Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DAN REPUBLIKE: Najgore od oba svijeta

Objavljeno prije

na

Nekadašnji Dan republike, 29. novembar, potakao je u sjećanja na SFRJ. Već postaje uobičajeno da svaki praznik nekadašnje države izazove, prije svega na društvenim mrežama, poplavu sjećanja na ,,stare dobre dane”. Mediji u nekadašnjim republikama takođe ne zaboravljaju da podsjete na ovaj datum.

O karakteru SFRJ, njenim manama i vrlinama vode se žustre, nekad i ozbiljne rasprave. Ne i u Crnoj Gori. Nama je dovoljno da nam premijer kaže kako svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo.

Horska pjesma iz onih vremena kazivala je: ,,Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja; u Jajcu je izašao proglas – naša je postala zemlja”. Formalnije govoreći, u malom gradu u Bosni i Hercegovini 29. novembra AVNOJ se konstituisao u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo, kao vrhovni predstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije. Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a imale su ustavni karakter.

Malo ko od današnjih dvadestogodišnjaka zna da bez zamuckivanja nabroji republike bivše Jugoslavije. U njihovim sjećanjima nema ni Biljane, ni njenog platna, ni Ohridskog jezera, ni čovječje ribice iz Postojnske jame. Jesu li zato siromašniji duhom, svako sudi za sebe. Ipak, oni koji pamte SFRJ, čak i kad je smatraju ,,tamnicom naroda”, teško mogu poreći da je živjeti u republikama koje su je naslijedile ,,klaustrofobično iskustvo”.

O tome u kakvoj smo državi živjeli ovih se dana u Sloveniji i Hrvatskoj živo raspravlja. Hrvatska je naslijedila najgore od Jugoslavije, a odbacila ono dobro, naslov je jednog od tekstova u kojima se razmatra da li su u pravu dvojica slovenačkih sociologa koji tvrde da Jugoslavija nije bila totalitarna država.

Sociolozi Univerziteta u Mariboru Sergej Flere i Rudi Klanjšek, objasnili su u članku objavljenom u specijalizovanom časopisu Communist and Post-Communist Studies uglednog izdavača Elsevier, da je njihovo istraživanje podstaknuto neselektivnim etiketiranjem Titove Jugoslavije kao totalitarne države bez vremenske ili neke druge zadrške.

Analizirajući istoriju Titovog režima u skladu s literaturom o totalitarizmu, autori zaključuju da Jugoslavija nije bila totalitarna u više od polovine njenog vijeka, prenose hrvatski mediji. Premda je bio promovisan Titov kult, njegova vlast bila je ograničena federalnom prirodom države, smatraju sociolozi. To ne znači da nije postojala represija, koja je, osobito do 1953, bila usmjerena protiv vjerskih ustanova, imanentnih protivnika komunizma, političkih disidenata i uopšte na kontrolu inteligencije, napominju Flere i Klanjšek.

Od sredine 60-ih godina republike su postale uglavnom samostalni igrači i brinule se za vlastite interese, privatna preduzeća nijesu poslovala pod kontrolom državne planske ekonomije, dok je bio vidljiv kulturni i vjerski pluralizam, ističu autori. Prema njihovom mišljenju, argumenti pokazuju da ,,totalitarni diktator” nije mogao samostalno imenovati članove tijela saveznih republika, nego je to bio dugotrajan proces postizanja ,,dogovora”, usklađivanja i političkih manipulacija.

Ono što određene krugove u Hrvatskoj posebno ,,svrbi” je da Udba od 1967. nije više bila jedinstvena jugoslovenska organizacija nego u nadležnosti republika, kazao je Sergej Flere za Hinu.

Slovenački sociolozi uočili su da je kulturni život, pogotovo nakon 60-ih godina, bio vrlo raznolik i pluralan, što je potpuno strano totalitarnim sistemima. U pozorištima su redovno igrani avangardni zapadni dramatičari kao što su Jonesko, Miler ili Kami. Štampane su knjige Kamija, Sartra, Šumpetera i Markuzea.

Represija prema vjerskim zajednicama bila je snažna do 1950-ih, do kada je režim potisnuo iz javnosti sve njihove aktivnosti i oduzeo im većinu vlasništva. No, prema podacima iz članka, već 1966. vjerske zajednice izdaju 65 novina s ukupno 3,59 miliona primjeraka, a 1987. ukupno 99 novina s više od 3,7 miliona primjeraka. Za poređenje, u Sovjetskom Savezu do 1990. samo je Časopis Moskovske pravoslavne patrijaršije bio dostupan tamošnjoj javnosti.

Članak slovenskih sociologa naišao je na podijeljena mišljenja hrvatske stručne javnosti, od uvažavanja do oštre osude.

Politolog Fakulteta političkih nauka u Zagrebu Tihomir Cipek za agenciju Hina je kazao da je Jugoslavija do kraja 1960-ih bila totalitarna diktatura, a od tada autoritarna diktatura. Razlika je, kako kaže, sljedeća: totalitarni režim traži da u njega vjerujemo do kraja, a autoritarnom režimu je dovoljna poslušnost.

Neuporedivo više od klasifikacije režima običan svijet zanima kako živi. Tada su bile mnogo manje razlike u platama, kako među republikama, tako i unutar republika među djelatnostima. Autori napominju da podaci ne mogu biti sasvim precizni.

Prosječna zarada na teritoriji nekadašnje SFRJ između 1981. i 2012. povećana je za 15 odsto – sa 508 na 582 eura. Broj zaposlenih, međutim, smanjen je za petinu, sa 5,7 na 4,5 miliona, a mjesečni fond isplaćenih zarada smanjen je za 10 odsto – sa 2,9 na 2,6 milijardi eura.

Crna Gora je imala rast prosječne zarade za devet odsto – sa 455 na 497 eura, broja zaposlenih za 26 procenata – sa 133 na 167 hiljada, uz rast fonda zarada za 32 odsto – sa 61 na 80 miliona eura.

Brojke mnogo bolje govore ako se pažljivije pogledaju. Prije tridesetak godina u Crnoj Gori je u trgovini radilo oko 15 hiljada ljudi. Njihova prosječna plata bila je 409 eura. U međuvremenu je trgovina postala grana u kojoj radi ubjedljivo naviše zaposlenih u Crnoj Gori – preko 36 hiljada. Prosječna plata u toj djelatnosti sada je 362 eura. Prosječna plata u obrazovanju pala je sa 517 na 453 eura. Poslovanje nekretninama, finansijske djelatnosti i komunikacije popravljaju prosječnu platu u Crnoj Gori.

Sjećanja na nekadašnju sveprisutnu vlast Saveza komunista u Crnoj Gori nijesu dobila priliku da izblijede. Partija je promijenila ime, umjesto crvene s petokrakom podigla zastavu liberalnog kapitalizma i nastavila da niže pobjede. Zadržali smo netaknutu UDBU, kao relikte prošlosti odbacili priče o pravdi, jednakosti i solidarnosti.

Prema mišljenjima nekih od Monitorovih sagovornika današnji partijci su privilegovaniji od nekadašnjih. ,,Sad dobiješ više beneficija ako si član vladajuće parije, nego nekad kao član Saveza komunista. Pošto su u ono vrijeme svi bili članovi partije, morao si kvalitetom da se izboriš za svoje mjesto. Zapošljavalo se, na primjer, po javnom konkursu kojim su propisivani vrlo precizni uslovi. Rangirao se uspjeh u školovanju, dužina čekanja na posao, socijalne prilike u porodici”, kaže naša sagovornica.

Vladajuća stranka u Crnoj Gori stidljivo se i tek ponekad odriče nasljeđa jednopartijskog režima. Ne zato što se ne mogu odreći sebe – kad je trebalo, lagano su ovdašnji puk ubijedili kako nikad nisu napali Dubrovnik – već prije zbog toga što građani Crne Gore u dnu duše znaju da nikad nijesu bolje živjeli nego u doba Titove Jugoslavije. Bez rasprave o „totalitarizmu” ovdje je „vjera” u Jugoslaviju zamijenjena „vjerom” u EU, umjesto u komunizam, kunemo se u demokratiju i, naravno, ljubimo Mila umjesto Maršala.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo