Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Da se pogledamo u oč

Objavljeno prije

na

Bivši gradonačelnik Berana Relja Jovančević (SNP), odlučio je da odustane od podnošenja tužbe za nadoknadu duševnih bolova protiv aktivista nevladinih organizacija i grupe građana bliskih Demokratskoj partiji socijalista, nakon što je poslije dugog sudskog procesa oslobođen optužbe i prvostepene presude za „teško zagađenje životne sredine”. On je za Monitor rekao da na taj način „daje doprinos ekonomskoj i finansijskoj konsolidaciji Opštine, koja je dovedena do prezaduženja i kolapsa”.

EKSPRESNI POSTUPAK: „Šta bi bilo da još ja podnesem tužbu na, recimo, dvjesta-trista hiljada eura. Ili milion, kao Milo Đukanović. Imao bih pravo, makar zbog nekoliko novih sijedih koje sam dobio. Iz neke kase bi to moralo da bude plaćeno. Pretpostavljam iz kase koja je finansirala one nevladine organizacije i aktiviste koji su vodili kampanju protiv mene i tadašnje lokalne vlasti, uoči prošlih lokalnih izbora” – kaže Jovančević.

On smatra da bi podnošenje tužbe uticalo loše i na razvoj civilnog društva u Crnoj Gori i demotivisalo mlade da se uključuju u nevladin sektor.

„Iako su mi napravili mnogo neprijatnosti, ipak je to sve naša omladina, bez obzira što je iz DPS-a”, dodaje Jovančević.

Bivši predsjednik opštine Berane osuđen je u prvoj polovini 2007. godine na uslovnu zatvorsku kaznu od godinu, zbog krivičnog djela zagađenja životne sredine. Optužnica ga je teretila da je dao usmenu saglasnost direktoru komunalnog preduzeća da formira divlju deponiju kod buvlje pijace, preko puta Gimnazije i Opšte bolnice.

Krivične prijave protiv Jovančevića i nekadašnjeg direktora Komunalnog preduzeća Nebojše Rakočevića podnijela je u oktobru 2005. godine policija, i prije nego je utvrđen stepen zagađenosti zemljišta. Policija je prvo krivičnu prijavu podnijela protiv Rakočevića, koji se, mada o tome nema pisanog traga, branio time da je imao saglasnost tadašnjeg predsjednika SO da otpad odlaže na tom mjestu.

„Bio je to jedan ekspresni postupak, od podnošenja prijave do izricanja prvostepene presude. U to vrijeme bio sam i predsjednik skupštine Zajednice opština Crne Gore. Baš se pitam da li bi ijednog predsjednika iz redova DPS-a stavili na stub srama i osudili kao što su mene”, priča Jovančević.

NIKAKVA NOVOST: Deponija u užem gradskom jezgru formirana je dvije godine ranije, u nedostatku mjesta za odlaganje smeća i poslije više protesta mještana sela Budimlje, u čijoj neposrednoj blizini se do tada nalazila legalna deponija.

Kada su se odjednom ustalasali i angažovali aktivisti raznih nevladinih organizacija i mjesnih zajednica, vrlo brzo čitava priča je zainteresovala i državne inspekcije. Prijavu protiv Komunalnog preduzeća napisao je za početak vodoprivredni inspektor, jer su deponijom bile „ugrožene vode Lima”. On je proračunao da je na toj lokaciji odloženo više desetina hiljada kubika smeća, preko kojeg je nasipana zemlja i šljunak.

Nije to bila nikakva novost. Na isti način popunjavan je decenijama prije toga plato od gradskog mosta do sporne lokacije, ali ovog puta to je predstavljeno kao opšta opasnost po zdravlje ljudi, biljaka i životinja.

„Stvar je u tome da se sve to dešavalo u predizbornoj godini. Aktivisti nevladinih organizacija bliskih DPS-u štampali su skup materijal, brošure i letke i s tim ušli u kampanju, predstavljajući to kao tragediju grada i problem svih problema. Tako su ostali na strani pravi problemi i loše privatizacije koje su Berane dovele do propasti” – kaže Jovančević.

Na zahtjev suda i ekologa, Centar za ekotoksikološka ispitivanja iz Podgorice potom je uradio analize i, navodno, utvrdio da je tlo „opasno kontaminirano”, pa čak ustanovio i prisustvo kancerogenih materija.

Jovančević danas tvrdi da je to prvo uzimanje uzoraka zemljišta na lokaciji kod buvlje pijace bilo veoma sporno.

„ U drugom navratu, kada smo se žalili na prvostepenu presudu, Ekotoksikološki centar je ustanovio da zemljište nije zagađeno”, kaže on.

Sudski postupak protiv Jovančevića bio je još u toku, i ko zna kako bi se sve završilo da nekim čudom na „opasno kontaminiranom zemljištu” nijesu tako reći preko noći nikle dvije velike stambene zgrade, a u planu za gradnju je i treća. Izvođač i investitor je privatizovano Građevinsko preduzeće Izgradnja iz Berana.

MUČNO ISKUSTVO: „Zamislite taj apsurd. Meni se sudi za teško zagađenje zemljišta i životne sredine, za ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta, a neko u međuvremenu počinje tu bez problema da zida. Stvari su postale ogoljene i sud više nije imao kuda. Četiri godine od početka postupka, u ponovljenom procesu, presuda je morala biti oslobađajuća. Naravno, ja sam konačno odahnuo, ali ostalo je mučno iskustvo i mnogo nepotrebne brige i ljage bačene na mene i moju porodicu. Išlo se čak dotle da se pričalo kako sam ja još i zaradio na tom smeću i napravio dvije kuće u Beogradu. Gdje su danas te kuće i priča o deponiji? Gdje su partijski aktivisti DPS-a i ‘zabrinuti građani’ mjesnih zajednica, da se pred ove lokalne izbore pogledamo u oči?”, pita se Jovančević.

On istovremeno naglašava da ipak država treba da se zainteresuje, jer su joj štetu zapravo učinili ‘patriote’ koji su poveli tu farsu. Kako god bilo, kaže on, nepotrebni sudski postupak protiv njega koštao je društvo šest hiljada eura.

„Bez troškova štampanja brošura i letaka”, dodaje u šali.

Sitnica, kada je u pitanju efektna politička kampanja. Jovančević je kao kandidat za gradonačelnika diskreditovan, a DPS i SDP te su godine preuzeli lokalnu vlast u Beranama. Istog trenutka priča o deponiji je arhivirana, a aktivisti su se umirili. Preostalo je samo da neko još umiri građane koji će se useliti u nove zgrade „na opasno kontaminiranom zemljištu” i da im objasni da je sve bila šala.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo