Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Na početku

Objavljeno prije

3 mjeseca

na

U periodu koji je prethodio glasanju u Parlamentu, od sadašnjeg VDT Markovića nismo čuli dovoljno uvjerljive argumente o kapacitetima i spremnosti da obavlja jednu od najvažnijih funkcija u državi. Niti smo ih mogli pronaći u njegovoj biografiji. U kojoj se nije našao ni očigledan konflikt interesa koji se odnosi na buduće eventualne postupke za ratne zločine

 

MONITOR: Kako vidite izbor Milorada Markovića za vrhovnog državnog tužioca ?

MILOVAC: MANS je bio jedan od rijetkih glasova na javnoj sceni koji je od tadašnjeg kandidata, a današnjeg VDT-a tražio odgovore na ključna pitanja o njegovim kapacitetima i spremnosti da u narednom periodu obavlja jednu od najvažnijih funkcija u državi. Ovo tim prije što u periodu koji je prethodio glasanju u Parlamentu, od Markovića nismo čuli dovoljno uvjerljive argumente, niti smo ih mogli pronaći u njegovoj biografiji. U njegovoj biografiji se nije našao ni očigledan konflikt interesa koji se odnosi na buduće eventualne postupke za ratne zločine. Osim toga, u svojoj dosadašnjoj karijeri sada već izbrani VDT nije pokazao ozbiljniju spremnost da javno ukaže na brojne anomalije koje su opterećivale crnogorsko društvo u posljednje tri decenije, a posebno kada je u pitanju korupcija u izbornim procesima koje je aktivno pratio do 2020. godine. MANS je zbog toga iskazao sumnju u kapacitete VDT-a da se sa takvom radnom biografijom, nosi sa onim što će biti ključni izazovi pravosudne reforme – deinstalacija struktura organizovanog kriminala iz tužilačkih redova.

Ipak, vrijeme pred nama će pokazati do koje mjere će VDT Marković imati kapaciteta, političke volje, stručnosti i iznad svega hrabrosti da ponovo otvori slučajeve poput „Prvog miliona“, „Pandora papira“, nezakonitih donacija i svih onih slučajeva koji su zatvoreni ili i dalje čekaju da budu adekvatno procesuirani.  Upravo ti slučajevi nastavljaju da opterećuju evropski put Crne Gore i da je u kontinuitetu drže u rangu država koje nemaju funkcionalnu vladavinu prava i nisu u mogućnosti da svojim građanima garantuju pravdu.

MONITOR: Vlasti izbor VDT, nakon izbora drugih čelnih ljudi u pravosuđu, ističu kao važno dostignuće kada su u pitanju integracije zemlje u EU, odnosno ispunjavanje mjerila poglavlja 23. 24. Gdje smo na tom putu zatvaranja ovih poglavlja?

MILOVAC: Mislim da nas čeka još dosta posla, a da je deblokiranje funkcije VDT-a tek početak. Koliko dobar, ostaje da se vidi nakon što javnost bude imala jasnu poruku sa te pozicije u odnosu na ono što su ključni slučajevi visoke korupcije, ali i što će biti prvi koraci u pravcu takozvanog „čišćenja“ tužilaštva. Ne možemo očekivati održive rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala kao ključnih preduslova za zatvaranje pomenutih poglavlja, sve dok ne budemo imali tužilaštvo koje je očišćeno od pipaka organizovanog kriminala, i ne manje važno – uticaja političkih partija koji se nakon smjene režima Mila Đukanovića nije smanjio, već samo promijenio aktere. Zadaci koji su pred Crnom Gorom su prilično jasni, a njihovo ispunjavanje biće prava mjera postojanja političke volje da se trenutno stanje promijeni.

Za nešto više od tri godine smo izgubili previše vremena i prilika da crnogorsko društvo postavimo na zdrave noge. Funkcioneri nove vlasti su umjesto  institucija, jačali partijske bastione i gradili glasačku bazu kako bi na narednim izborima  prigrabili još vlasti. Nije iznenađenje što je i borba protiv korupcije zloupotrijebljena i pretvorena u laku zabavu za mase kako bi se „pridobio još koji politički poen“.

Niko više i ne postavlja pitanja čiji je bio kokain u magacinu Volija i Mojanovićima, zašto nakon oslobađajućih presuda nije bilo nastavka istrage, niti gdje su završili kamioni sa cigaretama iz Slobodne zone Luke Bar koje su trebale biti, a nisu uništene.

U tom smislu su jasne, ko hoće da ih čuje, i poruke Evropske komisije iz posljednjeg izvještaja o Crnoj Gori o tome kako održivi rezultati u borbi protiv korupcije i organizovanog krimianala zahtijevaju konačne presude i funkcionalno pravosuđe oslobođeno političkog uticaja.

MONITOR: MANS je saopštio da podaci iz izvještaja Transparensi internešnala (TI) o Indeksu percepije korupcije (CPI) za prethodnu godinu pokazuju da je Crna Gora za jedan poen poboljšala svoj položaj u odnosu na 2022. Godinu.

MILOVAC: Taj rang je za jedan poen bolji nego u odnosu na prethodnu godinu, ali je  i dalje na nivou onoga što smo imali prilike da vidimo dok je DPS suvereno vršio vlast, a politička volja za borbu protiv korupcije bila na minimumu. Poboljšanje od jednog poena nije nešto čime bi trebala da se ponosi bilo koja vlast, a naročito ne ona kojoj su usta bila puna obećanja o pravdi i borbi protiv mafije – sve dok nisu dobili priliku da nešto konkretno urade po tom pitanju.

Nakon smjene DPS vlasti očekivanja građana su bila ogromna, kako po pitanju oporavka ekonomije, tako i kada je u pitanju borba protiv korupcije i ispravljanje svih onih nepravdu na kojima je počivao prethodni režim. Iako je period od nešto više od tri godine zaista nedovoljan da se riješe nagomilani problemi crnogorskog društva, smatram da je za postavljanje zdravih osnova bilo i više nego dovoljno vremena. Partije nove vladajuće većine su imale neke druge prioritete koji nisu imali nikakve veze sa onim što su bile jasno iskazana očekivanja građana nakon izbora 2020. godine.

Zbog toga je i ovaj minimalni napredak na skali, zapravo pokazatelj potpunog poraza „reformisanog“ državnog sistema i partija nove većine od kojih se ipak mnogo više očekivalo.

MONITOR: Zašto još  nijesu isporučeni značajni i održivi rezultata u borbu protiv korupcije?

MILOVAC: Odgovor na to pitanje je lak, ali nije prijatan – zato što ne žele. To je jasno na svakom koraku, od posljednjeg izbora VDT-a koji je očigledno proizvod političke trgovine čije rezultate ćemo vidjeti prilikom najavljene rekonstrukcije vlade Milojka Spajića, pa sve to pojedinih resora izvršne vlasti koji nastavljaju po tragu DPS-a da aktivno sabotiraju borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.

To se odnosi prije svega na činjenicu da još nemamo reformisani zakonodavni okvir za borbu protiv korupcije, uključujući Zakon o slobodnom pristupu informacijama, Zakon o sprječavanju korupcije, ali i kontinuirano odbijanje da se na adekvatan način sankcioniše nezakonito bogaćenje i pravno uredi oduzimanje tako stečene imovine. Institucije koje se percipiraju kao prva linija odbrane od korupcije poput Agencije za sprječavanje korupcije su nereformisane i zarobljene upravom koja nema dovoljno političke volje i hrabrosti da se bavi svojim poslom. Takve očigledno ne smetaju nikome. Isto važi i za Državnu revizorsku instituciju i čitav niz takozvanih „nezavisnih institucija“ u kojima i dalje sjede poslušnici prethodnog režima.

Nova većina svih saziva izvršne i parlamentarne vlasti nakon pada DPS-a nije donijela niti jedan propis koji bi efikasno spriječio nastavak štetnih praksi iz prethodnog perioda ili povećao prostor za građansku kontrolu vlasti.

Kada pogledamo do koje mjere je normalalizovano ne samo političko zapošljavanje, već i otvoreno lobiranje partija za nekog kandidata u pravosuđu, jasno je da još  nemamo na vlasti većinu koja je shvata da je upravo sada momenat da se postave temelji za povećanje transprarentnosti i bolje mehanizme za borbu protiv korupcije.

Jako ćete rijetko više čuti bilo koga iz izvršne ili zakonodavne vlasti da pominje (osim u dnevno-političke svrhe) bilo koji od velikih slučajeva korupcije koji se vezuju za prethodnu vlast. Kada ste posljednji put čuli da neko priča o korupcionaškoj privatizaciji KAP-a? Aferi Telekom, Abu Dabi fondu? Ili ako hoćete skorije, o tome kako smo finansirali izgradnju autoputa?

To nije slučajno, kao što nije slučajan očigledan izostanak (osim retoričke) podrške pravosuđu. Bilo bi naivno vjeravati partijama koje su naslijedile najgore prakse DPS-a odgovara jako tužilaštvo i pravosuđe. Čak naprotiv, i to je vidljivo na svakom koraku.

MONITOR: Višemjesečno istraživanje MANS-a o imovini i prihodima Duška Golubovića penzionisanog službenika ANB i Uprave policije,  pokazalo je da je njegova porodica u periodu od desetak godina za kupovinu više nekretnina i luksuznih vozila izdvojila preko milion eura. Institucije ne reaguju?

MILOVAC: MANS je kompletnu dokumentaciju do koje je došao istražujući imovinu porodice Golubovića proslijedio Specijalnom državnom tužilaštvu na dalje postupanje. Kada su u pitanju MUP i  Uprava policije, oni su propustili priliku da nešto urade, makar do sredine prošle godine, kada je Golubović i zvanično penzionisan. Sumnjamo da je imovina koju smo uspjeli da dokažemo samo vrh ledenog brijega, a Golubović tek jedan od mnogih iz državnog aparata koji teško mogu značajnu imovinu da opravdaju zvaničim prihodima. Samo iz tog primjera vidimo koliko je u prethodnom periodu bila efikasna Unutrašnja kontrola Uprave policije, zajedno sa takozvanom Antikorupcijskim odjeljenjem, koje nikada nije profunkcionisalo kako treba.

Teško je ne staviti ovaj slučaj u kontekst činjenice da ni tri godine nakon smjene DPS vlasti nemamo instituciju koja je spremna da se bavi neobjašnjivom imovinim onih koji bi trebalo da budu prva linija odbrane od korupcije, već to mora da radi jedna nevladina organizacija.

Ostaje da se vidi da li je će primjer Golubovića biti dovoljan da se u MUP- u i Upravi policije neke stvari pokrenu sa mrtve tačke. Provjera policajaca i njihovog integriteta mora početi od njihove imovine.

MONITOR: Očekujete li da će nova vlast uraditi nešto više kada je u pitanju nelegalno stečena imovina?

MILOVAC: Prve najave koje smo čuli od ministra pravde, Andreja Milovića, da će vlada nastojati da zakonski okvir uredi prema takozvanom „italijanskom modelu“, jesu ohrabrujuće. Vidjećemo  da li će takvo rješenje imati većinu, prvo na Vladi, pa onda i u parlamentu.

Bez odlaganja  bi se morala  desiti  kriminalizacija nezakonitog bogaćenje kroz izmjene Krivičnog zakonika i uvrštavanje novog krivičnog djela. Iako ove izmjene ne bi mogle da se primjenjuju retroaktivno, bila bi to  prilika da se uradi ono što su propustile administracije Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića – pokažu da su spremni da budu generacija političara koja šalje poruku da nezakonito bogaćenje neće biti tolerisano.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo