Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stvarnost okrenuta naopačke

Objavljeno prije

na

Crna Gora sve više liči na onu pjesmu Džonija Štulića – Svijet se okrenuo naopačke. Ili na san dječaka u kom zvijezde sjaje na zemlji, a čizme gaze nebo. Ali za razliku od dječije mašte, nema ničeg naivnog u izokrenutoj crnogorskoj stvarnosti. Ona je oružje protiv neugodnih svjedoka raznih nepočinstava režima. Vladajuće tumačenje stvarnosti kaže: Darko Šarić, Safet Kalić, Naser Keljmendi, Brano Mićunović, Stanko Subotić su korektni momci, kako je svojevremeno narkobosa Darka i njegovog brata Duška Šarića krstio gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković. Zovu ih još: ugledni biznismeni, trgovci i konačno prijatelji . I Crne Gore i njene vlasti.

Da je neko neznaven slušao riječi zahvalnosti koje je početkom sedmice portparol DPS-a Rajko Kovačević posredstvom medija uputio Naseru Keljmendiju, mogao bi pomisliti da se poslanik DPS-a obraća svom kolegi poslaniku, pripadniku proevropske i lijevo orijentisane sestrinske partije sa Kosova.

Kovačević je kazao da je to što je Keljmendi, prema sopstvenim tvrdnjama „pomogao nezavisnost Crne Gre” treba da „služi na čast Crnoj Gori i svim njenim građanima”. Kovačević je Keljmendijevu pomoć protumačio kao znak njegove zahvalnosti što je „Crna Gora primila talas izbjeglica od više desetina hiljada sa Kosova”.

Koji dan ranije Luiđ Škrelja, šef ulcinjskog odbora DPS-a kazao je: „Znam Nasera Keljmendija dobro, radi se o kulturnom čovjeku koji se uvijek uljudno javi. Vidite šta se sada radi sa tim čovjekom”. Keljmendi u Ulcinju ima hotel, izgrđen bez dozvole.

S druge strane, šef DPS-a Milo Đukanović, njegovi partijski saborci i državni mediji, kao neprijatelje Crne Gore označavaju: opozicionare, slobodoumne studente, intelektualce, privatne medije, civilni sektor… Sve one koji kritikuju režim i koji su neugodni svjedoci. Đukanović je ove sedmice ponovio da ne žali zbog svojih riječi kojima ih sve češće čašćava, a koje su ništa drugo do verbalno nasilje i poziv za linč.

Istovrmeno je iz budvanskog katastra stigla vijest da su , uz pristanak suda, dozvolili da Stanko Subotić proda svoju Vilu Montenegro, iako je postojala zabrana prometa nad tom nekretninom zbog procesa koji se protiv Subotića vodio u Srbiji. Subotić je u Srbiji ove jeseni i osuđen za šverc cigareta.

Sam Đukanović zalagao se da Darko Šarić dobije crnogorsko državljanstvo, Mićunović i Subotić su mu prijatelji. Mićunovića je srpsko tužilaštvo označilo kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama.

No Keljmendi and friends ne služe samo da pomognu nezavisnost i održanje mlade demokratije. Kulturan, uljudan i „samo trgovac”, kako sam sebe predstavlja, Keljmendi je ove sedmice u intervjuu za dnevni list Vijesti optužio lidera Pokreta za Promjene, Nebojšu Medojevića da je „pokušao da dođe do njega kako bi mu finansijski pomogao stranku”. Lider PzP demantovao je te optužbe, tražeći od tužilaštva da to ispita i potvrdi ili demantuje Keljmendijeve optužbe na njegov račun.

Medojevića su više puta u crnogorskim medijima optuživala lica sa potjernice ili narkobosovi. I oni čiji motivi nijesu samo informisanje javnosti. Subotić je tako prošle godine na Televiziji IN optužio Medojevića da radi za Milana Beka i Miroslava Miškovića . RTCG je svojevremno objavila saopštenje Subotića, tada lica sa međunarodne potjernice, u kom je ovaj demantovao Medojevićeve navode. Kalić ga je nazvao „narkomanom”. Bratanić Brana Mićunovića, Nenad, fizički je nasrnuo na njega nakon Medojevićeve ocjene da Crnu Goru ne vodi aktuelna vlast već Brano Mićunović. Mladi Mićunović kažnjen je sa tek 400 eura.

Medojević u kontinuitetu upozorava na veze kriminalnih struktura i crnogorske vlasti. On je otuda, za režim i njegove prijatelje – nezgodan svjedok. Zanimljivo je i da su optužbe Keljmendija i prijatelja vrlo slične, i u terminologiji, optužbama koje na račun Medojevića iznose državni organi, vrh DPS-a i državni mediji – od onih da ga finansiraju u Srbiji , do onih da tamo ko zna šta radi.

Majstor je n[a vlast u proiuyvodnji stvarnosti> tu kao od igre Heroji postaju zločinci, napadnuti novinari i urednici slobodnih medija nasilnici, a opozicionari kriminalci.

Kada je Demir Hodžić, jedan od organizatora studentskih protesta prije nekoliko dana obznanio da je na njega vršen pritisak kako bi odustao od protesta i kako mu je u te svrhe DPS nudio zaposlenje, iz te je partije stiglo saopštenje da je Hodžić već tri godine član njihove partije. Mladi student „pretvoren” je u depeesovca veterana. Slučaj Damira Hodžića potrvrđuje: nije bitno koliko imaš godina da bi te režim „uprljao”. Dovoljno je samo zrno otpora.

Model izvrtanja stvarnosti je priča Slobodana Pejovića, penzionisanog policajca iz Herceg Novog koji je po svojoj savjesti prvi progovorio o zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. Pejović je, u režiji režima, od heroja pretvoren u zločinca, najodgovornijeg za taj zločin. Autor filma Karneval Šemsudin Radončić je u svom novom filmu Heroj našeg doba Pejovića, heroja svog prvog filma, predstavio kao zločinca.

Svjedoci prekograničnog šverca, pet policajaca iz Rožaja napustili su Crnu Goru u strahu za goli život. Prethodno su ostali bez posla, prijećeno im je.

Vlasnike , urednike i novinare nekontrolisanih medija mjesecima blate u državnoj novini, dok ih pred sudovima pokušavaju finansijski iscrpiti upravo Đukanovićevi saradnici i prijatelji.

Srđan Kusovac, urednik Pobjede i bivši savjetnik Đukanovića raspoređen u tu novinu nastavlja sa istjerivanjem neprijatelja. Sada apeluje da u istrazi afere listing nadležni ne smiju nikog da poštede. Posebno ne Dan . Upoređujući taj list sa srpskim medijima i atmosferom u tim medijima uoči ubistva Đinđića, Kusovac kaže da Dan ne smije ostati ,,netaknut” jer bi ,,operacija makar po vjerovatnoći, mogla da uspije. Kad-tad”.

Dok general Kusovac priča o metama i nasilju, Pobjeda pod njegovim vođstvom crta mete nad svim kritičarima režima i poziva na linč svih koji vide da su stvari izokrenute i opasne. Na te opasne poruke niko ne reaguje. To poruke vlasti, nasilje režima, aono je bogougodno.

Baš je tako na braniku otadžbine Pobjeda stajala i kad se išlo na Dubrovnik. I neprijatelj je isti: svako ko je sačuvao bar zrno normalnosti i vidi da je stvarnost obrnuta naopačke.

Keljmendi, Medojević, Vijesti

Nakon što je u Vijestima objavljen intervju sa Naserom Keljmendijem, Nebojša Medojević je optužio je šefa diplomatije Milana Roćena da je on naručio intervju sa kontroverznim kosovskim biznismenom kako bi ,,politički diskreditovao” .

Medojević je u Skupštini uvrijedio novinarku TV Vijesti, nakon čega je reagovalo uredništvo te kuće, tražeći od lidera PzP da se javno izvini. Reagovao je i Mihailo Jovović, urednik Vijesti koji je ocijenio da je objavljivanje optužbi Nasera Keljmendija na račun Medojevića u tom listu opravdano u kontekstu interesa javnosti ,,da se neko klupko odmota, kao što je to bio slučaj u aferi listing”.

Novinar Duško Vuković za Monitor ukazuje na profesionalne propuste u ovom intervjuu. ,,Oprez novinara mora biti posebno naglašen ako kontroverzni izvor nudi informacije koje su optužujuće za druge ljude”, kaže Vuković. ,,Profesionalni standard nalaže da se, prije svega, provjere motivi izvora. Osim toga, ako za svoje informacije izvor ne može da ponudi dokaze, profesionalna etika nalaže da novinar takve informacije na uzima zdravo za gotovo, nego provjerava njihovu tačnost prije eventualnog objavljivanja”

Milena PEROVIĆ- KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo