Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DAN REPUBLIKE: Najgore od oba svijeta

Objavljeno prije

na

Nekadašnji Dan republike, 29. novembar, potakao je u sjećanja na SFRJ. Već postaje uobičajeno da svaki praznik nekadašnje države izazove, prije svega na društvenim mrežama, poplavu sjećanja na ,,stare dobre dane”. Mediji u nekadašnjim republikama takođe ne zaboravljaju da podsjete na ovaj datum.

O karakteru SFRJ, njenim manama i vrlinama vode se žustre, nekad i ozbiljne rasprave. Ne i u Crnoj Gori. Nama je dovoljno da nam premijer kaže kako svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo.

Horska pjesma iz onih vremena kazivala je: ,,Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja; u Jajcu je izašao proglas – naša je postala zemlja”. Formalnije govoreći, u malom gradu u Bosni i Hercegovini 29. novembra AVNOJ se konstituisao u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo, kao vrhovni predstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije. Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a imale su ustavni karakter.

Malo ko od današnjih dvadestogodišnjaka zna da bez zamuckivanja nabroji republike bivše Jugoslavije. U njihovim sjećanjima nema ni Biljane, ni njenog platna, ni Ohridskog jezera, ni čovječje ribice iz Postojnske jame. Jesu li zato siromašniji duhom, svako sudi za sebe. Ipak, oni koji pamte SFRJ, čak i kad je smatraju ,,tamnicom naroda”, teško mogu poreći da je živjeti u republikama koje su je naslijedile ,,klaustrofobično iskustvo”.

O tome u kakvoj smo državi živjeli ovih se dana u Sloveniji i Hrvatskoj živo raspravlja. Hrvatska je naslijedila najgore od Jugoslavije, a odbacila ono dobro, naslov je jednog od tekstova u kojima se razmatra da li su u pravu dvojica slovenačkih sociologa koji tvrde da Jugoslavija nije bila totalitarna država.

Sociolozi Univerziteta u Mariboru Sergej Flere i Rudi Klanjšek, objasnili su u članku objavljenom u specijalizovanom časopisu Communist and Post-Communist Studies uglednog izdavača Elsevier, da je njihovo istraživanje podstaknuto neselektivnim etiketiranjem Titove Jugoslavije kao totalitarne države bez vremenske ili neke druge zadrške.

Analizirajući istoriju Titovog režima u skladu s literaturom o totalitarizmu, autori zaključuju da Jugoslavija nije bila totalitarna u više od polovine njenog vijeka, prenose hrvatski mediji. Premda je bio promovisan Titov kult, njegova vlast bila je ograničena federalnom prirodom države, smatraju sociolozi. To ne znači da nije postojala represija, koja je, osobito do 1953, bila usmjerena protiv vjerskih ustanova, imanentnih protivnika komunizma, političkih disidenata i uopšte na kontrolu inteligencije, napominju Flere i Klanjšek.

Od sredine 60-ih godina republike su postale uglavnom samostalni igrači i brinule se za vlastite interese, privatna preduzeća nijesu poslovala pod kontrolom državne planske ekonomije, dok je bio vidljiv kulturni i vjerski pluralizam, ističu autori. Prema njihovom mišljenju, argumenti pokazuju da ,,totalitarni diktator” nije mogao samostalno imenovati članove tijela saveznih republika, nego je to bio dugotrajan proces postizanja ,,dogovora”, usklađivanja i političkih manipulacija.

Ono što određene krugove u Hrvatskoj posebno ,,svrbi” je da Udba od 1967. nije više bila jedinstvena jugoslovenska organizacija nego u nadležnosti republika, kazao je Sergej Flere za Hinu.

Slovenački sociolozi uočili su da je kulturni život, pogotovo nakon 60-ih godina, bio vrlo raznolik i pluralan, što je potpuno strano totalitarnim sistemima. U pozorištima su redovno igrani avangardni zapadni dramatičari kao što su Jonesko, Miler ili Kami. Štampane su knjige Kamija, Sartra, Šumpetera i Markuzea.

Represija prema vjerskim zajednicama bila je snažna do 1950-ih, do kada je režim potisnuo iz javnosti sve njihove aktivnosti i oduzeo im većinu vlasništva. No, prema podacima iz članka, već 1966. vjerske zajednice izdaju 65 novina s ukupno 3,59 miliona primjeraka, a 1987. ukupno 99 novina s više od 3,7 miliona primjeraka. Za poređenje, u Sovjetskom Savezu do 1990. samo je Časopis Moskovske pravoslavne patrijaršije bio dostupan tamošnjoj javnosti.

Članak slovenskih sociologa naišao je na podijeljena mišljenja hrvatske stručne javnosti, od uvažavanja do oštre osude.

Politolog Fakulteta političkih nauka u Zagrebu Tihomir Cipek za agenciju Hina je kazao da je Jugoslavija do kraja 1960-ih bila totalitarna diktatura, a od tada autoritarna diktatura. Razlika je, kako kaže, sljedeća: totalitarni režim traži da u njega vjerujemo do kraja, a autoritarnom režimu je dovoljna poslušnost.

Neuporedivo više od klasifikacije režima običan svijet zanima kako živi. Tada su bile mnogo manje razlike u platama, kako među republikama, tako i unutar republika među djelatnostima. Autori napominju da podaci ne mogu biti sasvim precizni.

Prosječna zarada na teritoriji nekadašnje SFRJ između 1981. i 2012. povećana je za 15 odsto – sa 508 na 582 eura. Broj zaposlenih, međutim, smanjen je za petinu, sa 5,7 na 4,5 miliona, a mjesečni fond isplaćenih zarada smanjen je za 10 odsto – sa 2,9 na 2,6 milijardi eura.

Crna Gora je imala rast prosječne zarade za devet odsto – sa 455 na 497 eura, broja zaposlenih za 26 procenata – sa 133 na 167 hiljada, uz rast fonda zarada za 32 odsto – sa 61 na 80 miliona eura.

Brojke mnogo bolje govore ako se pažljivije pogledaju. Prije tridesetak godina u Crnoj Gori je u trgovini radilo oko 15 hiljada ljudi. Njihova prosječna plata bila je 409 eura. U međuvremenu je trgovina postala grana u kojoj radi ubjedljivo naviše zaposlenih u Crnoj Gori – preko 36 hiljada. Prosječna plata u toj djelatnosti sada je 362 eura. Prosječna plata u obrazovanju pala je sa 517 na 453 eura. Poslovanje nekretninama, finansijske djelatnosti i komunikacije popravljaju prosječnu platu u Crnoj Gori.

Sjećanja na nekadašnju sveprisutnu vlast Saveza komunista u Crnoj Gori nijesu dobila priliku da izblijede. Partija je promijenila ime, umjesto crvene s petokrakom podigla zastavu liberalnog kapitalizma i nastavila da niže pobjede. Zadržali smo netaknutu UDBU, kao relikte prošlosti odbacili priče o pravdi, jednakosti i solidarnosti.

Prema mišljenjima nekih od Monitorovih sagovornika današnji partijci su privilegovaniji od nekadašnjih. ,,Sad dobiješ više beneficija ako si član vladajuće parije, nego nekad kao član Saveza komunista. Pošto su u ono vrijeme svi bili članovi partije, morao si kvalitetom da se izboriš za svoje mjesto. Zapošljavalo se, na primjer, po javnom konkursu kojim su propisivani vrlo precizni uslovi. Rangirao se uspjeh u školovanju, dužina čekanja na posao, socijalne prilike u porodici”, kaže naša sagovornica.

Vladajuća stranka u Crnoj Gori stidljivo se i tek ponekad odriče nasljeđa jednopartijskog režima. Ne zato što se ne mogu odreći sebe – kad je trebalo, lagano su ovdašnji puk ubijedili kako nikad nisu napali Dubrovnik – već prije zbog toga što građani Crne Gore u dnu duše znaju da nikad nijesu bolje živjeli nego u doba Titove Jugoslavije. Bez rasprave o „totalitarizmu” ovdje je „vjera” u Jugoslaviju zamijenjena „vjerom” u EU, umjesto u komunizam, kunemo se u demokratiju i, naravno, ljubimo Mila umjesto Maršala.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo