Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U BEOGRADU: Izbori u Srbiji: Moguća pobjeda opozicije u Beogradu

Objavljeno prije

na

Šanse za drugi krug predsjedničkih izbora i bilo šta više od politički ušarenjenog nacionalnog parlamenta, na nivou su teorijskih. Druga je stvar sa iznimno važnim izborima u Beogradu, kao početkom kraja režima, pod uslovom da ga opozicija autogolovima i padovima ispod izborne crte ne dovede u pitanje. Visoka, bar dvotrećinska  izlaznost efektivno u zemlji prisutnog biračkog tijela, je jedna od ključnih pretpostavki promjena

 

MONITOR: Da li izbori u  SrbijIi 3. aprila mogu nešto bitno da promijene ili da kanališu put alternativi ka sistemskim promjenama?

STOJILJKOVIĆ: Svaka pristojna slika  izborne scene  sadrži prvo skicu  za socijalni i političkokulturni portret društva, dalje analizu (ne) prilika u kojima se oni odvijaju i, najzad,  mapu sa rasporedom snaga izbornih aktera. Iza kulisa  stoje uticajni interni i spoljni veto igrači – od  verskih zajednica do korporativnog kapitala i ambasada ključnih zemalja.

U Srbiji i drugim zemljama superperiferijskog regiona koji se demografski prazni i sve više zaostaje za drugima – ne može se više porediti ni sa Bugarskom i Rumunijom, na sceni  je koruptivna interventna ,,bogata” država sa siromašnim građanima. U hibridnim režimima, političko i medijsko tržište su   najmanje jednako i transparentno tržište o čemu najbolje govore razmere klijentelizma i partijskog udomljavanja i zapošljavanja. Na političkoj areni  Srbije je dominantan lider stabilokrata koji u sve užem manevarskom prostoru proizvodi probleme a onda ih  ,,rešava“. U klimi raširene apatije i cinične sumnje i nepoverenja, sa dominacijom birača sa skromnim političkim znanjima i moći, čak i uz prisutnu uvećanu političku mobilizaciju nerealno je očekivati ,,istorijske” promene.  Istina, sve će biti bolje od ovog stanja razorenih institucija i parlamenta bez opozicije.

Politička putanja Srbije iz jednog hibridnog, Miloševićevog režima, preko razvojno nedelatnog modela i perioda nepotpune demokratske transformacije – u drugi hibridni, Vučićev režim, govori, međutim, da ste vi apsolutno u pravu – u Srbiji na dnevnom redu nije samo  promena ekipa na vlasti, već promena sistema.

MONITOR: Da li globalni i regionalni kontekst u kojem se izbori u Srbiji održavaju –  prije svega  rat u Ukrajini i njegove posljedice –  neposredno ili posredno mogu uticati da se očekivani rezultati izbora, manje ili više „koriguju“?

STOJILJKOVIĆ: U planetarnim krizama, uostalom  kao i u ličnim životima, u situacijama kada nemate resurse i razvijen alternativni scenario, jačaju strahovi i spremnost da se zarad kakve-takve izvesnosti prihvati i ponavlja ,,loša beskonačnost“. Ratovi i sankcije, po pravilu, privremeno jačaju pozicije aktuelnih vlasti. Svojevremena izborna parola SPS-a – „Sa nama nema neizvesnosti“, dobro ilustruje sve moguće rizike. Ovoga puta, po mome sudu, radi se na sreću  samo o intermecu  u kome će biti pojačana i osvešćena socijalna i politička polarizacija i njene linije. Do viđenja na skorim narednim izborima.

MONITOR: Kako Vama izgleda pozicioniranje opozicije koja izlazi na izbore? Bilo je raznih dilema od redovnih parlamentarnih izbora u junu 2020. i bojkota najuticajnijeg dijela opozicije: da li da se nastupa jedinstveno, ide u tri kolone profiliše ideološki ili samo programski. Predlagani su i opozicioni predizbori, da bude samo jedan predsjednički kandidat…

STOJILJKOVIĆ: Rezultat bojkota su iznuđeni novi izbori koje je režim raspisao jer je i za njega ,,prevelika pobeda“ bila neodbranjiva i nelegitimna. Naravno, da bi pod sličnim uslovima, usisavajući na političkom prostoru sve što se (ne)skriveno da usisati, ponovo pobedio. Jedinstven nastup opozicije, programski podeljene na svoj reformskodemokratski, pro-EU, suverenistički i evrofobični deo, koji uz sve dodatne linije podela i stvorene uzajamne animozitete, prati i linije podela u biračkom telu, nije isplativ jer ne daje sinergetske efekte, odnosno ne donosi ni prost zbir opozicionih glasova. Šanse opozicije vezane su za mobilizacijsku  ubedljivost priče o nesaradnji sa režimom, postizbornom radu na demokratskoj normalizaciji i redukovanju drastičnih nejednakosti, kao i dolaženju do izbora koji to zaista jesu. Nenapadanje, zajednička kontrola izbora i nastup u  kolonama od kojih nijedna ne pada  ispod cenzusa su bili jedina optimalna varijanta. Koja, bojim se, opet nije do kraja ispoštovana jer je mnogo onih koji se vrte oko cenzusa i kada je on spušten na tri odsto.

MONITOR: Izbori će izgleda biti bolje pokriveni kontrolorima i posmatračima nego prethodni, a prisustvo najavili su i predstavnici Evropskog parlamenta. Već se, međutim, naveliko otkrivaju „fantomski glasači“, nepoznati vlasnicima na čijim adresama ih je neko prijavio. To više nije problem samo u Beogradu. Da li je moglo više da se učini da se obezbijede zakonski propisani uslovi, uključujući tu i promjenu uređivačke politike RTS-a i RTV-a?

STOJILJKOVIĆ: Ilustracije radi, i sam sam na  adresi na kojoj stanujem više od pola veka, pronašao poziv za potpuno nepoznatu osobu. No, bolja organizovanost i prisutno oslobađanje  od straha građana koji neće da budu tek podanici, redukovaće očite izborne malverzacije. Izborni, pre svega medijski uslovi su tek delimice poboljšani – pa će se kakva – takva kampanja svesti, i zbog rata u Ukrajini, na petnaestak dana. Odgornost što nije postignuto više snose i EU posrednici čiji je napor bio prevashodno usmeren na to da očuvaju uticaj i na jednu i na drugu stranu,  u skladu sa geslom : ko god da pobedi, mi smo pobedili na kraju. Na političkom imaginariju zvanom Balkan ništa novo.

Komparativna istraživanja pokazuju da su na dugi rok prosperitetna samo društva sa snažnim institucijama, kompetentnim i odgovornim elitama i obaveštenim i samoorganizovanim građankama i građanima koji su osvestili svoj interes. Samo su demokratski izbori na koje se izlazi bar sa onoliko energije i informacija  o  kvalitetu ponuđene robe  koliko se ima prilikom kupovine u samoposluzi, odnosno izborni sistem u kome građani na izbor svojih predstavnika utiču bar u meri uticaja partijskih oligarhija, korak u tom pravcu.

MONITOR: Unekoliko su se stranački fokusi a i način djelovanja jednog dijela opozicije promijenili. Prije svega radi se o našoj  varijanti lijevo-zelene opcije, okupljene u koaliciji Moramo. No stare teme „od nacionalnog interesa“ kao što su – Kosovo, genocid u Srebrenici, odnosi sa RS-om, Crnom Gorom i Rusijom, zadržale su mjesto u vrhu, i u ovoj kampanji. Koliko je u odgovorima na njih, i kod vlasti i kod opozicije, dominirao populizam, a koliko je bilo spremnosti da se iz njega iskorači?

STOJILJKOVIĆ: Još pre par meseci očekivanja da će se, u siromašnoj i investicija gladnoj Srbiji, ekološka tematika naći visoko na političkoj agendi bi bila tretirana kao nerazumna. Dokaz je to da i pitanja klimatskih promena, energetske tranzicije, demografskih i socijalnih promena, antidiskriminativnih mera u društvima u kojima su digitalizacija i robotizacija u pitanje doveli karakter i samu budućnost (plaćenog) rada, stižu sa zakašnjenjem i u dremljivu provinciju. Pojava i nadam se parlamentarni status, a u Beogradu i učešće u vlasti zeleno – leve koalicije Moramo su novum i nagoveštaj da su alternativni razvojni scenariji mogući i u Srbiji.

Na drugoj strani, populizam nije tek politički stil zavođenja  od prethodnog establišmenta zaboravljenog i od ,,opasnih drugih” ugroženog običnog, ,,našeg naroda”. On je pogrešan odgovor na postdemokratsko pražnjenje demokratije ,  njena ,,autoimuna bolest” u kojoj uzurpatori, pozivajući se na demokratiju razaraju pluralizam i svako autonomno organizovanje. Njegovi nosioci u Srbiji su, pored kartela na vlasti, koji igra na tankoj žici samoodržanja, formacije na krajnjoj desnici.

MONITOR: Da li je, na osnovu istraživanja rasopoloženja birača, moguće pretpostaviti: hoće li biti drugog kruga predsjedničkih izbora, da li će sadašnja vlast lako obezbijediti većinu u parlamentu i može li opozicija da formira vlast u Beogradu?

STOJILJKOVIĆ: Ako se vodim ne svojim željama i projekcijama nego decenijskim iskustvom, rekao bih da su šanse za drugi krug predsedničkih izbora i bilo šta više od politički ušarenjenog nacionalnog parlamenta, na nivou teorijskih. Druga je stvar sa iznimno važnim izborima u Beogradu, kao početkom kraja režima, pod uslovom da ga opozicija autogolovima i padovima ispod izborne crte ne dovede u pitanje. Visoka, bar dvotrećinska  izlaznost u zemlji efektivno prisutnog biračkog tela je jedna od ključnih pretpostavki promena.

MONITOR: Kako gledate na krizu čiji je povod invazija Rusije na Ukrajinu? Da li je to uvod u novu podjelu svijeta da „ništa više neće biti isto“ ili će doći do kompromisnog rješenja Zapada i Rusije, bez većeg uplitanja Kine i drugih brzorastućih mnogoljudnih ekonomija i nuklearnih snaga kakva je, recimo, i Indija?

STOJILJKOVIĆ: Pomenuti scenariji ne isključuju jedan drugi. Najveću cenu plaćaju bliski, slovenski narodi Ukrajine i Rusije čija se agresija ne može opravdati nikakvim bezbedonosnim razlozima. Cenu će platiti recesijom i marginalizacijom i čitava Evropa. Imperijalna preraspodela moći će se onda pomeriti na daleki Istok. Nama ostaje da unutar demokratski reformisane EU pokažemo dovoljno pameti i kapaciteta za razvoj i odigramo ulogu značajniju od uloge priveska. Prevladavanje sporova, saradnja, pa i zašto ne obnovljena bliskost, su  temeljna pretpostavka za poželjni scenario.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo