogorskom modelu međunacionalnih i međuvjerskih odnosa.

To nije sve. Đukanović je u maju 2022. godine dobio u Prištini međunarodnu nagradu za ljudska prava internacionalnog koledža AAB zbog “prijema i smještaja izbjeglica sa Kosova tokom rata 1999. godine i datom doprinosu unapređenju građanskih prava u Crnoj Gori”. Javljeno je da je College AAB ”najveća institucija u nejavnom visokom obrazovanju u regionu i broji oko 22 hiljade studenata, među kojima ima studenata iz Crne Gore, i 1000 profesora”. Među ranijim laureatima ove nagrade su i bivši hrvatski predsednik Stjepan Mesić, bivši premijer Italije Masimo D’Alema, književnici, diplomate i čak i bivši portparol NATO-a Džejmi Šea. 

Koliko su građanska prava bila unaprijeđena su najbolje mogli osjetiti na vlastitoj koži crnogorski Albanci uhapšeni u policijskoj akciji kodnog naziva Orlov let. Prije toga su Bošnjaci na svojoj koži osjetili Operaciju Lim i Bukovicu dok je Srbima zajedno sa Vučićem spremio Državni udar i Velikog inkvizitora Milivoja Katnića. On se prije toga 90tih “proslavio” na hrvatskom ratištu i kasnijim opravosnaženim oslobađanjem Branislava Brana Mićunovića za teško ubistvo ispred Kliničkog centra.

Nesporno je da je Đukanović imao bogatu političku karijeru. Takođe, niko ne sumnja da je njegova porodična i poslovna karijera “uspješna priča” koja se možda meri stotinama miliona i kolekcijama raznih skupocjenih švajcarskih satova. Međutim, ostaje da se vidi da li će silne “stvari na koje je ponosan” ipak morati da dobiju neki drugi epilog jednog dana. Transkripti sa Sky ECC aplikacije koje zabavljaju crnogorsku javnost posljednju godinu i po za sada  su najbolja slika kakve je institucije,  posebno pravosuđe, ostavio. Uz teško breme podjela i korupcije.

Gledaćemo još.

Jovo MARTINOVIĆ

 

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

ALEKSANDAR VUČIĆ, PREDIZBORNA BORBA PROTIV IZDAJNIKA: Najave Katnićevog scenarija na izborni dan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ana Brnabić se,  na  sada režimskoj B92 televiziji, pohvalila „informacijama“ da „opozicija koju predvodi Dragan Đilas na dan izbora planira haos i rušenje ustavnog poretka “. Objasnila je, rječnikom koji neodoljivo podsjeća na rječnik našeg Milivoja Katnića i njegovih šefova, kako je plan da se od  jutra prave neredi na biračkim mjestima, zatrpava RIK ,  sudovi, i tužilaštva prijavama, kako bi uveče proglasili pobjedu i prije preliminarnih rezultata. To će sve raditi „da bi izašli na ulice i pokušali da zauzmu vlast preko ulice“ kaže premijerka

 

U Srbiji se u nedjelju, 17. decembra održavaju četvrti vanredni izbori od kako je Srpska napredna stranka (SNS) aktuelnog predsjednika države Aleksandra Vučića došla na vlast 2012.godine. Srbijanski građani će sa 18 lista izabrati poslanike državne skupštine, parlamenta Vojvodine i preko 60 opština. Prvi na listi je front Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane čija okosnica je SNS. Od drugih partnera tu su socijaldemokrate Rasima  LjajićaPokret socijalista doskorašnjeg šefa Bezbednosno-informativne agencije (BIA) Aleksandra Vulina i Srpski pokret obnove Vuka Draškovića uz još neke manje stranke. Ova koalicija je predala 9 puta više potpisa od potrebnih, uz brojne optužbe za krivotvorenje i zloupotrebu privatnih podataka osoba koje nisu ni znale da su pružile podršku.

Proevropska i građanska opozicija, tradicionalno razjedinjena, je većim dijelom okupljena u koaliciju Srbija protiv nasilja – Miroslav Aleksić – Marinika Tepić. Okosnicu ove koalicije čini Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa i Narodni pokret Srbija Miroslava Aleksića koji se odvojio od sve više desne Narodne stranke Vuka Jeremića, bivšeg ministra spoljnih poslova Srbije i izaslanika pri UN, koji sada nastupa samostalno. Osim ove koalicije imaju još dvije manje proevropske koalicije kao i nekoliko otvoreno desnih i proruskih blokova.

Kao i svaki put do sada,  i ovi izbori su „sudbinski za opstanak države“. Tako je prije dva dana rekao ministar odbrane i formalni predsjednik SNS-a Miloš Vučević. „Batler porodice Vučić“ kako ga kritičari zovu i najavljeni novi premijer Srbije je poručio da je „izbor jednostavan“ –  patriotski front je lista AV – Srbija ne sme da stane „gde su rezultati, ljudi, ideje, energija“. Sa druge strane su „lažne proevropske patriote… koje  imaju prezir prema sopstvenom narodu, neodgovornost prema sopstvenoj državi…i koji bi prvi dan uveli sankcije Rusima, priznali Kosovo, ušli u NATO alijansu“. Stoga je ministar odbrane pozvao građane da „razgovaraju sa kumovima, prijateljima, poznanicima i objasne im da (su) izbori… pitanje života Srbije njene sudbine i sudbine svih nas“. Kritičari se slažu da bi sudbina Vučevića, koji je akter velikog broja korupcionaških afera, i kumovsko -kriminalne klike oko predsjednika države bila veoma upitna ako bi došlo do oslobađanja zarobljenjih institucija, prije svega privatnog Vučićevog i SNS pravosuđa stvaranom po ugledu na DPS.

Sadašnja premijerka Ana Brnabić je povećala predizborni ulog izjavom na, sada režimskoj B92 televiziji, da „opozicija na dan izbora planira rušenje ustavnog poretka“. Pohvalila se „informacijama“ za koje je „sigurna da ih imaju i strane organizacije u Srbiji, različite misije i ambasade“ da „opozicija koju predvodi Dragan Đilas na dan izbora planira haos“.  Objasnila, rječnikom koji neodoljivo podsjeća na bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegove šefove, da je plan da se od samog jutra prave neredi na biračkim mjestima, zatrpava RIK (izborna komisija), sudovi, i tužilaštva raznim prijavama, kako bi uveče, bez obzira na rezultate, proglasili pobjedu i prije preliminarnih rezultata. To će sve raditi „da bi izašli na ulice i pokušali da zauzmu vlast preko ulice“ kaže premijerka. Ocjenjujući da se radi o „direktnom stvaranju haosa, panike“ i svega što ruši Srbiju. Istakla je da za sve to postoje dokazi. Da li će slijediti reakcija Republičkog javnog tužioca Zagorke Dolovac po ugledu na Katnića u Crnoj Gori 2016., vjerovatno će zavisiti od izlaznosti i procjene rezultata u štabu SNS-a.

Dolovac, koju opozicija naziva mitskim bićem jer sumnja u njeno postojanje kao vrhovne tužiteljke, do sada nije reagovala da ispita brojne navode i objavljene snimke o zastrašivanju zaposlenih u državnim preduzećima da glasaju Vučićevu listu, kupovini glasova, ponovno vaskrsavanje mrtvih na glasačkom spisku i podjele novca zaposlenima i penzionerima. Na pomen ovih navoda premijerka Brnabić je rekla da su „to sve laži“. Brnabićku srpska javnost pamti i po izjavi da materijalni dokazi o korupciji nisu dokazi dok sud formalno ne kaže da jesu i dok ne da pravno tumačenje istih. Izjava je uslijedila nakon otkrića Pandora papira kojim je potvrđeno ranije pisanje da ministar Siniša Mali ima 24 neprijavljena apartmana u bugarskom crnomorskom ljetovalištu. Prije objave i Brnabićka i Vučić su govorili o „lažima protiv Siniše“ nepatriotskih medija. Vučić je na televiziji pitao „da li neko stvarno može da veruje u takve priče“ o kupovini glasova. Kasnije je, po prikazivanju snimka u kojem se državni službenici dogovaraju o plaćanju glasača, rekao da će on „ zamoliti policiju da ispita to“.

Posla za policiju i tužilaštvo bi bilo preko glave. Osim najveće evropske farme kanabisa u Jovanjici iza koje su stajale osobe bliske vrhu države, Srbiju potresa mnoštvo afera ljudi iz najbližeg Vučićevog okruženja. Miroslav Aleksić, nosilac Srbije protiv nasilja pozvao je prošle subote državno tužilaštvo da utvrdi vjerodostojnost procurjelog pisma Aleksandra Papića, biznismena i nekada bliskog saradnika ministra policije Nebojše Stefanovića, takođe aktera brojnih korupcionaških afera. Papić je poslao pismo Vučiću početkom godine u kojem se može pročitati mnogo detalja oko gradnje auto-puta Ruma-Šabac-Loznica kao i ugradnje na račun državnog novca od strane SNS-a i narko bosa (kako tvrde procurjeli dokumenti srpske policije i objava američkog Ministarstva finansija) Zvonka Veselinovića bliskog porodici Vučić. Aleksić je na presu rekao da su pismo, prema njegovim informacijama, dobili i ljudi iz vrha srpske policije, ali da nisu smjeli reagovati.

U pismu, uz koje idu i odštampani snimci ekrana mobilnih telefona sa prepiskama između raznih aktera, od kojih je glavni Veselinović, Papić izvještava Vučića kako je išla „ugradnja“ u put i ko je koliko trebao dobiti i koji su problemi u međuvremenu ispali između njega, Veselinovića i drugih. Dogovor je napravljen na sledeći način, kaže Papić. Četiri firme – Raketa, CLC group, Product engenering i Savičić – treba da rade zemljane radove na dionici i nasip visini od 5 miliona kubika na projektu čiji glavni nosilac je firma Azvirt iz, srpskom režimu bliskog, Azerbejdžana. „Osnovna vrednost za taj posao i količinu je 50 miliona evra. To su tržišne cene, za koje je dogovoreno da se uvećaju na 75 miliona evra. Od tih 25 miliona evra, 10 je trebalo da ide za stranku, 15 miliona za Zvonka, mene i podizvođače“. I Siniša Mali je trebao da se „ugradi“ 200 hiljada. Međutim, Papić se žali da je „počeo dobijati danonoćne pozive i poruke od raznih posrednika Zvonka Veselinovića“ u kojima je nazivan prevarantom jer im „nije odgovarala brzina i vremenski okvir po kojima su dobijali dogovorene ugovore“. Papić se dalje žali da su „pritisci  bili preveliki, postavljeni su ultimatumi, uličarskim rečnikom“, koje nije mogao ispuniti pa je prekinuo komunikaciju sa Zvonkom. Miroslav Aleksić je takođe objavio i neke ugovore podizvođača koje potvrđuju Papićevu priču u pismu rekavši da nije ni čudo što je Srbija broj 2 po korumpiranosti u Evropi dok je Transparency International rangirao zemlju na 101. mjestu od ukupno 181 države.

U reagovanju predsjednika Vučića rečeno je da nikakvo pismo nije stiglo“ i pozvao je Tužilaštvo „da proveri navode“.  Nije teško pretpostaviti kakav će biti rezultat „provere“.

Vučić je juče na otvaranju auto puta Ruma – Šabac, na koji su se njegova stranka i prijatelji ugradili 25 miliona ako sadržaj pisma bude tačan, izjavio da „ni Đilas ni Aleksić nisu izgradili ovaj auto-put, već su krali pare, jedan u Beogradu, jedan u Trsteniku“ što su uobičajene priče vlasti da je opozicija opljačkala Srbiju. Međutim, Vučićevi tužioci i policija do sada nisu dokazali a kamoli procesuirali „lopovsku i izdajničku opoziciju“.

Kosovo je odličan adut srbijanskoj vlasti da na fonu „odbrane države“ maskira sve moguće korupcionaške afere. SNS i Vučić su jedini garant da će „Kosovo i Metohija ostati u Srbiji“ iako Beograd od 1999. nema nikakvu formalnu vlast u toj zemlji. I Vuk Jeremić se takođe založio za očuvanje KiM i odustajanje od EU ako priznanje Kosova bude uslov pristupanja Srbije. Jeremić je takođe pozvao da na narednim izborima Srbi iz Crne Gore i Republike Srpske imaju svoje predstavnike u srbijanskom parlamentu.

Na ovim izborima, zabilježena  je posjeta lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i ostrašćenog gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića skupu SNS-a početkom mjeseca. Na ulazu u Arenu ih je dočekao Danilo Vučić, predsjednikov sin i prijatelj poznatih lica iz podzemlja. Ovoga puta su se crnogorski političari uzdržali od javnih, grlatih  govora podrške Vučiću  srodnom režimu koji je srodan onom koji je dugo vladao Crnom Gorom i njih progonio.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo