Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Daleko je pravda

Objavljeno prije

na

Za pljačku oko trista hi ljada eura u Vrhovnom sudu, okrivljeni su samo niži službenici. Kako je utvrđeno, niko od njih nije imao radni raspored, a nadležni finansijski vještak stanje u tom sudu uporedio je sa zemljoradničkom zadru gom. Svi optuženi složili su se oko jednog – da je usmene naloge za brojne nelegalne isplate davao njihov bivši šef – RatkoVukotić, koji je ujedno bio i finansijski nalogodavac u krovnoj pra vosudnoj instituciji. Vukotić se u sudnici pojavio samo u svojstvu svjedoka i održao moralnu bukvicu bivšim službenicima i „državnim neprijateljima“, koji pišu o pozadini krađe. Vjeruje se da je iz suda nestao milionski iznos, ali su, na nečiju sreću, nestali i sudski djelovodnici, neophodni za procjenu štete, koji su bili arhivirani u Vukotićevom kabinetu.

Osim Ratka Vukotića, tužilaštvo je procijenilo da nema smisla podizati optužnicu ni protiv Blaža Jovanića, koji je imao šifru za verifikaciju na loga za isplatu sve do kraja sporne 2006, iako je ra­nije s mjesta se kretara Vrhovnog suda prešao na sudijsku funkciju u podgorički Osnovni sud. Činjenica da po zakonu tu šifru može imati samo ovlašćeni službenik Vrhovnog suda, pa ni svjedočenje optužene Dijane Vulević da je Jovanić uzimao nelegalne pozajmice iz državne kase i da je učio kako da falsifikuje njegov potpis de ponovan u državnom trezoru – nije nasjekiralo tužilaštvo. Za sada su bezbjedni i or ganizatori i inspiratori ratnih zločina tokom devedesetih. Na meti tužilaštva, koje je više od decenije čekalo da nešto preduzme, našle su se samo sitne ribe i izvršioci. Ista je priča – i u slučajevi ma deportacije bosanskih izbjeglica, etničkog čišćenja Bukovice, ubistva albanskih civila u Kaluđerskom lazu i vojnog logora Morinj. Šefove izvršioca iz vrha tadašnje i današnje vlasti zovu samo kao svjedoke. Nijedno od suđenja za ove ratne zločine još nije počelo. Novosti nema ni o ubi stvu Duška Jovanovi ća, koji je likvidiran na pragu svoje redakcije prije više od četiri godine. Po nalogu Apelacionog suda otpočelo je novo suđenje Dami ru Mandiću,

daleko_2

koji se jedini tereti za Jovanovićevo ubistvo, iako se ni u optužnici ne spori da je u tom zločinu učestvovalo više osoba. Policija je još u inicijalnoj fazi istra ge za to ubistvo jav no prozvala Armina Mušu Osmanagića i Vuka Vulevića, ali te optužbe nikada nijesu konkretizo vane. Ispostavilo se organima, nekim čudom, trebalo pune četiri godi ne da u Visbeden upute DNK uzor ke neformalno osumnjičenih, kako bi se upo redili s tragovima nađenim u golfu 3 iz koga je, tvrdi se u optužnici, pucano. Rezultati su stigli u Podgoricu, ali još nije objavljeno da li u njima ima osno va za proširivanje optužnice. Problema je bilo i u procesu koji se vodi protiv grupe optužene za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, ubijenog u avgustu 2005, na pragu svoje porodične kuće. Nekada glavni adut tužilaštva Zoran Vlaović, za koga prvooptuženi Saša Boreta tvrdi da je instruirani svjedok, raskinuo je saradnju s policijom i tužilaštvom. Bivši spuški zatvorenik, koji tvrdi da se iza rešetaka približio Boreti, koji mu je navodno prepričao sve ilegalne aktivnosti grupe i način organizovanja osvanuo je u podgo ričkim Vijestima s tvrdnjom da mu je na njegov zahtjev ukinut status za štićenog svjedo ka. Time je dodat no uzdrman kre dibilitet svjedoka kojeg je tužilaš tvo navodilo kao ključnog u ovom procesu. Advokati optuženih su i ra­nije u više navrata tvrdili da mu se ne može vjerovati jer je osoba koja je više puta osuđi vana – za silova nje, prevaru pa i pokušaj ubistva. I optuženi su na suđenju ustvrdili da je Vlaović u zatvoru bio po znat kao douš nik i da nikom prisebnom nije padalo na pamet da mu povjerava detalje iz svoje prošlosti. Vlaović se danas nalazi na nepoznatoj adresi. Neki su sud ski procesi, za koje je država bila posebno zainteresovana, ipak okončani. Vijeće Višeg suda u Podgorici na čelu s predsjednikom Ivicom Stankovićem, osudilo je na 51 godinu zatvora 17 Albanaca optuženih za ,,pripremanje terorističkih akcija i udruživanje sa ciljem djelovanja protiv ustavnog poretka”. Slučaj Orlov let od početka je bio pod sjenkom optužbi da su izjave u sudu i policiji iznuđene uz brutalno mučenje optuženih. Pošto je među njima bilo i američkih državljana albanskog porijekla, čitav slučaj bio je pod budnom pažnjom američke administracije. Zbog sumnji da je bilo torture, proces su pratile i organizacije za zaštitu ljudskih prava. Iako je policija u početku deman tovala da je bilo brutalnosti, pet spe cijalaca osuđeno je na po tri mjeseca zatvora zbog preko­račenja ovlašćenja. Sud je utvrdio da su specijalci mučili i zlostavljali starca Pjetra Siništaja, oca dvojice optuže nih – da su ga gazili cokulama i udarali kundakom. Samo nekoliko dana nakon izricanja presude specijalcima u slučaju Orlov let Podgoričanin Alek sandar Pejanović, čiju su predaju policiji propratili blicevi i televizijske kamere, izašao je iz dvod nevnog pritvora izobličen, s povredama koje nije imao pri prijemu. Policija je danima tragala za problematičnim Pejanovićem zbog sumnje da je na mi tingu protiv odluke Vlade o priznanju nezavisnosti Kosova počinio krivična djela – nasilničko ponašanje i napad na službeno lice. I kamere su zabilježile kako Pejanović ruši zaštitnu ogradu i juriša na policijski kordon. Osveta ga je stigla u podrumu CB-a. Policija je kategorična da Pejanovića niko nije ni takao – ili se spotakao o koru banane ili se samopovrjeđivao! Godinu su obilježile i nove pri vredne afere. Protiv jedanaest sadaš njih i bivših radnika kompanije Luka Bar, na čelu sa bivšim direktorom

daleko_3

Miodragom Gvozdenovićem, poli cija je podnijela krivične prijave zbog sumnje da su oštetili firmu za više od milion eura. Policijska akcija uslijedila je nakon punih godinu dana – koliko je prošlo od kada je član borda direktora Luke Bar i poslanik SDP-a Miodrag Iličković podnio tužilaštvu krivičnu prijavu s dokumentacijom o neregularnostima u radu te kompanije. Uz ime bivšeg izvršnog direktora Luke Bar Miodraga Gvozdenovića vezuje se još jedna afera. Prošle su pune dvije godine dok je tu žilaštvo u Baru, prije nekoliko mjeseci, protiv njega podiglo optužnicu. Tom optužnicom Gvozdenović se tereti da je sklapanjem ugovora s povlašćenim crnogorskim i stra nim firmama svojoj kompaniji nanio štetu od oko milion eura. U startu se tvrdilo da je Gvozdenović firmu oštetio za više od pet miliona eura, ali tokom istrage ta je suma umanjena čak pet puta. Poslije otvaranja istrage protiv Gvozdenovića, zatražano je i prošire nje istrage protiv sadašnjeg izvršnog direktora Luke Bar Sloba Pajovića, koga je kao poslanika DPS-a štitio imunitet. Nakon istrage postupak protiv navodnih Gvozdenovićevih kompanjona je obustavljen. Kao i protiv mnogih drugih ljudi na koje vlast i dalje računa. Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo