Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Daleko je pravda

Objavljeno prije

na

Za pljačku oko trista hi ljada eura u Vrhovnom sudu, okrivljeni su samo niži službenici. Kako je utvrđeno, niko od njih nije imao radni raspored, a nadležni finansijski vještak stanje u tom sudu uporedio je sa zemljoradničkom zadru gom. Svi optuženi složili su se oko jednog – da je usmene naloge za brojne nelegalne isplate davao njihov bivši šef – RatkoVukotić, koji je ujedno bio i finansijski nalogodavac u krovnoj pra vosudnoj instituciji. Vukotić se u sudnici pojavio samo u svojstvu svjedoka i održao moralnu bukvicu bivšim službenicima i „državnim neprijateljima“, koji pišu o pozadini krađe. Vjeruje se da je iz suda nestao milionski iznos, ali su, na nečiju sreću, nestali i sudski djelovodnici, neophodni za procjenu štete, koji su bili arhivirani u Vukotićevom kabinetu.

Osim Ratka Vukotića, tužilaštvo je procijenilo da nema smisla podizati optužnicu ni protiv Blaža Jovanića, koji je imao šifru za verifikaciju na loga za isplatu sve do kraja sporne 2006, iako je ra­nije s mjesta se kretara Vrhovnog suda prešao na sudijsku funkciju u podgorički Osnovni sud. Činjenica da po zakonu tu šifru može imati samo ovlašćeni službenik Vrhovnog suda, pa ni svjedočenje optužene Dijane Vulević da je Jovanić uzimao nelegalne pozajmice iz državne kase i da je učio kako da falsifikuje njegov potpis de ponovan u državnom trezoru – nije nasjekiralo tužilaštvo. Za sada su bezbjedni i or ganizatori i inspiratori ratnih zločina tokom devedesetih. Na meti tužilaštva, koje je više od decenije čekalo da nešto preduzme, našle su se samo sitne ribe i izvršioci. Ista je priča – i u slučajevi ma deportacije bosanskih izbjeglica, etničkog čišćenja Bukovice, ubistva albanskih civila u Kaluđerskom lazu i vojnog logora Morinj. Šefove izvršioca iz vrha tadašnje i današnje vlasti zovu samo kao svjedoke. Nijedno od suđenja za ove ratne zločine još nije počelo. Novosti nema ni o ubi stvu Duška Jovanovi ća, koji je likvidiran na pragu svoje redakcije prije više od četiri godine. Po nalogu Apelacionog suda otpočelo je novo suđenje Dami ru Mandiću,

daleko_2

koji se jedini tereti za Jovanovićevo ubistvo, iako se ni u optužnici ne spori da je u tom zločinu učestvovalo više osoba. Policija je još u inicijalnoj fazi istra ge za to ubistvo jav no prozvala Armina Mušu Osmanagića i Vuka Vulevića, ali te optužbe nikada nijesu konkretizo vane. Ispostavilo se organima, nekim čudom, trebalo pune četiri godi ne da u Visbeden upute DNK uzor ke neformalno osumnjičenih, kako bi se upo redili s tragovima nađenim u golfu 3 iz koga je, tvrdi se u optužnici, pucano. Rezultati su stigli u Podgoricu, ali još nije objavljeno da li u njima ima osno va za proširivanje optužnice. Problema je bilo i u procesu koji se vodi protiv grupe optužene za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, ubijenog u avgustu 2005, na pragu svoje porodične kuće. Nekada glavni adut tužilaštva Zoran Vlaović, za koga prvooptuženi Saša Boreta tvrdi da je instruirani svjedok, raskinuo je saradnju s policijom i tužilaštvom. Bivši spuški zatvorenik, koji tvrdi da se iza rešetaka približio Boreti, koji mu je navodno prepričao sve ilegalne aktivnosti grupe i način organizovanja osvanuo je u podgo ričkim Vijestima s tvrdnjom da mu je na njegov zahtjev ukinut status za štićenog svjedo ka. Time je dodat no uzdrman kre dibilitet svjedoka kojeg je tužilaš tvo navodilo kao ključnog u ovom procesu. Advokati optuženih su i ra­nije u više navrata tvrdili da mu se ne može vjerovati jer je osoba koja je više puta osuđi vana – za silova nje, prevaru pa i pokušaj ubistva. I optuženi su na suđenju ustvrdili da je Vlaović u zatvoru bio po znat kao douš nik i da nikom prisebnom nije padalo na pamet da mu povjerava detalje iz svoje prošlosti. Vlaović se danas nalazi na nepoznatoj adresi. Neki su sud ski procesi, za koje je država bila posebno zainteresovana, ipak okončani. Vijeće Višeg suda u Podgorici na čelu s predsjednikom Ivicom Stankovićem, osudilo je na 51 godinu zatvora 17 Albanaca optuženih za ,,pripremanje terorističkih akcija i udruživanje sa ciljem djelovanja protiv ustavnog poretka”. Slučaj Orlov let od početka je bio pod sjenkom optužbi da su izjave u sudu i policiji iznuđene uz brutalno mučenje optuženih. Pošto je među njima bilo i američkih državljana albanskog porijekla, čitav slučaj bio je pod budnom pažnjom američke administracije. Zbog sumnji da je bilo torture, proces su pratile i organizacije za zaštitu ljudskih prava. Iako je policija u početku deman tovala da je bilo brutalnosti, pet spe cijalaca osuđeno je na po tri mjeseca zatvora zbog preko­račenja ovlašćenja. Sud je utvrdio da su specijalci mučili i zlostavljali starca Pjetra Siništaja, oca dvojice optuže nih – da su ga gazili cokulama i udarali kundakom. Samo nekoliko dana nakon izricanja presude specijalcima u slučaju Orlov let Podgoričanin Alek sandar Pejanović, čiju su predaju policiji propratili blicevi i televizijske kamere, izašao je iz dvod nevnog pritvora izobličen, s povredama koje nije imao pri prijemu. Policija je danima tragala za problematičnim Pejanovićem zbog sumnje da je na mi tingu protiv odluke Vlade o priznanju nezavisnosti Kosova počinio krivična djela – nasilničko ponašanje i napad na službeno lice. I kamere su zabilježile kako Pejanović ruši zaštitnu ogradu i juriša na policijski kordon. Osveta ga je stigla u podrumu CB-a. Policija je kategorična da Pejanovića niko nije ni takao – ili se spotakao o koru banane ili se samopovrjeđivao! Godinu su obilježile i nove pri vredne afere. Protiv jedanaest sadaš njih i bivših radnika kompanije Luka Bar, na čelu sa bivšim direktorom

daleko_3

Miodragom Gvozdenovićem, poli cija je podnijela krivične prijave zbog sumnje da su oštetili firmu za više od milion eura. Policijska akcija uslijedila je nakon punih godinu dana – koliko je prošlo od kada je član borda direktora Luke Bar i poslanik SDP-a Miodrag Iličković podnio tužilaštvu krivičnu prijavu s dokumentacijom o neregularnostima u radu te kompanije. Uz ime bivšeg izvršnog direktora Luke Bar Miodraga Gvozdenovića vezuje se još jedna afera. Prošle su pune dvije godine dok je tu žilaštvo u Baru, prije nekoliko mjeseci, protiv njega podiglo optužnicu. Tom optužnicom Gvozdenović se tereti da je sklapanjem ugovora s povlašćenim crnogorskim i stra nim firmama svojoj kompaniji nanio štetu od oko milion eura. U startu se tvrdilo da je Gvozdenović firmu oštetio za više od pet miliona eura, ali tokom istrage ta je suma umanjena čak pet puta. Poslije otvaranja istrage protiv Gvozdenovića, zatražano je i prošire nje istrage protiv sadašnjeg izvršnog direktora Luke Bar Sloba Pajovića, koga je kao poslanika DPS-a štitio imunitet. Nakon istrage postupak protiv navodnih Gvozdenovićevih kompanjona je obustavljen. Kao i protiv mnogih drugih ljudi na koje vlast i dalje računa. Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo