Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Crnogorski klanovi na glasu

Objavljeno prije

na

Gotovo da nema akcije koje su posljednjih godina i mjeseci vodili američka Agencija za borbu protiv droge (DEA), evropske zemlje i zemlje Južne Amerike a da među uhapšenima nije bilo srpsko-crnogorskih kriminalaca. Oni su često vrhu narko-gangova. U Srbiji i Crnoj Gori ukupno djeluje oko 70 organizovanih kriminalnih grupa, od kojih pet pod svojom kontrolom drže cjelokupan narko-biznis i dilersku mrežu obje države ali i nekoliko zemalja Zapadne Evrope. Oni su, pored albanske mafije koja je i dalje neprikosnovena, postali glavni snabdjevači crnog tržišta zapadne Evrope heroinom i kokainom. Njihovi putevi se ukrštaju sa tzv. balkanskom rutom kojom stiže više od 80 procenata od 150 tona heroina, koliko godišnje bude prokrijumčareno iz Avganistana do Evrope.

Prema nedavnom članku u beogradskom dnevniku Blic koji se poziva na izvore iz vrha MUP-a Srbije, srpskim podzemljem vlada nekoliko narko-bosova zvučnih imena. Svi su povezani sa crnogorskim podzemljem.

Podaci crnogorske policije pokazuju da na njenom području djeluje 35 kriminalnih grupa. U Srbiji, prema posljednjim podacima tamošnjeg MUP-a, registrovana jedna grupa više – 36.

U odnosu na nekadašnju Belu knjigu srpske policije i Plavu knjigu crnogorskog MUP-a, sačinjene prije nekoliko godina, situacija u kriminalnom podzemlju se znatno promijenila. Njime sada dominiraju tri imena – Darko Šarić, Luka Bojović i Dejan Stojanović Keka.

Glavni bos narko-biznisa je po Blicu Darko Šarić. ,,Šarić je i napravio najveću promjenu u kriminalnom podzemlju posljednjih nekoliko godina. Od momka u Pljevljima, koji je kriminalnu karijeru počeo u Italiji, postao je broj jedan u narko-biznisu i u Crnoj Gori i u Srbiji, u kojoj je pod kontrolu stavio sve ostale grupe”, kazao je izvor Blica.

Veze Šarića i Luke Bojovića, koji pod kontrolom drži beogradski kriminalni milje, uspostavljeni su poslije Sablje, policijske akcije koja je pokrenuta nakon ubistva premijera Zorana Đinđića u martu 2003. Tada je Bojović čuvao odbjegle pripadnike zemunskog klana.

Saradnja i poslovi Darka Šarića i Luke Bojovića su se razgranali sve do Južne Amerike, koja je postala baza njihovog djelovanja.

Srpska policija je nedavno provjeravala informaciju po kojoj je Luka Bojović viđen u jednom restoranu u Španiji. ,,Bojović, osim u Južnoj Americi, ima jake baze u Španiji, u kojoj je nekoliko godina i proveo sa odbjeglim pripadnicima zemunskog klana, ali i u sjevernoj Africi, i vrlo je vjerovatno da se krije na ovoj relaciji”, kazao je izvor Blica.

U Južnoj Americi je i Dejan Stojanović Keka, odbjegli vođa novobeogradskog klana – treći veliki srpski narko-bos. On je iz Srbije pobjegao 2006, poslije ubistva Gorana Mijatovića Mite, vođe bežanijskog klana. Jaka veza postoji i između najjačeg klana u unutrašnjosti Srbije – Jagodine i njihovih partnera iz Berana. Centar njihovog djelovanju su skandinavske države.

,,Beranska grupa je vezana sa Beograd i jagodinski klan. Bave se organizovanim švercom heroina i kokaina. Vođa jagodinskog klana obezbjeđuje narkotike iz Turske, Bugarske i Irana, i dalje šalje kroz Srbiju ka Zapadnoj Evropi, Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Švedskoj i Holandiji,” kazao je izvor Blica.

Policijski podaci pokazuju i da je slična saradnja klanova takođe uspostavljena i na relaciji Nikšić-Novi Sad, kao i Podgorica-Beograd.

Po Blicu sa Podgoricom je bio navodno vezan Branislav Šaranović, vlasnik nekoliko kockarnica koga je kako se sumnja klan Luke Bojovića ubio na Dedinju u oktobru 2009, kao i njegovog kuma Danila Radonjića u septembru 2011. u Zemunu.

Na vezi sa Šarićem s u kriminalne grupe iz Prijepolja, grada koji važi za tranzitni centar heroina i marihuane koji se švercuju iz Preševa i Bujanovca. U unutrašnjosti Srbije djeluju i jake narko-grupe iz Novog Pazara koje trguju heroinom koji nabavljaju u Turskoj, a koje su u poslu takođe vezani za crnogorsko podzemlje, odnosno rožajski kriminalni klan.

Večernje novosti su nedavno objavile kako pored klana Darka Šarića, koji i dalje pokušava da ,,zbije redove” i nastavi sa starim ,,biznisom”, ključnu ulogu u organizovanju i krijumčarenju narkotika sve više dobijaju grupe kojima rukovode Luka Bojović, Dejan Stojanović, Sreten Jocić – Joca Amsterdam”… I dalje je aktivna ‘grupa Amerika’, ali i takozvani ‘Bosanci”, pišu Novosti.

U ovom trenutku dva svjetska centra droge su Avganistan, globalni proizvođač heroina, i Latinska Amerika, čiji je glavni izvozni artikl – kokain. Srpsko-crnogorske ekipe, pojačane kriminalcima iz ostalih bivših jugoslovenskih republika, uveliko su povezane sa lokalnim bosovima pod čijom su kontrolom polja maka, ali i koke. Tijesno sarađuju sa južnoameričkim kartelima i njihovi su glavni kupci.

Avganistanski heroin do Evrope stiže na dva načina. Već pomenutom balkanskom rutom, dok druga, sjeverna putanja ide preko Rusije. Po Novostima Kosovo je glavna pijaca i distributivni centar.

Iz Avganistana preko Turske do Srbije droga stiže na razne načine. U Turskoj je glavni diler i saradnik srpsko-crnogorskih ekipa Iranac Naser Rahbar Asl, koga su obavještajne službe apostrofirale kao jednog od glavnih snabdjevača zemalja Evropske unije (EU).

Asl je, prema operativnim informacijama, u kumovskim vezama sa Goranom Nešićem, zvanim Ciga i Debeli, koji je uhapšen prije nekoliko mjeseci u Južnoj Americi. Nešić je iz Srbije pobjegao početkom 2000, kada je od njega zaplijenjeno više od 25 kilograma heroina koji je stigao iz Turske preko Bugarske.

Krupna imena srpskog i crnogorskog podzemlja u ovom trenutku nalaze se na krivičnim prijavama i optužnicama u desetak zemalja. Sumnjiče se da su samo u posljednjih nekoliko godina organizovali krijumčarenje najmanje 10 tona kokaina iz Južne Amerike u zapadnu Evropu i Sjedinjene Američke Države. To je ono za šta su prikupljeni dokazi. Operativni podaci, međutim, govore da je prava brojka najmanje deset puta veća.

Potjera za novcem

Hapšenjem nekoliko bitnih članova narko-klana Darka Šarića ova grupa prilično je oslabljena. Tome je pomogla i činjenica da je nekoliko najbližih Šarićevih saradnika riješilo da otkrije njegovo poslovanje i prihvatilo saradnju s policijom, a neki od njih su postali i zaštićeni svjedoci. Radi se o Nebojši Joksoviću, Drašku Vukoviću i Radanu Adamoviću.

Novosti i Vesti saznaju da policije Srbije, Velike Britanije i još nekoliko država, na čelu sa američkom agencijom za borbu protiv narkotika (DEA), rade na presijecanju kanala kojim je novac od droge ubacivan u legalne tokove. Taj novac se koristi za finansiranje odbjeglih članova klana, nezvanično saznaju mediji od izvora u istrazi koja se vodi u Srbiji.

,,Šarić i članovi njegove grupe imaju firme svuda po svijetu. Najčešće su korišćene of-šor kopanije iz Delavera, jedne od saveznih država SAD, koja je poznata kao utočište tzv. prljavog kapitala. Šarić ima svoje ljude u većini zapadnoevropskih država, u gradovima koji su finansijska sjedišta. Preko njih otvara firme u koje se upumpava ovaj novac i kasnije koristi za kupovinu firmi i nekretnina najčešće u Srbiji i okolnim državama”, saznaju Vesti iz izvora bliskih istrazi.

Prema pisanju beogradskih medija, u ovim transakcijama učestvovale su i neke od banaka u Srbiji, Crnoj Gori, Grčkoj, Švajcarskoj i Španiji. Zbog toga je nedavno održan sastanak predstavnika država zainteresovanih da uđu u trag novca Šarićeve grupe, na kome je napravljen operativan plan kako da se uđe u trag parama zarađenim švercom kokaina

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo