Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stvarnost okrenuta naopačke

Objavljeno prije

na

Crna Gora sve više liči na onu pjesmu Džonija Štulića – Svijet se okrenuo naopačke. Ili na san dječaka u kom zvijezde sjaje na zemlji, a čizme gaze nebo. Ali za razliku od dječije mašte, nema ničeg naivnog u izokrenutoj crnogorskoj stvarnosti. Ona je oružje protiv neugodnih svjedoka raznih nepočinstava režima. Vladajuće tumačenje stvarnosti kaže: Darko Šarić, Safet Kalić, Naser Keljmendi, Brano Mićunović, Stanko Subotić su korektni momci, kako je svojevremeno narkobosa Darka i njegovog brata Duška Šarića krstio gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković. Zovu ih još: ugledni biznismeni, trgovci i konačno prijatelji . I Crne Gore i njene vlasti.

Da je neko neznaven slušao riječi zahvalnosti koje je početkom sedmice portparol DPS-a Rajko Kovačević posredstvom medija uputio Naseru Keljmendiju, mogao bi pomisliti da se poslanik DPS-a obraća svom kolegi poslaniku, pripadniku proevropske i lijevo orijentisane sestrinske partije sa Kosova.

Kovačević je kazao da je to što je Keljmendi, prema sopstvenim tvrdnjama „pomogao nezavisnost Crne Gre” treba da „služi na čast Crnoj Gori i svim njenim građanima”. Kovačević je Keljmendijevu pomoć protumačio kao znak njegove zahvalnosti što je „Crna Gora primila talas izbjeglica od više desetina hiljada sa Kosova”.

Koji dan ranije Luiđ Škrelja, šef ulcinjskog odbora DPS-a kazao je: „Znam Nasera Keljmendija dobro, radi se o kulturnom čovjeku koji se uvijek uljudno javi. Vidite šta se sada radi sa tim čovjekom”. Keljmendi u Ulcinju ima hotel, izgrđen bez dozvole.

S druge strane, šef DPS-a Milo Đukanović, njegovi partijski saborci i državni mediji, kao neprijatelje Crne Gore označavaju: opozicionare, slobodoumne studente, intelektualce, privatne medije, civilni sektor… Sve one koji kritikuju režim i koji su neugodni svjedoci. Đukanović je ove sedmice ponovio da ne žali zbog svojih riječi kojima ih sve češće čašćava, a koje su ništa drugo do verbalno nasilje i poziv za linč.

Istovrmeno je iz budvanskog katastra stigla vijest da su , uz pristanak suda, dozvolili da Stanko Subotić proda svoju Vilu Montenegro, iako je postojala zabrana prometa nad tom nekretninom zbog procesa koji se protiv Subotića vodio u Srbiji. Subotić je u Srbiji ove jeseni i osuđen za šverc cigareta.

Sam Đukanović zalagao se da Darko Šarić dobije crnogorsko državljanstvo, Mićunović i Subotić su mu prijatelji. Mićunovića je srpsko tužilaštvo označilo kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama.

No Keljmendi and friends ne služe samo da pomognu nezavisnost i održanje mlade demokratije. Kulturan, uljudan i „samo trgovac”, kako sam sebe predstavlja, Keljmendi je ove sedmice u intervjuu za dnevni list Vijesti optužio lidera Pokreta za Promjene, Nebojšu Medojevića da je „pokušao da dođe do njega kako bi mu finansijski pomogao stranku”. Lider PzP demantovao je te optužbe, tražeći od tužilaštva da to ispita i potvrdi ili demantuje Keljmendijeve optužbe na njegov račun.

Medojevića su više puta u crnogorskim medijima optuživala lica sa potjernice ili narkobosovi. I oni čiji motivi nijesu samo informisanje javnosti. Subotić je tako prošle godine na Televiziji IN optužio Medojevića da radi za Milana Beka i Miroslava Miškovića . RTCG je svojevremno objavila saopštenje Subotića, tada lica sa međunarodne potjernice, u kom je ovaj demantovao Medojevićeve navode. Kalić ga je nazvao „narkomanom”. Bratanić Brana Mićunovića, Nenad, fizički je nasrnuo na njega nakon Medojevićeve ocjene da Crnu Goru ne vodi aktuelna vlast već Brano Mićunović. Mladi Mićunović kažnjen je sa tek 400 eura.

Medojević u kontinuitetu upozorava na veze kriminalnih struktura i crnogorske vlasti. On je otuda, za režim i njegove prijatelje – nezgodan svjedok. Zanimljivo je i da su optužbe Keljmendija i prijatelja vrlo slične, i u terminologiji, optužbama koje na račun Medojevića iznose državni organi, vrh DPS-a i državni mediji – od onih da ga finansiraju u Srbiji , do onih da tamo ko zna šta radi.

Majstor je n[a vlast u proiuyvodnji stvarnosti> tu kao od igre Heroji postaju zločinci, napadnuti novinari i urednici slobodnih medija nasilnici, a opozicionari kriminalci.

Kada je Demir Hodžić, jedan od organizatora studentskih protesta prije nekoliko dana obznanio da je na njega vršen pritisak kako bi odustao od protesta i kako mu je u te svrhe DPS nudio zaposlenje, iz te je partije stiglo saopštenje da je Hodžić već tri godine član njihove partije. Mladi student „pretvoren” je u depeesovca veterana. Slučaj Damira Hodžića potrvrđuje: nije bitno koliko imaš godina da bi te režim „uprljao”. Dovoljno je samo zrno otpora.

Model izvrtanja stvarnosti je priča Slobodana Pejovića, penzionisanog policajca iz Herceg Novog koji je po svojoj savjesti prvi progovorio o zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. Pejović je, u režiji režima, od heroja pretvoren u zločinca, najodgovornijeg za taj zločin. Autor filma Karneval Šemsudin Radončić je u svom novom filmu Heroj našeg doba Pejovića, heroja svog prvog filma, predstavio kao zločinca.

Svjedoci prekograničnog šverca, pet policajaca iz Rožaja napustili su Crnu Goru u strahu za goli život. Prethodno su ostali bez posla, prijećeno im je.

Vlasnike , urednike i novinare nekontrolisanih medija mjesecima blate u državnoj novini, dok ih pred sudovima pokušavaju finansijski iscrpiti upravo Đukanovićevi saradnici i prijatelji.

Srđan Kusovac, urednik Pobjede i bivši savjetnik Đukanovića raspoređen u tu novinu nastavlja sa istjerivanjem neprijatelja. Sada apeluje da u istrazi afere listing nadležni ne smiju nikog da poštede. Posebno ne Dan . Upoređujući taj list sa srpskim medijima i atmosferom u tim medijima uoči ubistva Đinđića, Kusovac kaže da Dan ne smije ostati ,,netaknut” jer bi ,,operacija makar po vjerovatnoći, mogla da uspije. Kad-tad”.

Dok general Kusovac priča o metama i nasilju, Pobjeda pod njegovim vođstvom crta mete nad svim kritičarima režima i poziva na linč svih koji vide da su stvari izokrenute i opasne. Na te opasne poruke niko ne reaguje. To poruke vlasti, nasilje režima, aono je bogougodno.

Baš je tako na braniku otadžbine Pobjeda stajala i kad se išlo na Dubrovnik. I neprijatelj je isti: svako ko je sačuvao bar zrno normalnosti i vidi da je stvarnost obrnuta naopačke.

Keljmendi, Medojević, Vijesti

Nakon što je u Vijestima objavljen intervju sa Naserom Keljmendijem, Nebojša Medojević je optužio je šefa diplomatije Milana Roćena da je on naručio intervju sa kontroverznim kosovskim biznismenom kako bi ,,politički diskreditovao” .

Medojević je u Skupštini uvrijedio novinarku TV Vijesti, nakon čega je reagovalo uredništvo te kuće, tražeći od lidera PzP da se javno izvini. Reagovao je i Mihailo Jovović, urednik Vijesti koji je ocijenio da je objavljivanje optužbi Nasera Keljmendija na račun Medojevića u tom listu opravdano u kontekstu interesa javnosti ,,da se neko klupko odmota, kao što je to bio slučaj u aferi listing”.

Novinar Duško Vuković za Monitor ukazuje na profesionalne propuste u ovom intervjuu. ,,Oprez novinara mora biti posebno naglašen ako kontroverzni izvor nudi informacije koje su optužujuće za druge ljude”, kaže Vuković. ,,Profesionalni standard nalaže da se, prije svega, provjere motivi izvora. Osim toga, ako za svoje informacije izvor ne može da ponudi dokaze, profesionalna etika nalaže da novinar takve informacije na uzima zdravo za gotovo, nego provjerava njihovu tačnost prije eventualnog objavljivanja”

Milena PEROVIĆ- KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo