DRUŠTVO
Crnogorski klanovi na glasu

Gotovo da nema akcije koje su posljednjih godina i mjeseci vodili američka Agencija za borbu protiv droge (DEA), evropske zemlje i zemlje Južne Amerike a da među uhapšenima nije bilo srpsko-crnogorskih kriminalaca. Oni su često vrhu narko-gangova. U Srbiji i Crnoj Gori ukupno djeluje oko 70 organizovanih kriminalnih grupa, od kojih pet pod svojom kontrolom drže cjelokupan narko-biznis i dilersku mrežu obje države ali i nekoliko zemalja Zapadne Evrope. Oni su, pored albanske mafije koja je i dalje neprikosnovena, postali glavni snabdjevači crnog tržišta zapadne Evrope heroinom i kokainom. Njihovi putevi se ukrštaju sa tzv. balkanskom rutom kojom stiže više od 80 procenata od 150 tona heroina, koliko godišnje bude prokrijumčareno iz Avganistana do Evrope.
Prema nedavnom članku u beogradskom dnevniku Blic koji se poziva na izvore iz vrha MUP-a Srbije, srpskim podzemljem vlada nekoliko narko-bosova zvučnih imena. Svi su povezani sa crnogorskim podzemljem.
Podaci crnogorske policije pokazuju da na njenom području djeluje 35 kriminalnih grupa. U Srbiji, prema posljednjim podacima tamošnjeg MUP-a, registrovana jedna grupa više – 36.
U odnosu na nekadašnju Belu knjigu srpske policije i Plavu knjigu crnogorskog MUP-a, sačinjene prije nekoliko godina, situacija u kriminalnom podzemlju se znatno promijenila. Njime sada dominiraju tri imena – Darko Šarić, Luka Bojović i Dejan Stojanović Keka.
Glavni bos narko-biznisa je po Blicu Darko Šarić. ,,Šarić je i napravio najveću promjenu u kriminalnom podzemlju posljednjih nekoliko godina. Od momka u Pljevljima, koji je kriminalnu karijeru počeo u Italiji, postao je broj jedan u narko-biznisu i u Crnoj Gori i u Srbiji, u kojoj je pod kontrolu stavio sve ostale grupe”, kazao je izvor Blica.
Veze Šarića i Luke Bojovića, koji pod kontrolom drži beogradski kriminalni milje, uspostavljeni su poslije Sablje, policijske akcije koja je pokrenuta nakon ubistva premijera Zorana Đinđića u martu 2003. Tada je Bojović čuvao odbjegle pripadnike zemunskog klana.
Saradnja i poslovi Darka Šarića i Luke Bojovića su se razgranali sve do Južne Amerike, koja je postala baza njihovog djelovanja.
Srpska policija je nedavno provjeravala informaciju po kojoj je Luka Bojović viđen u jednom restoranu u Španiji. ,,Bojović, osim u Južnoj Americi, ima jake baze u Španiji, u kojoj je nekoliko godina i proveo sa odbjeglim pripadnicima zemunskog klana, ali i u sjevernoj Africi, i vrlo je vjerovatno da se krije na ovoj relaciji”, kazao je izvor Blica.
U Južnoj Americi je i Dejan Stojanović Keka, odbjegli vođa novobeogradskog klana – treći veliki srpski narko-bos. On je iz Srbije pobjegao 2006, poslije ubistva Gorana Mijatovića Mite, vođe bežanijskog klana. Jaka veza postoji i između najjačeg klana u unutrašnjosti Srbije – Jagodine i njihovih partnera iz Berana. Centar njihovog djelovanju su skandinavske države.
,,Beranska grupa je vezana sa Beograd i jagodinski klan. Bave se organizovanim švercom heroina i kokaina. Vođa jagodinskog klana obezbjeđuje narkotike iz Turske, Bugarske i Irana, i dalje šalje kroz Srbiju ka Zapadnoj Evropi, Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Švedskoj i Holandiji,” kazao je izvor Blica.
Policijski podaci pokazuju i da je slična saradnja klanova takođe uspostavljena i na relaciji Nikšić-Novi Sad, kao i Podgorica-Beograd.
Po Blicu sa Podgoricom je bio navodno vezan Branislav Šaranović, vlasnik nekoliko kockarnica koga je kako se sumnja klan Luke Bojovića ubio na Dedinju u oktobru 2009, kao i njegovog kuma Danila Radonjića u septembru 2011. u Zemunu.
Na vezi sa Šarićem s u kriminalne grupe iz Prijepolja, grada koji važi za tranzitni centar heroina i marihuane koji se švercuju iz Preševa i Bujanovca. U unutrašnjosti Srbije djeluju i jake narko-grupe iz Novog Pazara koje trguju heroinom koji nabavljaju u Turskoj, a koje su u poslu takođe vezani za crnogorsko podzemlje, odnosno rožajski kriminalni klan.
Večernje novosti su nedavno objavile kako pored klana Darka Šarića, koji i dalje pokušava da ,,zbije redove” i nastavi sa starim ,,biznisom”, ključnu ulogu u organizovanju i krijumčarenju narkotika sve više dobijaju grupe kojima rukovode Luka Bojović, Dejan Stojanović, Sreten Jocić – Joca Amsterdam”… I dalje je aktivna ‘grupa Amerika’, ali i takozvani ‘Bosanci”, pišu Novosti.
U ovom trenutku dva svjetska centra droge su Avganistan, globalni proizvođač heroina, i Latinska Amerika, čiji je glavni izvozni artikl – kokain. Srpsko-crnogorske ekipe, pojačane kriminalcima iz ostalih bivših jugoslovenskih republika, uveliko su povezane sa lokalnim bosovima pod čijom su kontrolom polja maka, ali i koke. Tijesno sarađuju sa južnoameričkim kartelima i njihovi su glavni kupci.
Avganistanski heroin do Evrope stiže na dva načina. Već pomenutom balkanskom rutom, dok druga, sjeverna putanja ide preko Rusije. Po Novostima Kosovo je glavna pijaca i distributivni centar.
Iz Avganistana preko Turske do Srbije droga stiže na razne načine. U Turskoj je glavni diler i saradnik srpsko-crnogorskih ekipa Iranac Naser Rahbar Asl, koga su obavještajne službe apostrofirale kao jednog od glavnih snabdjevača zemalja Evropske unije (EU).
Asl je, prema operativnim informacijama, u kumovskim vezama sa Goranom Nešićem, zvanim Ciga i Debeli, koji je uhapšen prije nekoliko mjeseci u Južnoj Americi. Nešić je iz Srbije pobjegao početkom 2000, kada je od njega zaplijenjeno više od 25 kilograma heroina koji je stigao iz Turske preko Bugarske.
Krupna imena srpskog i crnogorskog podzemlja u ovom trenutku nalaze se na krivičnim prijavama i optužnicama u desetak zemalja. Sumnjiče se da su samo u posljednjih nekoliko godina organizovali krijumčarenje najmanje 10 tona kokaina iz Južne Amerike u zapadnu Evropu i Sjedinjene Američke Države. To je ono za šta su prikupljeni dokazi. Operativni podaci, međutim, govore da je prava brojka najmanje deset puta veća.
Potjera za novcem
Hapšenjem nekoliko bitnih članova narko-klana Darka Šarića ova grupa prilično je oslabljena. Tome je pomogla i činjenica da je nekoliko najbližih Šarićevih saradnika riješilo da otkrije njegovo poslovanje i prihvatilo saradnju s policijom, a neki od njih su postali i zaštićeni svjedoci. Radi se o Nebojši Joksoviću, Drašku Vukoviću i Radanu Adamoviću.
Novosti i Vesti saznaju da policije Srbije, Velike Britanije i još nekoliko država, na čelu sa američkom agencijom za borbu protiv narkotika (DEA), rade na presijecanju kanala kojim je novac od droge ubacivan u legalne tokove. Taj novac se koristi za finansiranje odbjeglih članova klana, nezvanično saznaju mediji od izvora u istrazi koja se vodi u Srbiji.
,,Šarić i članovi njegove grupe imaju firme svuda po svijetu. Najčešće su korišćene of-šor kopanije iz Delavera, jedne od saveznih država SAD, koja je poznata kao utočište tzv. prljavog kapitala. Šarić ima svoje ljude u većini zapadnoevropskih država, u gradovima koji su finansijska sjedišta. Preko njih otvara firme u koje se upumpava ovaj novac i kasnije koristi za kupovinu firmi i nekretnina najčešće u Srbiji i okolnim državama”, saznaju Vesti iz izvora bliskih istrazi.
Prema pisanju beogradskih medija, u ovim transakcijama učestvovale su i neke od banaka u Srbiji, Crnoj Gori, Grčkoj, Švajcarskoj i Španiji. Zbog toga je nedavno održan sastanak predstavnika država zainteresovanih da uđu u trag novca Šarićeve grupe, na kome je napravljen operativan plan kako da se uđe u trag parama zarađenim švercom kokaina
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)
Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.
Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.
Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US. Poslanici su izabrali Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade, Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.
Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje je bilo protiv.
“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.
Nakon formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet. Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS) je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.
Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.
Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.
Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. Pa ne zaboraviti ni ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju
Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki. Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima lansirao u javni prostor. Autor je odavno upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine, nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije. Pa ni sa mnogo zvjezdica.. Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.
Knjigu je izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v. Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak…
Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.
I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti. Zbog uvreda koje je na njen račun saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca, danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.
Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa. Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.
“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).
Ove organizacije ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.
Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.
Primijećena su, međutim, i neka ćutanja. Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.
„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić
Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a. Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.
Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.
Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije. Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.
Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.
Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS1 sedmica
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom