Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Građani jedini gubitnici

Objavljeno prije

na

Očigledno je da ne ide sve po planu koji je imao mandatar Dritan Abazović, te da pregovori sa određenim političkim partijama traju duže nego što je očekivao. Taj plan se i dalje krije od javnosti, osim djelova u kojima se licitira sa ministarskim mjestima i resorima što se pretvorilo u degutantnu farsu u kojoj je sve izvjesnije da će jedini gubitnici biti građani

 

MONITOR:   U okviru istrage OCCRP i Gardijana o imovini ruskih oligarha, MANS je došao do podataka o imovini ruskih bogataša u Crnoj Gori. Šta ste tačno otkrili?

MILOVAC: Istraživački centar MANS-a kao dio OCCRP mreže istraživačkih medija učestvuje u globalnoj istrazi pod nazivom Russian Asset Tracker. Istraga  ima za cilj da evidentira imovinu ruskih oligarha bliskih Putinu, ali i svih onih koji u Rusiji podržavaju njegovu politiku i agresiju na Ukrajinu.

Kada je u pitanju Crna Gora, MANS je dalje istražio već poznatu informaciju da porodica moskovskog državnog tužioca, Denisa Popova, posjeduje imovinu u Kotoru i Kolašinu vrijednu oko tri miliona eura. Naša istraga je pokazala da je kupovina zemljišta i gradnja vila u Kolašinu djelimično finansirana iz dva kredita u ukupnom iznosu od preko milion eura, kao i da je novac u Crnu Goru došao preko offshore kompanija sa Britanskih Djevičanskih ostrva i ostrva Nevis u Karibima. Ovo istraživanje je otvorilo novi krug pitanja do koje mjere je prethodna Uprava za sprječavanje pranja novca kontrolisala unos novca u Crnu Goru, naročito u godinama nakon sticanja nezavisnosti kada je dominatno ruski kapital bukvalno „zapljuskivao“ našu obalu.

MONITOR: Najveći dio kapitala ruskih oligarha ušao je u zemlju u vrijeme trodecenijskog premijera Mila Đukanovića, koji danas govori o prijetnji ruskog uticja na zemlju. Kako to komentarišete?

MILOVAC: Đukanović i interesna klika oko njega voljela bi da svi zaboravimo sa kakvim je ushićenjem dočekan sumnjivi ruski kapital, dominantno generisan kroz model stihijske privatizacije državnih resursa koji nije bio nepoznat ni domaćim političarima i sa njima poveznim tajkunima.

Tokom tih godina nisu postavljana pitanja odakle dolazi kapital za kupovinu KAP- a koji je prodat Deripaski preko kiparske kompanije, niti da li je pošteno zarađen novac kojim su kupovani milioni kvadrata, dominatno crnogorske obale. Nadam se da ćemo nekada imati dovoljno snažne institucije da ispitaju na koji način je novac ulazio u Crnu Goru, koje je bilo njegovo porijeklo i uz čiju saglasnost smo uspjeli da državu u međunarodnim krugovima plasiramo kao ultimativnu destinaciju za pranje novca.

Malo je vjerovatno da Đukanovića ozbiljno brine štetni uticaj Rusije na Crnu Goru, koliko je zainteresovan da se nakon serije političkih poraza, kod kuće i pred međunarodnom javnošću, rehabilituje kao jedini pravi NATO partner za EU i SAD. Skandalozno ponašanje Vlade Zdravka Krivokapića oko rata u Ukrajini mu ide direktno na ruku. To je šansa koju Đukanović očigledno ne propušta.

MONITOR: Kako komentarišete Đukanovićev posljednji intervju na RTCG-u i njegove prijeteće tonove?

MILOVAC: Đukanović je očigledno ohrabren pozicijom koju mu je donijela mogućnost pregovora oko manjinske vlade, ali i potpuno neadekvatan odnos koji je Vlada Krivokapića do sada imala u vezi sa ratom u Ukrajini. Iz te pozicije, postoji percepcija da Đukanović ima kapacitet da ponovo, na sebi svojstven način, kreira političke i društvene prilike u zemlji. Smatram da je to jedan od ključnih razloga zbog kojih će podržati manjinsku vladu Dritana Abazovića. Abazović je  već dokazao da iza retoričke volje za borbu protiv korupcije stoji jedno veliko ništa koje ne može na bilo koji način ugroziti njegove političke i druge interese.

MONITOR: Aktuelne vlasti kasne sa uvođenjem sankcija Rusiji. Upozorili ste da to direknto utiče na evrointegracijski proces?

MILOVAC: MANS je još od početka marta ukazivao na činjenicu na Vlada Zdravka Krivokapića nije uradila gotovo ništa da stvarno i operacionalizuje političke poruke koje su poslate Rusiji povodom agresije na Ukrajinu. Još uvijek nemamo formalnu odluku o uvođenju sankcija koja bi obezbijedila mandat nadležnim državnim institucijama da rade svoj posao. Odnosno da počnu da postupaju kao njihove kolege iz mnogih EU zemalja  koje uveliko zamrzavaju imovinu i kapital lica i kompanija koje se nalaze na listi sankcija zbog rata u Ukrajini.

Poruka koja se time šalje međunarodnoj zajednici nije dobra. Naročito kada su u pitanju takozvani evroatlantski partneri Crne Gore koji od naše zemlje očekuju saradnju i onda kada mjere koje treba donijeti nisu popularne. Posljedni lokalni izbori u Ulcinju i Beranama su pokazali da nedonošenje formalne odluke o sankcijama ima i svoj lokalni politički uticaj. Tako smo imali situaciju da je podrška pokretu Berane sad! koji zvanično podržavaju ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović, bukvalno prepolovljena nakon što su se njih dvojica deklarisali kao pristalice uvođenja sankcija Rusiji.

Nažalost i u ovom slučaju smo imali priliku da vidimo da se partijske kalkulacije i interesi gotovo po pravilu stavljaju ispred interesa građana, zakonskih obaveza ili kada su u pitanju sankcije, međunarodno preuzetih obaveza.

MONITOR: Šta su pokazali lokalni izbori u Beranama i Ulcinju?

MILOVAC: Pokazali su da političke aktere ne zanima izborna reforma, već da su sasvim relaksirani kada igraju po „DPS pravilima“ odnosno kada bez zadrške koriste sva moguća sredstva kako bi ostvarili što bolji izborni rezultat. Većina političkih partija će rezultat na ovim izborima iskoristiti za jačanje svoje pozicije u pregovorima oko manjinske vlade, dok smo jako malo čuli konkretnih stvari koje se tiču razvoja ove dvije opštine. U tom smislu, izbori nisu donijeli ništa novo, makar ne za građane koji su umjesto političke trgovine očekivali promjene.

MONITOR:  Kako vidite proces formiranja manjinske vlade i njen kapacitet za obećane promjene?

MILOVAC: Očigledno je da ne ide sve po planu koji je imao mandatar Dritan Abazović, te da pregovori sa određenim političkim partijama traju duže nego što je očekivao. Taj plan se i dalje krije od javnosti, osim dijelova u kojima se licitira sa ministarskim mjestima i resorima što se pretvorilo u degutantnu farsu u kojoj je sve izvjesnije da će jedini gubitnici biti građani.

Abazovićev koncept „pomirenja“ i „najevropskije vlade ikada“ šta god to predstavljalo, bio je samo dimna zavjesa za traženje partnera u onom dijelu političkog spektra za koji se „zakleo“ na izborima 2020. da nikada neće biti opcija za bilo kakvu saradnju, a kamoli podršku manjinskoj vladi.

Vlada koja bude rezultat takvih pregovora i kompromisa ne može biti nosilac ozbiljnih reformi koje se obećavaju građanima kao izlaz iz nesporne krize u koju nas je uvela Vlada Zdravka Krivokapića. Nekako se javnosti pokušava „prodati“ teza da Dritan Abazović nije bio dio te Vlade, i da nema bilo kakvu odgovornost za njen neuspjeh, a potpuno je suprotno.

Nakon što dnevno od političara slušamo izjave da su spremni da preuzmu odgovornost, bilo bi dobro da se to konačno i desi. Ne mislim da onaj ko u Vladi Zdravka Krivokapića nije preuzeo odgovornost za očigledne neuspjehe, sada ima „mandat“ da se u javnosti prezentuje kao jedini put koji je Crnoj Gori preostao.

To je vrhunac političkog licemjera koje računa na kratko pamćenje građana i kao takvo ne može biti dobra osnova za bilo kakve reforme koje će ovu zemlju pogurati naprijed.

MONITOR:  Rat u Ukrajini, nestašice hrane, skokovi cijena… Oni koji ovdje  potežu pitanja „od kojih se živi“, kao da to čine tek u okviru političke igre. Kakva je situaciju u parlamentu, kako Vam izgleda politička situacija danas, brine li ko o javnom interesu?

MILOVAC: Situacija sa Skupštinom Crne Gore čiji rad je blokiran interesima svake partije pojedinačno je odličan pokazatelj do koje mjere je naša zemlja i dalje zarobljeno društvo. Skupština Crne Gore i svi poslanici u njoj danas, možda kao nikada ranije imaju priliku i moć da urade nešto konkretno i neposredno kako bi građanima obezbijedili da makar donekle lakše podnesu udar krize na njihove budžete.

Umjesto konkretnih odluka imamo beskrajne ratove saopštenjima. Partije su duboko ušančene u ono što one smatraju da je interes građana, kako pojedini politički akteri vole da nazivaju „narodna volja“, a zapravo su isključivi politički interesi.

Vrijeme od izbora 2020. godine sve partije su, bez izuzetka, potrošile dominantno za snaženje svoje glasačke baze, najčešće na račun državnih resursa. Ključne   reforme su izostale. Porazno je što je politička većina koja je naslijedila DPS odlučila da u mnogih sferama pođe upravo njihovim koracima i propusti istorijsku šansu da nakon trideset godina diktature Đukanovića i DPS-a, ovoj zemlji konačno donese predah od kriminala, partitokratije, nepotizma i sistematskog uništavanja ekonomske i društvene supstance. To nije bio samo posao Vlade Krivokapića koju sada političke partije sasvim komforno targetiraju kao isključivog krivca za iznevjerena očekivanja građana.

MONITOR: Kako vidite to što mnogi ministri eksperti iz odlazeće Vlade, ostaju u politici, i ne razmišljaju o povratku struci?

MILOVAC: Da li će se ministri nakon pada vlade vratiti struci ili ostati u politici je manje važno u odnosu na činjenicu da trenutno na djelu imamo novi krug besprizornog korišćenja državnih resursa kako bi se ojačale partijske baze u susret lokalnim izborima, ali i osnažili neki novi pokreti poput onoga koji se oslanja na brend ekonomskog programa Evropa sad. To pokazuje da nosioci političkog života, bilo da su iskusni ili se tek okušavaju u tim vodama, nisu imuni na ono što je bila najgora praksa DPS-a uoči gotovo svakih izbora. Vrijeme nakon pada DPS- a je pokazalo da je političko zapošljavanje potpuno normalizovano kao pojava, a da je funkcionerska kampanja i dalje uobičajeno ponašanje, samo sada sa drugim akterima. To je krug koji se mora prekinuti ukoliko kao društvo želimo naprijed.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo